Bilo da se radi o djelu knjige koji je ostao kao pečat u vašim mislima, knjizi koja je izazvala sva vaša čula i prepitala smisao književnosti, osjetite jaku emotivnu vezu sa likovima ili ste spremni da budete uvučeni u svijet avanture zbog perfektnog načina pripovijedanja pisca, izdvojili smo knjige koje će sigurno ostaviti traga u vašem književnom razmišljanju.

Naime, inspirisani prošlim mjesecom i našim književnim preporukama odlučili smo i ovaj put izazvati vas na dvoboj sa nekim od najinspirativnijih knjiga koje je Bonjour.ba uredništvo pročitalo.

Jedan na jedan susret ćete se sa nekim od istinitih iskustava i priča, ukrstiti misao sa paralelnim svjetovima, spremno se izboriti sa nepoznatim destinacijama i poželjeti priskočiti u pomoć likovima čija borba se odvija na društvenim marginama.

***

Dijana Ćavar, glavna urednica Bonjour.ba

Preporuku za ovu knjigu vidjela sam na jednom od profila na Instagramu koji pratim, nikako se ne mogu sjetiti o kojem je riječ (no, mnogo mu hvala ?).
Dio iz knjige koji sam tad vidjela glasio je: „Uspjeh je produkt naših svakodnevnih navika – ne velikih životnih transformacija koje se događaju jednom u životu.“
Bio je to još jedan od onih 'ahaaaa' trenutaka, zbog kojih sam odmah na Amazonu utipkala naziv knjige (Atomic Habits: An Easy & Proven Way to Build Good Habits & Break Bad Ones by James Clear)  kako bi saznala više o njoj. I bila je to jedna od onih investicija na kojoj sam bila itekako zahvalna.

Atomic Habits: An Easy & Proven Way to Build Good Habits & Break Bad Ones by James Clear

Knjiga je inspirativna, zabavna, lako ju upijate i ono što se štreberici u meni posebice sviđa – zasnivana je na istinitim iskustvima i pričama, a na kraju svakog poglavlja imate kratki sažetak u par crtica.
Sve te sažetke upisala sam u folder na mobitelu, kako bi se, sa razvijanjem svake nove navike podsjetila koraka koji su mi pripomogli da bolje organiziram svoju svakodnevnicu.
Mislim da postoji nešto jako relaksirajuće u činjenici da sami možemo utjecati na kvalitetu života i dodatno obogatiti dan stvarima, trenutcima i ljudima koje volimo. Kreirati život kakav volimo.

Knjiga će vam pokazati kako uz male, jednostavne korake možete mijenjati navike. Motivirat će vas da postanete arhitektica vašeg života, ali i pokazati da ne postoji 'pravo vrijeme' da napravite iskorak i odvažite se na promjenu. Naučit će vas da više fokusa stavite na sebe i tko želite biti, nego na vaše uspjehe. Stiže nam jesen, više ćemo vremena provoditi u toplini doma.

Dodajte ovu knjigu na vašu to-do listu i uživajte u efektu 'ahaaaa' trenutaka koji će vas pratiti dok ju listate i malim transformacijama koje će pokrenuti.

***

Ilda Lihić-Isović, novinarka Bonjour.ba

Bez obzira imate li kolekciju Murakamijevih knjiga kod kuće (guilty as charged) ili ste tek započeli sa njegovim djelima, "Kafka na žalu" je fantastična polazna tačka za upoznavanje sa radom ovog pisca.

Iako bi prvi susret sa Murakamijem često izazvao šok, upravo je on pisac koji uvlači svojim narativom i često proizvodi misao: „Ma zašto ovo ja još uvijek čitam?!“, a onda se uhvatite u koštac sa njegovim svjetovima i pronađete misao mnogo dublju od onog što se nalazi na površini. U biti ovaj roman tjera na čitanje, a kad to ne učinite, razmišljate o tome šta će se sljedeće dogoditi. U mnogome upravo je Murakami redefinisao moje shvatanje književnosti i čitanja.

Kafka na Žalu by Haruki Murakami

Tačnije, Murakami je nesumnjivo jedan od najboljih japanskih autora našeg doba, a vrlo lagano će vas uvući u svoj stil pisanja koji vješto miješa elemente nadrealizma i paralelnih svjetova. Naime, njegovi su narativi slični snovima tako da ćete često čuti da je tajna razumijevanja djela ovog pisca da ga pročitate nekoliko puta (again, guilty as charged).

Za ovu knjigu smatram da je super baza za razumijevanje Murakamijevog stila jer se prepliću tek dva paralelna svijet (da, u skoro svim drugim je mnogo više) i ima  šematsku strogost u pisanju gdje poglavlja povezuju priče o dva različita, ali ipak konvergentna lika.

Njihova odiseja obogaćena je živopisnim akterima i očaravajućim događajima koji skoro uvijek završavaju sa čitateljevom nevjericom. Oba lika su u fazi pronalaska sebe, pomirenja sa svojim identitetom i njihovi se putevi neizbježno isprepliću prema kraju romana.

Kratki sinopsis radnje ove knjige i nije baš laka stvar (kao za bilo koju Murakamijevu knjigu), ali obećavam vam jedan od onih osjećaja totalne nepredvidljivosti koja je, barem za mene, jedan od ključnih elemenata dobre knjige.

Kafka na Žalu by Haruki Murakami

Likovi nisu transparentni i definitivno nisu predvidljivi što čitanje uistinu uljepšava, a kad mislite da ste konačno nešto shvatili, gospodin Murakami dodaje novi zaokret radnji ili poigravanje metaforom sve do samog kraja.

PS: mačka je sa razlogom na fotografiji iznad, a to ostavljam na vama da odgonetnete i zašto.

***

Emina Smaka, novinarka Bonjour.ba

U blizini mog stana se nalazi mala pijaca sa „svim i svačim“, između ostalog i mala radnja vlasnika Nijaza sa već korištenim pločama i knjigama.
Ne mogu reći da ima izobilje zanimljivih knjiga i ploča, ali Nijaz vas pusti da na miru razgledate i nađete nešto za sebe.

Među pomalo prašnjavim policama sam našla i ovu knjigu, za koju nikada nisam dobila preporuku niti sam iskreno ikada čula za nju, međutim sam naslov mi je zvučao intrigantno i kao da vodi ka priči koja na neki način pomjera granice. Bila sam upravu.

Lolita u Teheranu by Azar Nafisi

Ovi memoari su djelo iranske autorice i profesorice Azar Nafisi, koja dijeli svoje iskustvo iz života u Teheranu pod tiranskom vlasti.
Što me najviše oduševilo je činjenica da su žene glavni likovi knjige te njihova smjelost, odvažnost i ljubav prema književnosti.

,,Potrebna je hrabrost da umrete za cilj, ali također i da živite za njega.“

Profesorica svakog četvrtka u tajnosti okuplja 7 djevojaka u svom stanu kako bi čitale zabranjene zapadnjačke klasike, a to su pored kontraverzne Lolite i djela F. Scotta Fitzgeralda, Jane Austen te Henryja Jamesa. Zajedno s njima na neki način doživljavate sve stresne situacije i opasnosti s kojima se susreću.

Izabrala sam ovu knjigu zbog trenutne situacije u svijetu, kada su prava žena u pitanju, i iz prostog razloga što nas ovi memoari uvode u svijet koji se dešava oko nas a mi ga često nismo ni svjesni niti možemo u potpunosti shvatiti.
,,Najveći je grijeh biti slijep za tuđe probleme i boli. Ne vidjeti ih znači poricati njihovo postojanje“

***

Marija Perić, novinarka Bonjour.ba

Ova knjiga osvojila je tisuće i tisuće zaljubljenika u čitanje upravo radi rječitog Julesa Verna koji nas nije poštedio nijednog bitnog detalja u svom prepričavanju.

Svaka stranica donosi najzanimljivije, nimalo obične opise o doživljajima Phileasa Fogga koji putuje oko svijeta u želji da se vrati u svoj grad za točno 80 dana i to uz budžet od 20 000 £. Njegovo putovanje označila su brojna upoznavanja, kao i nevjerojatne prepreke i izazovi koje Jules opisiva tako da skoro imaš osjećaj da ti putuješ sa slonom ili ploviš morem rame uz rame sa Phileasom Foggom.

Hoće li uspjeti obići cijeli svijet za 80 dana? To je na vama da otkrijete.

Put oko svijeta za 80 dana by Jules Vern

Svaki pravi ljubitelj putovanja htjeti će barem jednom u životu uzeti ovu knjigu u ruke kako bi vidjeli da Jules odlično prenosi uzbuđenje koje donosi svaka nova avantura. Jer baš kao i Phileas, svi mi odlazimo na putovanja kako bismo se ponovo otkrili i osnažili naše samopouzdanje.

I da, upravo na pub kvizovima često ćete čuti pitanja o ovom čuvenom djelu. Nemojte reći da sam vam ja rekla. 

***

Naslovna fotografija: unsplash.com
Tekst: Bonjour.ba

U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.

U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.

U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila  svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.

Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.




I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.

Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.



Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.   

Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?  

Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja. 

Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.



 

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave. 

Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.

Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.



Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.

Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?    

Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija. 

U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.




Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.

Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?  

Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram. 

Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.



Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.  

Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?  

Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.

U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.



Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.

Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?  

Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove. 

Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić

Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?  

Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.

U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo  
 

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić, Amna Geljo