TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 11.12.2024.
Vodimo vas iza scene. Iza teatarskih daski, van poznatih stolica i kroz hodnike kojim vjerovatno nikada niste prošetali.
Bonjour.ba je kroz sve svoje rubrike i dosadašnje priče ušao u njihovu srž i donio vam suštinu strasti i svega što sa sobom nose lifestyle, moda, zdravlje i ljepota. Došao je trenutak da osjetite kako kuca srce kulture u Bosni i Hercegovini. Odlučili smo povesti vas sa sobom na jedno putovanje, kojem još nikad niko nije uspio odrediti krajnju tačku. 
Nevena Divčić, novinarka Bonjour ba i Nadine Mičić, glumica
Jeste li spremni zaviriti u garderobere, makeup room i skrivene prolaze pozorišta? Šta su izazovi kostimografima, režiserima i imaju li glumci tremu i nakon hiljaditog izlaska pred publiku? Ako volite kulturu i umjetnost, onda ste sigurno već opremljeni jedinom stvari koja vam je potrebna za polazak na ovaj put - radoznalost. 
Iza scene prvi put idemo sa Nadine Mičić. Predstava "Ljubavnice" će svoje premijerno prikazivanje imati večeras, 11.12. u Kamernom Teatru 55. O ovoj predstavi Sarajevo "šuška" već dugo, nakon prve promjene datuma premijere želja za zauzimanjem mjesta na nekoj od teatarskih stolica postala je još veća jer su svi razgovarali o njoj i dobijali nova saznanja koja su povećavala želju za gledanjem.
Sa Nadine smo, dok se spremala za generalnu probu, razgovarali o svemu što ćete nju i njene kolege poželjeti pitati kada izađete iz Kamernog.
Predstava „Ljubavnice“ istražuje položaj žena u savremenom društvu. Kako si ti kao glumica doživjela poruku koju nosi? Postoji li neki dio teksta Elfriede Jelinek koji te je posebno dirnuo ili potaknuo na razmišljanje?
Predstava “Ljubavnice” je nastala po istoimenom romanu nobelovke Elfriede Jelinek koji je napisan 1975. godine. Ističem ovu godinu jer će publika moći vidjeti koliko je roman i dalje strahovito aktualan. Volimo se koristiti terminom savremenog društva, savremene žene i savremenog muškarca, ali istina je da su mnoge naše vrijednosti i načini bivstvovanja i dalje duboko nazadni, uređeni postulatima patrijarhata i normama društva koje je izrazito tradicionalno.
Ovaj fantastični roman je pisan sarkastičnim i provokativnim jezikom, podrugljivo se odnosi prema svim ovim normama i demistifikuje ih. Veliki je izazov misliti i govoriti te replike, ali još veći razumijevanje likova koje igramo. Da vam ne bih isuviše otkrivala, ova predstava se bavi položajem žene iz jednog potpuno drugog rakursa, bavi se iz grča u želudcu, iz naivnosti i zavodljivosti života.
Jovana Tomić je nagrađivana rediteljka s prepoznatljivim stilom. Kakav je bio proces rada s njom? Da li te je u nekom trenutku iznenadila svojim pristupom?
Moja je želja bila raditi sa Jovanom. Mnogo sam čula o njenom radu kako od kolega iz Srbije, tako i ovdje, s obzirom na to da je prošle godine režirala u SARTR-u. Na prvoj čitaćoj probi sam komentarisala sa kolegama kako me oduševila njena spremnost, vizija, kreativnost i način čitanja i učitavanja djela.
Jovana voli glumce, poštuje njihove kreacije i puše im u krila. Nije neko ko upire u vlastita rješenja, oslanja se i vjeruje glumcima, ali to traži i zauzvrat. Za mene je to zauvijek recept za dobru saradnju. Jovana nije ziceraš, uzbudljiva je i zaigrana rediteljica, zarazna je ta energija i mi smo se kolektivno inficirali.
Publika željno iščekuje premijeru predstave. Kako je njena odgoda uticala na tebe i ostatak ekipe? Da li je to možda stvorilo još prostora da se dublje povežete s pričom i likovima?
Da ste me ovo pitali prije 15 dana, odgovor bi bio znatno drugačiji. Tada bih vam rekla da je sve upitno i da sam uplašena i skeptična. Ljudi koji se ne bave poslom, vjerujem da teško mogu razumjeti proces nastanka jedne predstave. Za mene je to kao slowmotion neke lokomotive koja kreće. Pa od onog postepenog okretanja svakog kotačića da bi došlo do pokretanja, do onog šištanja i ubrzanog rada. Tako i mi postepeno dolazimo do ultimativne temperature i savršenog sklopa svih kotačića pred premijeru.
Povreda kolegice je zaista bio hladan tuš i lagala bih kad bih rekla da nas nije obeshrabrilo u tom trenu. Ali Jovana je u konačnici donijela odličnu odluku, koja nam je omogućila da se radu vratimo odmorni, sa “odležanim” materijalom, još većim žarom, i najbitnije - zdravom kolegicom.
Jako smo uzbuđeni i jedva čekamo reakcije publike.
„Ljubavnice“ su priča o ženama koje pokušavaju pronaći sebe u svijetu kapitalizma i patrijarhata. Kako možemo pružiti dodatnu podršku umjetnosti u ovim borbama?
Prije nekoliko dana je objavljena vijest kako u regionu Bosna i Hercegovina izdvaja najmanje sredstava za kulturu, čitavih 1.3€ po glavi stanovnika. Ta vijest je toliko poražavajuća, za državu koja ima mnogobrojne najveće svjetske nagrade i priznanja, koja je kulturu sačuvala i rasplamsavala u toku opsade, čiji su umjetnici često najbolji ambasadori zemlje. Ali evo, to su sve pitanja za vladajuće strukture, ono što mi kao pojedinci možemo je da podržimo kulturne institucije svojim dolascima na predstave, filmove, izložbe, koncerte. Apsolutno sam sigurna da za svakog postoji nešto, ali treba dati priliku.
Koja je najvažnija poruka koju biste voljeli da publika ponese nakon što pogleda predstavu i utisci se slegnu?
Mnogo je perspektiva koje će ova predstava nametnuti. Od toga kako mi kao žene njegujemo patrijarhat i održavamo ga živim, do pitanja šta je sreća i da li je uopće moguće dostići? Ko uopće određuje njene okvire? Je li sreća brak, je li sreća imanje djece? Ili je ipak posao? Da li sreća nužno podrazumijeva i krvavi rad? Ovo su samo neka od pitanja koje će publika ponijeti sa sobom, kao i misao - “Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”.
Imaš li neki specifičan ritual ili pripremu koja ti je pomogla da uđeš u ulogu?
Suštinski ne. U toku procesa volim isprobati što više različitih rješenja i onda dovesti sve u pitanje. Jako volim kostimske odrednice i to je dio procesa kojem se uvijek radujem. Pred samu predstavu, imam klasične rituale zagrijavanja i kontrolu rekvizite.
Šta si naučila o sebi kroz rad na ovoj predstavi i liku koji igraš? Možeš li nam reći nešto više o svom liku?
Na jednoj od proba sam se pobunila kako moj lik, Brigita, uopće nije voljiva i kako se s njom niko iz publike neće povezati i kako ja njena djela ne mogu opravdati. Tada mi je Jovana rekla da moram pronaći svoj vlastiti mrak, jer ljudi iz nemoći, tuge i bola rade mnoge ružne, ili samo društveni neprihvatljive stvari. Svi mi, imamo taj mrak, i dobro ga je osvijestiti kako bi znali gdje se ta soba u nama nalazi. Volim i želim da utkam sebe u svoj rad, nekad taj dio mene nije lijep.
Što se samog lika tiče, Brigita je žena koju svi znamo, ostrašćena žena vođena snažnom ambicijom koja je usmjerena na ostvarivanje idealnog života. A publika koja odluči pogledati predstavu će vidjeti gdje je ta slika dovede.
Da li postoji neka anegdota s proba koju ćeš dugo pamtiti, a koju možeš podijeliti s nama?
Ovo su bila dva mjeseca ispunjena konstantnim smijehom pa bih najviše voljela da ste mogli doći na jednu od proba i svjedočiti, jer su neke anegdote neprepričljive. Moja divna ekipa sačinjena od Dine Mušanović, Anje Kraljević, Enesa Kozličića, Borisa Lera na čelu sa rediteljkom Jovanom, i autorskim timom Adisom Vatreš Selimović, Asjom Krsmanović, Tijanom Vignjević, Vladimirom Pejkovićem, našim dragim inspicijentom Senadom Bešićem i cijelom tehnikom i osobljem Kamernog teatra 55, je svaki dan učinila beskrajno zabavnim i ugodnim.
Naučila sam da ne podrazumijevam mirne, radosne i zdrave procese i budem zahvalna na njima.
Zamisli da možeš postaviti jedno pitanje svom liku iz predstave. Šta bi je pitala?
Izgleda li sreća stvarno tako?
„Ljubavnice“ u jednoj rečenici...
Ko sam ja mimo društvenih uloga?
* * *
Do skora,
uživajte u životima koji pišu pozorišne predstave i mijenjajte svijet.
* * *
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Ljeto u Sarajevu uvijek traži onu jednu novu adresu koju ćete poslati u grupni chat uz “idemo ovdje?”. Ove sezone, mapa grada dobila je nekoliko mjesta koja spajaju kafu, umjetnost, muziku, večeru i ono najvažnije: razlog da malo promijenite rutu.
Ako vam se čini da stalno završavate na istim mjestima, ovo je lista koju ćete vjerovatno otvoriti više puta tokom ljeta. Sarajevo je dobilo nekoliko novih ili osvježenih adresa koje nisu samo “još jedan izlazak”, nego imaju svoju atmosferu, priču i razlog zbog kojeg se pamte.
Neke su za sporo ispijanje kafe, neke za večeru koja se planira unaprijed, neke za muziku koja se stvarno sluša, a neke za trenutak kada želite kupiti knjigu, print ili ploču i ostati malo duže nego što ste planirali.
U nastavku izdvajamo nova mjesta u Sarajevu koja ove sezone vrijedi obići, bilo da tražite plan poslije posla, vikend stanicu ili lokaciju za ljetni city date.
Na adresi Pehlivanuša 5 nalazi se Hram, listening bar koji ne funkcioniše kao klasičan ugostiteljski objekat. Piće je ovdje dio iskustva, ali ne i njegova glavna definicija, jer je fokus na muzici, selekciji i atmosferi koja traži da se malo uspori.
Ideja prostora je susret različitih senzibiliteta, od arapskog new agea i turske psihodelije do post-punka i balearic selekcija. Hram se otvara svaki dan u 18:00, pa ga već zamišljamo kao večernju adresu za one izlaske koji ne moraju biti glasni da bi bili dobri. 
Mezzanin je nova galerija i print shop na adresi Ferhadija 16, posvećen mladim umjetnicima iz Bosne i Hercegovine i regiona. Prostor je zamišljen kao mjesto izložbi, ali i kao print shop u kojem će se moći kupiti radovi iz Mezzanin print kataloga.
Posebno zanimljiv dio priče je studio opremljen za sitotisak i linorez, kojem će umjetnici imati pristup za štampanje serija svojih radova. Mezzanin je jedna od onih adresa koje odmah mijenjaju ritam centra grada jer umjetnost približava publici bez distance i formalnosti.
Sarajevo Disk nije nova priča, ali njegova nova lokacija jeste razlog da ga ponovo stavimo na mapu. Shop se nalazi u centru Sarajeva, na adresi Radićeva 2, s ulazom iz ulice Obala, u prostoru koji mnoge mlađe generacije pamte kao mjesto izlazaka. 
Danas je to adresa za vinyl i CD izdanja, ali i za onu vrstu razgledanja koja lako završi kupovinom albuma koji niste planirali. Posebno nam je lijep taj obrat: prostor nekadašnjeg noćnog izlaska sada živi kroz muziku na drugačiji, mirniji i kolekcionarski način. 
Knjižara Pismo nalazi se na adresi Valtera Perića 11 i već zbog interijera djeluje kao mjesto u kojem ne želite samo kupiti knjigu i otići. Tu je i mali reading nook, zamišljen za sjesti, prelistati, zastati i pustiti da vas prostor malo uspori. 
Poseban šarm daju detalji lokalne izrade, uključujući komade iz Lejline radionice, kao i restaurirane Lupina stolice. Pismo je adresa za one dane kada vam treba tiši gradski plan, ali i mjesto koje izgleda dovoljno lijepo da ga pošaljete nekome uz “moramo ovdje”.
Strossa se nalazi na adresi Strossmayerova 3 i već na prvu ima onu energiju mjesta koje se bira ciljano, ne slučajno. Interijer potpisuje arhitekta Mak Vuk iz arhitektonskog studija ZEC, dok kuhinju predvodi chef Safet Salihović. 
Mi smo već probali meni i o tome pisali detaljnije kada je Strossa otvorena, pa ovu adresu sada stavljamo i na ljetnu mapu mjesta za večeru u centru grada. Ovo je spot za one dane kada želite da izlazak ima malo više strukture, lijep ambijent i razlog da rezervišete sto. 
Kexich cafe nalazi se na adresi Vladislava Skarića 8, u sklopu Thara Concept Store-a. Ovo je jedno od onih mjesta koja već na prvu imaju karakter, ali ne pokušavaju biti previše ozbiljna. 
Sve se vrti oko osjećaja, ne brzine, pa prostor funkcioniše kao produžetak dnevne sobe u koju dolazite da sjednete, odmorite i ostanete malo duže. Xbox, projektor i baštica za toplije dane daju mu dodatni sloj, pa Kexich nije samo mjesto za kafu, nego i mala zona za druženje. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
