Već kroz prve emailove koje smo razmijenili s Selvedinom odnosno Dinkom, kako ju zovu prijatelji, bilo je jasno da smo pronašli sugovornicu uz koju možemo s jednakom strasti razgovarati o karijeri, uspjehu, majčinstvu, modi, putovanjima ili interijerima.

Vedar duh i topao karakter vidljiv je u svemu što radi, pa i slatkoj dobrodošlici koju nam je pripremila prilikom posjete njenom domu u Sarajevu.

Pri ulazu, zaljubili smo se u svaki detalj u domu čije uređenje potpisuje arhitektonski studio Kota, a koji spaja boje, moderan dizajn i osobne detalje.
Kasnije nam je Dinka i priznala da bi, da se ne bavi ovim poslom, vjerojatno bila dizajnerica interijera.

Oko za lijepe stvari, ali i otvorenost ka novim izazovima i iskustvima, kao i praćenje trendova čini ju i uspješnom u ulozi financijske direktorice u kompaniji „JUNUZOVIĆ-Kopex“ koju je osnovala sa svojim mužem Amirom u Tuzli.

Dijana Ćavar, urednica BONJOUR,ba & Elvedina Babić - Junuzović

Kroz razgovor s Dinkom smo pričali o važnosti ženskih prijateljstva, kako ona definira uspjeh, obitelji, ali i svim malim sitnim ritualima koji ju čini sretnijom.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Sada, u vrijeme korone radni dan je više u light varijanti nego što je bio slučaj prije, kada smo svi generalno nekuda više žurili i spoticali se o more obaveza koje smo kao morali da uradimo. Budim se u 7:30h, ispijam omiljenu kafu uz koju uvijek obavljam svoj ritual šminkanja. Na radnom mjestu sam u 9:00h. Radim već 24 godine tako da mi je posao rutinska obaveza koju lako obavljam. U mom timu su žene koje su već dugi niz godina uz mene tako da smo jako dobro uhodan tim, bez previše nepredvidivih situacija.

Ukoliko nema zakazanih sastanaka, moj radni dan je gotov već u 15:00h. Odlazim kući, pravim ručak i uz muziku dok to radim uporedno i odmaram. U 17:00h sam već u teretani, za koju sam jako disciplinovana. Tuširanje, brzinsko slaganje obaveza za sutradan i onda potpuni odmor uz mog supruga sa kojim rado ispijam čašu vina u našem omiljenom restoranu. Čaša vina, čaša dobrog razgovora. Sjajan recept za hladne i sjetne zime.

Jesi li ikada imala uzore u ovom poslu? Ako da, tko su oni?

Radim u muškom svijetu i trudim se davati drugim, mlađim ženama od sebe kako mi žene možemo sve što želimo i poslovno i privatno. Sve dok se podržavamo i radimo fer i istrajno. Puno čitam o ženama koje su ostavile traga bilo u politici, ekonomiji, sportu, modi i svaka od njih je meni uzor. Pada mi sada, dok uporedo čitam roman Agate Kristi, kako mi je ona bila sjajna kao prva žena koja je stojeći surfala ili koja je od prvog novca za prodati roman kupila automobil kako bi, u to vrijeme, bila neovisna o drugima. To sam oduvijek željela kao žena, biti svoja i moći sve što me je tjeralo da izlazim iz svoje zone komfora u kojoj uglavnom ne rastemo.

Što ti je najdraže u poslu? Što te posebno veseli?

To što je „muški“ posao, a ja ga obavljam sjajno! :) Potom, kada zaista ima posla, jer volim da radim. Mogu reći da sam radoholičarka. Sada je svima neizvjesna i ne tako povoljna poslovna situacija i svi smo na drugačijem režimu rada zbog pandemije, ali se iskreno nadam da će ovo brzo proći i da ćemo se vratiti normalnom stanju. Posebno me vesele novi poslovni  projekti, kada je projekat u fazi planiranja, kada praviš projekcije za budući period, pa onda kada taj isti projekat krene u realizaciju. Lijep je osjećaj stvaranja nečega gdje tvoje ideje poprime stvarni oblik.

Kad se prisjetiš samih početaka, jesi li naišla na neke stvari koje su te iznenadile?

Počeci su sada već davne 1996. godine, kada smo suprug i ja osnovali Junuzović kopex. Kada si mlad, puno neupitno vjeruješ ljudima, a samo ljudi te mogu i pozitivno i negativno iznenaditi. Onda godinama filtriraš i ljude i situacije i dovedeš se u poziciju nepovjerenja prema istim. To je momenat gdje bih voljela da smo svi skupa bolji jedni prema drugima.

Što bi, po nekom svom iskustvu rekla, je li ti bilo lakše ili teže s obzirom na to da si žena?

Ja vjerujem, ali i znam, da žene u poslovnom svijetu nailaze na velike poteškoće, međutim, budući da je moja firma porodična, vjerujem da je meni taj put bio u mnogome lakši. Moj suprug je uvijek stajao uz mene, sada uz njega i moji sinovi, tako da sam se najčešće osjećala zaštićenom. Iako sam davala sve od sebe da i njima pariram u tom poslovnom „muškom“ svijetu. :) 

A koliko su druge žene imale važnu ulogu u tvom uspjehu? Mnoge dame često ističu da su upravo ženska prijateljstva i umrežavanje jako važni za rast i razvoj, kako privatno, tako i karijerno.

Kroz sve ove godine u poslovnom svijetu, u većini slučajeva, žene sa kojima sam radila su postajale moje dobre prijateljice. Prvo nas je vezao poslovni interes, a kasnije su nas vezale situacije gdje smo jedna drugoj mogle pomoći i onda su se tako rađala prijateljstva koja traju dugi niz godina. U ovom grubom svijetu mi žene se moramo držati zajedno i svi oni koji me znaju i rade sa mnom znaju koliko ja forsiram u poslu i zapošljavanje žena u svojoj firmi i njegovanje poslovnih ženskih prijateljstava.

Na što si najponosnija u dosadašnjoj karijeri?

Na mnoge stvari sam ponosna, a kako i ne bih bila kad sam tu gdje jesam već dugi niz godina. 24 godine voditi sa suprugom kompaniju i za to vrijeme roditi i odgojiti troje djece i u svemu tome ostati svoja,  čini mi se da je ono što sam željela i da to mogu nazvati svojim najvećim dostignućem. Najponosnija sam što smo usprkos nekim teškim poslovnim situacijama mi kao porodica uspjeli izaći iz njih još jači i složniji, jer porodica je stub svega i sve ostalo postane nebitno ukoliko su porodični odnosi poljuljani.

Koji je tvoj trik balansa između privatnih i poslovnih obaveza? Dodatan izazov može predstavljati i činjenica da radiš s mužem, a sada i s djecom…

Smijeh. Pitajte koga želite. Uvijek će vam reći da sve dočekujem i ispraćam s osmijehom, i dobro i loše. Jer ne umijem drugačije, niti želim. Jedne prilike sam kroz neke spise pronašla citat sjajne Maje Angelou koja je rekla – ne vjeruje onome koji se ne smije iskreno – i ostalo mi je negdje u podsvjesti da je iskreni smijeh, smijeh sa pravim ljudima, poziv za sreću i blagostanje. Kada imaš kompaniju gdje je čitava porodica uključena, normalno je da taj život živiš 24 sata. Mi smo to svi prihvatili i trudimo se da jedni druge ne opterećujemo više nego što treba. Kada su se djeca uključila u posao bilo je teško uskladiti jaz generacija, ali i to smo uspjeli koliko toliko. Sve je u životu izazov, samo je do čovjeka kako će na taj izazov odgovoriti. Ja kažem -  s osmijehom.

Koji bi savjet dala mladim ljudima koji kreću u poslovni svijet? Koje si lekcije naučila kroz godine rada?

Mladima je u ovim vremenima zaista potrebna podrška, jer se suočavaju s izazovima s kojima se vrlo teško nositi,s izazovima s kojima se mi starji ne umijemo nositi. Treba ulagati u mlade, ulagati u odnose s njima. Nemam konkretnog savjeta, osim da je u poslu kao i u životu najvažnije imati strpljenja i mudrosti. Koji dolaze vremenom. Kroz godine sam naučila da ništa ne dolazi preko noći, da se čovjek za sve treba dobro potruditi, da bi svaki rezultat bio što slađi.

Družili smo se na privatnoj večeri kod dizajnerice Belme Tvico, a često te vidimo i na fotografijama s drugih raznih modnih i lifestyle događaja u BiH. Koliko pažnje posvećuješ svom stilu, imaš li omiljenog dizajnera?

Belma je, osim što je dobra dizajnerka i moja dobra prijateljica. Volim obući njene haljine jer se u njima osjećam ženstveno i posebno. U mom garderoberu osim Belme su i haljine Kaftan Studio dvojca i divna obuća Intuitiva brenda od sjajne Sabine. Volim domaće brendove i podržavam ih, ali kada bih bila brend, bila bih jednostavno MaxMara. To je ono što dominira mojom garderobom i to sam ja. Chic i jednostavna.

Dinka nosi Intuitiva papuče

Šta je za tebe definicija uspjeha?

Da ste me pitali prije 5,10,15 godina svaki put bih vjerovatno dala drugačiji odgovor jer se individualna definicija uspjeha mijenja kako čovjek prolazi određene životne faze. Sada u ovim godinama rekla bih da je uspjeh sloboda, sloboda u svakom smislu. Kada čovjek ima slobodu mišljenja, finansijsku slobodu, slobodu izbora, slobodu da raspolaže svojim vremenom, slobodu da bira ljude kojima će dati svoje vrijeme to je za mene uspjeh. Uspjeh kojim sam ja težila, uspjeh koji bih svakom poželila i uspjeh koji sam ja ostvarila. Život nema reprizu i uspjeh je tako ga živjeti.

Šta je za tebe sreća?

Sada je vrijeme kada nam se sreća čini dalekom uspomenom i to je emocija koju smo nekako u vrijeme pandemije zaboravili. Sada smo svi shvatili vrijednost susreta, zajedničkog druženja, komunikacije i dodira. Za mene je sreća sada prvo kada smo svi zdravi, a drugo kada vidim drage ljude koje dugo nisam vidjela i podijelim s njima svaku emociju koju nisam stigla podijeliti.

Koji su neki mali rituali koje ne preskačeš, neovisno o broju obaveza?

Moje jutarnje šminkanje. Imam jedno okruglo ogledalo koje nosim svuda sa sobom. Bukvalno, čak i na dalekim putovanjima. Pitajte moje sjajne prijateljice, saputnice, oko njega ima toliko neispričanih anegdota. Potom odlazak u teretanu, frizeru i kozmetičaru.

Šta se nalazi na tvom screensaveru?

Porodična fotografija.

Omiljeni beauty ritual?

Večernja njega lica i tijela pred spavanje mi je omiljeni ritual.

Omiljeni odjevni artikl u ormaru?

Haljina, ne mora biti mala crna, bitno da je haljina. ?

Omiljena knjiga?

Prije 11 godina moja dobra prijateljica, koja nažalost više nije s nama mi je poklonila „Lovac na zmajeve“ s jednom divnom posvetom. Iako sam poslije te knjige pročitala mnogo dobrih knjiga, ipak ta knjiga zauzima prvo mjesto u mojoj biblioteci.

Hobi?

Volim boks. Svaki dan idem u teretanu i iako mi je to ispočetka bio hobi, sada mi je to postao stil života.

Omiljeno jelo?

Pošto sam ja vegetarijanka, sva jela bez mesa mogu proći. A ako bih trebala izabrati omiljeno onda je to ipak pita od moje mame koju ona svake nedjelje za mene pripremi.

Omiljeno mjesto za druženje s prijateljicama?

Nije bitno mjesto, bitno je druženje. Gdje god da se sastanemo nama bude lijepo. Čaša dobrog vina, opuštena priča i puno, puno, puno smijeha..

***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba

,, Ako pitate bilo koga iz svijeta marketinga, komunikacija i dizajna koja je najveća nagrada koju mogu osvojiti u karijeri, odgovor je uvijek isti: Kanski lav (Cannes Lions). '' – Amna Džambić Branković, direktorica agencije Via Media  

 

Cannes Lions

Međunarodni festival kreativnosti Cannes Lions održava se još od 1954. godine, a ovog juna obilježeno je njegovo 72. izdanje. Tokom sedmice festivala, francuski Cannes postaje mjesto okupljanja najuticajnijih imena globalne kreativne industrije, od agencija i brendova do dizajnera, marketinških stručnjaka, producenata i komunikacijskih lidera iz cijelog svijeta.

Osvojiti Cannes Lion znači naći se među projektima i timovima koji su obilježili godinu u globalnoj kreativnoj industriji. Zato je ovogodišnje izdanje festivala ostalo posebno zabilježeno i za Bosnu i Hercegovinu. Agencija Via Media osvojila je Bronzanog Lava i time našoj zemlji donijela prvo priznanje u historiji Cannes Lions festivala.  

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Via Media (@via_media)

 

Bronzani Lav agenciji Via Media dodijeljen je za kampanju „IT'S TIME TO STOP!“ realizovanu za Bingo Group, koja je skrenula pažnju na problem nasilja nad ženama kroz snažnu i društveno odgovornu poruku. Kampanja je bila dio šire inicijative koja je doprinijela zakonodavnim promjenama i snažnijoj zaštiti žena koje se suočavaju s nasiljem. Upravo zato ovo priznanje nosi posebnu težinu jer predstavlja mnogo više od profesionalnog uspjeha, potvrdu da kreativnost može pokrenuti stvarne društvene promjene i ostaviti dugoročan utjecaj na zajednicu.

 

Iza kulisa Cannes Lion festivala

Dok se utisci još uvijek slažu, zavirili smo malo iza kulisa Cannesa kroz fotografije i razgovor s Amnom Džambić Branković, direktoricom agencije Via Media, te razgovarali o emocijama, trenucima koje publika nije vidjela i tome šta ovaj uspjeh znači za domaću kreativnu scenu.

Koji je bio prvi trenutak ili emocija koju pamtiš kada je objavljeno da je Via Media osvojila prvog Cannes Lionsa za BiH?

Prvi trenutak je bio miks nevjerice i eksplozije čistog ponosa. Godinama smo iz publike gledali druge i aplaudirali tuđim uspjesima, a sada smo mi ti koji izlaze na stage najvećeg festivala kreativnosti na svijetu. 

 

Za našu industriju, Cannes Lion je doslovno Oskar. Utisci se još uvijek nisu slegli, ali osjećaj je nestvaran. Trenutno slavimo naš trud, tim i činjenicu da smo upisali Bosnu i Hercegovinu na mapu svjetske izvrsnosti.   
 

Šta se iza kulisa dešavalo tih dana u Cannesu i postoji li neki trenutak koji publika nije imala priliku vidjeti?

Cannes koji publika vidi društvenih mreža je čisti glamur, nevjerovatni govornici, ove godine čak i Oprah, CMO-vi najvećih svjetskih brendova, brendovi koji se predstavljaju na što kreativniji način. To je festival inspiracije u svom punom sjaju. 

 

Međutim, u samom bekstejdžu vlada jedna sasvim drugačija energija, iščekivanje i adrenalin. Pravila festivala su izuzetno stroga, čak agencije i brendovi koji redovno osvajaju lavove, svaki put se raduju kao da im je prvi. Niko tu nagradu ne uzima zdravo za gotovo.  

 

Pored tog takmičarskog pritiska, tih dana je intenzivan networking. Koristi se svaka prilika za upoznavanje i sastanke, pa tako u opuštenoj atmosferi, uz kafu na plaži, možete razgovarati s liderima globalne industrije do kojih je u normalnim okolnostima praktično nemoguće doći.  

 

Šta ovaj uspjeh znači za Via Mediju, ali i za cijelu kreativnu industriju u Bosni i Hercegovini i regiji?

Za svakoga ko se bavi ovim poslom, Cannes Lion je ultimativni san. Mi smo također mislili da ćemo taj san još dugo sanjati, ali on sada postao naša stvarnost.

Znamo da je Bosna i Hercegovina svima bila veliko iznenađenje na festivalu, ali ovaj uspjeh je najbolji dokaz da dobra ideja ne poznaje granice. 

Za Via Mediju, ali i za sve naše kolege sa domaće scene, ovo treba biti vjetar u leđa. Dali smo najbolji temelj za sve buduće prijave, dokazali smo da je moguće, probili smo led i sada je put otvoren za sve ostale kreativce, agencije i brendove. 

Iza svakog velikog priznanja stoji proces koji se ne vidi na sceni, niz odluka, ideja, testiranja i trenutaka u kojima se vjeruje u ono što još nije potvrđeno. Upravo zato ovakvi uspjesi ostaju važni i dugo nakon što se reflektori ugase.

A ova priča, kako je i sama Amna opisuje, za Via Mediju i cijeli tim tek nastavlja svoj naredni kadar.