TEKST: Ilda Lihić-Isović

DATUM OBJAVE: 7.3.2023.

Krenut ćemo sa pretpostavkom da smo svi u nekom trenutku svog života imali osjećaj krivice ili stida što smo dragim osobama, bilo to član porodice ili prijatelj, rekli „ne“, "ne mogu" ili "neću".

Naime, osjećaj krivice jer smo to izgovorili rezultat je činjenice da se plašimo iznevjeriti ljude, razočarati ljude, povrijediti njihova osjećanja gdje često mi i zaboravimo zapravo sami sebe i svoja osjećanja.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Jacqueline Mikuta (@mikutas)



Kada volite nekoga, sasvim je prirodno da toj osobi poklonite svoje vrijeme, trud i energiju jer se osjećate dobro zbog toga, ali u danima kada jednostavno morate reći "ne" nije sebično. Zapravo, mogućnost reći „ne“, "ne mogu" ili "neću" vas uči kako postaviti zdrave granice.

 

„When you say 'yes' to others, make sure you're not saying 'no' to yourself.“ - Paulo Coelho



Upravo zbog toga odlučili smo izdvojiti načine tačno kako reći ne, a da ne narušite odnos sa dragim ljudima.

 

Budite iskreni i ljubazni



Stvar je u tome da ne kontrolišete tuđe emocije. Vi, međutim, kontrolišete svoju sposobnost da govorite svoju istinu i budite ljubazni u tome. Kako drugi ljudi tumače vašu istinu zavisi od njih, a ne od vas. Imamo ograničenu energiju, vrijeme i resurse i svi imamo odgovornost prema sebi da ih pametno koristimo. Ako se uvijek dajemo, a ne uzimamo ništa za sebe, onda ćemo jednostavno doživjeti burnout. Reći „ne“, „ne mogu“ i „neću“ dozvoljava nam da biramo gdje ćemo uložiti svoje vrijeme i energiju.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by FELICIA WEDIN (@wefelicia)

 

Kako reći ne?



Izrazite zahvalnost, tačnije zahvalite na prilici i ljubazno im recite da niste u poziciji da taj dan budete tu.  Ako je reći „ne“, „ ne mogu“ ili „neću“ nešto novo, trebalo bi da se pomirite s idejom da ćete se u početku osjećati krivim. Kada dođe do krivice, samo je nježno priznajte onakvom kakva jeste i nastavite sa onim što radite. Često ćete otkriti da su ljudi zapravo zahvalni na ovakvoj iskrenosti.

Konkretni odgovori koje možete reći:

"To zvuči sjajno, ali taj dan sam zauzeta."

„Trenutno nisam u mogućnosti da preuzmem taj dio odgovornosti/posla“.

"To zvuči kao odlična prilika, ali ovaj put ću morati da propustim."

"Hvala što misliš na mene, ali ipak ću preskočiti."

“Nažalost, tvoj prijedlog se ne uklapa u moj raspored”.

“Ovaj put neću moći pomoći”.

 

Predložite alternative



Ovisno o tome šta se traži od vas, predložite alternative kojima se možete posvetiti. Na primjer: „Hvala što misliš na mene, međutim, nemam mogućnost da budem tu taj dan, ali možda ću moći da se vidimo drugi dan.“

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by LEA | (@brunechocolat)


 

Imajte jasne „da“



Korisna strategija koja vam može omogućiti da kažete ne s većom lakoćom je da steknete jasnoću oko vrsta stvari kojima želite reći da. Napravite listu vaša tri najveća prioriteta. Postavite ove prioritete tamo gdje ćete ih stalno vidjeti: ogledalo u kupatilu, noćni ormarić, laptop, frižideru… Kada vas neko nešto pita, provjerite da li će to poslužiti bilo čemu od stvari za koje ste izjavili da želite da uložite svoje vrijeme i energiju. Ako je odgovor potvrdan, slobodno na upit odgovorite potvrdno. Ako nije u skladu s vašim ciljevima, recite ne.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Pauline ? (@paulinepain_)



Dakle, sljedeći put kada budete željeli reći "da" iz osjećaja krivice kada zaista želite reći "ne", nemojte. Što više vježbate svoju sposobnost da kažete "ne", osjećat ćete se manje krivim kada to učinite.

***
Naslovna fotografija: @olcyk


Bonjour

Sarajevo Film Festival kroz Noriku Sefu podsjeća da je rodna ravnopravnost i dalje proces

TEKST: Bonjour.ba - PR

Sarajevo Film Festival kroz Noriku Sefu podsjeća da je rodna ravnopravnost i dalje proces Sarajevo Film Festival kroz Noriku Sefu podsjeća da je rodna ravnopravnost i dalje proces

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.


bonjour_ba03norika_sefa
 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 


bonjour_ba02norika_sefa
 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!