TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 11.12.2024.
Vodimo vas iza scene. Iza teatarskih daski, van poznatih stolica i kroz hodnike kojim vjerovatno nikada niste prošetali.
Bonjour.ba je kroz sve svoje rubrike i dosadašnje priče ušao u njihovu srž i donio vam suštinu strasti i svega što sa sobom nose lifestyle, moda, zdravlje i ljepota. Došao je trenutak da osjetite kako kuca srce kulture u Bosni i Hercegovini. Odlučili smo povesti vas sa sobom na jedno putovanje, kojem još nikad niko nije uspio odrediti krajnju tačku. 
Nevena Divčić, novinarka Bonjour ba i Nadine Mičić, glumica
Jeste li spremni zaviriti u garderobere, makeup room i skrivene prolaze pozorišta? Šta su izazovi kostimografima, režiserima i imaju li glumci tremu i nakon hiljaditog izlaska pred publiku? Ako volite kulturu i umjetnost, onda ste sigurno već opremljeni jedinom stvari koja vam je potrebna za polazak na ovaj put - radoznalost. 
Iza scene prvi put idemo sa Nadine Mičić. Predstava "Ljubavnice" će svoje premijerno prikazivanje imati večeras, 11.12. u Kamernom Teatru 55. O ovoj predstavi Sarajevo "šuška" već dugo, nakon prve promjene datuma premijere želja za zauzimanjem mjesta na nekoj od teatarskih stolica postala je još veća jer su svi razgovarali o njoj i dobijali nova saznanja koja su povećavala želju za gledanjem.
Sa Nadine smo, dok se spremala za generalnu probu, razgovarali o svemu što ćete nju i njene kolege poželjeti pitati kada izađete iz Kamernog.
Predstava „Ljubavnice“ istražuje položaj žena u savremenom društvu. Kako si ti kao glumica doživjela poruku koju nosi? Postoji li neki dio teksta Elfriede Jelinek koji te je posebno dirnuo ili potaknuo na razmišljanje?
Predstava “Ljubavnice” je nastala po istoimenom romanu nobelovke Elfriede Jelinek koji je napisan 1975. godine. Ističem ovu godinu jer će publika moći vidjeti koliko je roman i dalje strahovito aktualan. Volimo se koristiti terminom savremenog društva, savremene žene i savremenog muškarca, ali istina je da su mnoge naše vrijednosti i načini bivstvovanja i dalje duboko nazadni, uređeni postulatima patrijarhata i normama društva koje je izrazito tradicionalno.
Ovaj fantastični roman je pisan sarkastičnim i provokativnim jezikom, podrugljivo se odnosi prema svim ovim normama i demistifikuje ih. Veliki je izazov misliti i govoriti te replike, ali još veći razumijevanje likova koje igramo. Da vam ne bih isuviše otkrivala, ova predstava se bavi položajem žene iz jednog potpuno drugog rakursa, bavi se iz grča u želudcu, iz naivnosti i zavodljivosti života.
Jovana Tomić je nagrađivana rediteljka s prepoznatljivim stilom. Kakav je bio proces rada s njom? Da li te je u nekom trenutku iznenadila svojim pristupom?
Moja je želja bila raditi sa Jovanom. Mnogo sam čula o njenom radu kako od kolega iz Srbije, tako i ovdje, s obzirom na to da je prošle godine režirala u SARTR-u. Na prvoj čitaćoj probi sam komentarisala sa kolegama kako me oduševila njena spremnost, vizija, kreativnost i način čitanja i učitavanja djela.
Jovana voli glumce, poštuje njihove kreacije i puše im u krila. Nije neko ko upire u vlastita rješenja, oslanja se i vjeruje glumcima, ali to traži i zauzvrat. Za mene je to zauvijek recept za dobru saradnju. Jovana nije ziceraš, uzbudljiva je i zaigrana rediteljica, zarazna je ta energija i mi smo se kolektivno inficirali.
Publika željno iščekuje premijeru predstave. Kako je njena odgoda uticala na tebe i ostatak ekipe? Da li je to možda stvorilo još prostora da se dublje povežete s pričom i likovima?
Da ste me ovo pitali prije 15 dana, odgovor bi bio znatno drugačiji. Tada bih vam rekla da je sve upitno i da sam uplašena i skeptična. Ljudi koji se ne bave poslom, vjerujem da teško mogu razumjeti proces nastanka jedne predstave. Za mene je to kao slowmotion neke lokomotive koja kreće. Pa od onog postepenog okretanja svakog kotačića da bi došlo do pokretanja, do onog šištanja i ubrzanog rada. Tako i mi postepeno dolazimo do ultimativne temperature i savršenog sklopa svih kotačića pred premijeru.
Povreda kolegice je zaista bio hladan tuš i lagala bih kad bih rekla da nas nije obeshrabrilo u tom trenu. Ali Jovana je u konačnici donijela odličnu odluku, koja nam je omogućila da se radu vratimo odmorni, sa “odležanim” materijalom, još većim žarom, i najbitnije - zdravom kolegicom.
Jako smo uzbuđeni i jedva čekamo reakcije publike.
„Ljubavnice“ su priča o ženama koje pokušavaju pronaći sebe u svijetu kapitalizma i patrijarhata. Kako možemo pružiti dodatnu podršku umjetnosti u ovim borbama?
Prije nekoliko dana je objavljena vijest kako u regionu Bosna i Hercegovina izdvaja najmanje sredstava za kulturu, čitavih 1.3€ po glavi stanovnika. Ta vijest je toliko poražavajuća, za državu koja ima mnogobrojne najveće svjetske nagrade i priznanja, koja je kulturu sačuvala i rasplamsavala u toku opsade, čiji su umjetnici često najbolji ambasadori zemlje. Ali evo, to su sve pitanja za vladajuće strukture, ono što mi kao pojedinci možemo je da podržimo kulturne institucije svojim dolascima na predstave, filmove, izložbe, koncerte. Apsolutno sam sigurna da za svakog postoji nešto, ali treba dati priliku.
Koja je najvažnija poruka koju biste voljeli da publika ponese nakon što pogleda predstavu i utisci se slegnu?
Mnogo je perspektiva koje će ova predstava nametnuti. Od toga kako mi kao žene njegujemo patrijarhat i održavamo ga živim, do pitanja šta je sreća i da li je uopće moguće dostići? Ko uopće određuje njene okvire? Je li sreća brak, je li sreća imanje djece? Ili je ipak posao? Da li sreća nužno podrazumijeva i krvavi rad? Ovo su samo neka od pitanja koje će publika ponijeti sa sobom, kao i misao - “Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”.
Imaš li neki specifičan ritual ili pripremu koja ti je pomogla da uđeš u ulogu?
Suštinski ne. U toku procesa volim isprobati što više različitih rješenja i onda dovesti sve u pitanje. Jako volim kostimske odrednice i to je dio procesa kojem se uvijek radujem. Pred samu predstavu, imam klasične rituale zagrijavanja i kontrolu rekvizite.
Šta si naučila o sebi kroz rad na ovoj predstavi i liku koji igraš? Možeš li nam reći nešto više o svom liku?
Na jednoj od proba sam se pobunila kako moj lik, Brigita, uopće nije voljiva i kako se s njom niko iz publike neće povezati i kako ja njena djela ne mogu opravdati. Tada mi je Jovana rekla da moram pronaći svoj vlastiti mrak, jer ljudi iz nemoći, tuge i bola rade mnoge ružne, ili samo društveni neprihvatljive stvari. Svi mi, imamo taj mrak, i dobro ga je osvijestiti kako bi znali gdje se ta soba u nama nalazi. Volim i želim da utkam sebe u svoj rad, nekad taj dio mene nije lijep.
Što se samog lika tiče, Brigita je žena koju svi znamo, ostrašćena žena vođena snažnom ambicijom koja je usmjerena na ostvarivanje idealnog života. A publika koja odluči pogledati predstavu će vidjeti gdje je ta slika dovede.
Da li postoji neka anegdota s proba koju ćeš dugo pamtiti, a koju možeš podijeliti s nama?
Ovo su bila dva mjeseca ispunjena konstantnim smijehom pa bih najviše voljela da ste mogli doći na jednu od proba i svjedočiti, jer su neke anegdote neprepričljive. Moja divna ekipa sačinjena od Dine Mušanović, Anje Kraljević, Enesa Kozličića, Borisa Lera na čelu sa rediteljkom Jovanom, i autorskim timom Adisom Vatreš Selimović, Asjom Krsmanović, Tijanom Vignjević, Vladimirom Pejkovićem, našim dragim inspicijentom Senadom Bešićem i cijelom tehnikom i osobljem Kamernog teatra 55, je svaki dan učinila beskrajno zabavnim i ugodnim.
Naučila sam da ne podrazumijevam mirne, radosne i zdrave procese i budem zahvalna na njima.
Zamisli da možeš postaviti jedno pitanje svom liku iz predstave. Šta bi je pitala?
Izgleda li sreća stvarno tako?
„Ljubavnice“ u jednoj rečenici...
Ko sam ja mimo društvenih uloga?
* * *
Do skora,
uživajte u životima koji pišu pozorišne predstave i mijenjajte svijet.
* * *
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Kada smo prvi put pratili Sarajevo Photography Festival, bilo je jasno da grad dobija događaj koji ima potencijal da fotografiju stavi u centar kulturnih razgovora. Pet godina kasnije, taj potencijal prerastao je u međunarodno prepoznatu platformu koja u Sarajevo dovodi autore, kustose, izdavače, umjetnike i fotografe iz cijelog svijeta.
Sinoć je u Narodnom pozorištu Sarajevo održana ceremonija proglašenja pobjednika petog izdanja festivala, a među partnerima koji su učestvovali u dodjeli nagrada bio je i Bonjour.ba. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, potvrđujući dugogodišnju saradnju s festivalom koji iz godine u godinu raste zajedno sa zajednicom koja ga prati.
Osim proglašenja pobjednika, večer je bila i prilika da se još jednom podsjetimo koliko fotografija može biti snažan alat za dokumentovanje, propitivanje i razumijevanje svijeta oko nas. U nastavku donosimo pregled autora i radova koji su obilježili ovogodišnje izdanje festivala.
Najveće priznanje ovogodišnjeg Sarajevo Photography Festivala pripalo je ukrajinskoj fotografkinji Anyi Tsaruk, koja živi i radi u Berlinu. Osim što je osvojila Grand Prix i novčanu nagradu od 2.000 eura, Tsaruk je postala i prva žena koja je u petogodišnjoj historiji festivala ponijela ovu titulu.
Istovremeno je odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, dok su drugo i treće mjesto osvojili Nicola Muirhead sa Bermuda i Umberto Diecinove iz Italije. Posebno priznanje u ovoj kategoriji pripalo je Valentini Sinis. 
U kategoriji modne fotografije nagradu je osvojila Solène Richard iz Francuske, dok su drugo i treće mjesto pripali Emmanuelu Annoru Sarfu iz Gane i Liz Miller Kovacs iz Sjedinjenih Američkih Država.
Posebno priznanje dobila je Olga Zaverženec.
U kategoriji portreta laureatkinja je Angelica Collin iz SAD-a, ispred Marcosa Azulaya iz Argentine, dok je treće mjesto osvojio bosanskohercegovački fotograf Vedad Divović. U kategoriji Life pobjedu je odnio Mitar Simikić iz Bosne i Hercegovine, dok su među nagrađenima bili i Sabrina Losso te Yasser Alaa Mobarak. Žiri je dodijelio i posebno priznanje Dejanu Mijoviću iz Slovenije.
Pejzažna fotografija ove godine pripala je Xiaopingu Linu iz Kine, dok je u kategoriji Event prvo mjesto osvojio Giancarlo Pagetti iz Italije. Među nagrađenima našli su se i autori iz Turske, Njemačke, Grčke i Sjedinjenih Američkih Država, potvrđujući međunarodni karakter festivala koji iz godine u godinu privlači sve veći broj prijava iz različitih dijelova svijeta.
Nakon dodjele nagrada otvorena je i izložba finalista i pobjednika u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine. Postavka okuplja najuspješnije radove inspirisane ovogodišnjom temom "Under Pressure", koja istražuje političke, društvene, emocionalne i tehnološke pritiske kao jedno od dominantnih iskustava savremenog života.
Foto: Monika Andrić, Amina Alađuz
Program festivala ove godine dodatno su obogatili projekti poput izložbe Danis Tanović "25 Years of No Man's Land", izložbe "Carmina, Carlota: Retail Ritual" španske umjetnice Carlota Guerrero te projekta "Home of the Perpetually Lost" fotografa Vedad Divović . Upravo kroz ovakve programe festival nastavlja razvijati prostor za dijalog između fotografije, umjetnosti i društva, potvrđujući svoju poziciju jednog od najznačajnijih kulturnih događaja u regiji.
Festival traje do 7. juna, a pobjednici i finalisti ostaju u Sarajevu tokom trajanja programa, pružajući publici priliku da njihove radove vidi iz prve ruke i upozna autore koji danas oblikuju savremenu fotografsku scenu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
