TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 11.11.2022.
Ovih dana su mnogi mogli čuti za bh. fotografa Vedada Krkbeševića zbog njegovih odličnih foto izvješća iz Pariza.
Imao je priliku fotografisati zabavu BoF 500, zvanice na Lanvin reviji u Parizu, a dojmile su nas i njegove street style fotografije s ulica Pariza. Odlučili smo s Vedadom zaviriti u unutrašnjost Muzeja d'Orsay koji je poznat po velikoj kolekciji impresionističkih slika. Ovaj muzej je prvenstveno bio željeznička stanica, za koju su već 1970. krenuli pregovori o preobrazbi ovog prostora u muzej. Upravo u tome leži njegova posebnost i interijer koji oduzima dah.
Vedad je bio u posjeti muzeju u suradnji s udruženjem The Little Things We Adore i kreirao foto report s kojim ćemo barem na kratko otputovati u Pariz i osjetiti energiju ovog mjesta te uživati u arhitekturi i izloženim radovima. Naime, udruženje The Little Things We Adore (Voljene sitnice) iz Rovinja daje svoju podršku modnim dizajnerima, umjetnicima i kreativcima zapadnog Balkana u afirmaciji na evropskoj i svjetskoj sceni.
Vedad Krkbešević, fotograf
„Ako želite da upoznate neku zemlju, otiđite u njene muzeje. Bilo da se radi o muzejima klasične umjetnosti, savremene umjetnosti, tematskim muzejima... Oni će vam ispričati priču jedne zemlje, od početaka do danas, bez ijedne izgovorene riječi. Muzeji će stidljivo da ispričaju o velikim ljubavima, otkrićima, modi, životu, nedaćama, putovanjima, uticajima razmišljanjima...
Odvažite li se nekad na turneju zvanu muzeji svijeta (makar i putem Interneta) krenite od Pariza. Ne postoji ulica, ćošak u Parizu koji nema historijski značaj u bilo kojem dobu. Od kralja Luja do Francuske revolucije, od okupacije do Eiffelovog tornja, od parfema do potpetica muzeji će vam ispričati mnoge priče.
Priliku da te priče „sluša“ dobio je mladi fotograf Vedad Krkbešević, radeći na ekskluzivnom fotografisanju jednog od najpoznatijih pariških muzeja – Musée d’Orsay. Google će vam već u prvoj rečenici reći da je to jedan od najvećih muzeja na svijetu, da je prvobitno bio željeznička stanica i da je dom mnogim umjetničkim djelima poznatih umjetnika od Klimta, Bougueraua, Van Gogha, Bazilla, Monneta, Renoira...“, podijelili su nam iz udruženja The Little Things We Adore, a Vedadove dojmove o samom Muzeju d'Orsay donosimo u nastavku.
„Kolaboracija sa Udruženjem The Little Things We Adore, moj odlazak na Paris Fashion Week i svi projekti koje sam odradio su nevjerovatno iskustvo. Kada sam vidio to do listu naročito me obradovala stavka „Fotografisanje Musée d’Orsay“. Sama arhitektura muzeja je očaravajuća, a vidjeti neka od najpoznatijih djela Claude Monneta, Renoira...
Portret mi je jedna od omiljenih vrsta fotografije, pa mi je skulptura zapravo najzanimljivija tehnika klasične umjetnosti. Posebno me dojmila prilika da vidim Kip Slobode, u „manjoj verziji“. Velika se nalazi kao simbol New Yorka, dar Francuske Americi.“ Istakao je Vedad govoreći o posjeti ovom muzeju.
„Putujući Musée d’Orsay kroz Vedadove fotografije imate priliku vidjeti skulpture poznatih skulptora Rodina, Aristide Maillol, Camille Claudel ali i neke od savremenih umjetnika poput Kehinde Willey“, nadodali su iz udruženja The Little Things We Adore.
„Spoj klasičnog i savremenog je još jedna stvar koja me očarala kod ovog muzeja. Kao da ste u nekom vremeplovu i „skačete“ iz jedne ere u drugu, od jednog umjetnika do drugog, ukratko putovanje Francuskom kroz vrijeme“ istakao je Vedad i dodao „nažalost nisam bio u prilici da obiđem čitav muzej, jer je zaista ogroman i impozantan, ali to je još jedan od razloga da se vratim u Pariz“.
* * *
Foto: Vedad Krkbešević
TEKST: Ada Ćeremida
Marie-Louise Sciò, žena iza Pellicano Hotels grupe, gradi novu mapu luksuzne Italije kroz hotele Il Pellicano, La Posta Vecchia, Mezzatorre i nove adrese La Suvera i La Badia.
Hotel Il Pellicano već decenijama ima status kultne italijanske adrese, ali priča Marie-Louise Sciò ne završava na toj čuvenoj terasi iznad Tirenskog mora.
Ona je odrasla unutar svijeta hotela, studirala arhitekturu i dizajn, a zatim porodično naslijeđe pretvorila u mnogo širu viziju savremenog luksuza.
Danas Pellicano Hotels nisu samo mjesta za odmor, već pažljivo režirane adrese u kojima se spajaju historija, dizajn, moda, more, umjetnost i osjećaj privatnog doma.
Hotel Il Pellicano je ona vrsta adrese koja ne mora mnogo objašnjavati svoj status. Smješten u Porto Ercoleu, na obali Toskane, ovaj hotel nosi atmosferu glamura koji ne pokušava izgledati novo, nego njegovano, filmski i bezvremenski.
Njegove terase, bazen, pogled na more i prepoznatljiva mediteranska estetika stvorili su vizuelni jezik koji se danas često kopira, ali rijetko dostiže.
Za porodicu Sciò, Il Pellicano nije bio samo poslovni projekat. Marie-Louisein otac Roberto Sciò kupio je hotel nakon što se u njega zaljubio kao gost, a ona je kasnije upravo tu adresu preuzela i usmjerila prema novoj generaciji putnika. Umjesto da promijeni njegov karakter, sačuvala je osjećaj mjesta koje izgleda kao da je uvijek bilo tu, samo sada govori i jezikom savremenog dizajna, mode i kulture.
Pellicano Hotels priča mnogo je šira od jednog kultnog hotela. La Posta Vecchia, smještena u Palo Lazialeu nedaleko od Rima, nekada je bila porodični dom, a danas djeluje kao morska palača u kojoj se luksuz ne mjeri veličinom, nego osjećajem da ste ušli u nečiju privatnu, historijsku rezidenciju.
Riječ je o adresi koja ima arhitekturu, umjetnine, more i onu tišinu koju je sve teže pronaći na popularnim italijanskim rutama.
Zatim je tu Mezzatorre Hotel & Thermal Spa na Ischiji, smješten u nekadašnjem tornju iznad vulkanske obale. To je potpuno drugačiji scenarij: termalni spa, dramatična litica, more i ostrvska energija koja djeluje opuštenije, ali i dalje vrlo precizno režirano. Zajedno, La Posta Vecchia i Mezzatorre pokazuju da Sciò ne gradi hotele po jednoj formuli, već svaku adresu tretira kao karakter za sebe.
Marie-Louise Sciò je studirala arhitekturu i dizajn na Rhode Island School of Design, što se jasno vidi u načinu na koji pristupa hotelima.
Kod nje hospitality nije samo usluga, već cjelokupan vizuelni i emotivni doživljaj: kako izgleda soba, kakav je pogled s terase, šta se nalazi u hotelskoj radnji, kakav je osjećaj večere, koje knjige stoje na stolu i zašto sve djeluje kao da nije slučajno.
Ona pripada maloj grupi savremenih hotelijera koji ne prodaju samo noćenje, nego cijeli svijet. Njen pristup je generacijski zanimljiv jer luksuz ne tumači kao hladnu perfekciju, nego kao kombinaciju intime, naslijeđa, estetike i diskretne nonšalancije. Pellicano Hotels zbog toga imaju posebnu publiku: putnike koji žele Italiju s karakterom, a ne samo još jedan lijep hotel s dobrim pogledom.
Među novim projektima Pellicano Hotels grupe posebno se izdvaja La Suvera, renesansno imanje u blizini Siene.
Već sama lokacija zvuči kao savršen nastavak Pellicano priče: toskanska brda, historijska arhitektura i dovoljno distance od klasičnih turističkih ruta da cijela ideja djeluje intimnije.
Ono što možemo očekivati nije hotel koji briše tragove prošlosti, već obnova koja staroj arhitekturi daje novu funkciju. Ako je suditi po dosadašnjem radu Marie-Louise Sciò, La Suvera bi mogla postati adresa za putnike koji žele Toskanu bez klišea: manje razglednica, više atmosfere, tekstura, umjetnosti, vrta, dobrog stola i osjećaja da ste negdje gdje se vrijeme kreće sporije.
Drugi veliki projekat je La Badia, drevna opatija u Umbriji najavljena kao nova Pellicano adresa. To je možda i najzanimljiviji smjer za grupu jer Umbrija već ima potpuno drugačiji ritam od obalne Toskane ili Ischije.
Manje je očigledna, tiša, zelenija i vezana za sporiji tip putovanja.
La Badia zato ima potencijal da postane hotel za one koji luksuz više ne traže u grandioznosti, nego u miru, arhitekturi i prostoru koji ima dubinu. Stara opatija, pejzaž Umbrije i Pellicano pristup dizajnu mogli bi donijeti jednu od najpoželjnijih novih adresa za putnike koji žele Italiju bez gužve, ali s jakim osjećajem mjesta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
