„Ti si moja kuća. Ja sam tvoja kuća. Jesam li ja tvoja kuća?“

Ovu, usuđujemo se reći možda i najljepšu izjavu ljubavi ikada, pronaći ćete na 86. stranici knjige „Bejturan i ruža“, Aleksandra Hemona. U romanu po kojem je Selma Spahić režirala predstavu „Svijet i sve u njemu“, predstavu na kojoj se radi već više od godinu dana i koja je okupila neke od najgenijalnijih i najtalentovanijih ljudi iz BiH i regiona. 

glumci Ermin Bravo i Alban Ukaj sa redateljicom Selmom Spahić

U susret premijeri predstave i ovog puta idemo iza kulisa, uz razgovor s glumcima u glavnim ulogama – Erminom Bravo i Albanom Ukajem. Vodimo vas iza pozornice, ali vam ne otkrivamo previše. Želimo da scenografiju, kostime, ovu posebnu priču i energiju cijelog tima koji je radio na ovom projektu po prvi put osjetite gledajući predstavu.

Za vrijeme druženja i razgovora sa Erminom i Albanom i ostatkom ekipe koja je dio ove priče bilo nam je jasno koliko ljubavi uskoro stiže na scenu SARTR - a. Brzo su nas osvojili svojim šarmom. Unatoč intenzivnom rasporedu, probama i posljednjim momentima pred predstavu koji iziskuju maksimalnu posvećenost cijelog tima, ovaj duo je pronašao način da s posebnom posvećenošću izdvoji vrijeme za druženje sa Bonjour.ba timom.

Priuštili su nam užitak zavirivanja u garderober, interne šale i pustili da se se prošetamo kroz skrivene prolaze SARTR - a, a onda pružili i ruku kada je bilo potrebno preskočiti teatarske daske da bismo ulovili željeni kadar.

 

Pripremite se na predstavu kreiranu uz kompozicije Damira Imamovića i djelo uz koje ćete proputovati sve dijelove svijeta, a na kraju, uz naklon glumaca i aplauz shvatiti da ste stigli u najljepši dio sebe. 

Ermin Bravo, glumac, Nevena Divčić, novinarka Bonjour.ba i Alban Ukaj, glumac

Ermin Bravo će se na pozornici naći u ulozi Rafaela Pinte.

Jedan od bosanskohercegovačkih najnagrađivanijih glumaca preuzima ovu emotivnu ulogu romantičnog i nježnog Rafaela nakon brojnih pozorišnih i filmskih uspjeha, poput saradnji na nagrađivanim filmovima Jasmile Žbanić, Danisa Tanovića i Angeline Jolie. 

Ermin Bravo, glumac

Osman Karišik je Rafaelov saborac u danima preživljavanja i njegov bijeg od strašne stvarnosti. Njegov karakter i šarm će u predstavi "Svijet i sve u njemu" donijeti Alban Ukaj, glumac s čijim djelom smo se posebno imali priliku povezati i zavoljeti ga kroz filmove "Quo Vadis, Aida?" i "Jama". Pored toga tu je i film “Pun mjesec” u režiji Nermina Hamzagića.

Alban Ukaj, glumac

Albane i Ermine, predstava „Svijet i sve u njemu“ rađena je prema romanu „Bejturan i ruža“ koji je spoj religije, rata, ljubavi. Kakvi su vaši prvi dojmovi na priču predstave „Svijet i sve u njemu“ i kako ste doživjeli Rafaela i Osmana?  

Ermin: Svijet koji pravimo je kompleksan, roman je ambiciozan, tako da je morala biti i predstava. Svima koji čitaju roman zvuči gotovo nemoguće to prebaciti u pozorište tako da se nadam da ćemo dokazati suprotno, a to je čini mi se trenutno ovdje, na ovim prostorima, a možda i šire, jedino moguće uz režiju Selme Spahić.

To je jedan divan ljubavni par, jedna od ljepših ljubavnih priča koje sam čitao u našoj književnosti i možda jedini s kim mogu zamisliti da bih to igrao je Alban Ukaj. 




Nadam se da ćemo hemiju koja između nas postoji prebaciti u publiku i da ćemo na to pitanje „Da li u svim ekstremnim okolnostima, najekstremnijim u kojim se čovjek može naći, rata, izbjeglištva, gladi, potpunog beznađa, da li ljubav može biti dovoljna da se to preživi?“ Naš odgovor je DA i mislim da je u vremenu u kojem živimo važno da svi to pomislimo.




Alban: Kada sam pročitao knjigu morao sam se orijentisati uz Google Maps da znam gdje se šta dešava. Vrlo gust roman sa nevjerovatnom maštom. Bilo mi je jako uzbudljivo i nikako nisam mogao da zamislim kako se takvo djelo može prenijeti u teatar. Skoro pa nezamislivo. To je epski roman sa mnogo žanrova i vrlo gustom naracijom.

Dug i posvećen rad na adaptaciji romana Selme, Emine i Nejre, me je fascinirao. Bio sam sretan i zabrinut u isto vrijeme jer je zahtijevalo mnogo preciznog posla. "Bejturan i ruža" je možda najbolja ljubavna priča koju sam pročitao u zadnje vrijeme. Iskonska patetika koja godi čitaocu. Rafael i Osman su persone koje danas postoje samo u romanima, zbog toga je to izazov i veliki gušt za igrati.
 

Ermine, kako ste vi kroz pripremu za ovu predstavu i čitanje djela doživjeli Rafaela Pintu? Ovo djelo je veoma emotivno za sve čitatelje, hoćemo li tu količinu emocija dobiti i prilikom gledanja predstave?  

Dobit će publika mnogo. Ljubav koja postoji između nas u kolektivu, autorskom timu i ovom fenomenalnom ansamblu, teško je da ne pređe i na publiku. Pinto je možda jedan od najljepših likova koje sam igrao i koje ću igrati. Zahtjevan po svojoj tananosti, nježnosti i emotivnosti, snazi, izdržljivosti. Nije ga teško igrati, a s druge strane je jedno od emotivno zahtjevnijih glumačkih iskustava koja sam imao. 


Albane, koje Osmanove karakterne crte su vam najzanimljivije, predstavlja li vam nešto poseban izazov prilikom glume, a kojem se ujedno radujete?   

Prostodušnost, jednostavnost u promatranju života. Njegov optimizam u bolnim i ekstremnim situacijama. Snalažljivost sa životinjskim instinktom i njegov dar da u ljudima uvijek nalazi ono najbolje.

Možemo reći da su u jednom trenutku svi ili čitali ili govorili o svojim utiscima o pročitanom romanu „Bejturan i ruža“. Smatrate li da će predstava „Svijet i sve u njemu“ odgovoriti očekivanjima publike izazivajući jednaku euforiju?  

Ermin: Predstava je bogata vizuelno, akustički, emotivno. Ona kao i svijet u kojem živimo i istorija melje, gura naprijed, bombarduje raznim intenzitetima, ne da vam da predahnete. Ne dozvoljava katarzu sve do kraja, nadamo se da će se desiti.

Alban: Kada čitate roman vi sami sebi stvarate sliku i krojite neki osobni idealni svijet gdje se radnja odvija. Ovo je naš svijet i u tome mislim da je najveća magija naše predstave, što vam da neku drugu vizuru romana. Meni je to jako uzbudljivo. ”Da bi vodili orkestar, morate okrenuti leđa masi.”
Tako je i Selma s nama. Stvorili smo naš svijet koji, siguran sam, neće vas ostaviti ravnodušnima.

Na koji način smatrate da pozorište uz ovakve predstave može pomoći publici, društvu uopšteno, da se poveže sa temama koje se tiču ljudskih prava? Koliko je publika u Bosni i Hercegovini spremna prihvatiti spoj kulture i ovakvog diskursa o ljudskim pravima, uključujući prava LGBTQ+ osoba?  

Ermin: Mi u kulturi i umjetnosti smo dužni i prirodno nam je i organski da se bavimo ljudskim pravima, pojedinačnim sudbinama, ljudima, dušama. U vremenu kad su u medijima svi samo broj i statistika, naše je da dodamo i donesemo ljudskost, humanizam. Mnogo je ovakvih ljubavnih priča, gay ljubavnih priča, bilo u istoriji, bilo u mnogim ratovima. Puno je bilo veza u svim vojskama koje su postojale, uvijek su bile zabranjene i nikada nisu smjele biti ispričane, zapisane i podijeljene, tako da se većini čini da one u istoriji nisu ni postojale.

Oni koji su malo konzervativniji, kažu da je to moda novog vremena. Ljubav je uvijek postojala, uvijek će postojati, nažalost zabranjena, ali živimo u vremenu kada ništa nije zabranjeno, a što bi bila ljubav? 

Alban: Ne razmišljam više na način da to bude aktivizam koji bi ubijedio onog drugog da ne bude agresivan zbog toga što je neko drugačiji. To lako sklizne u pamflet. Mislim da smo prošli tu fazu ili ja želim da vjerujem da jesmo. Ne želim više da se pravdam nacosima. Ovo je ljubavna priča između dvojice muškaraca i kraj.

 

Pripreme za rad na ovom projektu trajale su više od godinu dana. Šta je za vas najveći izazov i koliko vas je rad na ovoj predstavi promijenio i inspirisao? Šta ste naučili o sebi?  

Ermin: Još uvijek sklapam i još uvijek stvaram i još uvijek se pitam i ja mislim da će tek doći vrijeme kad ću sve posložiti, kad se sve slegne i kad ću shvatiti šta sam naučio. Ono što osjetim je, još uvijek ne znam šta, ali znam da je puno. 

Hemon je pisao, čini mi se skoro petnaest godina knjigu, Selma je pripremala godinu dana, svi smo se mnogo pripremali jer zahtjeva ozbiljnu pripremu. Od jezika kojim se u predstavi govori tadžičkog, ruskog, francuskog, kineskog, njemačkog, španjol... da istražite istoriju tog vremena, Sarajeva, geografski da istražite šta je to početkom vijeka bio današnji Turkistan ili pustinja u Kini ili Šangaj 30 – ih. Da bi utjelovili te likove mi moramo biti detaljni i imati odgovore na sva pitanja i na sve okolnosti u kojima oni žive. Od toga da znamo vegetaciju u kineskoj pustinji do toga da znamo kolika je vlaga u Šangaju 1932. 

Alban: Trajale su više od godinu dana na adaptaciji i produkcijskoj pripreme, za vrijeme rada na tekstu Selma nam je stalno slala razne materijale o Prvom svjetskom ratu i ostalim temama vezane za knjigu. Kroz rad na ovoj predstavi sam naučio i saznao još mnogo stvari o sarajevskim Sefardima i njihovom uticaju u kulturi grada.

O sebi ništa novo (smijeh). Samo sam možda ušao u novu fazu ljubavne afere s teatrom.




Rad Selme Spahić mnogima je posebno drag, a nerijetko glumci i glumice ističu uspješnost lijepe saradnje s njom. Postoji li nešto što vas je posebno inspirisalo u njenom pristupu ovom djelu?  

Ermin: Posvećenost. Ona je jedna od najposvećenijih umjetnica koje sam ja upoznao do sada. Imao sam sreću i imam sreću da radim s njom od početka njene karijere i imam sreću da me zvala i u ovaj projekat. Ta vrsta poznavanja glumačkog zanata i glumačke umjetnosti se rijetko sreće, ta vrsta detaljnog rada s glumcima, pored ogromne ljubavi koju ona daje je rijetkost. Imamo jedan dragulj, imamo ih puno u umjetnosti, ali nismo ih svjesni i uzimamo ih zdravo za gotovo.

Selma već gradi ozbiljnu karijeru u Evropi i nadam se da nam neće otići. Najviše zbog produkcijskih uslova koji više ne zadovoljavaju ovdje njenu maštu i njen talenat, ali evo mi smo i ovom predstavom pokušali da joj dokažemo da vrijedi ovdje biti, stvarati i potruditi se da ne ode.




Alban: Ovo je četvrti put da radimo zajedno. Nekad u dužim vremenskim razmacima, a nekada kraćim. Meni je nevjerovatan taj njen svijet koji ubrzano raste i uvijek svjež u kreativnosti, a nikada se ne ponavlja. Nekada samo želim da promatram sa strane i oduševljavam se brzinom i razvojem njene mašte. Ponekad je ne mogu ni pratiti.

Selma je umjetnica koja ima šta da kaže svijetu. Možda je ona imala najveći uticaj na mene kada je pozorište u pitanju, čisti dar. Rijetko kada imate priliku da radite s takvom inspirativnom umjetnicom. U radu s glumcima slobodno bih je mogao porediti s braćom Dardenne. Poželim je.

Brza pitanja   

Predstava koju biste voljeli ponovo pogledati prvi put? 

Ermin: Predstava Closer (Bliže), Dine Mustafića
Alban: Othelo - Eimuntas Nekrosius

Film s najboljim soundtrackom je...? 

Ermin: Uh! Hajde reći ću Pulp Fiction 
Alban: Pulp Fiction 

Šta vam pomaže da se izborite sa tremom pred nastup, ako je imate? 

Ermin: Imam uvijek malu tremu, ponavljanje teksta
Alban: Puno pričam i nerviram druge

Kako provodite 15 minuta prije početka predstave? 

Ermin: Fokusirajući se na detalje, da budem prisutan ovdje i sada i fokusirajući se na partnere, na detalj na partneru. Trepavicu, oko, nokat, venu...
Alban: Pričajući i pjevajući

Predstava koju bi svi trebali odgledati? 

Ermin: „Ljubičasto“ Selme Spahić
Alban: "Svijet i sve u njemu"

Koju knjigu svi trebamo pročitati u 2025. godini?

Ermin: „Bejturan i ruža“ (smijeh)
Alban: „Bejturan i ruža“
 

Premijera predstave "Svijet i sve u njemu" je 16.1. a prate je termini i 17. i 18.1. u Sarajevskom Ratnom Teatru. Uz Ermina i Albana u predstavi glume i Tatjana Šojić, Snežana Bogićević, Kemal Rizvanović, Hana Zrno i Faruk Hajdarević. 

Pored redateljice Selme Spahić autorski tim predstave “Svijet i sve u njemu” čine dramaturginje Emina Omerović i Nejra Babić Halvadžija, scenografkinja Lili Anschütz, kostimografkinja Selena Orb, kompozitori Draško Adžić i Damir Imamović i koreografkinja Ena Kurtalić. 

* * *  
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba

Pratimo ih godinama, radujući se svakom novom projektu, ali kada se njihovi putevi spoje, rezultat je nešto posebno.

Bisera Berberkić je poznato ime kada govorimo o besprijekorno dizajniranim interijerima, a GAZZDA je sinonim za vrhunski dizajn i zanatsku preciznost. 

Ovaj stan, s toplinom drveta, suptilnom paletom i prozračnim rasporedom, odiše lakoćom i promišljenim minimalizmom koji ne gubi osjećaj ugodnosti. Svaki komad namještaja djeluje prirodno uklopljen, a opet pažljivo odabran, balansirajući preciznost i neopterećenost. 









Kako su Bisera i GAZZDA zajedno oblikovali prostor koji istovremeno djeluje promišljeno i prirodno? Razgovarali smo sa njima i saznali kako je nastao ovaj sofisticiran interijer u ovoj harmoničnoj kolaboraciji. 







Bisera, ovaj interijer nosi dozu nenametljive elegancije, prirodni materijali i topla paleta boja djeluju instinktivno skladno. No, koliko je takva jednostavnost zapravo zahtjevna za postići? Koji su ključni elementi koji prostoru daju taj osjećaj lakoće, a da ne izgleda previše minimalistički ili  
monoton?  

Postići jednostavnost koja nije monotona, niti previše minimalistička, zahtijeva precizno balansiranje materijala, boja i tekstura. Ključ je prirodnim materijalima poput drveta, kamena i tkanina organskog porijekla, koji prostoru daju toplinu i taktilnu ugodnost. 

Također, kombinacija toplih neutralnih tonova sa suptilnim kontrastima stvara vizualni ritam koji prostoru daje dinamiku bez narušavanja harmonije.

U ovakvom pristupu, suštinska razlika između jednostavnosti i praznine leži u slojevitosti. Kada se pažljivo dodaju detalji poput rasvjete, umjetničkih predmeta ili personalizovanih elemenata, prostor dobija dušu i postaje nenametljivo sofisticiran.











Postoji nešto umirujuće u ovom prostoru, svaki komad namještaja ima svoje mjesto, ali bez ukočene perfekcije. Kako ste balansirali između planske preciznosti i one neopipljive ugodnosti koja čini da se prostor osjeća kao dom?  

Balans između preciznosti i ugodnosti postiže se pažljivim odabirom materijala, boja i proporcija, ali i načinom na koji se elementi međusobno povezuju. Umjesto stroge simetrije, prostor oblikujem tako da djeluje skladno, ali ne predvidljivo. Važno mi je da svaki komad namještaja ima svoju funkciju i svrhu, ali da cjelina ostavlja dojam lakoće i prirodnosti.

Posebno pažljivo biram komade koji nisu oštri i strogo geometrijski, već imaju meke linije i organsku formu, jer upravo takvi elementi dodaju osjećaj topline i umirujuće atmosfere.

Topli tonovi, taktilni materijali i promišljena rasvjeta dodatno pojačavaju taj efekat, dok fluidnost rasporeda omogućava da prostor izgleda živo i prilagodljivo, umjesto statično i rigidno.

Na taj način prostor odiše karakterom i postaje mjesto u kojem se zaista može uživati.









Koliko je za vas kao dizajnera važno imati priliku raditi s domaćim brendom poput GAZZDA? Da li osjećate da su ovakve saradnje način da se razvija lokalna scena dizajna enterijera? Postoji li neki komad namještaja iz GAZZDA kolekcije koji vam je bio posebno inspirativan u ovom projektu?  

GAZZDA je vrhunski primjer kako domaći brend može dostići svjetski nivo, a istovremeno zadržati autentičnost i prepoznatljiv dizajnerski potpis. Njihov spoj sofisticirane estetike, vrhunske izrade i pažnje prema detaljima čini ih pravim ponosom naše industrije.

Uvijek cijenim priliku da radim s njihovim komadima i posebno se radujem kada i moji klijenti prepoznaju tu izuzetnu kombinaciju ljepote i kvaliteta.

Njihov namještaj nije samo funkcionalan, već unosi poseban karakter u prostor, što ga čini idealnim izborom za projekte koji teže nenametljivoj eleganciji. Posebno volim Muna stolice, koje smo koristili i u ovom projektu. One su istovremeno udobne i estetski besprijekorne, s prefinjenim linijama koje se lako uklapaju u različite stilove enterijera.

Velika prednost je i široka mogućnost obrade materijala, od tkanina do kože, što omogućava potpunu prilagodbu svakom prostoru. GAZZDA nas uvijek iznova oduševljava i s nestrpljenjem pratim šta će sljedeće donijeti.











Namještaj GAZZDA često nosi onaj prepoznatljiv pečat, spoj zanatske preciznosti i suptilne, nenametljive estetike. Kako osiguravate da svaki komad ostane bezvremenski, a opet dovoljno prilagodljiv za različite tipove prostora?  

Mi kao GAZZDA vjerujemo da dom nije samo zbir predmeta na jednom mjestu, nego stvarno prostor u kojem duša odmara. Zato svaki komad prolazi kroz strogo definisan proces razvoja, od prvog skiciranja do finalnog detalja u radionici.

Naši dizajneri ne pristupaju namještaju samo kao estetskom i funkcionalnom objektu, već kao zanatskom zadatku – stalno dorađujući prototipe, balansirajući proporcije, eksperimentirajući s materijalima.

U toj tišini radionice, gdje se svaki spoj završava rukom, nastaje ono što mi zovemo GAZZDA kvalitet. Komadi koje stvaramo su suptilno oblikovani da traju – estetski, funkcionalno i emotivno – ali i dovoljno fleksibilni da se uklope u prostore različitih karaktera i senzibiliteta.















GAZZDA komadi djeluju gotovo kao produžetak prirode unutar interijera. Kako postižete tu lakoću dizajna koja spaja savremenu estetiku s osjećajem topline i prirodnosti? I koja je priča iza komada namještaja odabranih za ovaj stan?  

Naša filozofija i pristup dizajnu su jednostavni – stvarati prostor koji ne vrišti, već šapuće. Komadi poput Fawn kreveta ili Dedo lounge fotelje nisu tu da dominiraju, već da udahnu tišinu i mir prostoru, oblikujući ga linijama koje teku prirodno, organski.

Vjerujemo u moć jednostavnosti, u materijale koji pozivaju na dodir i oblike koji dopuštaju da prostor diše. U ovom interijeru, svaki GAZZDA komad tiho doprinosi cjelini. Trpezijskim dijelom dominiraju Muna stolice i Fawn sto – blagi rubovi, taktilno drvo i topli tonovi koji pozivaju na prisutnost i zajedništvo.

Dedo fotelja, Fawn lowboard, krevet i noćni ormarić, te Mu stolić u dnevnom boravku, unose onu smirenost i prirodnu lakoću koja je srž GAZZDA dizajna – prisutan, ali nenametljiv.












Koliko je za brend GAZZDA važno raditi s dizajnerima interijera poput Bisere? Kako ste kroz ovu saradnju uskladili njenu viziju s prepoznatljivim GAZZDA dizajnerskim potpisom?  

Uživamo raditi s ljudima koji imaju jasnu viziju – i još važnije, koji znaju za koga je ta vizija. Bisera je već u fazi narudžbe imala precizan osjećaj za svaki komad, znala je koji materijali će najbolje odgovarati ambijentu i kako sve povezati u skladnu cjelinu. Nama je bilo zadovoljstvo to ispratiti i podržati.

Naš fokus je stvaranje – osmišljavanje i dorađivanje komada koji imaju vlastiti karakter. Ali kad dođe trenutak da ti komadi pronađu svoj dom, tu svoju konačnu formu često dobivaju upravo kroz ruke arhitekata i dizajnera interijera.