Jesen je vrijeme kada se s ljetnih terasa, balkona, vrtova i plaža vraćamo u toplinu svog doma, ušuškavamo se u tople dekice i ugodne fotelje, dani su sve kraći i čitanje može početi. Ona simbolizira razdoblje života kada ubiremo plodove svoga rada, kada bismo trebali uživati u svim aspektima života, a knjige su svakako jedan od njih.

Jesen je doba kada priroda bez otpora i grča odbacuje staro i samim tim kreće u proces obnavljanja u  kojem  će se priroda neko vrijeme pritajiti i odmoriti. Poslušajmo poruku prirode i slijedimo isti put. Uzmimo knjige koje nas inspiriraju i pripremaju za jedan duži period sporijeg i laganijeg tempa života.

Kakva bi to jesen bila bez dobrih psihotrilera, krimića i knjiga koje vam mogu promijeniti život.

Uživajte u čitanju ovih knjiga:

#1 Crnooke suzane – Julia Heaberlin – napeti psihološki triler koji otvara mnoge aktualne društvene teme

„Nedostaju trideset i dva sata mog života. Moja najbolja prijateljica Lydia kaže da te sate zamislim kao staru odjeću na dnu mračnog ormara. Da zatvorim oči. Da otvorim vrata. Da prekopam stvari. Da tražim. Onih koje se sjećam, radije ne bih. Četiriju pjega. Očiju koje nisu crne nego plave, širom otvorenih, nekoliko centimetara udaljenih od mojih. Kukaca koji izjedaju gladak, nježan obraz. Škripanja zemlje među zubima. Tih se dijelova sjećam.“

Ovo je psihološki triler u maniri Gillian Flynn čija sam velika obožavateljica. Od prve do posljednje stranice napetost i neizvjesnost ne slabe. U maniri najboljeg trilera na kraju ćete ostati šokirani. Forenzička znanost, uloga terapije kod psihičkih trauma i pravni put teksaških pogubljenja u ovom su romanu ukorijenjeni u istini. Julia Heaberlin me je podsjetila zašto volim upravo takve jezive i uvjerljive „napetice“.

Ovo nije samo priča o jednom zločinu. Priča počinje kad Tessu Cartwright, malo prije njenog sedamnaestog rođendana pronađu polumrtvu i poluzakopanu u grobu usred teksaškog polja, među hrpom ljudskih kostiju i prekrivenu cvijećem kojeg zovu „crnooke suzane“. Tessa se ne sjeća ničega. Vlastitu stravičnu traumu duboko je zakopala u dubinu svoje duše. Kao jedina preživjela od pet žrtava serijskog ubojice njeno svjedočenje proglašeno je svjedočenjem stoljeća. U medijima je dobila nadimak „Crnooka Suzana“. Tko su preostale žrtve? Tko su mlade djevojke od kojih je jedna bila trudna? Njihove obitelji još uvijek smatraju te djevojke nestalima, dok se ne dokaže da su to njihvi ostaci. Zbog tadašanjeg Tessinog „iznuđenog“ svjedočenja jedan crni muškarac u zatvoru je već skoro dvadeset  godina i čeka izvršenje smrtne kazne.

#2 Boginje sa Žitkove – Katerina Tučkova – o crnoj magiji i nadnaravnim sposobnostima

Vjerujete li u vještice, u crnu magiju, u predviđanje budućnosti i u moć čudotvornog izliječenja?  Ja nisam vjerovala, ali poslije čitanja ove knjige, pomalo mijenjam mišljenje. „Boginje sa Žitkove“ je prekrasan, ali istovremeno i potresan dokumentarni roman o sudbini žena koje su za neke ljude  bile boginje, a za druge vještice. Istovremeno je to dirljiva obiteljska priča o stanovinicima Bijelih Karpata koji su bili rastrgani između magije, Gestapoa i Stasija.

U Bijelim Karpatima (najzapadnijem planinskom lancu iz Karpatske skupine koji se prostire na granici Slovačke i Češke) razbacane leže usamljene kolibe i kućice. To je domovina „mudrih“ žena koje svoje znanje i mudrost prenose generacijama. Smatralo ih se boginjama s magičnim i iscjeliteljskim moćima kao i moćima predviđanja budućnosti. Postavlja se pitanje: kako to da nisu mogle predvidjeti vlastite sudbine i pomoći sebi u svim tim teškim vremenima. No jesu li te boginje istovremeno svoje moći koristile i za nanošenje štete rodbini, susjedima, suparnicima u ljubavi i zahtjevima za stjecanje tuđe imovine? Jesu li se koristile moćima crne magije? I kakve je to posljedice imalo za njihove “mušterije”, susjede i najbližu rodbinu? Glavni lik je mlada djevojka Dora koja pomalo otkriva tajne boginja od kojih i sama potječe. Pred Dorom se otvara jedan novi svijet. Sama je u svom istraživanju. Istovremeno se požrtvovno bori i brine za svog brata Jakoubeka što je potresno i emotivno za nju, ali i za nas čitatelje. Stalno sam bila pod dojmom koliko je Dorin život težak i surov. Dora je primorana uhvatiti i posložiti sve te niti u klupko koje se pred njom odmotava uz nepravde koje su nanesene njenoj obitelji u nekoliko generacija. Šokirana je Dora, a šokirani će biti i vi! Ova priča počinje kao dokumentarni roman a završava kao najnapetiji krimić. Na početku je ubojstvo, a je li i na kraju? Otkrijte sami.

Rekla bih da vas očekuje jaka knjiga koja je za jake žene.

#3 Prije pada – Noah Hawley - napeti triler koji se ne ispušta iz ruku

Ovo je knjiga baš po mom ukusu. Istinski sam uživala u još jednom napetom trileru koji duboko i višeslojno istražuje istinu i pokazuje kolika je glad medija za objašnjenjem tragedije. Mediji teško prihvaćaju da je život ponekad pun svakakvih slučajnosti i da nije važno sve što se čini važnim. Ovo je roman koji se čita bez daha i napetost je zagarantirana. Propitkuje se uloga sudbine, sinkroniciteta, povezanosti svih nas tankim nevidljivim nitima, bogatstva i ljubavi. Život je niz odluka i reakcija na njih – i ono što radimo i ono što rade nama. A onda se završi.

Radnja ove knjige počinje u hladnom Atlantskom oceanu. Slikar Scott Burroughs i četverogodišnji dječak J.J. prežive zrakoplavnu nesreću tik pred slijetanje u New York. Scott se ne sjeća same nesreće. Zna samo da se je nekih pola sata prije, na otoku Martha’s Vineyard, slučajno ukrcao  u privatni luksuzni avion s kojim je trebao stići kući brže nego trajektom.  U zrakoplovu je zajedno s posadom bilo jedanaestoro ljudi. Suputnici su mu bili američki milijarderi i odabrana posada. Obitelj Bateman je slučajno na otoku srela bračni par Kipling i pozvala ih da se vrate s njihovim zrakoplovom kući. Svatko od njih je imao svoj put. Svatko od njih ima svoju priču. Njihovi životi se neravnomjerno odmataju i na kraju sudaraju na neočekivanom mjestu. Zajednička im je bilo samo želja da što prije i brže stignu kući. Kako toliko različitih ljudi završi u istom prostoru i podijeli istu sudbinu? Scottu nakon pada u ocean uspijeva nemoguće. Uspije sebe i četverogodišnjeg dječaka spasiti u tom velikom i hladnom oceanu, kroz valove i doplivati do obale. Tamo ih ugleda jedan od ribara i pozove hitnu pomoć. U posljednji su čas spašeni od podhlađivanja i dehidracije. Šok je ogroman. Ali, hoće li oni moći pomoći policiji u istrazi?

Priča me podsjetila na tragičan pad privatnog zrakoplova iznad Atlantika kraj otoka Martha’s Vineyard,  kad je poginuo sin neprežaljenog američkog predsjednika Kennedyja 1999. Tada su poginuli John F. Kennedy Mlađi, njegova žena Caroline Besset-Kennedy i njena sestra Loren.

#4 Nauči živjeti – Mats & Susan Billmark  - ako niste zadovoljni sobom i trenutnom životnom situacijom, nužna je promjena.

Bračnom paru Billmark (Susan i Mats) iz Švedske je uspjelo prebroditi tešku bračnu i osobnu  krizu. Odlučili su zapisati sve situacije kroz koje su prolazili i što im je pri tome pomoglo. Osjetili su jaku potrebu to pretvoriti u  knjigu. „Nauči živjeti „ u rekordnom je roku postao bestseler te je 38 tjedana proveo na prvom mjestu švedske top liste najprodavanijih knjiga. I važnije od toga – riječ je o knjizi koja je već poslužila stotinama tisuća ljudi bez snage i volje kao sidro i putokaz prema sretnijem životu. Knjiga vrvi dobrim i jednostavnim savjetima, a meni se posebno sviđaju citati koje su ubacivali uz svako objašnjenje problema i riješenja.

Jesen je doba promjena, a ova knjiga će vas sigurno navesti da neke stvari u svom životu prestanete odgađati za sutra, sljedeći mjesec ili sljedeću godinu.

#5 Djevojka sa svim darovima – M.R.Carey – jedan od najboljih romana koji ćete čitati ove godine

Radi se o krajnje šokantnom i brutalnom romanu. 380 stranica napetosti s nezamislivim završetkom. U pitanju je Velika Britanija, u ne tako dalekoj budućnosti: strašni parazit zarazio je čovječanstvo. Milijuni su već zaraženi, a onim rijetkim, zdravima prijeti smrtonosna bolest.  Sve nade počivaju na skupini djece koja različito reagiraju na patogene organizme. U  udaljenoj vojnoj bazi znanstvenici  tu djecu drže u zatočeništvu kako bi razotkrili njihovu tajanstvenu otpornost. Melanie, posebna djevojčica je jedna od te zatočene djece. Dr.Caldwell je naziva »naša mala genijalka«. Svakog jutra Melanie čeka u svojoj ćeliji da dođu po nju i odvedu je u razred. Kad uđu u ćeliju, Narednik drži u nju uperenu pušku, dok ju dvojica vojnika vežu za njezina kolica. Melanie misli da ju oni ne vole. Ona se šali da ih neće ugristi, ali oni se ne smiju. Melanie voli učiti, zbrajati i slušati o svijetu izvan njihove učionice i dječjih ćelija. Najviše voli kad im njezina najdraža učiteljica, gospođica Justineau čita iz velike knjige grčke mitologije i kad im priča o svijetu prije Raspada i prije nego su se pojavili proždrljivci…Prema romanu Djevojka sa svim darovima snimljen je film sa Gemmom Arterton i Glennom Closeom u glavnim ulogama.




Za MODAMO.piše: Alis Marić/ČITAJ KNJIGU

Foto: Čitaj knjigu

U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.

U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.

U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila  svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.

Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.




I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.

Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.



Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.   

Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?  

Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja. 

Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.



 

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave. 

Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.

Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.



Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.

Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?    

Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija. 

U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.




Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.

Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?  

Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram. 

Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.



Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.  

Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?  

Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.

U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.



Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.

Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?  

Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove. 

Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić

Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?  

Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.

U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo  
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić, Amna Geljo