TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.10.2016.
Jesen je vrijeme kada se s ljetnih terasa, balkona, vrtova i plaža vraćamo u toplinu svog doma, ušuškavamo se u tople dekice i ugodne fotelje, dani su sve kraći i čitanje može početi. Ona simbolizira razdoblje života kada ubiremo plodove svoga rada, kada bismo trebali uživati u svim aspektima života, a knjige su svakako jedan od njih.
Jesen je doba kada priroda bez otpora i grča odbacuje staro i samim tim kreće u proces obnavljanja u kojem će se priroda neko vrijeme pritajiti i odmoriti. Poslušajmo poruku prirode i slijedimo isti put. Uzmimo knjige koje nas inspiriraju i pripremaju za jedan duži period sporijeg i laganijeg tempa života.
Kakva bi to jesen bila bez dobrih psihotrilera, krimića i knjiga koje vam mogu promijeniti život.
Uživajte u čitanju ovih knjiga:
#1 Crnooke suzane – Julia Heaberlin – napeti psihološki triler koji otvara mnoge aktualne društvene teme
„Nedostaju trideset i dva sata mog života. Moja najbolja prijateljica Lydia kaže da te sate zamislim kao staru odjeću na dnu mračnog ormara. Da zatvorim oči. Da otvorim vrata. Da prekopam stvari. Da tražim. Onih koje se sjećam, radije ne bih. Četiriju pjega. Očiju koje nisu crne nego plave, širom otvorenih, nekoliko centimetara udaljenih od mojih. Kukaca koji izjedaju gladak, nježan obraz. Škripanja zemlje među zubima. Tih se dijelova sjećam.“
Ovo je psihološki triler u maniri Gillian Flynn čija sam velika obožavateljica. Od prve do posljednje stranice napetost i neizvjesnost ne slabe. U maniri najboljeg trilera na kraju ćete ostati šokirani. Forenzička znanost, uloga terapije kod psihičkih trauma i pravni put teksaških pogubljenja u ovom su romanu ukorijenjeni u istini. Julia Heaberlin me je podsjetila zašto volim upravo takve jezive i uvjerljive „napetice“.
Ovo nije samo priča o jednom zločinu. Priča počinje kad Tessu Cartwright, malo prije njenog sedamnaestog rođendana pronađu polumrtvu i poluzakopanu u grobu usred teksaškog polja, među hrpom ljudskih kostiju i prekrivenu cvijećem kojeg zovu „crnooke suzane“. Tessa se ne sjeća ničega. Vlastitu stravičnu traumu duboko je zakopala u dubinu svoje duše. Kao jedina preživjela od pet žrtava serijskog ubojice njeno svjedočenje proglašeno je svjedočenjem stoljeća. U medijima je dobila nadimak „Crnooka Suzana“. Tko su preostale žrtve? Tko su mlade djevojke od kojih je jedna bila trudna? Njihove obitelji još uvijek smatraju te djevojke nestalima, dok se ne dokaže da su to njihvi ostaci. Zbog tadašanjeg Tessinog „iznuđenog“ svjedočenja jedan crni muškarac u zatvoru je već skoro dvadeset godina i čeka izvršenje smrtne kazne.
#2 Boginje sa Žitkove – Katerina Tučkova – o crnoj magiji i nadnaravnim sposobnostima
Vjerujete li u vještice, u crnu magiju, u predviđanje budućnosti i u moć čudotvornog izliječenja? Ja nisam vjerovala, ali poslije čitanja ove knjige, pomalo mijenjam mišljenje. „Boginje sa Žitkove“ je prekrasan, ali istovremeno i potresan dokumentarni roman o sudbini žena koje su za neke ljude bile boginje, a za druge vještice. Istovremeno je to dirljiva obiteljska priča o stanovinicima Bijelih Karpata koji su bili rastrgani između magije, Gestapoa i Stasija.
U Bijelim Karpatima (najzapadnijem planinskom lancu iz Karpatske skupine koji se prostire na granici Slovačke i Češke) razbacane leže usamljene kolibe i kućice. To je domovina „mudrih“ žena koje svoje znanje i mudrost prenose generacijama. Smatralo ih se boginjama s magičnim i iscjeliteljskim moćima kao i moćima predviđanja budućnosti. Postavlja se pitanje: kako to da nisu mogle predvidjeti vlastite sudbine i pomoći sebi u svim tim teškim vremenima. No jesu li te boginje istovremeno svoje moći koristile i za nanošenje štete rodbini, susjedima, suparnicima u ljubavi i zahtjevima za stjecanje tuđe imovine? Jesu li se koristile moćima crne magije? I kakve je to posljedice imalo za njihove “mušterije”, susjede i najbližu rodbinu? Glavni lik je mlada djevojka Dora koja pomalo otkriva tajne boginja od kojih i sama potječe. Pred Dorom se otvara jedan novi svijet. Sama je u svom istraživanju. Istovremeno se požrtvovno bori i brine za svog brata Jakoubeka što je potresno i emotivno za nju, ali i za nas čitatelje. Stalno sam bila pod dojmom koliko je Dorin život težak i surov. Dora je primorana uhvatiti i posložiti sve te niti u klupko koje se pred njom odmotava uz nepravde koje su nanesene njenoj obitelji u nekoliko generacija. Šokirana je Dora, a šokirani će biti i vi! Ova priča počinje kao dokumentarni roman a završava kao najnapetiji krimić. Na početku je ubojstvo, a je li i na kraju? Otkrijte sami.
Rekla bih da vas očekuje jaka knjiga koja je za jake žene.
#3 Prije pada – Noah Hawley - napeti triler koji se ne ispušta iz ruku
Ovo je knjiga baš po mom ukusu. Istinski sam uživala u još jednom napetom trileru koji duboko i višeslojno istražuje istinu i pokazuje kolika je glad medija za objašnjenjem tragedije. Mediji teško prihvaćaju da je život ponekad pun svakakvih slučajnosti i da nije važno sve što se čini važnim. Ovo je roman koji se čita bez daha i napetost je zagarantirana. Propitkuje se uloga sudbine, sinkroniciteta, povezanosti svih nas tankim nevidljivim nitima, bogatstva i ljubavi. Život je niz odluka i reakcija na njih – i ono što radimo i ono što rade nama. A onda se završi.
Radnja ove knjige počinje u hladnom Atlantskom oceanu. Slikar Scott Burroughs i četverogodišnji dječak J.J. prežive zrakoplavnu nesreću tik pred slijetanje u New York. Scott se ne sjeća same nesreće. Zna samo da se je nekih pola sata prije, na otoku Martha’s Vineyard, slučajno ukrcao u privatni luksuzni avion s kojim je trebao stići kući brže nego trajektom. U zrakoplovu je zajedno s posadom bilo jedanaestoro ljudi. Suputnici su mu bili američki milijarderi i odabrana posada. Obitelj Bateman je slučajno na otoku srela bračni par Kipling i pozvala ih da se vrate s njihovim zrakoplovom kući. Svatko od njih je imao svoj put. Svatko od njih ima svoju priču. Njihovi životi se neravnomjerno odmataju i na kraju sudaraju na neočekivanom mjestu. Zajednička im je bilo samo želja da što prije i brže stignu kući. Kako toliko različitih ljudi završi u istom prostoru i podijeli istu sudbinu? Scottu nakon pada u ocean uspijeva nemoguće. Uspije sebe i četverogodišnjeg dječaka spasiti u tom velikom i hladnom oceanu, kroz valove i doplivati do obale. Tamo ih ugleda jedan od ribara i pozove hitnu pomoć. U posljednji su čas spašeni od podhlađivanja i dehidracije. Šok je ogroman. Ali, hoće li oni moći pomoći policiji u istrazi?
Priča me podsjetila na tragičan pad privatnog zrakoplova iznad Atlantika kraj otoka Martha’s Vineyard, kad je poginuo sin neprežaljenog američkog predsjednika Kennedyja 1999. Tada su poginuli John F. Kennedy Mlađi, njegova žena Caroline Besset-Kennedy i njena sestra Loren.
#4 Nauči živjeti – Mats & Susan Billmark - ako niste zadovoljni sobom i trenutnom životnom situacijom, nužna je promjena.
Bračnom paru Billmark (Susan i Mats) iz Švedske je uspjelo prebroditi tešku bračnu i osobnu krizu. Odlučili su zapisati sve situacije kroz koje su prolazili i što im je pri tome pomoglo. Osjetili su jaku potrebu to pretvoriti u knjigu. „Nauči živjeti „ u rekordnom je roku postao bestseler te je 38 tjedana proveo na prvom mjestu švedske top liste najprodavanijih knjiga. I važnije od toga – riječ je o knjizi koja je već poslužila stotinama tisuća ljudi bez snage i volje kao sidro i putokaz prema sretnijem životu. Knjiga vrvi dobrim i jednostavnim savjetima, a meni se posebno sviđaju citati koje su ubacivali uz svako objašnjenje problema i riješenja.
Jesen je doba promjena, a ova knjiga će vas sigurno navesti da neke stvari u svom životu prestanete odgađati za sutra, sljedeći mjesec ili sljedeću godinu.
#5 Djevojka sa svim darovima – M.R.Carey – jedan od najboljih romana koji ćete čitati ove godine
Radi se o krajnje šokantnom i brutalnom romanu. 380 stranica napetosti s nezamislivim završetkom. U pitanju je Velika Britanija, u ne tako dalekoj budućnosti: strašni parazit zarazio je čovječanstvo. Milijuni su već zaraženi, a onim rijetkim, zdravima prijeti smrtonosna bolest. Sve nade počivaju na skupini djece koja različito reagiraju na patogene organizme. U udaljenoj vojnoj bazi znanstvenici tu djecu drže u zatočeništvu kako bi razotkrili njihovu tajanstvenu otpornost. Melanie, posebna djevojčica je jedna od te zatočene djece. Dr.Caldwell je naziva »naša mala genijalka«. Svakog jutra Melanie čeka u svojoj ćeliji da dođu po nju i odvedu je u razred. Kad uđu u ćeliju, Narednik drži u nju uperenu pušku, dok ju dvojica vojnika vežu za njezina kolica. Melanie misli da ju oni ne vole. Ona se šali da ih neće ugristi, ali oni se ne smiju. Melanie voli učiti, zbrajati i slušati o svijetu izvan njihove učionice i dječjih ćelija. Najviše voli kad im njezina najdraža učiteljica, gospođica Justineau čita iz velike knjige grčke mitologije i kad im priča o svijetu prije Raspada i prije nego su se pojavili proždrljivci…Prema romanu Djevojka sa svim darovima snimljen je film sa Gemmom Arterton i Glennom Closeom u glavnim ulogama.
Za MODAMO.piše: Alis Marić/ČITAJ KNJIGU
Foto: Čitaj knjigu
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
