TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 11.12.2024.
Vodimo vas iza scene. Iza teatarskih daski, van poznatih stolica i kroz hodnike kojim vjerovatno nikada niste prošetali.
Bonjour.ba je kroz sve svoje rubrike i dosadašnje priče ušao u njihovu srž i donio vam suštinu strasti i svega što sa sobom nose lifestyle, moda, zdravlje i ljepota. Došao je trenutak da osjetite kako kuca srce kulture u Bosni i Hercegovini. Odlučili smo povesti vas sa sobom na jedno putovanje, kojem još nikad niko nije uspio odrediti krajnju tačku. 
Nevena Divčić, novinarka Bonjour ba i Nadine Mičić, glumica
Jeste li spremni zaviriti u garderobere, makeup room i skrivene prolaze pozorišta? Šta su izazovi kostimografima, režiserima i imaju li glumci tremu i nakon hiljaditog izlaska pred publiku? Ako volite kulturu i umjetnost, onda ste sigurno već opremljeni jedinom stvari koja vam je potrebna za polazak na ovaj put - radoznalost. 
Iza scene prvi put idemo sa Nadine Mičić. Predstava "Ljubavnice" će svoje premijerno prikazivanje imati večeras, 11.12. u Kamernom Teatru 55. O ovoj predstavi Sarajevo "šuška" već dugo, nakon prve promjene datuma premijere želja za zauzimanjem mjesta na nekoj od teatarskih stolica postala je još veća jer su svi razgovarali o njoj i dobijali nova saznanja koja su povećavala želju za gledanjem.
Sa Nadine smo, dok se spremala za generalnu probu, razgovarali o svemu što ćete nju i njene kolege poželjeti pitati kada izađete iz Kamernog.
Predstava „Ljubavnice“ istražuje položaj žena u savremenom društvu. Kako si ti kao glumica doživjela poruku koju nosi? Postoji li neki dio teksta Elfriede Jelinek koji te je posebno dirnuo ili potaknuo na razmišljanje?
Predstava “Ljubavnice” je nastala po istoimenom romanu nobelovke Elfriede Jelinek koji je napisan 1975. godine. Ističem ovu godinu jer će publika moći vidjeti koliko je roman i dalje strahovito aktualan. Volimo se koristiti terminom savremenog društva, savremene žene i savremenog muškarca, ali istina je da su mnoge naše vrijednosti i načini bivstvovanja i dalje duboko nazadni, uređeni postulatima patrijarhata i normama društva koje je izrazito tradicionalno.
Ovaj fantastični roman je pisan sarkastičnim i provokativnim jezikom, podrugljivo se odnosi prema svim ovim normama i demistifikuje ih. Veliki je izazov misliti i govoriti te replike, ali još veći razumijevanje likova koje igramo. Da vam ne bih isuviše otkrivala, ova predstava se bavi položajem žene iz jednog potpuno drugog rakursa, bavi se iz grča u želudcu, iz naivnosti i zavodljivosti života.
Jovana Tomić je nagrađivana rediteljka s prepoznatljivim stilom. Kakav je bio proces rada s njom? Da li te je u nekom trenutku iznenadila svojim pristupom?
Moja je želja bila raditi sa Jovanom. Mnogo sam čula o njenom radu kako od kolega iz Srbije, tako i ovdje, s obzirom na to da je prošle godine režirala u SARTR-u. Na prvoj čitaćoj probi sam komentarisala sa kolegama kako me oduševila njena spremnost, vizija, kreativnost i način čitanja i učitavanja djela.
Jovana voli glumce, poštuje njihove kreacije i puše im u krila. Nije neko ko upire u vlastita rješenja, oslanja se i vjeruje glumcima, ali to traži i zauzvrat. Za mene je to zauvijek recept za dobru saradnju. Jovana nije ziceraš, uzbudljiva je i zaigrana rediteljica, zarazna je ta energija i mi smo se kolektivno inficirali.
Publika željno iščekuje premijeru predstave. Kako je njena odgoda uticala na tebe i ostatak ekipe? Da li je to možda stvorilo još prostora da se dublje povežete s pričom i likovima?
Da ste me ovo pitali prije 15 dana, odgovor bi bio znatno drugačiji. Tada bih vam rekla da je sve upitno i da sam uplašena i skeptična. Ljudi koji se ne bave poslom, vjerujem da teško mogu razumjeti proces nastanka jedne predstave. Za mene je to kao slowmotion neke lokomotive koja kreće. Pa od onog postepenog okretanja svakog kotačića da bi došlo do pokretanja, do onog šištanja i ubrzanog rada. Tako i mi postepeno dolazimo do ultimativne temperature i savršenog sklopa svih kotačića pred premijeru.
Povreda kolegice je zaista bio hladan tuš i lagala bih kad bih rekla da nas nije obeshrabrilo u tom trenu. Ali Jovana je u konačnici donijela odličnu odluku, koja nam je omogućila da se radu vratimo odmorni, sa “odležanim” materijalom, još većim žarom, i najbitnije - zdravom kolegicom.
Jako smo uzbuđeni i jedva čekamo reakcije publike.
„Ljubavnice“ su priča o ženama koje pokušavaju pronaći sebe u svijetu kapitalizma i patrijarhata. Kako možemo pružiti dodatnu podršku umjetnosti u ovim borbama?
Prije nekoliko dana je objavljena vijest kako u regionu Bosna i Hercegovina izdvaja najmanje sredstava za kulturu, čitavih 1.3€ po glavi stanovnika. Ta vijest je toliko poražavajuća, za državu koja ima mnogobrojne najveće svjetske nagrade i priznanja, koja je kulturu sačuvala i rasplamsavala u toku opsade, čiji su umjetnici često najbolji ambasadori zemlje. Ali evo, to su sve pitanja za vladajuće strukture, ono što mi kao pojedinci možemo je da podržimo kulturne institucije svojim dolascima na predstave, filmove, izložbe, koncerte. Apsolutno sam sigurna da za svakog postoji nešto, ali treba dati priliku.
Koja je najvažnija poruka koju biste voljeli da publika ponese nakon što pogleda predstavu i utisci se slegnu?
Mnogo je perspektiva koje će ova predstava nametnuti. Od toga kako mi kao žene njegujemo patrijarhat i održavamo ga živim, do pitanja šta je sreća i da li je uopće moguće dostići? Ko uopće određuje njene okvire? Je li sreća brak, je li sreća imanje djece? Ili je ipak posao? Da li sreća nužno podrazumijeva i krvavi rad? Ovo su samo neka od pitanja koje će publika ponijeti sa sobom, kao i misao - “Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”.
Imaš li neki specifičan ritual ili pripremu koja ti je pomogla da uđeš u ulogu?
Suštinski ne. U toku procesa volim isprobati što više različitih rješenja i onda dovesti sve u pitanje. Jako volim kostimske odrednice i to je dio procesa kojem se uvijek radujem. Pred samu predstavu, imam klasične rituale zagrijavanja i kontrolu rekvizite.
Šta si naučila o sebi kroz rad na ovoj predstavi i liku koji igraš? Možeš li nam reći nešto više o svom liku?
Na jednoj od proba sam se pobunila kako moj lik, Brigita, uopće nije voljiva i kako se s njom niko iz publike neće povezati i kako ja njena djela ne mogu opravdati. Tada mi je Jovana rekla da moram pronaći svoj vlastiti mrak, jer ljudi iz nemoći, tuge i bola rade mnoge ružne, ili samo društveni neprihvatljive stvari. Svi mi, imamo taj mrak, i dobro ga je osvijestiti kako bi znali gdje se ta soba u nama nalazi. Volim i želim da utkam sebe u svoj rad, nekad taj dio mene nije lijep.
Što se samog lika tiče, Brigita je žena koju svi znamo, ostrašćena žena vođena snažnom ambicijom koja je usmjerena na ostvarivanje idealnog života. A publika koja odluči pogledati predstavu će vidjeti gdje je ta slika dovede.
Da li postoji neka anegdota s proba koju ćeš dugo pamtiti, a koju možeš podijeliti s nama?
Ovo su bila dva mjeseca ispunjena konstantnim smijehom pa bih najviše voljela da ste mogli doći na jednu od proba i svjedočiti, jer su neke anegdote neprepričljive. Moja divna ekipa sačinjena od Dine Mušanović, Anje Kraljević, Enesa Kozličića, Borisa Lera na čelu sa rediteljkom Jovanom, i autorskim timom Adisom Vatreš Selimović, Asjom Krsmanović, Tijanom Vignjević, Vladimirom Pejkovićem, našim dragim inspicijentom Senadom Bešićem i cijelom tehnikom i osobljem Kamernog teatra 55, je svaki dan učinila beskrajno zabavnim i ugodnim.
Naučila sam da ne podrazumijevam mirne, radosne i zdrave procese i budem zahvalna na njima.
Zamisli da možeš postaviti jedno pitanje svom liku iz predstave. Šta bi je pitala?
Izgleda li sreća stvarno tako?
„Ljubavnice“ u jednoj rečenici...
Ko sam ja mimo društvenih uloga?
* * *
Do skora,
uživajte u životima koji pišu pozorišne predstave i mijenjajte svijet.
* * *
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Septembar preuzima ritam od augusta bez mnogo pauze, a mi na jednom mjestu bilježimo sve zbog čega vrijedi izaći iz kuće ovog mjeseca.
Septembar u Sarajevu ima pomalo čudan kulturni status. Tek smo izašli iz mjeseca u kojem grad sedmicama funkcioniše oko projekcija, crvenih tepiha, gostovanja i kasnih večeri, pa bi bilo sasvim logično očekivati mali predah. Ove godine ga, čini se, nećemo dobiti.
Umjesto postfestivalske tišine, ulazimo gotovo direktno u novu teatarsku sezonu. Sarajevo Fest otvorio je mjesec, nova pozorišna scena tek podiže svoju prvu zavjesu, a predstave će se tokom septembra smjenjivati gotovo iz večeri u večer. Istovremeno, filmsko ljeto još nije sasvim završeno jer dio programa Sarajevo Film Festivala nastavlja živjeti izvan Sarajeva, dok se koncerti i programi sele iz teatara na gradske trgove, u avlije i druge lokacije.
A onda, taman kada pomislimo da smo napravili plan mjeseca, dolaze večeri zbog kojih ćemo iz Sarajeva gledati prema Mostaru i ostatku BiH.
Zato ovaj tekst ne tretiramo kao završenu listu, nego kao KULTURA.radar za septembar. Vraćat ćemo mu se tokom cijelog mjeseca, dodavati ono što nam stigne u inbox ili se pojavi na našem radaru i, vrlo vjerovatno, nekoliko puta mijenjati vlastite planove zbog njega.
Ako večeras još nemate plan, Pozorišni trg Susan Sontag u 20:00 sati postaje scena za nešto što se ne opisuje baš svakog dana kao opera: „Tri boje cvekle“ spaja vokalno-instrumentalni ansambl, elektroniku i kućne aparate. Autorica je Nejra Babić, režiju i muziku potpisuje Irena Popović Dragović, a produkciju SARTR. Predstava kroz različite glasove govori o gubitku, tugovanju, odlascima i pronalasku novog glasa. Ulaz je besplatan.
Program „Kultura na ulice!“ nastavlja se 10. septembra, kada Balet Narodnog pozorišta Sarajevo na istom trgu izvodi „Bolero“ u koreografiji Takuye Sumitomoa, uz koncert Hora Opere NPS. Završnica je 12. septembra u Svrzinoj kući uz koncert solista i hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.
Ako ste posljednjih dana prolazili Hrasnim i primijetili da se zidovi mijenjaju, to je tek jedan dio FASADA Festivala. Ovogodišnja tema „Topografije nestajanja“ u Sarajevo je dovela međunarodne muraliste, a Hrasno tokom festivala dobija osam novih murala.
Nama je sada važnije ono što još stižemo uhvatiti. 10. septembra u 18:00 na Trgu djece Sarajeva na programu je Toplo-Hladno, a od 20:00 slijedi promocija DUK monografije i BSAN magazina u Despićevoj. 11. septembra u 20:00 slijede projekcija filma Wholetrain i razgovor s autorom.
Za završnicu sačuvajte 12. septembar. Od podneva parking Zetre preuzima veliki Graffiti Jam s više od 20 grafitera i grafiterki iz BiH i Evrope, a festivalski dan završava afterpartyjem od 22:00.
Od 18. do 26. septembra traje 17. Balet Fest Sarajevo, a program je dovoljno raznolik da se ne završava samo na klasičnom baletu.
Festival 18. septembra počinje izložbom „Veliki format“ posvećenom prvakinji baleta Suadi Kavazović-Mušović u Galeriji Novi Hram. Bitef Dance Company 21. septembra u NPS donosi „Nečistu krv“, 22. septembra u Bošnjačkom institutu slijedi konferencija o literaturi o baletnoj umjetnosti u BiH, a 24. septembra Virginia Delgado Company iz Španije izvodi „Flamenco Soul“. Finale je 26. septembra uz „Giselle“ Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, tačno 185 godina nakon praizvedbe djela.
Ovo je jedan od onih malo neočekivanijih dodataka našem septembarskom kalendaru. Japanski duo Heavenphetamine, koji čine Hiroki i Sara Oda, dolazi na mini turneju kroz BiH.
Počinju 18. septembra u Mostaru u Muzičkom centru Pavarotti, 19. su u DKC Incel u Banjaluci, 20. u Jazz Cafeu u Tuzli, 21. u Podroom Pubu u Brčkom, a 22. septembra završavaju u DKC-u Sarajevo. Njihov zvuk miješa psihodelični rock, krautrock, post-punk, elektroniku i acid house, pa ovo definitivno nije još jedan generički rock tour.
Foto: @heavenphetamine
Ovo je update koji najbolje pokazuje koliko brzo se septembarski plan mijenja. Kompletan prvi blok „Galeba“ Selme Spahić od 7. do 12. septembra je rasprodan. Premijera je otvorila Novi teatar – ICIKUM, a nakon ovacija i prvih izvedbi ulaznica za ostatak prvog bloka više nema.
Dobra vijest za sve koji ga još žele pogledati je da se predstava vraća od 21. do 26. septembra, svake večeri u 19:30, a za taj drugi blok ulaznice su još u prodaji.
Ako vam raspored iznad već izgleda malo previše optimistično, postoji i plan koji ne zavisi od tačnog datuma. U Svrzinoj kući je otvorena multimedijalna izložba „Od doma do baštine: Tri stoljeća Svrzine kuće“ autorice Amre Madžarović.
Postavka Svrzinu kuću ne čita samo kao spomenik osmanske stambene arhitekture, nego kao nekadašnji dom, prostor svakodnevice, porodičnih odnosa, tradicije i susreta. Možete je pogledati do 4. oktobra, pa je ovo jedna stavka u kalendaru koju ne moramo ugurati baš između dvije predstave.
Garden of Dreams u septembru nema novi veliki live event koji bih predstavljala kao party, ali ima nešto zanimljivo za pratiti. U toku je faza glasanja za Dreamers Talent Camp, njihov razvojni program za novu generaciju DJ-eva i producenata iz BiH i regije.
Publika može glasati do 27. septembra, nakon čega će kombinacijom glasova publike i ocjena stručnog žirija biti odabrano deset finalista. Njih u oktobru čeka petodnevni mentorski kamp u Sarajevu, a dvoje odabranih kasnije će dobiti priliku nastupiti na Garden of Dreams događaju.
Sarajevo Film Festival se u Sarajevu završio, ali filmovi očito nisu spremni kući. Nakon Visokog i Zenice, izbor naslova sa 32. Sarajevo Film Festivala od 10. do 12. septembra stiže u Muzej II zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, a ulaz na projekcije je besplatan.
10. septembra gledamo „Dečka iz Konga“ i „Fjord“, 11. septembra „Gajin svijet 3“ i „Utakmicu“, dok 12. septembar donosi „Skejtanje nije za cure“ i „Očevinu“ Paweła Pawlikowskog.
Teatarska sezona sada i zvanično ulazi u puni ritam. Narodno pozorište Sarajevo 14. septembra u 19:30 otvara umjetničku sezonu 2026/27. premijerom „Gogolja iz pepela“, autorskog projekta Petra Pejakovića i glumačkog ansambla, inspirisanog Gogoljevim „Mrtvim dušama“.
Predstava polazi i od jedne od najvećih književnih misterija vezanih za Gogolja, spaljenog drugog dijela romana, a njegovu satiru prenosi u savremeni kontekst ljudi svedenih na brojeve, statistiku, administraciju, glasačke liste i algoritme. Na sceni su Ejla Bavčić Tarakčija, Vedran Đekić, Merima Lepić-Redžepović, Aldin Omerović, Amina Begović, Nerman Mahmutović, Sanela Krsmanović-Bistrivoda, Emina Minka Muftić, Nenad Cvjetković i Džejna Hodžić. Prva repriza je već 15. septembra u 19:30.
Septembar neće ostati samo sarajevska priča. Matinée prvi put napušta Sarajevo i 12. septembra seli svoj koncept ispod Starog mosta u Mostaru, a za prvo izdanje izvan glavnog grada dovodi ARGY-ja.
Grčki DJ i producent posljednjih je godina postao jedno od prepoznatljivijih imena melodic techno scene, uz izdanja poput „Tataki“, „Aria“ i „Sierra“ te saradnju s Afterlife labelom. Za Mostar se pritom ne najavljuje samo klasičan DJ set, nego posebno produkcijsko izdanje s vizualima, scenografijom i audiovizuelnim elementima koji bi trebali koristiti samu lokaciju kao dio iskustva.
Ako smo tokom ljeta naučili da lokacija može potpuno promijeniti izlazak, onda je ARGY ispod Starog mosta vjerovatno jedan od datuma koje ćemo ovog mjeseca najlakše zapamtiti. Ulaznice su dostupne putem Entrio.ba.
Nakon što je njegovo 25. izdanje prolongirano iz maja, Festival bosanskohercegovačke drame konačno stiže od 14. do 20. septembra u Bosansko narodno pozorište Zenica.
Festival 14. septembra otvara Narodno pozorište Mostar predstavom „Gradonačelnik ili Ovo je predstava o Mujagi Komadini“ u režiji Dine Mustafića, a narednih dana u takmičarski program ulaze Atelje 212, Narodno pozorište Sarajevo, Pozorište „Bora Stanković“ iz Vranja i SARTR. Posebno zanimljiv obrat stiže 19. septembra, kada festivalski program s predstavom „Tebe ljubi duša moja“ izlazi iz Zenice i igra u Kamernom teatru 55 u Sarajevu. Dodjela nagrada i zatvaranje zakazani su za 20. septembar.
U SARTR-u 20. septembra u 20:00 igra „Teško je promijeniti dlaku“, komedija za koju tekst i režiju potpisuje Feđa Isović.
Predstava kroz prepoznatljiv humor i britku satiru govori o ambiciji, društvenim odnosima i stvarnosti koju publika lako može prepoznati, a na sceni su Aldin Omerović, Vanesa Glođo, Armin Omerović, Aida Bukva, Irfan Ribić, Edin Avdagić i Vedran Đekić. Ulaznice koštaju 20 KM, a predstava je namijenjena publici starijoj od 16 godina.
Osmo izdanje Sarajevo Festa završeno je na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo Sofoklovom „Elektr om“ u režiji grčkog reditelja Dimitrisa Tarlowa i produkciji atinskog Teatra Poreia. Predstava je prošle godine bila veliki hit u Grčkoj, gdje ju je samo u antičkom teatru u Epidauru gledalo više od 16.000 ljudi, a potom i desetine hiljada gledalaca na turneji.
Sarajevsko izvođenje nosilo je i jednu malu historijsku bilješku: bio je to prvi put da je u Sarajevu izvedena predstava nastala prema antičkoj tragediji i producirana u samoj Grčkoj. Time je Sarajevo Fest zatvorio ovogodišnje izdanje koje je kroz temu „Život“ tokom sedmice povezivalo savremeni teatar, kritičku misao i međunarodna gostovanja.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
