TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 6.7.2025.
Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje.
Ovdje je glavni detalj: miris.
I to onaj koji vas vraća nazad.
Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.
Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.
Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.
Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.
I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije.
To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.
Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.
Baščaršija ljeti tek se zahuktava.
Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
I… nešto neočekivano.
Produkcija: Bonjour.ba
TEKST: Dragana Rauš
Evo šta smo prvo primijetili… Besprijekorno postavljeni stolovi. Tim mladih, složnih ljudi. Logo izvezen na platnenoj salveti. Nenametljiv i uredan enterijer. Ukratko: sklad koji naslućuje da je Milunka mjesto na kojem stvari funkcionišu baš kako treba.
Prvi predstavnik ovog pozitivnog primjera ugostiteljstva je mladi chef Saša Stanivuković. Donio je znanje iz inostranstva, ali ono što je još važnije - vratio ga je kući. Slovenija ga je naučila koliko je važno da sve što izađe iz kuhinje bude jednako iskreno i precizno. Ono što je već imao u sebi su kreativnost, hrabrost i ljubav prema ovom poslu.
Mi smo uživali u večeri u slijedovima. Jela su na meniju dostupna i pojedinačno, ali zajedno pričaju posebnu priču.
Evo kako je to izgledalo: carpaccio s mikrobiljem i biberom, zatim tatarski biftek s wasabi majonezom i uljem od vlasca. Ravioli, nestvarno bogatog ukusa, punjeni pistacijom i tijestom od čak 48 žumanaca. Glavno jelo i favorit mnogih: juneći obrazi, sporo pripremani 12 sati, na kremi od krompira, celera i mrkve. Hrskavo pecivo bez aditiva, sa divljim kvascem, detalj koji možda ni ne primijetiš, ali tvoje tijelo hoće.
Ako ste iz Banjaluke, velika je šansa da ste bar jednom probali neki desert iza kojeg stoji Stefan Ilić. Njegovi su prepoznatljivi po tome što izgledaju kao male skulpture, sa neočekivanim i interesantnim ukusima. Zbog tog posebnog, gotovo umjetničkog pristupa, bilo je prirodno da postane dio tima Milunke.
Enterijer jasno komunicira šta možeš očekivati na tanjiru. Moderan i uredan, čini da se gost osjeća ugodno, bez da pretjerano odvlači pažnju od glavne teme: kuhinje koja ostavlja najveći utisak.
Osvjetljenje poziva na romantičnu večeru u dvoje, a lokacija je takva da kad završiš, vrlo lako možeš prošetati jednim od najljepših banjalučkih šetališta pored Vrbasa. Dodatan savjet: za najbolji doživljaj rezerviši večeru i posmatraj zalazak sunca iz bašte.
Još jedna interesantna informacija - Milunka nije statična. Vole da uvode tematske večeri, da gosti probaju nešto novo, da svaka posjeta bude drugačija. Japan, Grčka, Španija… Dovoljno je da ih zapratite na Instagramu i uhvatite novo iznenađenje.
Takođe, kuhinja stalno osluškuje potrebe gostiju. Meni koji je sada aktuelan važi do kraja ljeta, a onda stiže novi, skrojen po sezoni i željama onih koji se vraćaju.
Jedino što se ovdje ne mijenja je tim koji dijeli iste vrijednost i ideja da ugostiteljstvo znači da se svako osjeća dobrodošlo.
Foto: Dragana Rauš za Bonjour
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
