TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 26.8.2021.
Bilo da se radi o djelu knjige koji je ostao kao pečat u vašim mislima, knjizi koja je izazvala sva vaša čula i prepitala smisao književnosti, osjetite jaku emotivnu vezu sa likovima ili ste spremni da budete uvučeni u svijet avanture zbog perfektnog načina pripovijedanja pisca, izdvojili smo knjige koje će sigurno ostaviti traga u vašem književnom razmišljanju.
Naime, inspirisani prošlim mjesecom i našim književnim preporukama odlučili smo i ovaj put izazvati vas na dvoboj sa nekim od najinspirativnijih knjiga koje je Bonjour.ba uredništvo pročitalo.
Jedan na jedan susret ćete se sa nekim od istinitih iskustava i priča, ukrstiti misao sa paralelnim svjetovima, spremno se izboriti sa nepoznatim destinacijama i poželjeti priskočiti u pomoć likovima čija borba se odvija na društvenim marginama.
***
Dijana Ćavar, glavna urednica Bonjour.ba
Preporuku za ovu knjigu vidjela sam na jednom od profila na Instagramu koji pratim, nikako se ne mogu sjetiti o kojem je riječ (no, mnogo mu hvala ?).
Dio iz knjige koji sam tad vidjela glasio je: „Uspjeh je produkt naših svakodnevnih navika – ne velikih životnih transformacija koje se događaju jednom u životu.“
Bio je to još jedan od onih 'ahaaaa' trenutaka, zbog kojih sam odmah na Amazonu utipkala naziv knjige (Atomic Habits: An Easy & Proven Way to Build Good Habits & Break Bad Ones by James Clear) kako bi saznala više o njoj. I bila je to jedna od onih investicija na kojoj sam bila itekako zahvalna.
Atomic Habits: An Easy & Proven Way to Build Good Habits & Break Bad Ones by James Clear
Knjiga je inspirativna, zabavna, lako ju upijate i ono što se štreberici u meni posebice sviđa – zasnivana je na istinitim iskustvima i pričama, a na kraju svakog poglavlja imate kratki sažetak u par crtica.
Sve te sažetke upisala sam u folder na mobitelu, kako bi se, sa razvijanjem svake nove navike podsjetila koraka koji su mi pripomogli da bolje organiziram svoju svakodnevnicu.
Mislim da postoji nešto jako relaksirajuće u činjenici da sami možemo utjecati na kvalitetu života i dodatno obogatiti dan stvarima, trenutcima i ljudima koje volimo. Kreirati život kakav volimo.
Knjiga će vam pokazati kako uz male, jednostavne korake možete mijenjati navike. Motivirat će vas da postanete arhitektica vašeg života, ali i pokazati da ne postoji 'pravo vrijeme' da napravite iskorak i odvažite se na promjenu. Naučit će vas da više fokusa stavite na sebe i tko želite biti, nego na vaše uspjehe. Stiže nam jesen, više ćemo vremena provoditi u toplini doma.
Dodajte ovu knjigu na vašu to-do listu i uživajte u efektu 'ahaaaa' trenutaka koji će vas pratiti dok ju listate i malim transformacijama koje će pokrenuti.
***
Ilda Lihić-Isović, novinarka Bonjour.ba
Bez obzira imate li kolekciju Murakamijevih knjiga kod kuće (guilty as charged) ili ste tek započeli sa njegovim djelima, "Kafka na žalu" je fantastična polazna tačka za upoznavanje sa radom ovog pisca.
Iako bi prvi susret sa Murakamijem često izazvao šok, upravo je on pisac koji uvlači svojim narativom i često proizvodi misao: „Ma zašto ovo ja još uvijek čitam?!“, a onda se uhvatite u koštac sa njegovim svjetovima i pronađete misao mnogo dublju od onog što se nalazi na površini. U biti ovaj roman tjera na čitanje, a kad to ne učinite, razmišljate o tome šta će se sljedeće dogoditi. U mnogome upravo je Murakami redefinisao moje shvatanje književnosti i čitanja.
Kafka na Žalu by Haruki Murakami
Tačnije, Murakami je nesumnjivo jedan od najboljih japanskih autora našeg doba, a vrlo lagano će vas uvući u svoj stil pisanja koji vješto miješa elemente nadrealizma i paralelnih svjetova. Naime, njegovi su narativi slični snovima tako da ćete često čuti da je tajna razumijevanja djela ovog pisca da ga pročitate nekoliko puta (again, guilty as charged).
Za ovu knjigu smatram da je super baza za razumijevanje Murakamijevog stila jer se prepliću tek dva paralelna svijet (da, u skoro svim drugim je mnogo više) i ima šematsku strogost u pisanju gdje poglavlja povezuju priče o dva različita, ali ipak konvergentna lika.
Njihova odiseja obogaćena je živopisnim akterima i očaravajućim događajima koji skoro uvijek završavaju sa čitateljevom nevjericom. Oba lika su u fazi pronalaska sebe, pomirenja sa svojim identitetom i njihovi se putevi neizbježno isprepliću prema kraju romana.
Kratki sinopsis radnje ove knjige i nije baš laka stvar (kao za bilo koju Murakamijevu knjigu), ali obećavam vam jedan od onih osjećaja totalne nepredvidljivosti koja je, barem za mene, jedan od ključnih elemenata dobre knjige.
Kafka na Žalu by Haruki Murakami
Likovi nisu transparentni i definitivno nisu predvidljivi što čitanje uistinu uljepšava, a kad mislite da ste konačno nešto shvatili, gospodin Murakami dodaje novi zaokret radnji ili poigravanje metaforom sve do samog kraja.
PS: mačka je sa razlogom na fotografiji iznad, a to ostavljam na vama da odgonetnete i zašto.
***
Emina Smaka, novinarka Bonjour.ba
U blizini mog stana se nalazi mala pijaca sa „svim i svačim“, između ostalog i mala radnja vlasnika Nijaza sa već korištenim pločama i knjigama.
Ne mogu reći da ima izobilje zanimljivih knjiga i ploča, ali Nijaz vas pusti da na miru razgledate i nađete nešto za sebe.
Među pomalo prašnjavim policama sam našla i ovu knjigu, za koju nikada nisam dobila preporuku niti sam iskreno ikada čula za nju, međutim sam naslov mi je zvučao intrigantno i kao da vodi ka priči koja na neki način pomjera granice. Bila sam upravu.
Lolita u Teheranu by Azar Nafisi
Ovi memoari su djelo iranske autorice i profesorice Azar Nafisi, koja dijeli svoje iskustvo iz života u Teheranu pod tiranskom vlasti.
Što me najviše oduševilo je činjenica da su žene glavni likovi knjige te njihova smjelost, odvažnost i ljubav prema književnosti.
,,Potrebna je hrabrost da umrete za cilj, ali također i da živite za njega.“
Profesorica svakog četvrtka u tajnosti okuplja 7 djevojaka u svom stanu kako bi čitale zabranjene zapadnjačke klasike, a to su pored kontraverzne Lolite i djela F. Scotta Fitzgeralda, Jane Austen te Henryja Jamesa. Zajedno s njima na neki način doživljavate sve stresne situacije i opasnosti s kojima se susreću.
Izabrala sam ovu knjigu zbog trenutne situacije u svijetu, kada su prava žena u pitanju, i iz prostog razloga što nas ovi memoari uvode u svijet koji se dešava oko nas a mi ga često nismo ni svjesni niti možemo u potpunosti shvatiti.
,,Najveći je grijeh biti slijep za tuđe probleme i boli. Ne vidjeti ih znači poricati njihovo postojanje“
***
Marija Perić, novinarka Bonjour.ba
Ova knjiga osvojila je tisuće i tisuće zaljubljenika u čitanje upravo radi rječitog Julesa Verna koji nas nije poštedio nijednog bitnog detalja u svom prepričavanju.
Svaka stranica donosi najzanimljivije, nimalo obične opise o doživljajima Phileasa Fogga koji putuje oko svijeta u želji da se vrati u svoj grad za točno 80 dana i to uz budžet od 20 000 £. Njegovo putovanje označila su brojna upoznavanja, kao i nevjerojatne prepreke i izazovi koje Jules opisiva tako da skoro imaš osjećaj da ti putuješ sa slonom ili ploviš morem rame uz rame sa Phileasom Foggom.
Hoće li uspjeti obići cijeli svijet za 80 dana? To je na vama da otkrijete.
Put oko svijeta za 80 dana by Jules Vern
Svaki pravi ljubitelj putovanja htjeti će barem jednom u životu uzeti ovu knjigu u ruke kako bi vidjeli da Jules odlično prenosi uzbuđenje koje donosi svaka nova avantura. Jer baš kao i Phileas, svi mi odlazimo na putovanja kako bismo se ponovo otkrili i osnažili naše samopouzdanje.
I da, upravo na pub kvizovima često ćete čuti pitanja o ovom čuvenom djelu. Nemojte reći da sam vam ja rekla.
***
Naslovna fotografija: unsplash.com
Tekst: Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
