TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 7.3.2023.
Krenut ćemo sa pretpostavkom da smo svi u nekom trenutku svog života imali osjećaj krivice ili stida što smo dragim osobama, bilo to član porodice ili prijatelj, rekli „ne“, "ne mogu" ili "neću".
Naime, osjećaj krivice jer smo to izgovorili rezultat je činjenice da se plašimo iznevjeriti ljude, razočarati ljude, povrijediti njihova osjećanja gdje često mi i zaboravimo zapravo sami sebe i svoja osjećanja.
Kada volite nekoga, sasvim je prirodno da toj osobi poklonite svoje vrijeme, trud i energiju jer se osjećate dobro zbog toga, ali u danima kada jednostavno morate reći "ne" nije sebično. Zapravo, mogućnost reći „ne“, "ne mogu" ili "neću" vas uči kako postaviti zdrave granice.
„When you say 'yes' to others, make sure you're not saying 'no' to yourself.“ - Paulo Coelho
Upravo zbog toga odlučili smo izdvojiti načine tačno kako reći ne, a da ne narušite odnos sa dragim ljudima.
Budite iskreni i ljubazni
Stvar je u tome da ne kontrolišete tuđe emocije. Vi, međutim, kontrolišete svoju sposobnost da govorite svoju istinu i budite ljubazni u tome. Kako drugi ljudi tumače vašu istinu zavisi od njih, a ne od vas. Imamo ograničenu energiju, vrijeme i resurse i svi imamo odgovornost prema sebi da ih pametno koristimo. Ako se uvijek dajemo, a ne uzimamo ništa za sebe, onda ćemo jednostavno doživjeti burnout. Reći „ne“, „ne mogu“ i „neću“ dozvoljava nam da biramo gdje ćemo uložiti svoje vrijeme i energiju.
Kako reći ne?
Izrazite zahvalnost, tačnije zahvalite na prilici i ljubazno im recite da niste u poziciji da taj dan budete tu. Ako je reći „ne“, „ ne mogu“ ili „neću“ nešto novo, trebalo bi da se pomirite s idejom da ćete se u početku osjećati krivim. Kada dođe do krivice, samo je nježno priznajte onakvom kakva jeste i nastavite sa onim što radite. Često ćete otkriti da su ljudi zapravo zahvalni na ovakvoj iskrenosti.
Konkretni odgovori koje možete reći:
"To zvuči sjajno, ali taj dan sam zauzeta."
„Trenutno nisam u mogućnosti da preuzmem taj dio odgovornosti/posla“.
"To zvuči kao odlična prilika, ali ovaj put ću morati da propustim."
"Hvala što misliš na mene, ali ipak ću preskočiti."
“Nažalost, tvoj prijedlog se ne uklapa u moj raspored”.
“Ovaj put neću moći pomoći”.
Predložite alternative
Ovisno o tome šta se traži od vas, predložite alternative kojima se možete posvetiti. Na primjer: „Hvala što misliš na mene, međutim, nemam mogućnost da budem tu taj dan, ali možda ću moći da se vidimo drugi dan.“
Imajte jasne „da“
Korisna strategija koja vam može omogućiti da kažete ne s većom lakoćom je da steknete jasnoću oko vrsta stvari kojima želite reći da. Napravite listu vaša tri najveća prioriteta. Postavite ove prioritete tamo gdje ćete ih stalno vidjeti: ogledalo u kupatilu, noćni ormarić, laptop, frižideru… Kada vas neko nešto pita, provjerite da li će to poslužiti bilo čemu od stvari za koje ste izjavili da želite da uložite svoje vrijeme i energiju. Ako je odgovor potvrdan, slobodno na upit odgovorite potvrdno. Ako nije u skladu s vašim ciljevima, recite ne.
Dakle, sljedeći put kada budete željeli reći "da" iz osjećaja krivice kada zaista želite reći "ne", nemojte. Što više vježbate svoju sposobnost da kažete "ne", osjećat ćete se manje krivim kada to učinite.
***
Naslovna fotografija: @olcyk
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.

Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!