TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 17.1.2023.
Osjećaj emocionalne iscrpljenosti nije nešto što je novo u 2023. godini, posebice kada smo svjesni svakodnevnih pojava, dešavanja zbog kojih se osjećamo umorno i preopterećeno što rezultira osjećajem kao da zapravo nikada ne napredujemo i da nemamo energiju čak ni da ustanemo ujutro.
Tačnije, češće nego mi to doživljavamo, sitnice su te koje nas polako iscrpljuju upravo zbog toga smo odlučili izdvojiti nekoliko ključnih segmenata u kojima naša energija polako curi, a da toga nismo ni svjesni.
Prečesto govorite 'da'
Kada ste svima previše dostupni i zalažete se za tuđe potrebe, energija kao da curi niz slamku. Da, zvuči zanimljivo pristati na svaki ručak, rođendansku zabavu i porodični dan, ali je bitno osigurati da imate dovoljno vremena da nadoknadite između. Sasvim je ok reći da nemate mogućnosti da budete tu za prijatelja taj dan kad je vama potreban odmor. Budite iskreni i recite im to. Dobar prijatelj će razumjeti i poštovati to.
Multitasking
Koliko god se činilo produktivnim, istraživanja zapravo sugeriraju da multitasking uzima ozbiljan danak na rezultat. Često u trenucima kada mislimo da uspješno obavljamo više zadataka, vjerovatno samo brzo prelazimo sa zadatka na zadatak.
Umjesto toga, bolji plan je združivanje sličnih zadataka što češće možete.
Odgađate sa to-do listom obaveza koje vam nisu zanimljive
Raščišćavanje garderobe, odlazak po namirnice u prodavnicu, popunjavanje papirologije nisu baš na listi omiljenih zadataka, ali stavljanje malih zadataka na listu za odlaganje obaveza iz sedmice u sedmicu nesvjesno crpi energiju. Zapravo, najbolji način da se uhvatite u koštac s tim je da jednostavno obavite zadatak. U početku vam se to može činiti kao nelagodno, ali na kraju dana bit će vam drago što ste završili sa tim i osjećat ćete se mnogo bolje.
Neuredan i pretrpan prostor
Spremanje radnog stola, ormara, promjena boje ili reorganizacija prostora mogu učiniti čuda za energiju.

Foto:pexels.com
***
Naslovna fotografija:@olcyk
TEKST: Ada Ćeremida
Nekad je za promjenu karijere dovoljno devedeset minuta, sedam odbrana i jedan trenutak emocije koji internet ne pušta. Vozinha, 40-godišnji golman Cape Verdea, nakon utakmice protiv Španije postao je globalna sportska priča koju pratimo i iz karijernog ugla.
Ovo je jedna od onih priča zbog kojih Svjetsko prvenstvo nije samo statistika, tabela i rezultat.
Cape Verde, ili Cabo Verde u svom izvornom nazivu, je u svom prvom nastupu na Mundijalu odigrao 0:0 protiv Španije, a glavni razlog što je mreža ostala netaknuta bio je Josimar José Évora Dias, poznatiji kao Vozinha.
Sa 40 godina, sedam odbrana i Player of the Match priznanjem, postao je lice utakmice, ali i lice onog dijela fudbala koji volimo najviše: kada reprezentacija koju mnogi nisu imali na svom radaru izađe na najveću scenu i pretvori jednu utakmicu u priču koju gleda cijeli svijet.
Foto: @atlchamber
Vozinha nije tip fudbalera čiju karijeru od početka prate reflektori, veliki transferi i headline-i. Rođen je u Mindelu, na otoku São Vicente, a profesionalni put vodio ga je kroz Cape Verde, Angolu, Moldaviju, Portugal, Kipar i Slovačku.
Danas brani za Chaves u portugalskoj drugoj ligi, što cijelu priču čini još snažnijom jer na Mundijal nije stigao iz najvećeg evropskog kluba, već iz karijere koja se gradila daleko od stalnih reflektora.
Njegov put do Svjetskog prvenstva zato nosi posebnu težinu: godine rada, selidbi, čekanja i dokazivanja stale su u tih 90 minuta u kojima je pred cijelim svijetom pokazao zašto je baš on morao biti tamo.


Foto: @fifaworldcup
Protiv Španije, Cape Verde nije samo “izdržao” utakmicu, nego je osvojio historijski bod u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu.
Španija je imala veliki pritisak, 27 pokušaja i sedam udaraca u okvir gola, ali svaki put kada je trebalo, Vozinha je bio tu.
U fudbalskom jeziku, ovo je clean sheet; u jeziku interneta, ovo je bio trenutak kada neko odjednom postane svačiji omiljeni igrač.
Njegova partija je bila toliko snažna da se više nije pričalo samo o rezultatu, nego o čovjeku koji ga je sačuvao.
Prije utakmice, Vozinha je imao manje od 20.000 pratitelja na Instagramu, a nakon nje brojke su krenule rasti suludom brzinom.
Neki izvještaji su prvo pisali o prelasku preko milion, zatim o 5, 6 pa i više od 7 miliona pratitelja, dok screenshot njegovog profila sada pokazuje da je već preko 10 miliona.
To nije samo “viralno”, to je onaj rijetki trenutak kada publika ne prati sportistu zato što je najpoznatiji, nego zato što osjeti da je upravo svjedočila nečemu iskrenom.
Nakon utakmice, njegov emotivni slom dodatno je pojačao reakcije jer je govorio o nani i dedi koji su ga odgojili, ponosu i majci koja nije mogla biti tu.

Najljepši dio ove priče nije broj followera, iako je i to fascinantno. Najljepši dio je činjenica da Vozinha sa 40 godina nije “kasno” došao do najveće pozornice, nego je došao tačno onda kada je trebalo. 
Foto: @sportsillustratedfc
U svijetu u kojem se karijere često mjere brzinom, ranim uspjehom i konstantnom vidljivošću, njegova priča podsjeća da se veliki zaokreti nekad dogode nakon godina rada koji niko ne vidi.
Cape Verde je dobio historijski bod, Chaves je odjednom dobio globalnu pažnju, a Vozinha je dobio ono što se ne može isplanirati: trenutak koji te iz lokalne priče prebaci u svjetsku.
Foto: @fr27design
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!