TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.10.2016.
Jesen je vrijeme kada se s ljetnih terasa, balkona, vrtova i plaža vraćamo u toplinu svog doma, ušuškavamo se u tople dekice i ugodne fotelje, dani su sve kraći i čitanje može početi. Ona simbolizira razdoblje života kada ubiremo plodove svoga rada, kada bismo trebali uživati u svim aspektima života, a knjige su svakako jedan od njih.
Jesen je doba kada priroda bez otpora i grča odbacuje staro i samim tim kreće u proces obnavljanja u kojem će se priroda neko vrijeme pritajiti i odmoriti. Poslušajmo poruku prirode i slijedimo isti put. Uzmimo knjige koje nas inspiriraju i pripremaju za jedan duži period sporijeg i laganijeg tempa života.
Kakva bi to jesen bila bez dobrih psihotrilera, krimića i knjiga koje vam mogu promijeniti život.
Uživajte u čitanju ovih knjiga:
#1 Crnooke suzane – Julia Heaberlin – napeti psihološki triler koji otvara mnoge aktualne društvene teme
„Nedostaju trideset i dva sata mog života. Moja najbolja prijateljica Lydia kaže da te sate zamislim kao staru odjeću na dnu mračnog ormara. Da zatvorim oči. Da otvorim vrata. Da prekopam stvari. Da tražim. Onih koje se sjećam, radije ne bih. Četiriju pjega. Očiju koje nisu crne nego plave, širom otvorenih, nekoliko centimetara udaljenih od mojih. Kukaca koji izjedaju gladak, nježan obraz. Škripanja zemlje među zubima. Tih se dijelova sjećam.“
Ovo je psihološki triler u maniri Gillian Flynn čija sam velika obožavateljica. Od prve do posljednje stranice napetost i neizvjesnost ne slabe. U maniri najboljeg trilera na kraju ćete ostati šokirani. Forenzička znanost, uloga terapije kod psihičkih trauma i pravni put teksaških pogubljenja u ovom su romanu ukorijenjeni u istini. Julia Heaberlin me je podsjetila zašto volim upravo takve jezive i uvjerljive „napetice“.
Ovo nije samo priča o jednom zločinu. Priča počinje kad Tessu Cartwright, malo prije njenog sedamnaestog rođendana pronađu polumrtvu i poluzakopanu u grobu usred teksaškog polja, među hrpom ljudskih kostiju i prekrivenu cvijećem kojeg zovu „crnooke suzane“. Tessa se ne sjeća ničega. Vlastitu stravičnu traumu duboko je zakopala u dubinu svoje duše. Kao jedina preživjela od pet žrtava serijskog ubojice njeno svjedočenje proglašeno je svjedočenjem stoljeća. U medijima je dobila nadimak „Crnooka Suzana“. Tko su preostale žrtve? Tko su mlade djevojke od kojih je jedna bila trudna? Njihove obitelji još uvijek smatraju te djevojke nestalima, dok se ne dokaže da su to njihvi ostaci. Zbog tadašanjeg Tessinog „iznuđenog“ svjedočenja jedan crni muškarac u zatvoru je već skoro dvadeset godina i čeka izvršenje smrtne kazne.
#2 Boginje sa Žitkove – Katerina Tučkova – o crnoj magiji i nadnaravnim sposobnostima
Vjerujete li u vještice, u crnu magiju, u predviđanje budućnosti i u moć čudotvornog izliječenja? Ja nisam vjerovala, ali poslije čitanja ove knjige, pomalo mijenjam mišljenje. „Boginje sa Žitkove“ je prekrasan, ali istovremeno i potresan dokumentarni roman o sudbini žena koje su za neke ljude bile boginje, a za druge vještice. Istovremeno je to dirljiva obiteljska priča o stanovinicima Bijelih Karpata koji su bili rastrgani između magije, Gestapoa i Stasija.
U Bijelim Karpatima (najzapadnijem planinskom lancu iz Karpatske skupine koji se prostire na granici Slovačke i Češke) razbacane leže usamljene kolibe i kućice. To je domovina „mudrih“ žena koje svoje znanje i mudrost prenose generacijama. Smatralo ih se boginjama s magičnim i iscjeliteljskim moćima kao i moćima predviđanja budućnosti. Postavlja se pitanje: kako to da nisu mogle predvidjeti vlastite sudbine i pomoći sebi u svim tim teškim vremenima. No jesu li te boginje istovremeno svoje moći koristile i za nanošenje štete rodbini, susjedima, suparnicima u ljubavi i zahtjevima za stjecanje tuđe imovine? Jesu li se koristile moćima crne magije? I kakve je to posljedice imalo za njihove “mušterije”, susjede i najbližu rodbinu? Glavni lik je mlada djevojka Dora koja pomalo otkriva tajne boginja od kojih i sama potječe. Pred Dorom se otvara jedan novi svijet. Sama je u svom istraživanju. Istovremeno se požrtvovno bori i brine za svog brata Jakoubeka što je potresno i emotivno za nju, ali i za nas čitatelje. Stalno sam bila pod dojmom koliko je Dorin život težak i surov. Dora je primorana uhvatiti i posložiti sve te niti u klupko koje se pred njom odmotava uz nepravde koje su nanesene njenoj obitelji u nekoliko generacija. Šokirana je Dora, a šokirani će biti i vi! Ova priča počinje kao dokumentarni roman a završava kao najnapetiji krimić. Na početku je ubojstvo, a je li i na kraju? Otkrijte sami.
Rekla bih da vas očekuje jaka knjiga koja je za jake žene.
#3 Prije pada – Noah Hawley - napeti triler koji se ne ispušta iz ruku
Ovo je knjiga baš po mom ukusu. Istinski sam uživala u još jednom napetom trileru koji duboko i višeslojno istražuje istinu i pokazuje kolika je glad medija za objašnjenjem tragedije. Mediji teško prihvaćaju da je život ponekad pun svakakvih slučajnosti i da nije važno sve što se čini važnim. Ovo je roman koji se čita bez daha i napetost je zagarantirana. Propitkuje se uloga sudbine, sinkroniciteta, povezanosti svih nas tankim nevidljivim nitima, bogatstva i ljubavi. Život je niz odluka i reakcija na njih – i ono što radimo i ono što rade nama. A onda se završi.
Radnja ove knjige počinje u hladnom Atlantskom oceanu. Slikar Scott Burroughs i četverogodišnji dječak J.J. prežive zrakoplavnu nesreću tik pred slijetanje u New York. Scott se ne sjeća same nesreće. Zna samo da se je nekih pola sata prije, na otoku Martha’s Vineyard, slučajno ukrcao u privatni luksuzni avion s kojim je trebao stići kući brže nego trajektom. U zrakoplovu je zajedno s posadom bilo jedanaestoro ljudi. Suputnici su mu bili američki milijarderi i odabrana posada. Obitelj Bateman je slučajno na otoku srela bračni par Kipling i pozvala ih da se vrate s njihovim zrakoplovom kući. Svatko od njih je imao svoj put. Svatko od njih ima svoju priču. Njihovi životi se neravnomjerno odmataju i na kraju sudaraju na neočekivanom mjestu. Zajednička im je bilo samo želja da što prije i brže stignu kući. Kako toliko različitih ljudi završi u istom prostoru i podijeli istu sudbinu? Scottu nakon pada u ocean uspijeva nemoguće. Uspije sebe i četverogodišnjeg dječaka spasiti u tom velikom i hladnom oceanu, kroz valove i doplivati do obale. Tamo ih ugleda jedan od ribara i pozove hitnu pomoć. U posljednji su čas spašeni od podhlađivanja i dehidracije. Šok je ogroman. Ali, hoće li oni moći pomoći policiji u istrazi?
Priča me podsjetila na tragičan pad privatnog zrakoplova iznad Atlantika kraj otoka Martha’s Vineyard, kad je poginuo sin neprežaljenog američkog predsjednika Kennedyja 1999. Tada su poginuli John F. Kennedy Mlađi, njegova žena Caroline Besset-Kennedy i njena sestra Loren.
#4 Nauči živjeti – Mats & Susan Billmark - ako niste zadovoljni sobom i trenutnom životnom situacijom, nužna je promjena.
Bračnom paru Billmark (Susan i Mats) iz Švedske je uspjelo prebroditi tešku bračnu i osobnu krizu. Odlučili su zapisati sve situacije kroz koje su prolazili i što im je pri tome pomoglo. Osjetili su jaku potrebu to pretvoriti u knjigu. „Nauči živjeti „ u rekordnom je roku postao bestseler te je 38 tjedana proveo na prvom mjestu švedske top liste najprodavanijih knjiga. I važnije od toga – riječ je o knjizi koja je već poslužila stotinama tisuća ljudi bez snage i volje kao sidro i putokaz prema sretnijem životu. Knjiga vrvi dobrim i jednostavnim savjetima, a meni se posebno sviđaju citati koje su ubacivali uz svako objašnjenje problema i riješenja.
Jesen je doba promjena, a ova knjiga će vas sigurno navesti da neke stvari u svom životu prestanete odgađati za sutra, sljedeći mjesec ili sljedeću godinu.
#5 Djevojka sa svim darovima – M.R.Carey – jedan od najboljih romana koji ćete čitati ove godine
Radi se o krajnje šokantnom i brutalnom romanu. 380 stranica napetosti s nezamislivim završetkom. U pitanju je Velika Britanija, u ne tako dalekoj budućnosti: strašni parazit zarazio je čovječanstvo. Milijuni su već zaraženi, a onim rijetkim, zdravima prijeti smrtonosna bolest. Sve nade počivaju na skupini djece koja različito reagiraju na patogene organizme. U udaljenoj vojnoj bazi znanstvenici tu djecu drže u zatočeništvu kako bi razotkrili njihovu tajanstvenu otpornost. Melanie, posebna djevojčica je jedna od te zatočene djece. Dr.Caldwell je naziva »naša mala genijalka«. Svakog jutra Melanie čeka u svojoj ćeliji da dođu po nju i odvedu je u razred. Kad uđu u ćeliju, Narednik drži u nju uperenu pušku, dok ju dvojica vojnika vežu za njezina kolica. Melanie misli da ju oni ne vole. Ona se šali da ih neće ugristi, ali oni se ne smiju. Melanie voli učiti, zbrajati i slušati o svijetu izvan njihove učionice i dječjih ćelija. Najviše voli kad im njezina najdraža učiteljica, gospođica Justineau čita iz velike knjige grčke mitologije i kad im priča o svijetu prije Raspada i prije nego su se pojavili proždrljivci…Prema romanu Djevojka sa svim darovima snimljen je film sa Gemmom Arterton i Glennom Closeom u glavnim ulogama.
Za MODAMO.piše: Alis Marić/ČITAJ KNJIGU
Foto: Čitaj knjigu
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
