TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 6.7.2025.
U samom srcu Baščaršije, pekara Imaret ostaje sinonim za tradiciju, autentične okuse i mirise koje pamtimo iz djetinjstva.
Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje.
Ovdje je glavni detalj: miris.
I to onaj koji vas vraća nazad.
Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.
Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.
Zašto je pekara Imaret više od običnog mjesta za hljeb?
Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.
Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.
I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije.
To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.
Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.
Baščaršija ljeti tek se zahuktava.
Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
I… nešto neočekivano.
Produkcija: Bonjour.ba
TEKST: Adelisa Mašić
Police u kuhinji često kriju male staklenke začina koje čuvamo godinama, ali jeste li se ikada zapitali: može li začinima zapravo isteći rok trajanja?
Iako su sušeni začini poznati po dugotrajnosti, njihova aroma i snaga s vremenom ipak blijede. Koliko dugo će zadržati pun okus zavisi od vrste, načina obrade i najvažnije, od uslova u kojima ih čuvamo.
Biljni začini poput bosiljka, origana, timijana, lovora, peršuna ili metvice traju u prosjeku do tri godine, ali nakon tog perioda postaju blaži i manje mirisni.
Mljeveni začini poput cimeta, đumbira, kurkume ili paprike gube intenzitet nešto brže, najčešće nakon dvije godine, jer su sitno mljeveni i više izloženi zraku i svjetlu.
So je izuzetak: ona traje neograničeno, ali ako je aromatizovana drugim začinima i oni s vremenom gube snagu.
Važno je znati da se začini ne kvare u klasičnom smislu: ne mogu izazvati zdravstvene probleme, ali nakon određenog vremena više neće obogatiti jelo onako kao svježi.
Najbolji način da to provjerite je jednostavan: pomirišite i okusite. Ako miris nije snažan i prepoznatljiv, vrijeme je da začinu kažete zbogom.
Mali savjet: čuvajte začine u dobro zatvorenim posudama, daleko od svjetla i vlage i uživat ćete u njihovoj aromi duže nego što mislite, jer čak i najmanji prstohvat svježeg začina može promijeniti cijelo jelo.
Foto: @photo.xzera
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
