Jednostavan, a tako ukusan - sutlijaš je već godinama jedna od omiljenih poslastica. Naime, ovaj prepoznatljivi turski desert odlična je slatka ideja kada se želimo zasladiti uz namirnice koje skoro pa svatko ima kod kuće.

Upravo zato, sutlijaš već generacijama nosi titulu jedne od najjednostavnijih, a opet tako ukusnih slastica. U želji da se ovih dana zasladimo tom tradicionalnom slasticom euroazijske države, za našu Gourmet rubriku bh. dama s adresom u Istanbulu - Zerina Suyabatmaz otkrila je recept za #mljac sutlijaš.  

„Ovaj desert prolazi uvijek, i kad ste najsitiji. Ne poznajem osobu koja bi rekla ne sutliji, jedna je od najpoznatijih turskih tradicionalnih poslastica, a ova zapečena potiče sa sjevera Turske, zato se uz nju uvijek služe zapečeni lješnjaci koji rastu u tom dijelu države”, podijelila nam je Zerina, a sastojke i detaljnu pripremu donosimo u nastavku.





Potrebni sastojci :

• 1 šoljica riže Baldo zrna
• 1 l mlijeka
• 1 čaša vode
• 1 kašičica arome vanilije
• 1 čaša šećera ( ja stavim pola)
• 2 kašike gustina
• 1 žumance
• Lješnik, pistacije i cimet za dekoraciju

Priprema:

Prethodno dobro opranu rižu obarimo (1 čaša vode) zatim joj dodamo skoro litar mlijeka, tek kada mlijeko počne ključati dodajemo šećer i vaniliju. U odvojenoj posudi mutimo žumance, gustin i preostalo malo mlijeka. Kako smjesa ne bi imala grudvice u hladnu smjesu polako dodajemo ključalo mlijeko te miješamo sve zajedno.

Vatrostalne zdjelice redamo u dublju tepsiju, te ih punimo sutlijom. Na kraju u tepsiju dodajemo vode dovoljno da pređe polovinu zdjelica. Pečemo 15-20 min u rerni zagrijanoj na 200°.

* * *
Foto: Zerina Suyabatmaz

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba