Romantična priča u kojoj su glavni protagonisti Ida i Filip, tijekom ovih proljetnih dana odvijala se tik do prepoznatljivog restorana na Bjelašnici - Javorov Do.

Živopisni krajolik, ali i široki osmijesi na licima mladenaca označili su uvertiru u jednu sasvim posebnu romansu koju je foto objektivom zabilježila Muna Nazak. Zanimljivi dekorativni aranžmani obogaćeni jednostavnim, ali opet veoma dojmljivim cvijećem kao i jestivim plodovima dali su dodatan šarm ambijentu.

U razgovoru s našim uredništvom mladenka Ida nam je podijelila da dekoraciju potpisuje njezina sestra Martina Saira Keškić te kroz simpatičan odgovor otkrila da je Martina odradila odličan posao i nadmašila samu sebe. Za naše čitatelje podijelila je tijek same organizacije, ali i neke trenutke koji su joj se posebno urezali u pamćenje. Više detalja donosimo u nastavku.

Gledajući mali sneak peek fotografija vašeg vjenčanja moramo priznati da smo se instant zaljubili. Možete li nam otkriti neke vaše dojmove s romantične ceremonije?

Nismo htjeli veliko vjenčanje. To je ono što smo od početka znali - da želimo proslaviti našu ljubav u krugu najuže porodice i prijatelja. Pozvano je 80 zvanica, uspjelo je doći 60, i taj broj nam je bio taman. Vladala je predivna energija među ljudima, svi su bili veseli i raspoloženi.





S obzirom na to da je moj muž iz Zagreba, većina mojih i njegovih prijatelja se nisu do tad poznavali, ali je bilo prelijepo iznenađenje vidjeti kako su se svi jako brzo povezali i sprijateljili. Također, dosta mojih prijatelja ne živi u Sarajevu, tako da svi oni koji su bili tu su uložili truda da dođu, i sve to zajedno je pridodalo prekrasnom i magičnom vjenčanju.




 

Moramo priznati da su vjenčanja na otvorenom tijekom proljetnih dana hrabar potez zbog vremenskih uvjeta. Jesu li postojale neke nedoumice ili pak izazovi kada je riječ o organizaciji?

Nismo imali nedoumica. Htjeli smo vjenčanje na proljeće. Čak smo navijali za to da budu uslovi za skijanje, pa da našim gostima ponudimo i tu mogućnost, što se i desilo. Dio gostiju je u jutarnjim satima otišao na Bjelašnicu na skijanje i bordanje.

A da je došlo do vremenskih neprilika, bili smo spremni na to da se preselimo u zatvoreni dio Javorov Do restorana. Vrijeme je nešto na šta ne možemo uticati, i treba se samo prilagoditi i imati alternativnu opciju. Bitno je biti u pozitivnom i veselom duhu, što mi i jesmo, i dan je ispao prelijep i svi smo uživali.

Možete li nam podijeliti trenutak koji se vama posebno urezao u sjećanje?

Prvi ples. Spremili smo neku koreografiju sa tri pjesme, pa smo imali malu tremu pred nastup, pogotovo moj muž Filip, jer nikad dotada nije plesao na zadatu koreografiju.

Ali kad smo krenuli, samo smo se pratili, a prijatelji su nas iznenadili sa prskalicama koje su upalili kad je počeo prvi ples. Naš prvi ples je prošao glatko, i kad smo onda pozvali sve goste pred kraj da nam se pridruže na plesnom podiju. Kad su svi instant došli i počeli sa nama plesati, svi sretni i nasmijani, prostorija je bila ispunjena ljubavlju.

Više fotografija ovog proljetnog vjenčanja za koje smo sigurni da će vam izmamiti osmijeh na lice donosimo u nastavku. 

* * *
Foto: Muna Nazak

Postoji nešto posebno u mjestima gdje more dodiruje kamen, a vjetar šapuće kroz veo mlade. U španskoj Galiciji, ispred najstarijeg rimskog svjetionika na svijetu, Torre de Hércules, fotografkinje, Naida i Amina Hodžić iz Dharma Photography, zabilježile su vjenčanje koje odiše jednostavnošću, bliskošću i iskrenom emocijom.

Ovo vjenčanje bilo je posebno po mnogo čemu… lokaciji, po energiji mladenaca, ali i po načinu na koji su ove dvije sestre uspjele kroz objektiv prenijeti toplinu jednog dana koji se zauvijek pamti.

Evo šta su za Bonjour.ba otkrile.
 

“Ona jedna” priča koja je počela u Sarajevu

“Lauru Marin, šarmantnu Galicijanku koja je samostalno savladala jezike s naših prostora i koja pjeva na našim jezicima, smo imali priliku već fotografisati prije pola godine tokom njene posjete Sarajevu i to za potrebe promocije njenog rada. Dogovorili smo i nastavak saradnje u narednim prilikama i sretni smo što je naredna prilika bila baš njeno vjenčanje!”

Laura danas živi u Korunji pa je i čin vjenčanja održan upravo tamo.
 

“Ono jedno” putovanje s tri leta i mnogo emocija

Naida i Amina su do Galicije putovale gotovo 24 sata i kroz tri leta, ali sve je, kako kažu, prošlo onako kako su planirale:
“U Korunju smo stigli dan prije vjenčanja... uz pažljivu organizaciju, analizu potencijalnih rizika i fleksibilan pristup, ali i malo sreće, sve prođe u najboljem redu.”

Kiša je pomjerila planove, ali donijela i savršeno svjetlo dana. “Mladenci su planirali da fotografisanje bude prije vjenčanja, no zbog kiše smo ga pomjerili za drugi dio dana – upravo zbog ‘golden houra’ koji se približavao. Vjetar na Atlantiku može biti jači nego kod nas, ali je to istovremeno i bilo zabavno.”

Njihov pristup ne podrazumijeva striktne poze. “Preferiramo bilježiti spontane trenutke u pokretu, koji najbolje odražavaju emocije. Prisustvo vjetra učinilo je da i na mnogim fotografijama ostane ‘utkan’ pokret, što je dalo posebnu čar cijelom albumu.”

“Ona jedna” fotografija koja govori sve

Na pitanje postoji li kadar koji bi izdvojile, odgovor dolazi s osmijehom: “Cijeli album i nas same oduševljava, te istovremeno podsjeća na filmske trenutke." Ipak, jedna fotografija nosi posebnu simboliku.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Dharma Photography (@dharma.photography)

“Vrlo jednostavna, veseli lagani ples mladenaca… desno od Laurine vjenčanice, u pozadini se naziru valovi koji kao da se nastavljaju na lepršavu vjenčanicu i pridružuju se ovom sudbinskom plesu, najavljujući sretnu budućnost za naše mladence.”

“Onaj jedan” detalj koji ostaje u sjećanju

“Kada je riječ o vjenčanju u Galiciji, mladoženjina kravata je ‘Made in Yugoslavia’. Da, stara je više od 30 godina, ali ima i sentimentalnu vrijednost jer je kravata od mladoženjinog oca koji nažalost više nije među živima. No, iznova se oduševljavamo načinima na koje ljudi odaju počast bliskim osobama koje više nisu tu, te načinima na koje te drage osobe još uvijek ‘žive’ kroz postupke ličnosti koje su ostale iza njih, a to se najbolje zapravo i vidi kroz sjećanja koja su tu čak i na najvažnije dane u životima.”
 

“Onaj trenutak” kada grad proslavlja s vama

“Ono što nas je posebno dojmilo je što su skoro svi prolaznici na koje smo naišli, radosno uzvikivali ‘¡Vivan los novios!’ obraćajući se mladencima, a što u prevodu znači ‘Živjeli mladenci!’” Naravno, nije rijetkost i da tokom regionalnih vjenčanja prolaznici požele najljepše želje mladencima ili čak i pitaju za fotografiju, ali u Korunji smo osjetili da su ljudi bili još više glasni tokom obraćanja mladencima, ne skrivajući svoju radost.  Radi se o vrlo srdačnoj naciji zbog čega vam i sama takva mjesta još lakše prirastu srcu.”
 

“Ona jedna” rečenica koja radi pola posla  
 

Na kraju razgovora, postavili smo im pitanje koje nas je pomalo i najviše zanimalo šta kažu parovima neposredno prije nego što pritisnu za “onaj” kadar.

“‘Šapnite jedno drugom vašu tajnu šifru, ali pazite da vas mi ne čujemo!’ Ova iznenadna rečenica uvijek izmami iskren osmijeh, tako da to bude naša prilika za napraviti nekoliko dodatnih spontanih fotografija!”

“Onaj jedan tim” koji iz Sarajeva stiže do Španije

Tri leta, dvadeset četiri sata puta, kiša, sunce i vjetar s Atlantika… sve to stane u jedan dan, jednu priču i jedan kadar.

Naida i Amina kažu da se za svako novo vjenčanje osjećaju kao da se ponovo rađaju kao fotografkinje. Svaki par im donese novi svijet, novu emociju i novi izazov, a to je ono što njihov rad čini posebnim.
 

I možda upravo u tome leži odgovor zašto njihove fotografije nose toliko života u sebi… stvara ih ekipa koja zna da je svaki kadar putovanje samo po sebi.

Foto: Dharma Photography