Upoznajte ljepotu Ponijera i doživite bajkovitu zimsku idilu kroz foto dnevnik Aide Redžepagić

Odrastajući u Kaknju, provodila sam raspuste na Ponijerima. Roditelji su oduvijek voljeli prirodu, naročito tata, pa smo po cijelu zimu znali “ne silaziti” u grad.

Sjećam se zima kada je snijeg znao toliko zapadati da smo ostajali zaglavljeni i po nekoliko dana, ali sve je imalo svoju draž. Obzirom da su Ponijeri malo izletište, nemaju prodavnicu pa bismo rado razmjenjivali namirnice s komšijama ako bi put do grada bio blokiran.

Danas se takve blokade ne dešavaju jer su putevi mnogo bolji a održavanje istih je na zavidnom nivou. I danas, kada većina ljudi dane godišnjeg odmora ostavlja za ljeto i more, ja zimu maksimalno iskoristim pa u januaru rado oslobodim raspored i nema mjesta na kojem bih radije bila od Ponijera.

Ova planina se nalazi 19km od Kaknja (orijentacije radi, od Sarajeva vam je potrebno oko 1,5h vožnje). Sami centar Ponijera je ispunjen vikendicama, a okolo se nalaze mnoge obilježene staze za šetnju i rekreaciju. Nedaleko od samog izletišta se nalazi i put do vrha Tajan koji se nalazi na oko 1300m/nv. Put je pristupačan i za one s malo slabijom kondicijom, a kada stignete na vrh, isplati se svaki korak jer pogled koji vas dočeka je jedinstven i nezaboravan.

Naziv Ponijeri potiče od riječi ponor ili poniranje. Na nekoliko mjesta na ovoj planini se mogu sresti ponori. Nakon drugog svjetskog rata vršena su ispitivanja bojenjem vode potoka te je dokazano da se voda koja ponire u središtu Ponijera pojavljuje na dnu Ponijera u obliku vrela. Ponijeri zimi imaju ski lift (jedini u Ze-Do kantonu) duzine 1000m i uređenu skijašku stazu. Osim toga, aktivna je i škola skijanja s odličnim instruktorima koji vas za veoma kratko vrijeme pripreme za skijaške užitke na velikoj stazi.

Već nekoliko godina unazad, zajedno sa bratom i tatom, istražujem na motornim sankama neke od dijelova Ponijera koje do sada nikada nisam vidjela, pa na tim vožnjama kroz šumu veoma često nailazimo na tragove životinja poput lisica, zečeva, srna, vepra, jazavca i slično, a ako smo baš dobre sreće, ponekad osim tragova ugledamo i same životinje u daljini. Sve ovo govori o tome koliko je netaknuta i skladna priroda na ovom mjestu.

U proljeće i ljeto, na ovim livadama i u šumi skupljamo ljekovito bilje i čajeve a miris koji se tada prostire kroz šumu je neopisiv, tako da svako godišnje doba nosi svoju draž. Ponijeri jesu mnogo manje izletište od velikih planina kojima je Bosna i Hercegovina bogata, ali mislim da su nepravedno u sjeni jer pružaju zaista mnogo naročito za ljubitelje prirode i šetnji.

Sadržajno, Ponijeri se još razvijaju, tek na nekoliko mjesta možete popiti, čaj, kuhano vino ili pak domaću rakiju, proćaskati s domaćinom kafane i saznati sve što se taj dan desilo, 'ko “silazi” a 'ko “dolazi” pa ako vam je potreban prijevoz, u trenu će se naći isti, ali ako mene pitate, u tome i jeste draž ovog mjesta.

Za MODAMO piše: Aida Redžepagić

Foto: Aida Redžepagić