TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 16.3.2026.
Na riječnom otoku u Bihaću, svega nekoliko minuta hoda od centra grada, nalazi se mala drvena kuća koja djeluje kao da je izrasla iz pejzaža.
Skrivena među stablima i podignuta na čeličnim stubovima, ona istovremeno podsjeća na savremeni treehouse i reinterpretaciju tradicionalnih sojenica koje su nekada bile karakteristične za ovaj prostor.
Projekt potpisuje bihaćki IN/OUT arh. studio, a ideja je bila jednostavna: arhitektura koja ne dominira prirodom, već joj se prilagođava. Kuća je postavljena između stabala oraha i okrenuta prema rijeci Uni, pa veliki prozori i otvorene terase postaju okvir za pejzaž koji je stalno u pokretu.
Dolazak do kuće osmišljen je kao svojevrsni uvod u prostor. Drveni most vodi na mali otok na rijeci Uni, gdje saobraćaj prestaje, a staza duga stotinjak metara vodi kroz travnjak i voćnjak prije nego što se između stabala pojavi kuća. Ova sekvenca dolaska nije slučajna, već dio arhitektonske dramaturgije koja postepeno odvaja posjetioce od gradske svakodnevice.
Objekat je smješten između tri stabla oraha, po kojima je i dobio ime, a sama lokacija snažno je uticala na koncept projekta. Umjesto da se prostor raščisti i podredi arhitekturi, kuća je pozicionirana tako da zadrži postojeće drveće i maksimalno iskoristi prirodne vizure prema rijeci.
Osnovni koncept inspirisan je tradicionalnim sojenicama, objektima građenim na stubovima koji su u ovom dijelu Evrope poznati još iz vremena Japoda. Podizanje kuće na jednu etažu iznad tla omogućilo je sigurnost na riječnom otoku, ali i formiranje dodatnog prostora u prizemlju.
Čelični stubovi i lagana konstrukcija stvaraju dojam da volumen lebdi među krošnjama. Drvena fasada dodatno naglašava odnos kuće s okolinom, dok tamni tonovi omogućavaju da se objekat vizuelno stapa s vegetacijom.
Prostor ispod kuće pretvoren je u veliku natkrivenu terasu koja funkcionira kao ljetni dnevni boravak. Ovdje se nalazi stol za druženje, ali i mala vanjska kuhinja koja omogućava da se većina aktivnosti tokom toplijih mjeseci odvija na otvorenom.
Ovakvo rješenje pretvara prizemlje u fleksibilnu zonu između interijera i pejzaža. Terasa je ujedno mjesto s kojeg se najviše osjeća prisutnost rijeke, dok drveni strop i metalna konstrukcija stvaraju atmosferu zaklonjenog, ali otvorenog prostora.
Unutrašnjost kuće organizovana je kao kompaktan, ali funkcionalan prostor koji maksimalno koristi pogled prema rijeci i krošnjama. Veliki prozori postaju dominantan element interijera, pretvarajući pejzaž u stalni dio svakodnevnog iskustva boravka.
Materijali su namjerno zadržani u toplim, prirodnim tonovima: drveni podovi, drvene obloge i neutralni tekstili stvaraju smirenu atmosferu koja prati kontekst okoline.
Centralni dio interijera čini mali dnevni prostor s niskim stolom i klupom smještenom uz veliki prozor. Ovaj dio kuće djeluje poput produžetka terase, jer pogled direktno izlazi na rijeku i zelenilo.
Uz dnevni boravak nalazi se kompaktna kuhinja koja je projektovana kao funkcionalna niša. Minimalistički ormari i tamni radni elementi omogućavaju da kuhinja ostane vizuelno diskretna unutar malog prostora.
Spavaća soba smještena je uz veliki panoramski prozor koji gotovo u potpunosti otvara pogled prema drveću i vodi. Krevet je postavljen tako da jutarnje svjetlo ulazi direktno kroz krošnje, stvarajući osjećaj boravka u prirodi čak i kada ste unutra.
Drvene obloge zidova dodatno naglašavaju osjećaj topline, dok tekstilni detalji i ručno tkani motivi unose suptilnu referencu na lokalnu tradiciju.
Jedan od ključnih elemenata ovog projekta nije samo kuća, već i pejzaž koji je okružuje. Rijeka Una prolazi tik uz otok, a u neposrednoj blizini nalaze se mali slapovi koji stvaraju stalnu zvučnu kulisu prostora.
Veliki prozori i terasa osmišljeni su kao arhitektonski okvir za ovu prirodnu scenografiju, zbog čega granica između interijera i eksterijera gotovo nestaje.
Boravak u ovoj kući prirodno se nastavlja na aktivnosti koje nudi sama rijeka. Tokom ljeta gosti vrijeme provode kupajući se u Uni, vozeći kajak ili SUP, ili jednostavno posmatrajući tok rijeke s drvene platforme.
Zanimljivo je da se uprkos osjećaju izolacije kuća nalazi svega nekoliko minuta hoda od centra Bihaća, što ovu lokaciju čini jedinstvenim spojem prirode i urbanog života.
Ova mala kuća pokazuje koliko snažan arhitektonski koncept može nastati kada projekt reaguje na kontekst, umjesto da ga pokušava promijeniti. Podignuta na stubovima, skrivena među krošnjama i otvorena prema rijeci, ona djeluje kao produžetak pejzaža, a ne kao objekat koji ga prekida.
Možda je upravo u tome njena najveća vrijednost: arhitektura koja ne pokušava biti spektakularna, ali ostaje nezaboravna jer se savršeno uklapa u mjesto na kojem je nastala.
TEKST: Ada Ćeremida
Smještena svega tridesetak kilometara od Dubrovnika, Villa Bilja krije jednu od zanimljivijih priča o obnovi historijske arhitekture u Hercegovini. Nekadašnja Tvrđava Staro Slano danas je prostor u kojem se srednjovjekovni zidovi, autentični detalji i savremeni sadržaji susreću na način koji djeluje prirodno i promišljeno.
Kada govorimo o obnovi starih građevina, najčešće se otvara pitanje koliko se može intervenirati, a da se ne izgubi karakter prostora.
Villa Bilja nudi zanimljiv odgovor. Umjesto pokušaja da se prošlost sakrije iza novih materijala, ovdje je kamen ostao glavni protagonista svakog prostora. 
Izvorni zidovi, niše, otvori i proporcije sačuvani su kao podsjetnik na višestoljetnu historiju lokacije, dok su suvremeni sadržaji pažljivo integrirani kako bi prostor mogao funkcionirati u današnjem vremenu.
Castle Bilja nalazi se na lokalitetu nekadašnjeg srednjovjekovnog grada Staro Slano, čiji korijeni sežu u 15. stoljeće. Tokom historije prostor je imao stratešku važnost zahvaljujući položaju uz rijeku Trebišnjicu i putnim pravcima koji su povezivali unutrašnjost Hercegovine s Dubrovnikom.
Danas su tragovi tih slojeva historije vidljivi u svakom dijelu kompleksa, od masivnih kamenih zidova do karakterističnih otvora i kula koje dominiraju pejzažem.
Jedna od najvećih vrijednosti ovog projekta jeste način na koji je uređen interijer. Umjesto namještaja koji bi privlačio svu pažnju, odabrani su jednostavni oblici, neutralne boje i prirodni materijali. 
Drvo, kamen i teksture postaju produžetak postojećih zidova. Kuhinja, kupaonice i spavaće sobe nude savremenu udobnost, ali bez osjećaja da se nalazite u prostoru koji je izgubio svoju izvornu priču. Posebno se ističu kamene niše koje su pretvorene u funkcionalne detalje i dekorativne elemente.
Mnogi obnovljeni historijski objekti fokusiraju se isključivo na samu građevinu. Ovdje važnu ulogu ima i pejzaž. Prozori uokviruju poglede prema Trebišnjici, zelenilu i hercegovačkom krajoliku, stvarajući osjećaj povezanosti s okruženjem.
Arhitektura ne završava na zidovima objekta, već uključuje i prirodu koja ga okružuje. Upravo zbog toga svaka prostorija djeluje drugačije tokom dana, ovisno o svjetlu, godišnjem dobu i pogledu koji se otvara prema vani.
Možda najzanimljiviji dio kompleksa nalazi se izvan enterijera. Nekadašnji odbrambeni zidovi danas formiraju intimno dvorište s bazenom, terasama i prostorima za boravak na otvorenom.
Takav pristup pokazuje da očuvanje naslijeđa ne znači zamrzavanje prostora u vremenu. Naprotiv, historijska arhitektura dobija novu vrijednost kada se prilagodi savremenim potrebama i ponovo postane mjesto okupljanja, odmora i svakodnevnog života.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
