Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV

Unutra vas čeka prostor koji se transformiše, igra sa svjetlom i podsjeća na pozorišnu scenu.

Nekad je dovoljno samo 39 kvadrata da se ispriča velika arhitektonska priča. “Parazit Habitat” u Novom Sadu projektovao je Cherry Art Hub studio, a riječ je o prostoru koji briše granice između privatnog i zajedničkog, statičnog i pokretnog. Sve je u pokretu i ništa nije slučajno.



 

Prije nego što je dobio svoj sadašnji oblik, stan je bio zatvoren klasičnim zidovima. Oni su uklonjeni, a funkcionalne cjeline premještene kako bi se otvorio prostor koji nudi maksimalnu slobodu u dizajnu.

Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija sada dijele jednu otvorenu scenu, s precizno osmišljenim elementima koji služe više funkcija.






Kuhinja kao pozadina, žute police kao akcent

Kompaktna bijela kuhinja smještena je uz terasu i s njom povezana velikim prozorima. Elegantna i minimalistička, sadrži skriveni frižider i uređaje, a centralno mjesto zauzima malo ostrvo koje funkcioniše kao radna ili trpezarijska površina. 

Jarko žute police sa začinima razbijaju bijelu kulisu i unose dozu razigranosti.









Dnevni boravak koji se prilagođava

Dnevni boravak je osmišljen kao fleksibilna jedinica sa modularnim sofama koje se lako transformišu, sklopivim stolom koji se širi za večere ili povlači kada treba prostor, i niskim bibliotekama koje ne narušavaju vizualni tok. 

Ormar sa ogledalima kod ulaza dodatno proširuje prostor refleksijama i svjetlom.





Kada spavaća soba postane kabina u sceni

Glavni prostor ovog stana čini nepravilno oblikovana kabina, izdignuta na drvenu platformu, koja u sebi skriva bračni krevet, poput pozorišne kutije. Zidovi kabine sežu do plafona i povezani su otvorima s ostatkom stana, što omogućava kružno kretanje i prirodan protok svjetla i zraka.

Veliki kružni prozor povezuje je s kuhinjom i terasom, a prema dnevnom boravku otvara se širokim prolazom zatvorenim teškom plišanom zelenom zavjesom koja donosi scenski efekat. Rezultat? Vizualno prostranstvo i osjećaj protočnosti.
 








Monohromnost + boja = balans

Osnovu stana čine bijeli zidovi, mikrocementni podovi i jednostavan namještaj, ali cijeli prostor je oživljen jastucima, zavjesama, tepisima i biljkama u jarkim bojama. Vizualni mir nije narušen, ali se ne gubi ni toplina.






Scenografija svakodnevice

Zavjesa, platforma, otvori sve djeluje kao kulisa pozornice. No, u ovom stanu, pozornica nije namijenjena publici, već svakodnevnom životu dvoje ljudi. Prostor koji se prilagođava trenutku.

Ako ste u potrazi za idejama kako stan male kvadrature može postati velika inspiracija “Parazit Habitat” će vas oduševiti.
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Relja Ivanić