Amra Džeko je poduzetnica, iza sebe ima uspješnu modeling karijeru u Los Angelesu, kao i par voditeljskih angažmana. Amra je i supruga, mama četvero djece, supruga i dama koja iznova inspirira svojom hrabrošću, prizemljenosti i ljubavi prema pokretu te novim avanturama.

Njen boravak u Sarajevu odlučili smo iskoristiti za pauzu na terasi Kašahane i uz osvježavajuće prirodne sokove razgovarati o tome kako organizira dan, koliko su joj druge žene pripomogle u uspjehu, koji su neki rituali koje nikada ne preskače i što je za nju sreća.

Amra je na druženje donijela onu svoju prepoznatljivu energiju zbog koje je i toliko omiljena, pokazujući da u ubrzanom rasporedu i putovanjima između dvije države te nekoliko aktivnih projekta, uspješno organizira sve obveze, uvijek stavljajući u fokus profesionalizam, dostupnost i zarazan osmijeh.
Naš razgovor smo nastavile kroz šetnju ulicama Sarajeva, dok je Marko Jovančić za Bonjour.ba ovo ljetno druženje zabilježio kamerom.

 

Amra, na početku, reci nam, što je tvoj trik, uz koji uspjevaš, čak i u ubrzanom rasporedu između druženja sa djecom, obiteljskih obveza i organizacije Orea marketa, uvijek biti tako nasmijana, opuštena i s mnogo dobre energije?

Koliko god to zvučalo kao ponavljanje, rješenje je u dobroj organizaciji. Znate, brojna porodica kao što je naša susreće se sa dosta izazova u svakodnevnom životu i nekako se od prvih dana prilagođavamo novim situacijama, navikavamo se i nastojimo uskladiti obaveze i potrebe malih i velikih, a ja sam tu nekako kao koordinator. Ja volim svoj život, dinamiku koju mi donosi i ispunjavaju me svakodnevne obaveze i izazovi. Po prirodi sam dosta pozitivna, naučena da nekako gledam stvari s pozitivne strane, pa se i neke situacije koje bi inače izazvale veći stres kod nas dogode i prođu prilično opušteno.

 

Kako započinješ svoj dan? Koji su neki mali rituali koje nikada ne preskačeš?

Najviše volim jutro započeti sa treningom, fizičkom aktivnosti koja me razbudi i pokrene svu energiju. Disanje prilikom vježbanja mi pomaže da se razbistrim, fokusiram na vježbe i sve ostavim po strani, nekako napravim prostora za dan koji je ispred mene. Nakon treninga obavezno pijem puno tečnosti, smiksam neki shake, a volim popiti i kafu ujutro. Ritam ustajanja prilagođen je dječjim aktivnostima i zajedničkim ritualima pa se trudimo da što više uživamo u zajedničkim jutrima.


 

Kada su u pitanju vaši mali obiteljski rituali, što je ono u čemu najviše uživaš sa svojom djecom?

Djeca vole da se ušuškamo s njima u krevet, ja volim da ih uspavam navečer. Volimo te slatke razgovore pred spavanje. Bude tu i otpora, jer recimo Una nikad ne bi spavala (smijeh), ali sve u svemu pogled na njih i spoznaja da su zdrava, sretna djeca je nešto što briše umor i svakodnevne izazove njihovog odrastanja. S djecom često i vježbamo, kuhamo, gledamo crtiće, a ponajviše vremena provodimo vani, na zraku. 
 

Koje su te važne lekcije naučili upravo oni? A što mame mogu naučiti od tata?

Njihova iskrenost i jedan čisti pogled na svijet su nešto nad čim se i ja često zamislim, na tu njihovu jednostavnost. S djecom nema pretvaranja, oni sve osjećaju svojim čistim srcima i bude najljepše emocije kod nas. Pa mislim da su očevi generalno možda malo strpljiviji od majki u odnosima s djecom. Možda zato što muškarci na nešto praktičniji način sve posmatraju, a žene su obojene brojnim emocijama, pa onda se dešavaju i situacije kada oni pokažu malo više strpljenja za neke stvari.

Koja je najveća dilema s kojom si se susrela tijekom majčinstva? Jesi li samu sebe možda iznenadila u nekim trenucima?

Pa ne znam da li je to dilema, ali sam se bojala da će djeca biti ljubomorna, posebno nakon rođenja Dalie, ali to se na sreću nije dogodilo. Dani je dosta vezan za mene i mislila sam da će biti više ljubomore u odnosu na Daliu, ali to se nije na sreću dogodilo. Trudim se uključivati ih u svakodnevne aktivnosti, da osjećaju da je njihova pomoć važna i za sada sve funkcioniše odlično.
 

Koliko su druge žene imale važnu ulogu u tvom uspjehu? Na jednom beauty snimanju, pričala si mi koliko su mama i sestra imale važnu ulogu u tvom odrastanju.

Imam sreću pa sam cijeloga života okružena sa sjajnim ženama prvo iz moje porodice, a onda i kroz poslove i projekte upoznala sam se i povezala sa divnim ženama sa kojima sam ostvarila divna prijateljstva i saradnje koje i danas održavamo. Majka i sestra su imale vrlo važnu ulogu u mom životu, posebno majka koja je sama sa nas dvije hrabro kročila kroz život, a naš posebno težak period je bio rat u Sarajevu i uvijek i dan danas je gledam kao heroja i idola nekog kojoj nikad ništa nije bilo teško, uvijek uz osmijeh i pjesmu jer je uvijek voljela da pjeva, izlazila bi na kraj sa nevoljama, a bilo ih je. Mislim da sam u biti tu snagu i pozitivan pogled na sve oko sebe i svijet naslijedila i naučila od majke. Kad god bi mi bilo onako teško, ne bih sebi dozvoljavala da padnem, jer bih se sjetila nje i njenog stava. To mi je nekako ostalo urezano u srcu u glavi i to je moja vodilja kroz život.
 

Svima je već dobro poznata tvoja ljubav prema fitnessu. Kako je sve krenulo? Koji ti je tip treninga omiljeni?

Meni je fitness ili bilo koja fizička aktivnost prijeka potreba jer mi to pruža i mentalno zdravlje i mir. Često sam imala priliku čuti komentar tipa „pa daj, što moraš uvijek i na odmoru“, koji me uvijek nasmije jer za mene to nije obaveza nego stil života. Kada idem na odmor i kada biramo hotele, odluka će pasti na onaj sa teretanom. Ja uživam da treniram, bilo to na odmoru ili kući. A sve ustvari počelo kad sam se još na početku rata 1992. g. upisala na sportsku gimnastiku u FIS, pa sam onda počela trenirati karate pa onda i taekwondo gdje sam učestvovala i na internacionalnim takmičenjima  i ostvarila zapažene rezultate. Uporedno sa tim aktivnostima počela sam se baviti i atletikom i takmičiti na državnom nivou sa atletskim klubom Bosna dugi niz godina. Atletika je moja najveća ljubav što se sporta tiče. Tu se razvila ona iskrena ljubav prema sportu, a razvila su se i neraskidiva prijateljstva. Mislim da jedan takav zdrav start u ranim godinama života mog djetinjstva zaista presudio i bio vrlo jaka karika i da je zato fitness to što jeste meni, ta potreba i zdravlje prije svega pa onda i efekti koji se odražavaju na fizički izgled. Zadnjih sam se godina bavila CrossFit-om, a u zadnje vrijeme pokušavam da kombinujem kružne treninge sa statičkim treninzima sa određenom težinom, ali najviše preferiram funkcionalni kardio i kružne treninge.

 

Družili smo se na još jednom Orea Marketu koji organiziraš zajedno uz svoj Orea Bazaar tim. Kako bi opisala vašu platformu osobi koja se po prvi put susreće s njom? Koji su koraci koje planirate realizirati do kraja godine?

Platforma OREA je prva online platforma za prodaju isključivo ručno rađenih, kvalitetnih proizvoda, suvenira, originalnih radova i umjetnina i predstavlja jedinstveno mjesto  za promociju i prodaju unikatnih bh. proizvoda te umrežavanje malih biznisa koji svojim poduzetničkim idejama doprinose jačanju kreativne industrije u BiH. Naša priča i priče naših kreativaca  s pravom bude interesovanje i podršku domaće i regionalne javnosti i mi svake godine širimo našu zajednicu i istovremeno šaljemo poruku ogromnog potencijala koji imamo. Od ogromne važnosti nam je investicija od strane kompanije iz Europske Unije koja će nam omogućiti da se proširimo, te će OREA postati ne samo regionalna već evropska online platforma za sve one koji se bave kreativnim radom. Veoma sam ponosna na razvoj ovog projekta, na našu vrijednu ekipu koja svojim radom i sjajnim idejama čini da OREA dobije svoj puni potencijal i bude odskočna daska svim kreativcima.

 

Iza tebe je i nekoliko selidbi u različite gradove. Što je tebi pomagalo da prihvatiš i da se lakše nosiš sa svim avanturama koje nosi ovaj korak?

Veoma sam mlada počela putovati i to mi je postala navika. Svaki put kad bi se malo duže zadržala na jednom mjestu malo mi je postajalo čudno i bila bih malo nervoznija. Do sad sam se najduže zadržala u Rimu gdje smo sa porodicom živjeli šest godina. Posljednjih jedanaest godina pratimo Edina u razvoju njegove karijere pa se ja prilagođavam njemu sa svojim poslovnim obavezama i karijerom i da Edin sutra kaže da idemo na kraj svijeta, ja se jednostavno prilagodim jer je meni to neka nova avantura. Jer gdje god da smo na svijetu, mi pravimo svoj topli dom okruženi ljudima koje volimo i nama je to najvažnije.

 

Često putuješ. Koji su tvoji mali trikovi za spremanje i jet lag?

Prvo se volim početi spremati „u glavi“ posložiti šta mi treba, a onda i praktično. Pakovati se par dana ranije, praviti kombinacije, uslikati ih. To je trik koji sam nedavno vidjela kod prijateljice i počela primjenjivati, jer bih ranije uvijek ponijela više stvari već što mi je zaista potrebno, a i dalje sam bila u dilemi šta obući i šta iskombinirati. Dakle, spremiti kombinacije, uslikati ih i onda imati sve spremno za pakovanje. Uvijek na vrijeme idem na aerodrom, dosta sam organizovana i disciplinovana čime izbjegavam dodatni stres koji je sastavni dio svakog putovanja. Što se tiče jet lag-a, uvijek kada putujem npr. u Los Angeles gdje je značajna vremenska razlika od devet sati unazad, trudim se da vrijeme u avionu iskoristim za što više spavanja, te da ostanem budna nekih šest sati nakon dolaska, što je i najzahtjevniji dio. Također i u povratku se trudim da se dan pred let ostanem što duže budna kako bih vrijeme u povratku provela što više u spavanju.
 

Omiljena destinacija koju si posjetila i zašto?

Imala sam sreću i puno prilika za putovanja i na divnim sam mjestima boravila i zaista je teško izdvojiti samo jednu destinaciju. Ako baš moram izdvojiti jednu destinaciju onda je to Tokyo, prije svega jer sam veliki ljubitelj sushija, a tamo sam jela najbolji i najukusniji sushi na svijetu. Taj me grad toliko očarao i dojmio čistoćom, disciplinom, organizovanošću ljudi i okruženja, toliko da djeluje nestvarno. Ne znam da li bih mogla živjeti u Tokiju, ali bih ga svakako voljela ponovno posjetiti.

Koliko pažnje posvećuješ svom stilu, imaš li omiljenog dizajnera?

Jedna sam od onih žena koje se vrlo brzo i lako spreme u bilo koje doba dana. Nisam ljubiteljica previše šminke i na taj dio uređivanja uz frizuru, potrošim najmanje vremena. Uvijek se radujem nekom minimalnom dnevnom looku. Moja omiljena garderoba, ako bismo je smjestili u neke trendove je sportski casual look za šta mi ne treba mnogo vremena. Vrlo sam jednostavna, ali za određene evente i izlaske se volim više potruditi, kada najčešće biram bh. brendove. To je stvarno bogatstvo koje imamo i koje se cijeni i na svjetskoj modnoj sceni. Generalno volim da nosim odjeću u kojoj se osjećam dobro.




 

Šta je za tebe sreća?

Za mene je sreća svako rano sunčano jutro, moja nasmijana, zdrava djeca, odlazak u teretanu i zasta toliko je jednostavnih stvari koje čine život, ispunjavaju me i čine sretnom. Taj dječji smijeh, njihova razdraganost, sitni nestašluci, osjećaj da nešto radimo ispravno i dobro, te da sebi i drugima život činimo boljim i lakšim. To su stvari koje me čine sretnom.

Šta se nalazi na tvom screensaveru?

Fotografija naše porodice. ?
 

***
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR