TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 8.10.2025.
„Ti si moja kuća. Ja sam tvoja kuća. Jesam li ja tvoja kuća?“
Ovu, usuđujemo se reći možda i najljepšu izjavu ljubavi ikada, pronaći ćete na 86. stranici knjige „Bejturan i ruža“, Aleksandra Hemona.
U romanu po kojem je Selma Spahić režirala predstavu „Svijet i sve u njemu“, predstavu na kojoj se radi već više od godinu dana i koja je okupila neke od najgenijalnijih i najtalentovanijih ljudi iz BiH i regiona. 
glumci Ermin Bravo i Alban Ukaj sa redateljicom Selmom Spahić
U susret premijeri predstave i ovog puta idemo iza kulisa, uz razgovor s glumcima u glavnim ulogama – Erminom Bravo i Albanom Ukajem. Vodimo vas iza pozornice, ali vam ne otkrivamo previše.
Želimo da scenografiju, kostime, ovu posebnu priču i energiju cijelog tima koji je radio na ovom projektu po prvi put osjetite gledajući predstavu.
Za vrijeme druženja i razgovora sa Erminom i Albanom i ostatkom ekipe koja je dio ove priče bilo nam je jasno koliko ljubavi uskoro stiže na scenu SARTR - a.
Brzo su nas osvojili svojim šarmom. Unatoč intenzivnom rasporedu, probama i posljednjim momentima pred predstavu koji iziskuju maksimalnu posvećenost cijelog tima, ovaj duo je pronašao način da s posebnom posvećenošću izdvoji vrijeme za druženje sa Bonjour.ba timom.
Priuštili su nam užitak zavirivanja u garderober, interne šale i pustili da se se prošetamo kroz skrivene prolaze SARTR - a, a onda pružili i ruku kada je bilo potrebno preskočiti teatarske daske da bismo ulovili željeni kadar.
Pripremite se na predstavu kreiranu uz kompozicije Damira Imamovića i djelo uz koje ćete proputovati sve dijelove svijeta, a na kraju, uz naklon glumaca i aplauz shvatiti da ste stigli u najljepši dio sebe. 
Ermin Bravo, glumac, Nevena Divčić, novinarka Bonjour.ba i Alban Ukaj, glumac
Ermin Bravo će se na pozornici naći u ulozi Rafaela Pinte.
Jedan od bosanskohercegovačkih najnagrađivanijih glumaca preuzima ovu emotivnu ulogu romantičnog i nježnog Rafaela nakon brojnih pozorišnih i filmskih uspjeha, poput saradnji na nagrađivanim filmovima Jasmile Žbanić, Danisa Tanovića i Angeline Jolie. 
Ermin Bravo, glumac
Osman Karišik je Rafaelov saborac u danima preživljavanja i njegov bijeg od strašne stvarnosti. Njegov karakter i šarm će u predstavi "Svijet i sve u njemu" donijeti Alban Ukaj, glumac s čijim djelom smo se posebno imali priliku povezati i zavoljeti ga kroz filmove "Quo Vadis, Aida?" i "Jama". Pored toga tu je i film “Pun mjesec” u režiji Nermina Hamzagića.
Alban Ukaj, glumac
Albane i Ermine, predstava „Svijet i sve u njemu“ rađena je prema romanu „Bejturan i ruža“ koji je spoj religije, rata, ljubavi.
Kakvi su vaši prvi dojmovi na priču predstave „Svijet i sve u njemu“ i kako ste doživjeli Rafaela i Osmana?
Ermin: Svijet koji pravimo je kompleksan, roman je ambiciozan, tako da je morala biti i predstava. Svima koji čitaju roman zvuči gotovo nemoguće to prebaciti u pozorište tako da se nadam da ćemo dokazati suprotno, a to je čini mi se trenutno ovdje, na ovim prostorima, a možda i šire, jedino moguće uz režiju Selme Spahić.
To je jedan divan ljubavni par, jedna od ljepših ljubavnih priča koje sam čitao u našoj književnosti i možda jedini s kim mogu zamisliti da bih to igrao je Alban Ukaj. 
Nadam se da ćemo hemiju koja između nas postoji prebaciti u publiku i da ćemo na to pitanje „Da li u svim ekstremnim okolnostima, najekstremnijim u kojim se čovjek može naći, rata, izbjeglištva, gladi, potpunog beznađa, da li ljubav može biti dovoljna da se to preživi?“ Naš odgovor je DA i mislim da je u vremenu u kojem živimo važno da svi to pomislimo.
Alban: Kada sam pročitao knjigu morao sam se orijentisati uz Google Maps da znam gdje se šta dešava. Vrlo gust roman sa nevjerovatnom maštom. Bilo mi je jako uzbudljivo i nikako nisam mogao da zamislim kako se takvo djelo može prenijeti u teatar. Skoro pa nezamislivo. To je epski roman sa mnogo žanrova i vrlo gustom naracijom.
Dug i posvećen rad na adaptaciji romana Selme, Emine i Nejre, me je fascinirao. Bio sam sretan i zabrinut u isto vrijeme jer je zahtijevalo mnogo preciznog posla. "Bejturan i ruža" je možda najbolja ljubavna priča koju sam pročitao u zadnje vrijeme. Iskonska patetika koja godi čitaocu. Rafael i Osman su persone koje danas postoje samo u romanima, zbog toga je to izazov i veliki gušt za igrati.
Ermine, kako ste vi kroz pripremu za ovu predstavu i čitanje djela doživjeli Rafaela Pintu?
Ovo djelo je veoma emotivno za sve čitatelje, hoćemo li tu količinu emocija dobiti i prilikom gledanja predstave?
Dobit će publika mnogo. Ljubav koja postoji između nas u kolektivu, autorskom timu i ovom fenomenalnom ansamblu, teško je da ne pređe i na publiku. Pinto je možda jedan od najljepših likova koje sam igrao i koje ću igrati. Zahtjevan po svojoj tananosti, nježnosti i emotivnosti, snazi, izdržljivosti. Nije ga teško igrati, a s druge strane je jedno od emotivno zahtjevnijih glumačkih iskustava koja sam imao.
Albane, koje Osmanove karakterne crte su vam najzanimljivije, predstavlja li vam nešto poseban izazov prilikom glume, a kojem se ujedno radujete?
Prostodušnost, jednostavnost u promatranju života. Njegov optimizam u bolnim i ekstremnim situacijama. Snalažljivost sa životinjskim instinktom i njegov dar da u ljudima uvijek nalazi ono najbolje.
Možemo reći da su u jednom trenutku svi ili čitali ili govorili o svojim utiscima o pročitanom romanu „Bejturan i ruža“.
Smatrate li da će predstava „Svijet i sve u njemu“ odgovoriti očekivanjima publike izazivajući jednaku euforiju?
Ermin: Predstava je bogata vizuelno, akustički, emotivno. Ona kao i svijet u kojem živimo i istorija melje, gura naprijed, bombarduje raznim intenzitetima, ne da vam da predahnete. Ne dozvoljava katarzu sve do kraja, nadamo se da će se desiti.
Alban: Kada čitate roman vi sami sebi stvarate sliku i krojite neki osobni idealni svijet gdje se radnja odvija. Ovo je naš svijet i u tome mislim da je najveća magija naše predstave, što vam da neku drugu vizuru romana. Meni je to jako uzbudljivo. ”Da bi vodili orkestar, morate okrenuti leđa masi.”
Tako je i Selma s nama. Stvorili smo naš svijet koji, siguran sam, neće vas ostaviti ravnodušnima.
Na koji način smatrate da pozorište uz ovakve predstave može pomoći publici, društvu uopšteno, da se poveže sa temama koje se tiču ljudskih prava?
Koliko je publika u Bosni i Hercegovini spremna prihvatiti spoj kulture i ovakvog diskursa o ljudskim pravima, uključujući prava LGBTQ+ osoba?
Ermin: Mi u kulturi i umjetnosti smo dužni i prirodno nam je i organski da se bavimo ljudskim pravima, pojedinačnim sudbinama, ljudima, dušama. U vremenu kad su u medijima svi samo broj i statistika, naše je da dodamo i donesemo ljudskost, humanizam. Mnogo je ovakvih ljubavnih priča, gay ljubavnih priča, bilo u istoriji, bilo u mnogim ratovima. Puno je bilo veza u svim vojskama koje su postojale, uvijek su bile zabranjene i nikada nisu smjele biti ispričane, zapisane i podijeljene, tako da se većini čini da one u istoriji nisu ni postojale.
Oni koji su malo konzervativniji, kažu da je to moda novog vremena. Ljubav je uvijek postojala, uvijek će postojati, nažalost zabranjena, ali živimo u vremenu kada ništa nije zabranjeno, a što bi bila ljubav?
Alban: Ne razmišljam više na način da to bude aktivizam koji bi ubijedio onog drugog da ne bude agresivan zbog toga što je neko drugačiji. To lako sklizne u pamflet. Mislim da smo prošli tu fazu ili ja želim da vjerujem da jesmo. Ne želim više da se pravdam nacosima. Ovo je ljubavna priča između dvojice muškaraca i kraj.
Pripreme za rad na ovom projektu trajale su više od godinu dana. Šta je za vas najveći izazov i koliko vas je rad na ovoj predstavi promijenio i inspirisao? Šta ste naučili o sebi?
Ermin: Još uvijek sklapam i još uvijek stvaram i još uvijek se pitam i ja mislim da će tek doći vrijeme kad ću sve posložiti, kad se sve slegne i kad ću shvatiti šta sam naučio. Ono što osjetim je, još uvijek ne znam šta, ali znam da je puno.
Hemon je pisao, čini mi se skoro petnaest godina knjigu, Selma je pripremala godinu dana, svi smo se mnogo pripremali jer zahtjeva ozbiljnu pripremu. Od jezika kojim se u predstavi govori tadžičkog, ruskog, francuskog, kineskog, njemačkog, španjol... da istražite istoriju tog vremena, Sarajeva, geografski da istražite šta je to početkom vijeka bio današnji Turkistan ili pustinja u Kini ili Šangaj 30 – ih. Da bi utjelovili te likove mi moramo biti detaljni i imati odgovore na sva pitanja i na sve okolnosti u kojima oni žive. Od toga da znamo vegetaciju u kineskoj pustinji do toga da znamo kolika je vlaga u Šangaju 1932. 
Alban: Trajale su više od godinu dana na adaptaciji i produkcijskoj pripreme, za vrijeme rada na tekstu Selma nam je stalno slala razne materijale o Prvom svjetskom ratu i ostalim temama vezane za knjigu. Kroz rad na ovoj predstavi sam naučio i saznao još mnogo stvari o sarajevskim Sefardima i njihovom uticaju u kulturi grada.
O sebi ništa novo (smijeh). Samo sam možda ušao u novu fazu ljubavne afere s teatrom.
Rad Selme Spahić mnogima je posebno drag, a nerijetko glumci i glumice ističu uspješnost lijepe saradnje s njom.
Postoji li nešto što vas je posebno inspirisalo u njenom pristupu ovom djelu?
Ermin: Posvećenost. Ona je jedna od najposvećenijih umjetnica koje sam ja upoznao do sada. Imao sam sreću i imam sreću da radim s njom od početka njene karijere i imam sreću da me zvala i u ovaj projekat. Ta vrsta poznavanja glumačkog zanata i glumačke umjetnosti se rijetko sreće, ta vrsta detaljnog rada s glumcima, pored ogromne ljubavi koju ona daje je rijetkost. Imamo jedan dragulj, imamo ih puno u umjetnosti, ali nismo ih svjesni i uzimamo ih zdravo za gotovo.
Selma već gradi ozbiljnu karijeru u Evropi i nadam se da nam neće otići. Najviše zbog produkcijskih uslova koji više ne zadovoljavaju ovdje njenu maštu i njen talenat, ali evo mi smo i ovom predstavom pokušali da joj dokažemo da vrijedi ovdje biti, stvarati i potruditi se da ne ode.
Alban: Ovo je četvrti put da radimo zajedno. Nekad u dužim vremenskim razmacima, a nekada kraćim. Meni je nevjerovatan taj njen svijet koji ubrzano raste i uvijek svjež u kreativnosti, a nikada se ne ponavlja. Nekada samo želim da promatram sa strane i oduševljavam se brzinom i razvojem njene mašte. Ponekad je ne mogu ni pratiti.
Selma je umjetnica koja ima šta da kaže svijetu. Možda je ona imala najveći uticaj na mene kada je pozorište u pitanju, čisti dar. Rijetko kada imate priliku da radite s takvom inspirativnom umjetnicom. U radu s glumcima slobodno bih je mogao porediti s braćom Dardenne. Poželim je.
Brza pitanja
Predstava koju biste voljeli ponovo pogledati prvi put?
Ermin: Predstava Closer (Bliže), Dine Mustafića
Alban: Othelo - Eimuntas Nekrosius
Film s najboljim soundtrackom je...?
Ermin: Uh! Hajde reći ću Pulp Fiction
Alban: Pulp Fiction
Šta vam pomaže da se izborite sa tremom pred nastup, ako je imate?
Ermin: Imam uvijek malu tremu, ponavljanje teksta
Alban: Puno pričam i nerviram druge
Kako provodite 15 minuta prije početka predstave?
Ermin: Fokusirajući se na detalje, da budem prisutan ovdje i sada i fokusirajući se na partnere, na detalj na partneru. Trepavicu, oko, nokat, venu...
Alban: Pričajući i pjevajući
Predstava koju bi svi trebali odgledati?
Ermin: „Ljubičasto“ Selme Spahić
Alban: "Svijet i sve u njemu"
Koju knjigu svi trebamo pročitati u 2025. godini?
Ermin: „Bejturan i ruža“ (smijeh)
Alban: „Bejturan i ruža“
Premijera predstave "Svijet i sve u njemu" je bila 16.1., a večeras, 08.10. je imate priliku opet pogledati u Sarajevskom Ratnom Teatru u sklopu MESS Festivala. Uz Ermina i Albana u predstavi glume i Tatjana Šojić, Jelena Kordić Kuret, Kemal Rizvanović, Hana Zrno i Faruk Hajdarević.
Pored redateljice Selme Spahić autorski tim predstave “Svijet i sve u njemu” čine dramaturginje Emina Omerović i Nejra Babić Halvadžija, scenografkinja Lili Anschütz, kostimografkinja Selena Orb, kompozitori Draško Adžić i Damir Imamović i koreografkinja Ena Kurtalić. 
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Septembar ulazi u posljednju sedmicu, a mi smo izdvojili ono što još stignemo pogledati, poslušati i doživjeti prije nego kalendar prebacimo na oktobar.
Septembar u Sarajevu ima pomalo čudan kulturni status. Tek smo izašli iz mjeseca u kojem grad sedmicama funkcioniše oko projekcija, crvenih tepiha, gostovanja i kasnih večeri, pa bi bilo sasvim logično očekivati mali predah. Ove godine ga, čini se, nećemo dobiti.
Umjesto postfestivalske tišine, ulazimo gotovo direktno u novu teatarsku sezonu. Sarajevo Fest otvorio je mjesec, nova pozorišna scena tek podiže svoju prvu zavjesu, a predstave će se tokom septembra smjenjivati gotovo iz večeri u večer. A onda, taman kada pomislimo da smo napravili plan mjeseca, dolaze večeri zbog kojih ćemo iz Sarajeva gledati prema Mostaru i ostatku BiH.
Zato ovaj tekst ne tretiramo kao završenu listu, nego kao KULTURA.radar za septembar. Sada nam je ostala posljednja sedmica mjeseca i ona je, srećom, daleko od prazne. Još stignemo na balet, uhvatiti posljednje izvedbe jednog od najtraženijih novih teatarskih naslova, glasati za neka nova imena elektronske scene i kraj septembra dočekati uz mjuzikl koji se nakon ljetne pauze vraća pred sarajevsku publiku.
A ispod toga ostavljamo i ostatak mjeseca kakav je bio, kao mali dnevnik svega što je u septembru prošlo kroz scene, trgove, muzeje, festivalske lokacije i gradove širom BiH.
17. Balet Fest Sarajevo ulazi u završnicu, a posljednja festivalska večer rezervisana je za jedan od najpoznatijih naslova klasičnog baleta. U subotu, 26. septembra u 19:30, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo bit će izvedena „Giselle“ Adolphea Adama, u koreografiji i režiji Edine Papo, prema Petipi, Coralliju i Perrotu.
Naslovnu ulogu Giselle igra prvakinja Baleta NPS Tamara Ljubičić, dok u ulozi grofa Albrechta gostuje Lev Semenov, prvak Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu. Predstava će biti izvedena uz pratnju Sarajevske filharmonije pod dirigentskom palicom Darija Vučića, a na sceni su i solisti i ansambl Baleta NPS.
Time Balet Fest zatvara izdanje koje je tokom septembra spojilo izložbu, gostujuće plesne produkcije, razgovore o baletnoj umjetnosti i različite savremene pristupe plesu, da bi finale ipak prepustio klasiku koji na sarajevskoj sceni ima dugu istoriju izvođenja.
Za posljednje dvije večeri septembra već imamo plan. „Sarajevo, moje drago“ vraća se u Narodno pozorište Sarajevo 29. i 30. septembra u 19:30, nakon ljetne pauze i više od 5.500 dosadašnjih gledalaca.
Mjuzikl Zlatana Fazlića Fazle, u režiji Dine Mustafića, ponovo se izvodi uz Sarajevsku filharmoniju, veliki glumački ansambl, Balet i Hor Opere NPS, bend i hip-hop plesače Fresh Generation. Po interesu publike već se svrstava među najuspješnije repertoarske projekte Narodnog pozorišta Sarajevo posljednjih decenija, a nakon septembarskih termina najavljena su i nova izvođenja u decembru.
17. Balet Fest Sarajevo počinje 18. septembra i traje do 26. septembra, pa upravo on sada otvara našu listu. Prvo je na programu izložba „Veliki format“ posvećena prvakinji baleta Suadi Kavazović-Mušović u Galeriji Novi Hram, a zatim se program seli između predstava i razgovora o samoj plesnoj umjetnosti.
Bitef Dance Company 21. septembra u Narodnom pozorištu Sarajevo donosi „Nečistu krv“, dan kasnije u Bošnjačkom institutu slijedi konferencija o literaturi o baletnoj umjetnosti u BiH, dok 24. septembra Virginia Delgado Company iz Španije izvodi „Flamenco Soul“. Finale 26. septembra pripada „Giselle“ Baleta NPS, tačno 185 godina nakon praizvedbe djela.
Ako je početak rada Novog teatra ICIKUM trebao pokazati postoji li publika za njihov drugačiji repertoarni model, „Galeb“ je odgovor dao prilično brzo. Nakon rasprodanog prvog bloka, rasprodano je i svih šest izvedbi drugog bloka od 21. do 26. septembra, što znači da je svaka dosadašnja septembarska izvedba predstave Selme Spahić igrala pred punim gledalištem.
Predstava je 5. septembra otvorila Novi teatar, a ovaj interes publike ujedno potvrđuje i njihov princip igranja predstava u koncentrisanim blokovima umjesto povremenih repriza. Sljedeći naslov već je najavljen: „Deinos“ u koreografskoj postavci Amile Terzimehić, koji nastaje u koprodukciji Novog teatra i Scene MESS.
Ako vam raspored iznad već izgleda malo previše optimistično, postoji i plan koji ne zavisi od tačnog datuma. U Svrzinoj kući je otvorena multimedijalna izložba „Od doma do baštine: Tri stoljeća Svrzine kuće“ autorice Amre Madžarović.
Postavka Svrzinu kuću ne čita samo kao spomenik osmanske stambene arhitekture, nego kao nekadašnji dom, prostor svakodnevice, porodičnih odnosa, tradicije i susreta. Možete je pogledati do 4. oktobra, pa je ovo jedna stavka u kalendaru koju ne moramo ugurati baš između dvije predstave.
Garden of Dreams u septembru nema novi veliki live event koji bih predstavljala kao party, ali ima nešto zanimljivo za pratiti. U toku je faza glasanja za Dreamers Talent Camp, njihov razvojni program za novu generaciju DJ-eva i producenata iz BiH i regije.
Publika može glasati do 27. septembra, nakon čega će kombinacijom glasova publike i ocjena stručnog žirija biti odabrano deset finalista. Njih u oktobru čeka petodnevni mentorski kamp u Sarajevu, a dvoje odabranih kasnije će dobiti priliku nastupiti na Garden of Dreams događaju.
23. septembra Narodno pozorište Sarajevo ugostilo je predstavu „Marlene Dietrich: pet tačaka optužnice“ autora i reditelja Harisa Pašovića, s Mirjanom Karanović u naslovnoj ulozi. Uz nju su igrali Mona Muratović, Elmir Krivalić i Enes Salković.
Predstava Marlene Dietrich zamišlja kroz formu imaginarnog suđenja u kojem se preispituju njeni nekonvencionalni izbori, nezavisnost, privatni život i javna persona. Produkcija je nastala u koprodukciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Mittelfesta Cividale, u saradnji s BNP-om Zenica.
Narodno pozorište Sarajevo novu umjetničku sezonu 2026/27. zvanično je otvorilo premijerom „Gogolja iz pepela“, autorskog projekta Petra Pejakovića i glumačkog ansambla, inspirisanog „Mrtvim dušama“ N. V. Gogolja.
Predstava Gogoljevu satiru i misteriju spaljenog drugog dijela romana prenosi u savremeni kontekst, a glumci se direktno obraćaju publici i ulaze u dijalog s njegovim idejama. Na sceni su, između ostalih, Ejla Bavčić Tarakčija, Vedran Đekić, Merima Lepić Redžepović, Aldin Omerović i Amina Begović.
Ono što smo početkom mjeseca najavljivali kao flamenko turneju kroz tri grada sada je zaokruženo. Ansambl Puerto Flamenco iz Seville nastupom u Tuzli završio je mini turneju kroz BiH, nakon nastupa u Mostaru i Sarajevu, a sva tri gostovanja održana su u okviru Festivala plesa i umjetnosti DANSAR.
Program „PURO“ spojio je ples, vokal, gitaru i udaraljke, uz prostor za improvizaciju i neposrednu komunikaciju izvođača. Ovogodišnje izdanje bilo je važno i zbog toga što je DANSAR prvi put svoj program proširio na Mostar i Tuzlu, dok organizatori već najavljuju nastavak festivala u oktobru kroz DDC Open u Sarajevu.
Ono što smo početkom mjeseca najavljivali sada je već dio septembarskog arhiva. ARGY je 12. septembra nastupio ispod Starog mosta, u prvom izdanju Matinée koncepta izvan Sarajeva.
Večer su otvorili Andrej Jelić i Pablo Panda, a nakon ARGY-ja program su nastavili Alain i Coem. Publika je stigla iz Mostara, Sarajeva, drugih gradova BiH, regije i svijeta, dok su produkcija, scenografija i vizuelni elementi dodatno gradili cijelu priču oko lokacije.
Peto izdanje programa „Kultura na ulice!“ završeno je koncertom solista i Hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo u Svrzinoj kući. Pod dirigentskom palicom Darija Vučića i uz Bakira Samardžića za klavirom, program je donio arije, duete i horske numere Mozarta, Verdija, Bizeta, Wagnera, Čajkovskog i drugih autora.
Time je završen još jedan ciklus programa koji je tokom augusta i septembra operu, balet, dramu i muziku izvodio izvan klasične pozorišne zgrade, na trgove, u avlije i druge javne prostore Sarajeva.
Šesto izdanje FASADA Festivala ovog mjeseca ponovo je promijenilo nekoliko poznatih sarajevskih vizura. Pod temom „Topografije nestajanja“, međunarodni i domaći muralisti ostavili su iza sebe osam novih murala u Hrasnom, pa je još jedan dio grada dobio novu vizuelnu mapu koju ćemo nastaviti otkrivati i nakon završetka festivala.
Program se nije zadržao samo na zidovima. Završne dane obilježili su Toplo-Hladno na Trgu djece Sarajeva, promocija DUK monografije i BSAN magazina, projekcija filma Wholetrain uz razgovor s autorom, a finale se preselilo na parking Zetre uz veliki Graffiti Jam s više od 20 grafitera i grafiterki iz BiH i Evrope, nakon kojeg je festival zatvoren afterpartyjem.
FASADA je tako i ove godine ostavila nešto što ostaje vidljivo i nakon što se festivalski program ugasi — nove radove koji mijenjaju način na koji gledamo dijelove grada kroz koje možda svakodnevno prolazimo.
Osmo izdanje Sarajevo Festa završeno je na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo Sofoklovom „Elektrom“ u režiji grčkog reditelja Dimitrisa Tarlowa i produkciji atinskog Teatra Poreia. Predstava je prošle godine bila veliki hit u Grčkoj, gdje ju je samo u antičkom teatru u Epidauru gledalo više od 16.000 ljudi, a potom i desetine hiljada gledalaca na turneji.
Sarajevsko izvođenje nosilo je i jednu malu historijsku bilješku: bio je to prvi put da je u Sarajevu izvedena predstava nastala prema antičkoj tragediji i producirana u samoj Grčkoj. Time je Sarajevo Fest zatvorio ovogodišnje izdanje koje je kroz temu „Život“ tokom sedmice povezivalo savremeni teatar, kritičku misao i međunarodna gostovanja.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
