TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 24.5.2026.
U posljednjih nekoliko godina Albanija je postala jedna od onih destinacija o kojima se više ne govori samo zbog mora, nego i zbog arhitekture.
Tirana je već odavno privukla pažnju projektima koji mijenjaju vizuru grada, a sada se isti talas sve više širi i prema obali. Upravo zato nas je zainteresovao novi koncept projekta studija Oppenheim Architecture za Vloru, koji izgleda kao spoj mediteranskog grada, savremene skulpture i filmske scenografije. 
Iako projekat još nije realizovan, vizuali i ideja iza njega već su otvorili razgovor o tome kako bi mogla izgledati nova generacija urbanizma na Jadranu. Posebno jer ovaj pristup ne pokušava samo napraviti “instagramičan” skyline, nego reinterpretirati lokalnu arhitekturu, ritam ulica i način zajedničkog života.
Nakon projekata poput Sphere Building u Tirani o kojem se mnogo govorilo prošle godine, čini se da Albanija sve ozbiljnije postaje regionalni laboratorij za novu arhitekturu.
Vlore Beach Urban Development zamišljen je kao novi urbani kvart na spoju grada i mora, ali ono što ga razlikuje od brojnih obalnih masterplanova jeste način na koji koristi lokalni identitet kao polaznu tačku.
Umjesto zatvorenih resort blokova, arhitekti su inspiraciju pronašli u tradicionalnim albanskim nukli naseljima – manjim grupacijama kuća organizovanim oko zajedničkih prostora i uskih pješačkih ulica. 
Rezultat je kvart koji djeluje gusto i urbano, ali istovremeno zadržava ljudsku mjeru. Pješačke zone, prolazi između zgrada i otvoreni prizemni nivoi stvaraju osjećaj grada koji se koristi, a ne samo promatra.
Upravo taj dio projekta djeluje kao njegov najzanimljiviji element jer podsjeća da savremeni urbanizam ne mora značiti gubitak lokalnog karaktera.
Jedna od prvih stvari koje primijetite na vizualima jesu fasade pune dubokih otvora, sjenki i ritmičnih geometrija. Oppenheim Architecture koristi teksturirane površine i prozorske otvore inspirisane tradicionalnim albanskim tipologijama, ali ih prevodi u mnogo savremeniji i gotovo monolitan izraz. 
Tornjevi tako djeluju skulpturalno, ali ne hladno. Nijanse pijeska, terakote, maslinasto zelene i pastelnih tonova dodatno pojačavaju mediteranski osjećaj projekta, zbog čega cijeli kvart izgleda kao produžetak pejzaža oko sebe.
Posebno je zanimljivo što arhitektura ne pokušava dominirati obalom staklenim refleksijama, nego kroz masu, teksturu i dubinu fasade stvara odnos sa svjetlom i klimom.
Iako većinu projekta čine niži volumeni organizovani poput urbanog tkiva, tri vitka tornja postavljena su kao vertikalni akcenti cijelog kompleksa. Oni služe kao svojevrsni orijentiri između grada, marine i Lungomare šetnice, ali i uvode novu gustinu u obalni dio Vlore.
Njihova pozicija omogućava otvorene vizure prema Jadranu, dok niži objekti zadržavaju intimniju atmosferu ulica i trgova između zgrada.
Upravo taj kontrast između monumentalnog i lokalnog daje projektu posebnu dinamiku. Na vizualima posebno dolazi do izražaja način na koji tornjevi izranjaju iz mreže manjih objekata, gotovo kao savremene mediteranske kule.
Ono što je prije nekoliko godina djelovalo kao izolovan niz ambicioznih projekata u Tirani danas izgleda kao mnogo širi arhitektonski momentum. Albanija posljednjih godina intenzivno ulaže u transformaciju svojih gradova, a u taj proces uključeni su brojni međunarodni studiji poput Oppenheim Architecture, MVRDV ili Stefano Boeri Architetti.
Zbog toga projekti poput ovog više nisu izuzetak, nego dio nove urbane slike zemlje. Posebno je zanimljivo što mnogi od njih pokušavaju balansirati između lokalne tradicije i savremenog identiteta, umjesto da potpuno brišu postojeći kontekst.
Upravo zato Vlora Beach Urban Development djeluje kao projekat koji nije zanimljiv samo arhitektima, nego i svima koje zanima kako bi mogli izgledati budući gradovi Mediterana.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada govorimo o Svjetskom prvenstvu, najčešće razmišljamo o reprezentacijama, navijačima i trenucima koji ulaze u sportsku historiju.
Ipak, svaki Mundijal istovremeno je i prilika da se pažnja usmjeri na prostore u kojima se ta historija događa. Ovogodišnje prvenstvo, koje će zajednički ugostiti Meksiko, Sjedinjene Američke Države i Kanada, donosi možda i najzanimljiviju kolekciju stadiona do sada od objekata koji su postali simboli svojih gradova do novih arhitektonskih ikona koje pomjeraju granice sportskog dizajna. 
Foto: @duncshot , @dro.espino , @arvic_iii
U Sjevernoj Americi stadion odavno nije samo mjesto za utakmicu, već važan dio urbanog identiteta, infrastrukture i javnog života. Upravo zato iza mnogih od ovih projekata stoje neka od najpoznatijih arhitektonskih imena svijeta, sa zadatkom da kreiraju iskustvo koje počinje mnogo prije prvog zvižduka.
Dok odbrojavamo dane do početka prvenstva, izdvojili smo stadione čija je arhitektura jednako zanimljiva kao i utakmice koje će na njima biti odigrane.
Ono što Estadio BBVA čini posebnim nije samo nogomet nego način na koji je arhitektura doslovno uključila krajolik u projekat. Stadion su projektovali arhitektonski studio Populous zajedno s meksičkim uredom VFO Arquitectos, a inspiraciju su pronašli u industrijskom identitetu Monterreya, grada čija je historija neraskidivo vezana za proizvodnju čelika.
Zato nije slučajno što ga lokalci nazivaju "El Gigante de Acero" ili Čelični div. Konstrukcija koristi snažne čelične elemente i otvorene vizure koje usmjeravaju pogled prema planini Cerro de la Silla, jednom od najprepoznatljivijih prirodnih simbola Meksika.
Sa kapacitetom od oko 53.500 mjesta, stadion će tokom Svjetskog prvenstva ugostiti četiri utakmice, uključujući tri grupne i jednu nokaut faze. Posebnost je upravo osjećaj da planinski masiv postaje dio scenografije svake utakmice.
Kada je otvoren 2017. godine, Mercedes-Benz Stadium odmah je postao jedan od najambicioznijih sportskih objekata svijeta. Projektovao ga je studio HOK, a njegov najpoznatiji element je revolucionarni pokretni krov sastavljen od osam trouglastih panela koji se otvaraju poput objektiva fotoaparata.
Arhitekti su inspiraciju pronašli u oculusu rimskog Panteona, stvarajući efekat koji stadion pretvara u ogromnu skulpturu kada se krov otvori.
Unutrašnjost dodatno naglašava futuristički karakter zahvaljujući kružnom LED ekranu od 360 stepeni koji okružuje cijeli teren. Sa kapacitetom od oko 71.000 mjesta, Atlanta će ugostiti osam utakmica Svjetskog prvenstva, uključujući i jedno polufinale.
MetLife Stadium možda nema pokretni krov ni futurističke forme Atlante, ali njegova fasada jedna je od najzanimljivijih u savremenoj sportskoj arhitekturi. Projektovali su ga 360 Architecture, EwingCole i Rockwell Group, koristeći aluminijske lamele koje tokom dana reflektiraju svjetlost, a noću se pretvaraju u ogromnu osvijetljenu opnu.
Kapacitet prelazi 82.000 mjesta, što ga čini najvećim stadionom Mundijala 2026. Upravo će ovdje biti odigrano veliko finale 19. jula, čime će stadion postati centralna pozornica najvećeg sportskog događaja na svijetu.
BC Place je otvoren 1983. godine kao najveći stadion na svijetu sa zračnim kupolastim krovom, ali njegova prava arhitektonska transformacija dogodila se nakon Zimskih olimpijskih igara 2010.
Tada je stadion dobio novi kablovski podržan pokretni krov, koji je u trenutku završetka bio najveći takav sistem na svijetu.
Projekat obnove vodio je Stantec Architecture, dok je originalni stadion projektovao Studio Phillips Barratt.
Rezultat je prostor koji se može potpuno otvoriti prema nebu Vancouvera ili zatvoriti u akustičnu arenu. Kapacitet za Svjetsko prvenstvo iznosi oko 54.500 mjesta, a stadion će biti domaćin sedam utakmica uključujući i nokaut fazu.
Levi's Stadium, dom San Francisco 49ersa, projektovao je HNTB u saradnji s arhitektonskim studijem Gensler. Za razliku od mnogih stadiona koji se oslanjaju na monumentalnost, ovaj projekat fokus stavlja na održivost. Na krovu se nalaze solarni paneli, dok je jedna od fasada pretvorena u veliki zeleni zid sa živom vegetacijom.
Kapacitet stadiona za Svjetsko prvenstvo iznosi oko 68.500 mjesta, a ugostit će više utakmica turnira. Njegov značaj u arhitektonskim krugovima dolazi iz činjenice da je među prvim velikim sportskim objektima projektovanim prema visokim standardima energetske efikasnosti.
Za razliku od futurističkih stadiona Atlante ili Monterreya, Arrowhead Stadium predstavlja drugačiji pristup. Projektovali su ga arhitekti iz kancelarije Kivett & Myers, a otvoren je još 1972. godine. Njegov dizajn fokusiran je na jednu stvar: približiti publiku terenu što je više moguće.
Sa više od 76.000 sjedišta, Arrowhead je poznat kao jedan od najglasnijih stadiona na svijetu zahvaljujući strmim tribinama koje zadržavaju zvuk unutar objekta. Upravo zato se često navodi kao primjer kako dobra arhitektura ne mora biti spektakularna da bi bila efektna.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
