Slobodan vikend koristite za bijeg na more? Razumijemo – uz ovako visoke temperature, sve što je i nama u mislima jeste sunce, more i osvježavajuće šareno piće. Naravno, uz sve navedeno, za potpuni odmor i punjenje baterija važno je drago nam društvo te knjige.

One nam svaki put iznova pomognu odlutati i upoznati nove svjetove, ali i naučiti zanimljive stvari. Kada govorimo o ljubavi i strasti prema napisanoj riječi, vlasnica bloga Čitaj knjigu, Alis Marić redovito nas svojim preporukama motivira da ostanemo još duže u lokalnim knjižarama.
Alis je ovog puta za MODAMO.čitatelje rado izdvojila 7 naslova koji bi se trebali naći u vašem cekeru za plažu ili bazen.

#1 U VODI – Paula Hawkins – psihološki triler o raznim oblicima obiteljskog nasilja
Stigao je novi napeti psihološki triler Paule Hawkins nakon njenog internacionalnog bestselera „Djevojka u vlaku“, taman da vam ovo ljeto učini tajnovitim. Ovaj puta je to priča o neuhvatljivosti istine i obitelji koja se raspada zbog tajni. Pazite se mirne površine – nikad ne znate što vreba ispod nje!
„Julia, to sam ja. Moraš me nazvati. Molim te, Julia. Važno je ... „U posljednjim danima prije smrti Nel Abbott zove sestru. Julia ne diže slušalicu i ne obazire se na vapaj za pomoć. Par dana nakon toga Nel je nađena mrtva. Skočila je, kažu. Julia se vraća u rodni Beckford kako bi se brinula za svoju nećakinju, Nelinu kćer. Julia se panično boji tog mjesta u kojeg se nikada nije željela vratiti. Naviru neugodna sjećanja, ispred stare kuće na rijeci, znajući da Nel nikada ne bi skočila u tu tamnu rijeku. Ali Nel nije jedina utopljenica.

#2 ŠEFICA – Sophia Amoruso
Oduševila me ova žena. Sophia prenosi svoje poduzetničko iskustvo na duhovit, pametan i inovativan način. I ona sama je takva. Ovo je njeno osobno iskustvo o tome kako je od adolescentice, autostoperice koja se bavila sitnim krađama, rasprodavala te iste ukradene stvari. Uvijek je bila švorc, bez cilja, završivši kao portirka koja provjerava osobne iskaznice u predvorju umjetničke škole. Upravo je u tom predvorju odlučila početi prodavati rabljenu robu na eBayu. Danas, jedanaest godina poslije, ona je osnivačica, direktorica i kreativna direktorica Nasty Gala, internetske trgovine odjevnih predmeta, vrijedne više od 100 milijuna dolara s više od 350 zaposlenika.

Sophia nikad nije bila tipična šefica. Sophia dapače nije tipična ni u čemu. Ova knjiga je napisana za sve djevojke i žene poput nje: autsajderice koje traže jedinstven put do uspjeha, čak i kad je taj put prepun prepreka i neprijateljski nastrojenih ljudi.
Danas je #ŠEFICA više od knjige….#ŠEFICA je pokret.
Pročitajte knjigu i pridružite se pokretu.

#3 ŠEST MILIMETARA – Josipa Pavičić Berardini
Na hrvatske police je stigla još jedna iskrena, životna i upečatljiva ljudska priča. Josipu Pavičić Berardini poznajemo iz TV i tiskanih medija. U 35. godini života dijagnosticiran joj je karcinom dojke, veličine 6 milimetara koji je u njen život ušao poput najgore turbulencije. Tada su njenim životom zavladali strah i tjeskoba. Odluku da bolest prihvati i kroz nju prođe svjesna izbora donijela je sama s puno odgovornosti. Josipa u ovoj ispovijesti iskreno opisuje suočavanje s najtežim odlukama života. Pritom navodi sve što bi moglo zatrebati čitateljicama u sličnim životnim okolnostima – od prehrambenih režima do mailova koje je dobivala nakon izlaska u javnost sa svojom pričom. U knjizi na vrlo zanimljiv način piše o svom putu do izlječenja kroz šest razina:
1. Voljeti sebe bez obzira na sve 2. Prihvatiti sebe, druge i sve događaje 3. Odlučivanje 4. opraštanje 5. zahvalnost 6. Smisao.

#4 POSLJEDNJA LJUBAV BABE DUNJE – Alina Bronsky – roman o ženskoj snazi, hrabrosti i mudrosti
Alina ima nevjerojatan talent da jako ozbiljne obiteljske probleme i teške teme ispriča na najduhovitiji način. Volim ljude koji život, ma koliko težak i nepredvidiv bio, gledaju kroz ružičaste naočale i s optimizmom. Takva je i baba Dunja – „černobilska povratnica“. Dok cijeli svijet strahuje od zračenja poslije kvara reaktora i katastrofalne nesreće u Černobilu, baba Dunja, bivša pomoćna medicinska sestra, vraća se u svoje selo, u svoj dom zajedno s nekoliko starijih istomišljenika nakon dvadeset godina. Odlučila je doma dočekati svoju smrt. Kao osamdesetogodišnjakinja tako i tako nema što izgubiti. Topla i ganutljiva priča o tri generacije žena s naglaskom da su za životnu mudrost presudne upravo godine života.

#5 SUŠA – Jane Harper – obiteljska drama 
Usred najgore suše u proteklih sto godina, u ruralnom dijelu Australije farmer Luke Hadler poubijao je svoju obitelj i onda sebe. Policajac Aaron Falk dolazi na posljednji ispraćaj svog prijatelja u grad koji ga je okrutno odbacio prije dvadeset godina. U potrazi za istinom, otkriva i tajne vlastitog djetinjstva. Bestseller australske spisateljice – priča o očaju, odlučnosti i predrasudama male sredine - objavljuje se u 25 zemalja svijeta, a prava za ekranizaciju kupila je Reese Whiterspoon.

#6 SVE BAŠ SVE – Nicola Yoon – maštovita priča o mladenačkoj ljubavi i tamnoj strani roditeljske ljubavi
Ova priča ima više dubokih poruka. Ljubav je glavna nit vodilja romana, ali tu je još više riječ o prihvaćanju života takav kakav on jest. Govori i o prihvaćanju bolesti, tuge i gubitka, o roditeljskoj sebičnosti i posesivnosti, o obiteljskom nasilju, o pravom prijateljstvu kao i o odrastanju i svim promjenama koje ono nosi. Ova knjiga će vam zasigurno uljepšati ljeto, a isto tako i vašoj djeci tinejdžerske dobi.

#7 TAJNI ŽIVOT DRVEĆA – Peter Wohlleben – otkrivanje prirode
Ova ekološka knjiga, napisana na popularan i zanimljiv način, nas odvodi u jedan sasvim nepoznat i novi svijet. Tako je odvela i mene. Preporučam je svima od srca. Pravi melem za dušu. Od sada ću šumu doživljavati na jedan sasvim drugačiji način i još ću više grliti stabla u nekoj od šetnji.
Šumar i zaljubljenik u prirodu Peter Wohlleben nam otkriva iznenađujuće stvari koje se događaju u tišini i dubini šuma. Tako saznajemo da stabla u šumi komuniciraju jedni s drugima. Kako pitat ćete se? Mirisima na primjer. Posebno me oduševilo otkriće da su korijeni, korijenčići i gljive zapravo wi-fi šume i da putem svih tih sitnih mreža i poveznica stabla međusobno komuniciraju. To može značiti da je šuma tehnološki još razvijenija od našeg okruženja.

 Za MODAMO.piše: Alis Marić/Čitaj knjigu

U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.

U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.

U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila  svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.

Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.




I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.

Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.



Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.   

Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?  

Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja. 

Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.



 

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave. 

Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.

Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.



Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.

Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?    

Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija. 

U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.




Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.

Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?  

Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram. 

Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.



Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.  

Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?  

Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.

U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.



Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.

Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?  

Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove. 

Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić

Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?  

Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.

U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo  
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić, Amna Geljo