TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 17.7.2024.
Torta je uistinu pravo kulinarsko remek - djelo koje seže daleko u prošlost i ima svoje korijene u različitim kulturama širom svijeta.
Od jednostavnih voćnih kolača do složenih kreacija u više slojeva, svaka torta nosi sa sobom priču i specifičnost svoje regije ili tradicije. Na primjer, francuska pâtisserie nudi širok spektar torti poput kultnog klasika Tarte Tatin, do sofisticiranih opera torti. Talijanska kuhinja se ponosi tortama kao što su tiramisu i panna cotta torte, dok su austrijske torte poput Sacher torte sinonim za bogatstvo okusa i tradiciju.
Vrste torte
Iako postoji mnoštvo oblika i načina kako kreirati tortu koja će svakoga osvojiti i mirisom i okusom, mi izdvajamo 4 najpopularnija tipa kako biste izabrali omiljenu varijantu i napravili onu za pamćenje.
Cheesecake (Torta od sira)
Cheesecake ili torta od sira, jedna je od najpoznatijih vrsta torti. Ova torta ima bogatu kremastu teksturu i obično se sastoji od sloja svilenkastog sira na bazi keksa ili podloge od graham keksa. Varijacije uključuju voćne dodatke poput jagoda ili malina, dok se neki recepti baziraju na siru od ricotte ili mascarponea za dodatnu raznolikost okusa.
Sponge Cake (Biskvit)
Biskvit, poznat i kao sponge cake, sinonim je za laganu, prozračnu teksturu. Ova torta se izrađuje od jaja, brašna, šećera i maslaca ili ulja te je obično vrlo meka i sočna. Često se koristi kao baza za složenije torte poput voćnih torti ili torti s kremama.
Kuglof torta
Kuglof torta je pečena u specijalnom kalupu koji daje karakterističan oblik sa šupljinom u sredini. Ova torta može biti biskvitnog tipa ili može biti i kolač od bundeve ili čokolade. Dekoracija se često svodi na preljeve od šećera ili čokoladne glazure koje naglašavaju njezin prepoznatljiv oblik.
Svaka od ovih torti ima svoju jedinstvenu osobnost i povijest koja je razvila kultni status među sladokuscima diljem svijeta. Bilo da se radi o bogatoj kremi cheesecakea, prozračnom biskvitu ili karakterističnoj kuglof torti, svaka od njih pruža nezaboravan okus i iskustvo za sve ljubitelje slatkih delicija.
Izrazite kreativnost kroz tortu
Torta je idealna prilika da pokažete vašu gourmet kreativnost i želju za otkrivanjem novih delicija. Mogućnosti prilagodbe recepta su brojne – uz dobru bazu, možete se zaigrati i kreirati razne kreme, dodavati više slojeva ili kreirati potpuno jednostavnu tortu s voćem ili čokoladom koja će jednako osvojiti nepce svakog foodieja.
Nakon što ste napravili tortu po vašem ukusu, dodajte joj onaj posebni začin kroz ukrašavanje s laticama cvijeća, voćem, jestivim listićima, perlicama i sličnim, neodoljivim dodacima.
Već smo vam pisali o tome kako da napravite biskvit koji će uz nekoliko trikova ispasti savršen svaki put, a kada savladate takvu osnovu, možete zaroniti dublje u svijet kulinarstva i napraviti onu koja će postati vaša osobna „torta nad tortama“.
Ako se ipak ne želite baviti bazom jer imate manjak vremena za kuhanje, torta s gotovim korama bit će najjednostavnija, ali i najbrža opcija. Postoje varijante torti koje su već kultne, kao što su torta od mrkve, torta sa malinama, torta sa višnjama, havana torta ili trendy opcija - torta od pistacija.
Ipak, torta od jagoda je klasik koji će uvijek ostati miljenik mnogih pa donosimo recept koji će vas ovog ljeta osvježiti i uljepšati svako druženje na terasi.
Torta s jagodama i piškotama
Torta s jagodama i piškotama nije samo desert - ona je simbol užitka, kreativnosti i gourmet tradicije. Kombinacija svježih jagoda, nježnih piškota i kremastog punjenja predstavlja savršen spoj za svaku prigodu. Od elegancije do jednostavnosti, ova torta pruža neograničene mogućnosti za svakoga tko uživa u stvaranju i uživanju u finim poslasticama. U nastavku vam donosimo i recept.
Sastojci
Priprema
Prije svega, potrebno je pripremiti jagode. Operite jagode, očistite ih i narežite na tanke ploške, a potom ih stavite u zdjelu i posipajte sa 100 g šećera. Ostavite da odstoje dok pripremate ostale sastojke.
Nakon toga, prebacite se na pripremanje kreme koja će ovom receptu dati posebno raskošnu teksturu. U posebnoj zdjeli izmiješajte mascarpone sir sa preostalim šećerom i vanilin šećerom dok ne dobijete glatku smjesu. U drugoj zdjeli izmiksajte slatko vrhnje dok ne postane čvrsto, a zatim lagano umiješajte u mascarpone smjesu. Tu će vam najbolje poslužiti mekana, silikonska špatula s kojom možete svu kremu prebaciti u istu posudu i lagano izmiješati kako bi vrhnje zadržalo svoju prozračnost i lakoću.
Vrijeme je da složite sve ove sastojke u neodoljivi desert. Torta će kroz narednih nekoliko koraka dobiti svoj konačni oblik. U maloj zdjelici pomiješajte vodu i rum (ako ga koristite). Svaku piškotu umočite u tu smjesu (brzo, da se ne namoči previše) i slažite ih na dno posude za tortu.
Nakon što ste složili sloj piškota, nanesite polovicu pripremljene kreme preko njih. Zatim dodajte sloj pripremljenih jagoda, ravnomjerno ih raspoređujući preko kreme.
Ponovite postupak s piškotama i kremom, završavajući s kremom na vrhu. Za kraj, torta će dobiti poseban pečat ako ju ukrasite svježim listićima mente i preostalim jagodama.
Stavite tortu u hladnjak barem 4 sata ili preko noći kako bi se dobro stisnula i kako bi se okusi sjedinili.
Kako da torta svaki put ispadne savršena
Koje god jelo pravili, neophodni su iskustvo, vrijeme i predanost izradi. No, kako biste bili sigurni da će ta torta s vremenom postati jedan od vaših specijaliteta, donosimo nekoliko važnih savjeta na koje treba obratiti pažnju prilikom izrade ove torte.
Kvalitetni sastojci
Ključ uspjeha leži u kvaliteti sastojaka. Koristite svježe jagode koje će dati intenzivan okus torti. Također, odaberite dobre piškote jer će one osigurati potrebnu teksturu i prepoznatljiv okus.
Priprema jagoda
Ako jagode koristite za ukrašavanje torte, bitno je da budu suhe kako ne bi razvodnile preljev ili kremu.
Piškote
Ako koristite piškote kao dio strukture torte, namočite ih tek kratko u sok ili sirup kako bi zadržali svoju čvrstoću. Previše natapanja može rezultirati raspadanjem piškota. Općenito pravilo koje vam može pomoći jest da svaku stranu namočite samo po 1 sekundu.
Preljev
Ako koristite preljev od jagoda ili sok za natapanje piškota, pazite da bude dovoljno gusta konzistencija da ne natopi previše piškote, ali dovoljno da dodatno obogati okus.
* * *
Naslovna fotografija: @sasaluketin
Foto: Pexels
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
