Bilo da se radi o djelu knjige koji je ostao kao pečat u vašim mislima, knjizi koja je izazvala sva vaša čula i prepitala smisao književnosti, osjetite jaku emotivnu vezu sa likovima ili ste spremni da budete uvučeni u svijet avanture zbog perfektnog načina pripovijedanja pisca, izdvojili smo knjige koje će sigurno ostaviti traga u vašem književnom razmišljanju.

Naime, inspirisani prošlim mjesecom i našim književnim preporukama odlučili smo i ovaj put izazvati vas na dvoboj sa nekim od najinspirativnijih knjiga koje je Bonjour.ba uredništvo pročitalo.

Jedan na jedan susret ćete se sa nekim od istinitih iskustava i priča, ukrstiti misao sa paralelnim svjetovima, spremno se izboriti sa nepoznatim destinacijama i poželjeti priskočiti u pomoć likovima čija borba se odvija na društvenim marginama.

***

Dijana Ćavar, glavna urednica Bonjour.ba

Preporuku za ovu knjigu vidjela sam na jednom od profila na Instagramu koji pratim, nikako se ne mogu sjetiti o kojem je riječ (no, mnogo mu hvala ?).
Dio iz knjige koji sam tad vidjela glasio je: „Uspjeh je produkt naših svakodnevnih navika – ne velikih životnih transformacija koje se događaju jednom u životu.“
Bio je to još jedan od onih 'ahaaaa' trenutaka, zbog kojih sam odmah na Amazonu utipkala naziv knjige (Atomic Habits: An Easy & Proven Way to Build Good Habits & Break Bad Ones by James Clear)  kako bi saznala više o njoj. I bila je to jedna od onih investicija na kojoj sam bila itekako zahvalna.

Atomic Habits: An Easy & Proven Way to Build Good Habits & Break Bad Ones by James Clear

Knjiga je inspirativna, zabavna, lako ju upijate i ono što se štreberici u meni posebice sviđa – zasnivana je na istinitim iskustvima i pričama, a na kraju svakog poglavlja imate kratki sažetak u par crtica.
Sve te sažetke upisala sam u folder na mobitelu, kako bi se, sa razvijanjem svake nove navike podsjetila koraka koji su mi pripomogli da bolje organiziram svoju svakodnevnicu.
Mislim da postoji nešto jako relaksirajuće u činjenici da sami možemo utjecati na kvalitetu života i dodatno obogatiti dan stvarima, trenutcima i ljudima koje volimo. Kreirati život kakav volimo.

Knjiga će vam pokazati kako uz male, jednostavne korake možete mijenjati navike. Motivirat će vas da postanete arhitektica vašeg života, ali i pokazati da ne postoji 'pravo vrijeme' da napravite iskorak i odvažite se na promjenu. Naučit će vas da više fokusa stavite na sebe i tko želite biti, nego na vaše uspjehe. Stiže nam jesen, više ćemo vremena provoditi u toplini doma.

Dodajte ovu knjigu na vašu to-do listu i uživajte u efektu 'ahaaaa' trenutaka koji će vas pratiti dok ju listate i malim transformacijama koje će pokrenuti.

***

Ilda Lihić-Isović, novinarka Bonjour.ba

Bez obzira imate li kolekciju Murakamijevih knjiga kod kuće (guilty as charged) ili ste tek započeli sa njegovim djelima, "Kafka na žalu" je fantastična polazna tačka za upoznavanje sa radom ovog pisca.

Iako bi prvi susret sa Murakamijem često izazvao šok, upravo je on pisac koji uvlači svojim narativom i često proizvodi misao: „Ma zašto ovo ja još uvijek čitam?!“, a onda se uhvatite u koštac sa njegovim svjetovima i pronađete misao mnogo dublju od onog što se nalazi na površini. U biti ovaj roman tjera na čitanje, a kad to ne učinite, razmišljate o tome šta će se sljedeće dogoditi. U mnogome upravo je Murakami redefinisao moje shvatanje književnosti i čitanja.

Kafka na Žalu by Haruki Murakami

Tačnije, Murakami je nesumnjivo jedan od najboljih japanskih autora našeg doba, a vrlo lagano će vas uvući u svoj stil pisanja koji vješto miješa elemente nadrealizma i paralelnih svjetova. Naime, njegovi su narativi slični snovima tako da ćete često čuti da je tajna razumijevanja djela ovog pisca da ga pročitate nekoliko puta (again, guilty as charged).

Za ovu knjigu smatram da je super baza za razumijevanje Murakamijevog stila jer se prepliću tek dva paralelna svijet (da, u skoro svim drugim je mnogo više) i ima  šematsku strogost u pisanju gdje poglavlja povezuju priče o dva različita, ali ipak konvergentna lika.

Njihova odiseja obogaćena je živopisnim akterima i očaravajućim događajima koji skoro uvijek završavaju sa čitateljevom nevjericom. Oba lika su u fazi pronalaska sebe, pomirenja sa svojim identitetom i njihovi se putevi neizbježno isprepliću prema kraju romana.

Kratki sinopsis radnje ove knjige i nije baš laka stvar (kao za bilo koju Murakamijevu knjigu), ali obećavam vam jedan od onih osjećaja totalne nepredvidljivosti koja je, barem za mene, jedan od ključnih elemenata dobre knjige.

Kafka na Žalu by Haruki Murakami

Likovi nisu transparentni i definitivno nisu predvidljivi što čitanje uistinu uljepšava, a kad mislite da ste konačno nešto shvatili, gospodin Murakami dodaje novi zaokret radnji ili poigravanje metaforom sve do samog kraja.

PS: mačka je sa razlogom na fotografiji iznad, a to ostavljam na vama da odgonetnete i zašto.

***

Emina Smaka, novinarka Bonjour.ba

U blizini mog stana se nalazi mala pijaca sa „svim i svačim“, između ostalog i mala radnja vlasnika Nijaza sa već korištenim pločama i knjigama.
Ne mogu reći da ima izobilje zanimljivih knjiga i ploča, ali Nijaz vas pusti da na miru razgledate i nađete nešto za sebe.

Među pomalo prašnjavim policama sam našla i ovu knjigu, za koju nikada nisam dobila preporuku niti sam iskreno ikada čula za nju, međutim sam naslov mi je zvučao intrigantno i kao da vodi ka priči koja na neki način pomjera granice. Bila sam upravu.

Lolita u Teheranu by Azar Nafisi

Ovi memoari su djelo iranske autorice i profesorice Azar Nafisi, koja dijeli svoje iskustvo iz života u Teheranu pod tiranskom vlasti.
Što me najviše oduševilo je činjenica da su žene glavni likovi knjige te njihova smjelost, odvažnost i ljubav prema književnosti.

,,Potrebna je hrabrost da umrete za cilj, ali također i da živite za njega.“

Profesorica svakog četvrtka u tajnosti okuplja 7 djevojaka u svom stanu kako bi čitale zabranjene zapadnjačke klasike, a to su pored kontraverzne Lolite i djela F. Scotta Fitzgeralda, Jane Austen te Henryja Jamesa. Zajedno s njima na neki način doživljavate sve stresne situacije i opasnosti s kojima se susreću.

Izabrala sam ovu knjigu zbog trenutne situacije u svijetu, kada su prava žena u pitanju, i iz prostog razloga što nas ovi memoari uvode u svijet koji se dešava oko nas a mi ga često nismo ni svjesni niti možemo u potpunosti shvatiti.
,,Najveći je grijeh biti slijep za tuđe probleme i boli. Ne vidjeti ih znači poricati njihovo postojanje“

***

Marija Perić, novinarka Bonjour.ba

Ova knjiga osvojila je tisuće i tisuće zaljubljenika u čitanje upravo radi rječitog Julesa Verna koji nas nije poštedio nijednog bitnog detalja u svom prepričavanju.

Svaka stranica donosi najzanimljivije, nimalo obične opise o doživljajima Phileasa Fogga koji putuje oko svijeta u želji da se vrati u svoj grad za točno 80 dana i to uz budžet od 20 000 £. Njegovo putovanje označila su brojna upoznavanja, kao i nevjerojatne prepreke i izazovi koje Jules opisiva tako da skoro imaš osjećaj da ti putuješ sa slonom ili ploviš morem rame uz rame sa Phileasom Foggom.

Hoće li uspjeti obići cijeli svijet za 80 dana? To je na vama da otkrijete.

Put oko svijeta za 80 dana by Jules Vern

Svaki pravi ljubitelj putovanja htjeti će barem jednom u životu uzeti ovu knjigu u ruke kako bi vidjeli da Jules odlično prenosi uzbuđenje koje donosi svaka nova avantura. Jer baš kao i Phileas, svi mi odlazimo na putovanja kako bismo se ponovo otkrili i osnažili naše samopouzdanje.

I da, upravo na pub kvizovima često ćete čuti pitanja o ovom čuvenom djelu. Nemojte reći da sam vam ja rekla. 

***

Naslovna fotografija: unsplash.com
Tekst: Bonjour.ba

Ako govorimo o umjetnicama koje su obilježile i preoblikovale savremenu vizuelnu scenu Bosne i Hercegovine, ime Šejla Kamerić zauzima mjesto koje nosi i težinu i emociju, kao podsjetnik na generacije umjetnosti koje su iz ovog prostora otišle u svijet, ali ostale duboko vezane za njegovo iskustvo, memoriju i senzibilitet.  

 

Šejla Kamerić  
 

Jedna je od najistaknutijih savremenih umjetnica koja kroz svoj rad već godinama oblikuje snažan i prepoznatljiv umjetnički jezik koji povezuje lično iskustvo s univerzalnim temama zajednice, sjećanja i odgovornosti. Njena praksa razvija se kroz promišljene i emotivno slojevite radove koji publiku pozivaju na aktivno promišljanje i osjećanje.

Ako govorimo o ikonama savremene umjetnosti, Šejla zauzima posebno i neupitno mjesto, zahvaljujući dosljednoj i međunarodno prepoznatoj praksi.   

U MuseumsQuartier u Beču sutra predstavlja AWAKE , svjetlosnu instalaciju nastalu u dijalogu s prostorom i vremenom u kojem živimo. Tim povodom, razgovarali smo s njom o ovom radu, njegovim značenjima i kontekstu u kojem nastaje, ali i o širem umjetničkom istraživanju koje kontinuirano razvija.

 

Ovaj trenutak u MuseumsQuartieru predstavljen je vašim radom AWAKE. Da li ga doživljavate kao novu fazu ili logičan nastavak onoga što već gradite godinama?

AWAKE je intervencija u javnom prostoru i kao takva nastavak moje umjetničke prakse. U isto vrijeme ona je i tačka u kojoj se različiti slojevi mog rada susreću. Već dugo se bavim odnosom ličnog i kolektivnog, prije svega kroz pitanja sjećanja, tuge, gubitka, ali i empatije i odgovornosti. Preživjela sam rat i upravo iz tog iskustva razvila se potreba da promišljam šta spomenik može biti. Kako napraviti spomenik koji nije fiksan ni prostorno ni ideološki, već u procesu.   

Sa radom AWAKE pokušavam odgovoriti na ta pitanja. On oslikava vrijeme u kojem živimo – permanentnu krizu, nesigurnost i alarmantnu potrebu za promjenom. Zamišljen je kao svjetlosna instalacija koja pulsira i poziva. Koristim elemente koji su nam bliski, svijeće i rotaciona svjetla, ali njihova kombinacija mijenja značenje. Prostor oko njih je prilika za refleksiju. AWAKE tako postaje neka vrsta privremenog, živog spomenika. Ovaj rad nije nova faza, već daljnje istraživanje onoga čime se već godinama bavim. To je pokušaj da se kroz umjetnost otvori prostor zajedničkog iskustva, ali i način da se govori o važnim društvenim temama.  

 

 

AWAKE je najavljen kao svjetlosna instalacija koja poziva na kolektivnu refleksiju. Šta za vas danas znači “probuditi se”?

Probuditi se znači biti svjestan – sebe, ali i svijeta oko sebe. Ne pristajati na ravnodušnost, ne ostati pasivan. U javnom prostoru to znači prepoznati da nismo sami, da dijelimo odgovornost. AWAKE pokušava stvoriti upravo taj trenutak zastajanja, osvještavanja i moguće povezanosti. Probuditi se može značiti i promijeniti se, biti bolji, svjesniji, sigurniji, empatičniji.  

 

 

Radite u prostoru glavnog dvorišta MQ-a, koje je samo po sebi vrlo dinamično i specifično za Beč, kako pristupate intervenciji u prostoru koji već ima svoju energiju i ritam?

Imala sam ideju za AWAKE, ali on je zaista nastao tek kada se ta ideja povezala s prostorom. Velika je čast i privilegija raditi na tako značajnoj lokaciji. MuseumsQuartier ove godine slavi 25 godina postojanja; to je jedna od najvećih svjetskih kulturno-umjetničkih institucija, s više od pet miliona posjetilaca godišnje.  

 

Kustosica Verena Kaspar je prije dvije godine vidjela moj rad CEASE u Veneciji i pozvala me na saradnju. Ona, kao i kustosica moje izložbe Astrid Peterle te direktorica MQ-a Bettina Leidl, zaista su fantastične žene. Dale su mi mnogo slobode, ali su mi istovremeno pomogle da razumijem kako njihova institucija funkcioniše u odnosu s publikom i kako moj rad može doprinijeti njihovom programu, ali i širem javnom diskursu. Ritam i trajanje rada upravo su uslovljeni tim razumijevanjem prostora i konteksta u kojem se AWAKE prvi put pokazuje.  

 

 

Instalacija traje samo jednu noć. Koliko vam je važna ta prolaznost i da li ona mijenja način na koji publika doživljava rad?

Željela sam da rad u prvom pokazivanju ima karakter performansa, upravo sa takvim kratkim trajanjem i dinamikom svjetla, smjene dana i noći. Ovaj rad postaje aktivan i tako aktivira publiku i prolaznike. Kao dokumentacija ili sjećanje, rad će nastaviti da živi. Kao skulptura, AWAKE će biti prikazan u maju u galerijskom kontekstu Fondacije Dr. Eva Kahan u Budimpešti. Izazov je napraviti rad koji može funkcionisati u različitim formatima i kontekstima. I sama sam radoznala da vidim kako će se rad dalje razvijati.  

 

 

Svjetlo u vašem radu često nosi simboličku težinu, u ovom slučaju, da li je ono više alat komunikacije ili prostor tišine?

I jedno i drugo. U posljednjih nekoliko godina sve češće koristim svjetlo u svojim radovima. Radovi poput Refugees Welcome, Place to Stay i Present nastavak su serije u kojoj koristim i svjetlo i tekst. Ovaj put svjetlo je neka vrsta koda, jezika, signal koji publika mora pročitati.

 

U okviru saradnje sa MQ koji podržava UNIQA SEE Future Fondacija preuzimate i ulogu mentorice. Šta ste prepoznali u radu i senzibilitetu Milice Živojević što vas je navelo da uđete u ovaj mentorski odnos?

Divno je stvarati odnose koji su zasnovani na razmjeni znanja i iskustva i koji su mreža podrške nužna za stvaranje umjetnosti. Posebno mi je važno što se ovakav oblik saradnje dešava kroz podršku UNIQA SEE Future fondacije. Oni su me pozvali da budem mentor jednoj mladoj umjetnici iz regiona. Oni, kao i partneri poput MuseumsQuartiera i NOMAD-a, platforme su koje omogućavaju kontinuitet, razmjenu i jačanje umjetničke scene u našem regionu.  

Rad sa Milicom Živojević bio je divan. U njenom radu prepoznala sam senzibilitet i promišljenost, kao i sposobnost da lično i društveno poveže na suptilan način, bez potrebe za pojednostavljivanjem. Upravo ta otvorenost i spremnost svih uključenih da ulože u razmjenu bili su mi važni za odluku da uđem u ovaj mentorski odnos.  

 

 

Ove godine učestvujete na međunarodnim bijenalima u Mardinu i na Manifesti 16, radite li nove produkcije i da li vas takve prilike i dalje jednako uzbuđuju kao na početku karijere?

Da, ove godine učestvujem na dva međunarodna bijenala – u Mardinu u Turskoj i na Manifesti 16, Evropskom bijenalu savremene umjetnosti – i za oba radim nove radove. Takve prilike su važne i uvijek ih prihvatam s velikom odgovornošću, ali i radoznalošću. Svaki novi kontekst traži da ponovo promislim vlastitu poziciju, način rada i odnos prema temama kojima se bavim. Sve mi je to još uvijek izazovno.  

Važno mi je da svaki rad nastane iz stvarne potrebe, a ne samo kao odgovor na izložbenu priliku. Upravo taj balans između konteksta i lične pozicije čini proces živim i uzbudljivim, bez obzira na to gdje se nalazim u karijeri.  

 

 

Prošle godine smo u Sarajevu imali priliku vidjeti vašu izložbu “Vile” u saradnji sa ZANAT-om . Postoji li mogućnost da vas uskoro ponovo vidimo u BiH?

Saradnja sa Zanatom je zaista bila čisti užitak, nadam se da će se nastaviti, a  Vile   će se sigurno dalje razvijati. Sretna sam kad imam priliku raditi u BiH i ove godine se ona ponovo stvorila. Na poziv direktorice SARTR-a Maje Salkić i producenta Ishaka Jalimama, po prvi put ću raditi režiju u pozorištu. Radi se o projektu ZID, a premijera će biti krajem juna, pa pozivam i vas i vaše čitatelje da nam se tada pridružite u SARTR-u.   

 

Fotografije: Monika Andrić