Lukomir je jedno od "onih" mjesta. Selo koje ne viče „dođi“, ali kad jednom dođete više ga ne zaboravljate.
Smješteno visoko na obroncima Bjelašnice, ovo je najviše stalno naseljeno selo u BiH… mjesto gdje vrijeme uspori, signal nestane, a vi, po prvi put nakon dugo vremena, osjetite tišinu koja vas ne plaši.
U Lukomiru još uvijek postoji redoslijed: dan počinje kafom na pragu, a završava pogledom u planinu.
Put do Lukomira
Do Lukomira se ne dolazi slučajno. Put vodi preko vijugavog makadama, kroz pejzaže koji se mijenjaju kako raste nadmorska visina i taman kada pomislite da ste sve vidjeli, otvori se pogled koji ne staje.
Foto: @blokkdennis
Kuće sa krovovima od lima, drvene kapije, šarenilo cvijeća, vjetar koji nosi miris planine… a tu su i nane s maramama koje sjede na pragovima, vunene čarape što se suše na štriku, dim koji izlazi iz kućica i najavljuje ručak, i onaj neobjašnjivi mir kao da ste zakoračili u nečiju uspomenu.
Foto: @iddavanmunster
Ovdje nema kafića sa chic interijerom. Nema wi-fi šifre, ali ima klupa ispred kuće, domaćina koji vas pozdravlja kao da vas zna i hladan sok od zove ili mente koji će, vjerovatno, biti nešto najbolje što ste probali.
Šta nikako ne želite propustiti?
Pita. Kratko i jasno. Kad se pita iznese na sto, sve stane. Domaća jufka, sir s Bjelašnice, a toplina dolazi direktno iz pećnice i iz pogleda domaćice koja vas mjeri da vidi treba li još jedan komad. (Treba, uvijek treba!)
Praktični savjeti:
Kada ići? Najljepše u kasno proljeće i ranu jesen.
Kako stići? Makadamski put zahtijeva oprez. Organizovani izleti su plus.
Šta ponijeti? Gotovinu, planinarsku odjeću i puno prostora u memoriji telefona.
Šta ostaviti? Očekivanja i brzinu.
Foto: @balkan.fanatic
