Amra Džeko je poduzetnica, iza sebe ima uspješnu modeling karijeru u Los Angelesu, kao i par voditeljskih angažmana. Amra je i supruga, mama četvero djece, supruga i dama koja iznova inspirira svojom hrabrošću, prizemljenosti i ljubavi prema pokretu te novim avanturama.

Njen boravak u Sarajevu odlučili smo iskoristiti za pauzu na terasi Kašahane i uz osvježavajuće prirodne sokove razgovarati o tome kako organizira dan, koliko su joj druge žene pripomogle u uspjehu, koji su neki rituali koje nikada ne preskače i što je za nju sreća.

Amra je na druženje donijela onu svoju prepoznatljivu energiju zbog koje je i toliko omiljena, pokazujući da u ubrzanom rasporedu i putovanjima između dvije države te nekoliko aktivnih projekta, uspješno organizira sve obveze, uvijek stavljajući u fokus profesionalizam, dostupnost i zarazan osmijeh.
Naš razgovor smo nastavile kroz šetnju ulicama Sarajeva, dok je Marko Jovančić za Bonjour.ba ovo ljetno druženje zabilježio kamerom.

 

Amra, na početku, reci nam, što je tvoj trik, uz koji uspjevaš, čak i u ubrzanom rasporedu između druženja sa djecom, obiteljskih obveza i organizacije Orea marketa, uvijek biti tako nasmijana, opuštena i s mnogo dobre energije?

Koliko god to zvučalo kao ponavljanje, rješenje je u dobroj organizaciji. Znate, brojna porodica kao što je naša susreće se sa dosta izazova u svakodnevnom životu i nekako se od prvih dana prilagođavamo novim situacijama, navikavamo se i nastojimo uskladiti obaveze i potrebe malih i velikih, a ja sam tu nekako kao koordinator. Ja volim svoj život, dinamiku koju mi donosi i ispunjavaju me svakodnevne obaveze i izazovi. Po prirodi sam dosta pozitivna, naučena da nekako gledam stvari s pozitivne strane, pa se i neke situacije koje bi inače izazvale veći stres kod nas dogode i prođu prilično opušteno.

 

Kako započinješ svoj dan? Koji su neki mali rituali koje nikada ne preskačeš?

Najviše volim jutro započeti sa treningom, fizičkom aktivnosti koja me razbudi i pokrene svu energiju. Disanje prilikom vježbanja mi pomaže da se razbistrim, fokusiram na vježbe i sve ostavim po strani, nekako napravim prostora za dan koji je ispred mene. Nakon treninga obavezno pijem puno tečnosti, smiksam neki shake, a volim popiti i kafu ujutro. Ritam ustajanja prilagođen je dječjim aktivnostima i zajedničkim ritualima pa se trudimo da što više uživamo u zajedničkim jutrima.


 

Kada su u pitanju vaši mali obiteljski rituali, što je ono u čemu najviše uživaš sa svojom djecom?

Djeca vole da se ušuškamo s njima u krevet, ja volim da ih uspavam navečer. Volimo te slatke razgovore pred spavanje. Bude tu i otpora, jer recimo Una nikad ne bi spavala (smijeh), ali sve u svemu pogled na njih i spoznaja da su zdrava, sretna djeca je nešto što briše umor i svakodnevne izazove njihovog odrastanja. S djecom često i vježbamo, kuhamo, gledamo crtiće, a ponajviše vremena provodimo vani, na zraku. 
 

Koje su te važne lekcije naučili upravo oni? A što mame mogu naučiti od tata?

Njihova iskrenost i jedan čisti pogled na svijet su nešto nad čim se i ja često zamislim, na tu njihovu jednostavnost. S djecom nema pretvaranja, oni sve osjećaju svojim čistim srcima i bude najljepše emocije kod nas. Pa mislim da su očevi generalno možda malo strpljiviji od majki u odnosima s djecom. Možda zato što muškarci na nešto praktičniji način sve posmatraju, a žene su obojene brojnim emocijama, pa onda se dešavaju i situacije kada oni pokažu malo više strpljenja za neke stvari.

Koja je najveća dilema s kojom si se susrela tijekom majčinstva? Jesi li samu sebe možda iznenadila u nekim trenucima?

Pa ne znam da li je to dilema, ali sam se bojala da će djeca biti ljubomorna, posebno nakon rođenja Dalie, ali to se na sreću nije dogodilo. Dani je dosta vezan za mene i mislila sam da će biti više ljubomore u odnosu na Daliu, ali to se nije na sreću dogodilo. Trudim se uključivati ih u svakodnevne aktivnosti, da osjećaju da je njihova pomoć važna i za sada sve funkcioniše odlično.
 

Koliko su druge žene imale važnu ulogu u tvom uspjehu? Na jednom beauty snimanju, pričala si mi koliko su mama i sestra imale važnu ulogu u tvom odrastanju.

Imam sreću pa sam cijeloga života okružena sa sjajnim ženama prvo iz moje porodice, a onda i kroz poslove i projekte upoznala sam se i povezala sa divnim ženama sa kojima sam ostvarila divna prijateljstva i saradnje koje i danas održavamo. Majka i sestra su imale vrlo važnu ulogu u mom životu, posebno majka koja je sama sa nas dvije hrabro kročila kroz život, a naš posebno težak period je bio rat u Sarajevu i uvijek i dan danas je gledam kao heroja i idola nekog kojoj nikad ništa nije bilo teško, uvijek uz osmijeh i pjesmu jer je uvijek voljela da pjeva, izlazila bi na kraj sa nevoljama, a bilo ih je. Mislim da sam u biti tu snagu i pozitivan pogled na sve oko sebe i svijet naslijedila i naučila od majke. Kad god bi mi bilo onako teško, ne bih sebi dozvoljavala da padnem, jer bih se sjetila nje i njenog stava. To mi je nekako ostalo urezano u srcu u glavi i to je moja vodilja kroz život.
 

Svima je već dobro poznata tvoja ljubav prema fitnessu. Kako je sve krenulo? Koji ti je tip treninga omiljeni?

Meni je fitness ili bilo koja fizička aktivnost prijeka potreba jer mi to pruža i mentalno zdravlje i mir. Često sam imala priliku čuti komentar tipa „pa daj, što moraš uvijek i na odmoru“, koji me uvijek nasmije jer za mene to nije obaveza nego stil života. Kada idem na odmor i kada biramo hotele, odluka će pasti na onaj sa teretanom. Ja uživam da treniram, bilo to na odmoru ili kući. A sve ustvari počelo kad sam se još na početku rata 1992. g. upisala na sportsku gimnastiku u FIS, pa sam onda počela trenirati karate pa onda i taekwondo gdje sam učestvovala i na internacionalnim takmičenjima  i ostvarila zapažene rezultate. Uporedno sa tim aktivnostima počela sam se baviti i atletikom i takmičiti na državnom nivou sa atletskim klubom Bosna dugi niz godina. Atletika je moja najveća ljubav što se sporta tiče. Tu se razvila ona iskrena ljubav prema sportu, a razvila su se i neraskidiva prijateljstva. Mislim da jedan takav zdrav start u ranim godinama života mog djetinjstva zaista presudio i bio vrlo jaka karika i da je zato fitness to što jeste meni, ta potreba i zdravlje prije svega pa onda i efekti koji se odražavaju na fizički izgled. Zadnjih sam se godina bavila CrossFit-om, a u zadnje vrijeme pokušavam da kombinujem kružne treninge sa statičkim treninzima sa određenom težinom, ali najviše preferiram funkcionalni kardio i kružne treninge.

 

Družili smo se na još jednom Orea Marketu koji organiziraš zajedno uz svoj Orea Bazaar tim. Kako bi opisala vašu platformu osobi koja se po prvi put susreće s njom? Koji su koraci koje planirate realizirati do kraja godine?

Platforma OREA je prva online platforma za prodaju isključivo ručno rađenih, kvalitetnih proizvoda, suvenira, originalnih radova i umjetnina i predstavlja jedinstveno mjesto  za promociju i prodaju unikatnih bh. proizvoda te umrežavanje malih biznisa koji svojim poduzetničkim idejama doprinose jačanju kreativne industrije u BiH. Naša priča i priče naših kreativaca  s pravom bude interesovanje i podršku domaće i regionalne javnosti i mi svake godine širimo našu zajednicu i istovremeno šaljemo poruku ogromnog potencijala koji imamo. Od ogromne važnosti nam je investicija od strane kompanije iz Europske Unije koja će nam omogućiti da se proširimo, te će OREA postati ne samo regionalna već evropska online platforma za sve one koji se bave kreativnim radom. Veoma sam ponosna na razvoj ovog projekta, na našu vrijednu ekipu koja svojim radom i sjajnim idejama čini da OREA dobije svoj puni potencijal i bude odskočna daska svim kreativcima.

 

Iza tebe je i nekoliko selidbi u različite gradove. Što je tebi pomagalo da prihvatiš i da se lakše nosiš sa svim avanturama koje nosi ovaj korak?

Veoma sam mlada počela putovati i to mi je postala navika. Svaki put kad bi se malo duže zadržala na jednom mjestu malo mi je postajalo čudno i bila bih malo nervoznija. Do sad sam se najduže zadržala u Rimu gdje smo sa porodicom živjeli šest godina. Posljednjih jedanaest godina pratimo Edina u razvoju njegove karijere pa se ja prilagođavam njemu sa svojim poslovnim obavezama i karijerom i da Edin sutra kaže da idemo na kraj svijeta, ja se jednostavno prilagodim jer je meni to neka nova avantura. Jer gdje god da smo na svijetu, mi pravimo svoj topli dom okruženi ljudima koje volimo i nama je to najvažnije.

 

Često putuješ. Koji su tvoji mali trikovi za spremanje i jet lag?

Prvo se volim početi spremati „u glavi“ posložiti šta mi treba, a onda i praktično. Pakovati se par dana ranije, praviti kombinacije, uslikati ih. To je trik koji sam nedavno vidjela kod prijateljice i počela primjenjivati, jer bih ranije uvijek ponijela više stvari već što mi je zaista potrebno, a i dalje sam bila u dilemi šta obući i šta iskombinirati. Dakle, spremiti kombinacije, uslikati ih i onda imati sve spremno za pakovanje. Uvijek na vrijeme idem na aerodrom, dosta sam organizovana i disciplinovana čime izbjegavam dodatni stres koji je sastavni dio svakog putovanja. Što se tiče jet lag-a, uvijek kada putujem npr. u Los Angeles gdje je značajna vremenska razlika od devet sati unazad, trudim se da vrijeme u avionu iskoristim za što više spavanja, te da ostanem budna nekih šest sati nakon dolaska, što je i najzahtjevniji dio. Također i u povratku se trudim da se dan pred let ostanem što duže budna kako bih vrijeme u povratku provela što više u spavanju.
 

Omiljena destinacija koju si posjetila i zašto?

Imala sam sreću i puno prilika za putovanja i na divnim sam mjestima boravila i zaista je teško izdvojiti samo jednu destinaciju. Ako baš moram izdvojiti jednu destinaciju onda je to Tokyo, prije svega jer sam veliki ljubitelj sushija, a tamo sam jela najbolji i najukusniji sushi na svijetu. Taj me grad toliko očarao i dojmio čistoćom, disciplinom, organizovanošću ljudi i okruženja, toliko da djeluje nestvarno. Ne znam da li bih mogla živjeti u Tokiju, ali bih ga svakako voljela ponovno posjetiti.

Koliko pažnje posvećuješ svom stilu, imaš li omiljenog dizajnera?

Jedna sam od onih žena koje se vrlo brzo i lako spreme u bilo koje doba dana. Nisam ljubiteljica previše šminke i na taj dio uređivanja uz frizuru, potrošim najmanje vremena. Uvijek se radujem nekom minimalnom dnevnom looku. Moja omiljena garderoba, ako bismo je smjestili u neke trendove je sportski casual look za šta mi ne treba mnogo vremena. Vrlo sam jednostavna, ali za određene evente i izlaske se volim više potruditi, kada najčešće biram bh. brendove. To je stvarno bogatstvo koje imamo i koje se cijeni i na svjetskoj modnoj sceni. Generalno volim da nosim odjeću u kojoj se osjećam dobro.




 

Šta je za tebe sreća?

Za mene je sreća svako rano sunčano jutro, moja nasmijana, zdrava djeca, odlazak u teretanu i zasta toliko je jednostavnih stvari koje čine život, ispunjavaju me i čine sretnom. Taj dječji smijeh, njihova razdraganost, sitni nestašluci, osjećaj da nešto radimo ispravno i dobro, te da sebi i drugima život činimo boljim i lakšim. To su stvari koje me čine sretnom.

Šta se nalazi na tvom screensaveru?

Fotografija naše porodice. ?
 

***
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club