Romantična priča u kojoj su glavni protagonisti Ida i Filip, tijekom ovih proljetnih dana odvijala se tik do prepoznatljivog restorana na Bjelašnici - Javorov Do.

Živopisni krajolik, ali i široki osmijesi na licima mladenaca označili su uvertiru u jednu sasvim posebnu romansu koju je foto objektivom zabilježila Muna Nazak. Zanimljivi dekorativni aranžmani obogaćeni jednostavnim, ali opet veoma dojmljivim cvijećem kao i jestivim plodovima dali su dodatan šarm ambijentu.

U razgovoru s našim uredništvom mladenka Ida nam je podijelila da dekoraciju potpisuje njezina sestra Martina Saira Keškić te kroz simpatičan odgovor otkrila da je Martina odradila odličan posao i nadmašila samu sebe. Za naše čitatelje podijelila je tijek same organizacije, ali i neke trenutke koji su joj se posebno urezali u pamćenje. Više detalja donosimo u nastavku.

Gledajući mali sneak peek fotografija vašeg vjenčanja moramo priznati da smo se instant zaljubili. Možete li nam otkriti neke vaše dojmove s romantične ceremonije?

Nismo htjeli veliko vjenčanje. To je ono što smo od početka znali - da želimo proslaviti našu ljubav u krugu najuže porodice i prijatelja. Pozvano je 80 zvanica, uspjelo je doći 60, i taj broj nam je bio taman. Vladala je predivna energija među ljudima, svi su bili veseli i raspoloženi.





S obzirom na to da je moj muž iz Zagreba, većina mojih i njegovih prijatelja se nisu do tad poznavali, ali je bilo prelijepo iznenađenje vidjeti kako su se svi jako brzo povezali i sprijateljili. Također, dosta mojih prijatelja ne živi u Sarajevu, tako da svi oni koji su bili tu su uložili truda da dođu, i sve to zajedno je pridodalo prekrasnom i magičnom vjenčanju.




 

Moramo priznati da su vjenčanja na otvorenom tijekom proljetnih dana hrabar potez zbog vremenskih uvjeta. Jesu li postojale neke nedoumice ili pak izazovi kada je riječ o organizaciji?

Nismo imali nedoumica. Htjeli smo vjenčanje na proljeće. Čak smo navijali za to da budu uslovi za skijanje, pa da našim gostima ponudimo i tu mogućnost, što se i desilo. Dio gostiju je u jutarnjim satima otišao na Bjelašnicu na skijanje i bordanje.

A da je došlo do vremenskih neprilika, bili smo spremni na to da se preselimo u zatvoreni dio Javorov Do restorana. Vrijeme je nešto na šta ne možemo uticati, i treba se samo prilagoditi i imati alternativnu opciju. Bitno je biti u pozitivnom i veselom duhu, što mi i jesmo, i dan je ispao prelijep i svi smo uživali.

Možete li nam podijeliti trenutak koji se vama posebno urezao u sjećanje?

Prvi ples. Spremili smo neku koreografiju sa tri pjesme, pa smo imali malu tremu pred nastup, pogotovo moj muž Filip, jer nikad dotada nije plesao na zadatu koreografiju.

Ali kad smo krenuli, samo smo se pratili, a prijatelji su nas iznenadili sa prskalicama koje su upalili kad je počeo prvi ples. Naš prvi ples je prošao glatko, i kad smo onda pozvali sve goste pred kraj da nam se pridruže na plesnom podiju. Kad su svi instant došli i počeli sa nama plesati, svi sretni i nasmijani, prostorija je bila ispunjena ljubavlju.

Više fotografija ovog proljetnog vjenčanja za koje smo sigurni da će vam izmamiti osmijeh na lice donosimo u nastavku. 

* * *
Foto: Muna Nazak

Neka vjenčanja ostanu u sjećanju zbog lokacije, neka zbog atmosfere, a neka zbog emocije koja se osjeti u svakom trenutku.

Upravo jedno takvo iskustvo podijelila je s nama fotografkinja Elvedina Nina Somun, koja stoji iza potpisa Photo Ninano.

Elvedina Nina Somun, fotografkinja

Iako kaže da joj je svako vjenčanje posebno na svoj način, jedno će posebno pamtiti, a riječ je o vjenčanju Almedine i Jasmina održanom u Italiji, u toskanskom dvorcu iz XIII stoljeća Castello Il Palagio. 




Kako nam je ispričala, ambijent je već sam po sebi nosio bezvremensku eleganciju, dok su arhitektura, svjetlo i pažljivo birani detalji stvorili atmosferu koja se dugo pamti.






‘Ono što ga je učinilo zaista posebnim nisu bili samo pejzaži i scenografija, već način na koji su mladenci proživljavali svaki trenutak, potpuno prisutni, svjesni simbolike dana i ljudi koji ih okružuju.’, prisjetila se Nina.






Kao fotografkinji, posebno joj je u sjećanju ostao trenutak neposredno prije ceremonije, kratka tišina prije susreta pogleda mladenaca. Upravo u tim sekundama, kako kaže, nastaju fotografije koje kasnije nose najveću emotivnu vrijednost.








Govoreći o svom radu, Nina ističe da autentične fotografije nastaju onda kada između fotografa i para postoji povjerenje i osjećaj opuštenosti. 

Luksuz u fotografiji, objašnjava, ne ogleda se samo u lokaciji ili detaljima, nego u sposobnosti da se prepozna pravi trenutak i zabilježi bez nametanja.




‘Posebno volim zabilježiti tihe, gotovo neprimjetne scene, lagani dodir ruke dok gosti nazdravljaju, pogled roditelja koji zadržava suzu, trenutak kada mladenka na sekundu zatvori oči prije nego zakorači naprijed.’








Kako nam je rekla, upravo ti mali trenuci kasnije postaju najemotivniji podsjetnici na dan vjenčanja i fotografije kojima se parovi najradije vraćaju.

Priča Almedine i Jasmina tako je kroz njen objektiv dobila bezvremenski zapis, spoj italijanskog ambijenta, iskrenih emocija i detalja koji često prođu neprimijećeno, a ostanu najvrijedniji. 




Upravo takve fotografije, kako nam je Nina podijelila, s vremenom postaju mnogo više od uspomene, postaju osjećaj kojem se uvijek rado vraćamo.

Foto: @photo_ninano