Kada nam je Aida Redžepagić tijekom našeg druženja, prije još jednog zajedničkog snimanja, šapnula da povodom svoje desete godišnjice braka, zajedno sa suprugom Mirzom, organizira proslavu s najbližim prijateljima i obitelji u Kaknju, znatiželjno smo slušali sve detalje.

Kako je razgovor dalje odmicao, znali smo da će njena kreativnost i domišljatost rezultirati zanimljivom zabavom čije će uređenje biti sjajna inspiracija mnogima za slične prilike. A i da ćemo fotografije sa proslave, zaljubljeno promatrati duže vrijeme. 

 „Mirza i ja smo se vjenčali poprilično mladi i još tada nismo željeli klasičnu svadbu nego 'dernek za raju' kako smo ga mi tada nazvali. Nikada nismo požalili. Napravili smo feštu sa nama najdražih 40-ak prijatelja i bila je to zabava za pamćenje.

Kako je većina naših prijatelja jako muzikalna, a neki su i profesionalni muzičari, nismo imali bend, nego samo stage s postavljenim ozvučenjem na kojem su se svi smjenjivali i svirali i pjevali cijelu večer, u nama najdražem pubu koji je za tu večer bio zatvoren samo za nas.“ – prisjetila se Aida njihovog vjenčanja. 

„Deset godina poslije i mnogo iskustva sa fotografisanjem vjenčanja, željeli smo ponovo napraviti zabavu, u istom duhu, uz najuži krug prijatelja, ali ovaj put u prirodi. Ovaj put smo osim prijatelja imali i najdražu nam gošću na "drugom vjenčanju" a to je naša kćerka Fatma.“ – nadodala je. 

Aida je već mnogima poznata po svojim bajkovitim, spontanim kadrovima s vjenčanja te beauty fotografijama, dok je Mirza talentiran svirač flamenco gitare.

Zbog toga ne čudi što je njihova proslava imala savršen omjer sjajne glazbe, zanimljivog uređenja, pomno biranih detalja te toplu priču u pozadini. Druženje je održano na otvorenom, u vrtu obiteljske kuće, a kako pad temperature ne bi prekinuo druženje, prikladno, dekice su čekale posložene u građevinskim kolicima.

Rustikalan i šarmantan duh postignut je i uz zelene dekoracije duž stola i gipsofiliju u vazama ukrašenim kanapom. Kompletnu livadu obasjale su sitne lampice te šarene zastavice, kao i piknik deke koje su dodatno pridonijele ležernoj atmosferi. 
Aida nam je otkrila i da je dan prije zabave u obližnjoj šumi brala lovor i borove grančice, kako bi dragim ljudima piknik pod otvorenim nebom prošao u što toplijoj atmosferi. 

„Željela sam da hranu priprema Fress, jer su savršena kombinacija ukusnog i zdravog, a Almir ima nevjerojatan osjećaj za dekoraciju i to je ona dobitna kombinacija.

Desetine (ne usudim se prebrojati, ali cifra je možda i trocifrena) vjenčanja koja sam fotografisala posljednjih godina su me naučila mnogo o organizaciji i odabiru pravih ljudi, tako sam za cvijeće izabrala Cvjećaru Džan.

Divna ekipa je napravila vijenac i pomogla oko detalja za dekoraciju, a ja sam također dobar dio dan prije donijela iz obližnje šume. Kakav bi to dernek bio ako muzika nije savršena i ljudi ne plešu, a taj dio je savršeno odradio DJ Nazzif. Naravno, nakon što smo se dobro isplesali, Mirza i ekipa su uzeli instrumente i nastavili.

Pjevali su svi, i oni koji to rade odlično (Lejla, Keno, Rai, Ivana...) i mi koji vježbamo ispod tuša i nismo za širu publiku. Tu smo shvatili da i catering ekipa osim što radi savršenu hranu, super pjeva i svira. Svi su ostali i mnogo nakon "radnog vremena".“ – komentirala je Aida.

„Za fotografije je zaslužna Sanela koja je imala ulogu i gosta i fotografa. Jedini zahtjev koji sam ja imala je: 'Nemoj molim te da poziramo, šta uloviš, uloviš!''.
Mnogo puta sam prisustvovala zabavama i vjenčanjima koji se na kraju dana pretvore u višesatno poziranje bez mnogo uživanja i nisam željela to. Sanela je savršeno shvatila šta želimo i dostavila nam baš onakve fotografije kakve smo i zamislili koje su realno dočarale cjelokupnu atmosferu.

Haljinu sam odabrala dan prije zabave i znala sam pravo mjesto gdje da je nađem bez mnogo potrage, to je definitivno Bazerdžan. 

Sve je bilo baš onako kako sam željela, oko nas su bili svi ljudi koje najviše volimo (falile su samo dvije mnogo važne osobe, ali to je razlog više da ponovimo sve opet za par godina).“ – nadodala je Aida. 
Večer se nastavila uz smijeh, mnoštvo zagrljaja i ples pod zvjezdanim nebom, a djelić atmosfere donosimo u nastavku. 

Pred kraj Bonjour Edit serijala, prirodno se okrećemo uspomenama. Dan 14 posvećen je fotoalbumima iz djetinjstva i Novim godinama koje su izgledale drugačije nego danas.

Danas ne tražimo savršene kadrove ni estetiku. Danas tražimo sjećanja. Ona na Nove godine koje su izgledale drugačije, sporije i nekako toplije, čak i kad nisu bile savršene.




Nova godina kakve se sjećamo  

Na fotografijama iz djetinjstva Nova godina često izgleda isto, a opet potpuno drugačije od današnje. Dnevne sobe s borovima koji su trajali do proljeća. Lampice koje nisu bile savršeno usklađene. Stolnjaci koje pamtimo samo iz decembra.




Tu su i one neizbježne fotografije ispred jelke. U pidžamama, u prevelikim džemperima, s kapicama koje svrbe. Nasmijani, umorni, ponekad pospani prije ponoći. Bez poziranja, bez filtera, bez ideje da će te fotografije jednog dana biti važne.

Nova godina tada nije bila plan. Bila je događaj. Miris kolača, zvuk televizora u pozadini, roditelji koji pripremaju večeru i djeca koja broje minute do ponoći.




Zaviri u album

Izvuci stari fotoalbum i listaj fotografije s Novih godina kakve se danas rijetko ponavljaju.

Ne traži savršenu fotografiju. Potraži onu koja te nasmije ili malo stegne oko srca. Obrati pažnju na sitnice: prostor, odjeću, lica, način na koji je sve izgledalo jednostavnije.




Ako želiš, zadrži se nekoliko minuta. Možda se prisjetiš nečega što si zaboravila. Možda shvatiš da se neke stvari, uprkos svemu, nisu mnogo promijenile.




Zašto ovo radimo?  

Ponekad je dovoljno samo zastati i prisjetiti se. Kako su izgledali ti trenuci, šta ih je činilo posebnim i zašto su ostali s nama.




Dan 14 nije o nostalgiji radi nostalgije. On je o prepoznavanju onoga što nam je tada bilo važno i onoga što možda i danas tražimo, samo u drugačijem obliku.






Za kraj  

Ako želiš, zabilježi današnji trenutak u našem free mjesečnom kalendaru. Jedna fotografija albuma, stara slika ili samo bilješka o tome kako je nekada izgledala Nova godina sasvim je dovoljna.




I za kraj, kao lijep završetak Bonjour Edit serijala, pripremili smo giveaway: Bonjour notes i limitirana Bonjour tote torba, za sve one koje su ovih 15 dana birale male rituale. Za učešće je potrebno samo da ispuniš kratki Forms koji smo podijelili u prvom tekstu serijala.

Vidimo se sutra, u posljednjem Bonjour Edit danu!

Foto: Bonjour arhiva