Slobodan vikend koristite za bijeg na more? Razumijemo – uz ovako visoke temperature, sve što je i nama u mislima jeste sunce, more i osvježavajuće šareno piće. Naravno, uz sve navedeno, za potpuni odmor i punjenje baterija važno je drago nam društvo te knjige.

One nam svaki put iznova pomognu odlutati i upoznati nove svjetove, ali i naučiti zanimljive stvari. Kada govorimo o ljubavi i strasti prema napisanoj riječi, vlasnica bloga Čitaj knjigu, Alis Marić redovito nas svojim preporukama motivira da ostanemo još duže u lokalnim knjižarama.
Alis je ovog puta za MODAMO.čitatelje rado izdvojila 7 naslova koji bi se trebali naći u vašem cekeru za plažu ili bazen.

#1 U VODI – Paula Hawkins – psihološki triler o raznim oblicima obiteljskog nasilja
Stigao je novi napeti psihološki triler Paule Hawkins nakon njenog internacionalnog bestselera „Djevojka u vlaku“, taman da vam ovo ljeto učini tajnovitim. Ovaj puta je to priča o neuhvatljivosti istine i obitelji koja se raspada zbog tajni. Pazite se mirne površine – nikad ne znate što vreba ispod nje!
„Julia, to sam ja. Moraš me nazvati. Molim te, Julia. Važno je ... „U posljednjim danima prije smrti Nel Abbott zove sestru. Julia ne diže slušalicu i ne obazire se na vapaj za pomoć. Par dana nakon toga Nel je nađena mrtva. Skočila je, kažu. Julia se vraća u rodni Beckford kako bi se brinula za svoju nećakinju, Nelinu kćer. Julia se panično boji tog mjesta u kojeg se nikada nije željela vratiti. Naviru neugodna sjećanja, ispred stare kuće na rijeci, znajući da Nel nikada ne bi skočila u tu tamnu rijeku. Ali Nel nije jedina utopljenica.

#2 ŠEFICA – Sophia Amoruso
Oduševila me ova žena. Sophia prenosi svoje poduzetničko iskustvo na duhovit, pametan i inovativan način. I ona sama je takva. Ovo je njeno osobno iskustvo o tome kako je od adolescentice, autostoperice koja se bavila sitnim krađama, rasprodavala te iste ukradene stvari. Uvijek je bila švorc, bez cilja, završivši kao portirka koja provjerava osobne iskaznice u predvorju umjetničke škole. Upravo je u tom predvorju odlučila početi prodavati rabljenu robu na eBayu. Danas, jedanaest godina poslije, ona je osnivačica, direktorica i kreativna direktorica Nasty Gala, internetske trgovine odjevnih predmeta, vrijedne više od 100 milijuna dolara s više od 350 zaposlenika.

Sophia nikad nije bila tipična šefica. Sophia dapače nije tipična ni u čemu. Ova knjiga je napisana za sve djevojke i žene poput nje: autsajderice koje traže jedinstven put do uspjeha, čak i kad je taj put prepun prepreka i neprijateljski nastrojenih ljudi.
Danas je #ŠEFICA više od knjige….#ŠEFICA je pokret.
Pročitajte knjigu i pridružite se pokretu.

#3 ŠEST MILIMETARA – Josipa Pavičić Berardini
Na hrvatske police je stigla još jedna iskrena, životna i upečatljiva ljudska priča. Josipu Pavičić Berardini poznajemo iz TV i tiskanih medija. U 35. godini života dijagnosticiran joj je karcinom dojke, veličine 6 milimetara koji je u njen život ušao poput najgore turbulencije. Tada su njenim životom zavladali strah i tjeskoba. Odluku da bolest prihvati i kroz nju prođe svjesna izbora donijela je sama s puno odgovornosti. Josipa u ovoj ispovijesti iskreno opisuje suočavanje s najtežim odlukama života. Pritom navodi sve što bi moglo zatrebati čitateljicama u sličnim životnim okolnostima – od prehrambenih režima do mailova koje je dobivala nakon izlaska u javnost sa svojom pričom. U knjizi na vrlo zanimljiv način piše o svom putu do izlječenja kroz šest razina:
1. Voljeti sebe bez obzira na sve 2. Prihvatiti sebe, druge i sve događaje 3. Odlučivanje 4. opraštanje 5. zahvalnost 6. Smisao.

#4 POSLJEDNJA LJUBAV BABE DUNJE – Alina Bronsky – roman o ženskoj snazi, hrabrosti i mudrosti
Alina ima nevjerojatan talent da jako ozbiljne obiteljske probleme i teške teme ispriča na najduhovitiji način. Volim ljude koji život, ma koliko težak i nepredvidiv bio, gledaju kroz ružičaste naočale i s optimizmom. Takva je i baba Dunja – „černobilska povratnica“. Dok cijeli svijet strahuje od zračenja poslije kvara reaktora i katastrofalne nesreće u Černobilu, baba Dunja, bivša pomoćna medicinska sestra, vraća se u svoje selo, u svoj dom zajedno s nekoliko starijih istomišljenika nakon dvadeset godina. Odlučila je doma dočekati svoju smrt. Kao osamdesetogodišnjakinja tako i tako nema što izgubiti. Topla i ganutljiva priča o tri generacije žena s naglaskom da su za životnu mudrost presudne upravo godine života.

#5 SUŠA – Jane Harper – obiteljska drama 
Usred najgore suše u proteklih sto godina, u ruralnom dijelu Australije farmer Luke Hadler poubijao je svoju obitelj i onda sebe. Policajac Aaron Falk dolazi na posljednji ispraćaj svog prijatelja u grad koji ga je okrutno odbacio prije dvadeset godina. U potrazi za istinom, otkriva i tajne vlastitog djetinjstva. Bestseller australske spisateljice – priča o očaju, odlučnosti i predrasudama male sredine - objavljuje se u 25 zemalja svijeta, a prava za ekranizaciju kupila je Reese Whiterspoon.

#6 SVE BAŠ SVE – Nicola Yoon – maštovita priča o mladenačkoj ljubavi i tamnoj strani roditeljske ljubavi
Ova priča ima više dubokih poruka. Ljubav je glavna nit vodilja romana, ali tu je još više riječ o prihvaćanju života takav kakav on jest. Govori i o prihvaćanju bolesti, tuge i gubitka, o roditeljskoj sebičnosti i posesivnosti, o obiteljskom nasilju, o pravom prijateljstvu kao i o odrastanju i svim promjenama koje ono nosi. Ova knjiga će vam zasigurno uljepšati ljeto, a isto tako i vašoj djeci tinejdžerske dobi.

#7 TAJNI ŽIVOT DRVEĆA – Peter Wohlleben – otkrivanje prirode
Ova ekološka knjiga, napisana na popularan i zanimljiv način, nas odvodi u jedan sasvim nepoznat i novi svijet. Tako je odvela i mene. Preporučam je svima od srca. Pravi melem za dušu. Od sada ću šumu doživljavati na jedan sasvim drugačiji način i još ću više grliti stabla u nekoj od šetnji.
Šumar i zaljubljenik u prirodu Peter Wohlleben nam otkriva iznenađujuće stvari koje se događaju u tišini i dubini šuma. Tako saznajemo da stabla u šumi komuniciraju jedni s drugima. Kako pitat ćete se? Mirisima na primjer. Posebno me oduševilo otkriće da su korijeni, korijenčići i gljive zapravo wi-fi šume i da putem svih tih sitnih mreža i poveznica stabla međusobno komuniciraju. To može značiti da je šuma tehnološki još razvijenija od našeg okruženja.

 Za MODAMO.piše: Alis Marić/Čitaj knjigu

Ako govorimo o umjetnicama koje su obilježile i preoblikovale savremenu vizuelnu scenu Bosne i Hercegovine, ime Šejla Kamerić zauzima mjesto koje nosi i težinu i emociju, kao podsjetnik na generacije umjetnosti koje su iz ovog prostora otišle u svijet, ali ostale duboko vezane za njegovo iskustvo, memoriju i senzibilitet.  

 

Šejla Kamerić  
 

Jedna je od najistaknutijih savremenih umjetnica koja kroz svoj rad već godinama oblikuje snažan i prepoznatljiv umjetnički jezik koji povezuje lično iskustvo s univerzalnim temama zajednice, sjećanja i odgovornosti. Njena praksa razvija se kroz promišljene i emotivno slojevite radove koji publiku pozivaju na aktivno promišljanje i osjećanje.

Ako govorimo o ikonama savremene umjetnosti, Šejla zauzima posebno i neupitno mjesto, zahvaljujući dosljednoj i međunarodno prepoznatoj praksi.   

U MuseumsQuartier u Beču sutra predstavlja AWAKE , svjetlosnu instalaciju nastalu u dijalogu s prostorom i vremenom u kojem živimo. Tim povodom, razgovarali smo s njom o ovom radu, njegovim značenjima i kontekstu u kojem nastaje, ali i o širem umjetničkom istraživanju koje kontinuirano razvija.

Ovaj trenutak u MuseumsQuartieru predstavljen je vašim radom AWAKE. Da li ga doživljavate kao novu fazu ili logičan nastavak onoga što već gradite godinama?

AWAKE je intervencija u javnom prostoru i kao takva nastavak moje umjetničke prakse. U isto vrijeme ona je i tačka u kojoj se različiti slojevi mog rada susreću. Već dugo se bavim odnosom ličnog i kolektivnog, prije svega kroz pitanja sjećanja, tuge, gubitka, ali i empatije i odgovornosti. Preživjela sam rat i upravo iz tog iskustva razvila se potreba da promišljam šta spomenik može biti. Kako napraviti spomenik koji nije fiksan ni prostorno ni ideološki, već u procesu.   

Sa radom AWAKE pokušavam odgovoriti na ta pitanja. On oslikava vrijeme u kojem živimo – permanentnu krizu, nesigurnost i alarmantnu potrebu za promjenom. Zamišljen je kao svjetlosna instalacija koja pulsira i poziva. Koristim elemente koji su nam bliski, svijeće i rotaciona svjetla, ali njihova kombinacija mijenja značenje. Prostor oko njih je prilika za refleksiju. AWAKE tako postaje neka vrsta privremenog, živog spomenika. Ovaj rad nije nova faza, već daljnje istraživanje onoga čime se već godinama bavim. To je pokušaj da se kroz umjetnost otvori prostor zajedničkog iskustva, ali i način da se govori o važnim društvenim temama.  

 

AWAKE je najavljen kao svjetlosna instalacija koja poziva na kolektivnu refleksiju. Šta za vas danas znači “probuditi se”?

Probuditi se znači biti svjestan – sebe, ali i svijeta oko sebe. Ne pristajati na ravnodušnost, ne ostati pasivan. U javnom prostoru to znači prepoznati da nismo sami, da dijelimo odgovornost. AWAKE pokušava stvoriti upravo taj trenutak zastajanja, osvještavanja i moguće povezanosti. Probuditi se može značiti i promijeniti se, biti bolji, svjesniji, sigurniji, empatičniji.  

 

Radite u prostoru glavnog dvorišta MQ-a, koje je samo po sebi vrlo dinamično i specifično za Beč, kako pristupate intervenciji u prostoru koji već ima svoju energiju i ritam?

Imala sam ideju za AWAKE, ali on je zaista nastao tek kada se ta ideja povezala s prostorom. Velika je čast i privilegija raditi na tako značajnoj lokaciji. MuseumsQuartier ove godine slavi 25 godina postojanja; to je jedna od najvećih svjetskih kulturno-umjetničkih institucija, s više od pet miliona posjetilaca godišnje.  

 

Kustosica Verena Kaspar je prije dvije godine vidjela moj rad CEASE u Veneciji i pozvala me na saradnju. Ona, kao i kustosica moje izložbe Astrid Peterle te direktorica MQ-a Bettina Leidl, zaista su fantastične žene. Dale su mi mnogo slobode, ali su mi istovremeno pomogle da razumijem kako njihova institucija funkcioniše u odnosu s publikom i kako moj rad može doprinijeti njihovom programu, ali i širem javnom diskursu. Ritam i trajanje rada upravo su uslovljeni tim razumijevanjem prostora i konteksta u kojem se AWAKE prvi put pokazuje.  

 

Instalacija traje samo jednu noć. Koliko vam je važna ta prolaznost i da li ona mijenja način na koji publika doživljava rad?

Željela sam da rad u prvom pokazivanju ima karakter performansa, upravo sa takvim kratkim trajanjem i dinamikom svjetla, smjene dana i noći. Ovaj rad postaje aktivan i tako aktivira publiku i prolaznike. Kao dokumentacija ili sjećanje, rad će nastaviti da živi. Kao skulptura, AWAKE će biti prikazan u maju u galerijskom kontekstu Fondacije Dr. Eva Kahan u Budimpešti. Izazov je napraviti rad koji može funkcionisati u različitim formatima i kontekstima. I sama sam radoznala da vidim kako će se rad dalje razvijati.  

 

Svjetlo u vašem radu često nosi simboličku težinu, u ovom slučaju, da li je ono više alat komunikacije ili prostor tišine?

I jedno i drugo. U posljednjih nekoliko godina sve češće koristim svjetlo u svojim radovima. Radovi poput Refugees Welcome, Place to Stay i Present nastavak su serije u kojoj koristim i svjetlo i tekst. Ovaj put svjetlo je neka vrsta koda, jezika, signal koji publika mora pročitati.

U okviru saradnje sa MQ koji podržava UNIQA SEE Future Fondacija preuzimate i ulogu mentorice. Šta ste prepoznali u radu i senzibilitetu Milice Živojević što vas je navelo da uđete u ovaj mentorski odnos?

Divno je stvarati odnose koji su zasnovani na razmjeni znanja i iskustva i koji su mreža podrške nužna za stvaranje umjetnosti. Posebno mi je važno što se ovakav oblik saradnje dešava kroz podršku UNIQA SEE Future fondacije. Oni su me pozvali da budem mentor jednoj mladoj umjetnici iz regiona. Oni, kao i partneri poput MuseumsQuartiera i NOMAD-a, platforme su koje omogućavaju kontinuitet, razmjenu i jačanje umjetničke scene u našem regionu.  

Rad sa Milicom Živojević bio je divan. U njenom radu prepoznala sam senzibilitet i promišljenost, kao i sposobnost da lično i društveno poveže na suptilan način, bez potrebe za pojednostavljivanjem. Upravo ta otvorenost i spremnost svih uključenih da ulože u razmjenu bili su mi važni za odluku da uđem u ovaj mentorski odnos.  

 

Ove godine učestvujete na međunarodnim bijenalima u Mardinu i na Manifesti 16, radite li nove produkcije i da li vas takve prilike i dalje jednako uzbuđuju kao na početku karijere?

Da, ove godine učestvujem na dva međunarodna bijenala – u Mardinu u Turskoj i na Manifesti 16, Evropskom bijenalu savremene umjetnosti – i za oba radim nove radove. Takve prilike su važne i uvijek ih prihvatam s velikom odgovornošću, ali i radoznalošću. Svaki novi kontekst traži da ponovo promislim vlastitu poziciju, način rada i odnos prema temama kojima se bavim. Sve mi je to još uvijek izazovno.  

Važno mi je da svaki rad nastane iz stvarne potrebe, a ne samo kao odgovor na izložbenu priliku. Upravo taj balans između konteksta i lične pozicije čini proces živim i uzbudljivim, bez obzira na to gdje se nalazim u karijeri.  

 

Prošle godine smo u Sarajevu imali priliku vidjeti vašu izložbu “Vile” u saradnji sa ZANAT-om . Postoji li mogućnost da vas uskoro ponovo vidimo u BiH?

Saradnja sa Zanatom je zaista bila čisti užitak, nadam se da će se nastaviti, a  Vile   će se sigurno dalje razvijati. Sretna sam kad imam priliku raditi u BiH i ove godine se ona ponovo stvorila. Na poziv direktorice SARTR-a Maje Salkić i producenta Ishaka Jalimama, po prvi put ću raditi režiju u pozorištu. Radi se o projektu ZID, a premijera će biti krajem juna, pa pozivam i vas i vaše čitatelje da nam se tada pridružite u SARTR-u.   

 

Fotografije: Monika Andrić