TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 11.12.2024.
Vodimo vas iza scene. Iza teatarskih daski, van poznatih stolica i kroz hodnike kojim vjerovatno nikada niste prošetali.
Bonjour.ba je kroz sve svoje rubrike i dosadašnje priče ušao u njihovu srž i donio vam suštinu strasti i svega što sa sobom nose lifestyle, moda, zdravlje i ljepota. Došao je trenutak da osjetite kako kuca srce kulture u Bosni i Hercegovini. Odlučili smo povesti vas sa sobom na jedno putovanje, kojem još nikad niko nije uspio odrediti krajnju tačku. 
Nevena Divčić, novinarka Bonjour ba i Nadine Mičić, glumica
Jeste li spremni zaviriti u garderobere, makeup room i skrivene prolaze pozorišta? Šta su izazovi kostimografima, režiserima i imaju li glumci tremu i nakon hiljaditog izlaska pred publiku? Ako volite kulturu i umjetnost, onda ste sigurno već opremljeni jedinom stvari koja vam je potrebna za polazak na ovaj put - radoznalost. 
Iza scene prvi put idemo sa Nadine Mičić. Predstava "Ljubavnice" će svoje premijerno prikazivanje imati večeras, 11.12. u Kamernom Teatru 55. O ovoj predstavi Sarajevo "šuška" već dugo, nakon prve promjene datuma premijere želja za zauzimanjem mjesta na nekoj od teatarskih stolica postala je još veća jer su svi razgovarali o njoj i dobijali nova saznanja koja su povećavala želju za gledanjem.
Sa Nadine smo, dok se spremala za generalnu probu, razgovarali o svemu što ćete nju i njene kolege poželjeti pitati kada izađete iz Kamernog.
Predstava „Ljubavnice“ istražuje položaj žena u savremenom društvu. Kako si ti kao glumica doživjela poruku koju nosi? Postoji li neki dio teksta Elfriede Jelinek koji te je posebno dirnuo ili potaknuo na razmišljanje?
Predstava “Ljubavnice” je nastala po istoimenom romanu nobelovke Elfriede Jelinek koji je napisan 1975. godine. Ističem ovu godinu jer će publika moći vidjeti koliko je roman i dalje strahovito aktualan. Volimo se koristiti terminom savremenog društva, savremene žene i savremenog muškarca, ali istina je da su mnoge naše vrijednosti i načini bivstvovanja i dalje duboko nazadni, uređeni postulatima patrijarhata i normama društva koje je izrazito tradicionalno.
Ovaj fantastični roman je pisan sarkastičnim i provokativnim jezikom, podrugljivo se odnosi prema svim ovim normama i demistifikuje ih. Veliki je izazov misliti i govoriti te replike, ali još veći razumijevanje likova koje igramo. Da vam ne bih isuviše otkrivala, ova predstava se bavi položajem žene iz jednog potpuno drugog rakursa, bavi se iz grča u želudcu, iz naivnosti i zavodljivosti života.
Jovana Tomić je nagrađivana rediteljka s prepoznatljivim stilom. Kakav je bio proces rada s njom? Da li te je u nekom trenutku iznenadila svojim pristupom?
Moja je želja bila raditi sa Jovanom. Mnogo sam čula o njenom radu kako od kolega iz Srbije, tako i ovdje, s obzirom na to da je prošle godine režirala u SARTR-u. Na prvoj čitaćoj probi sam komentarisala sa kolegama kako me oduševila njena spremnost, vizija, kreativnost i način čitanja i učitavanja djela.
Jovana voli glumce, poštuje njihove kreacije i puše im u krila. Nije neko ko upire u vlastita rješenja, oslanja se i vjeruje glumcima, ali to traži i zauzvrat. Za mene je to zauvijek recept za dobru saradnju. Jovana nije ziceraš, uzbudljiva je i zaigrana rediteljica, zarazna je ta energija i mi smo se kolektivno inficirali.
Publika željno iščekuje premijeru predstave. Kako je njena odgoda uticala na tebe i ostatak ekipe? Da li je to možda stvorilo još prostora da se dublje povežete s pričom i likovima?
Da ste me ovo pitali prije 15 dana, odgovor bi bio znatno drugačiji. Tada bih vam rekla da je sve upitno i da sam uplašena i skeptična. Ljudi koji se ne bave poslom, vjerujem da teško mogu razumjeti proces nastanka jedne predstave. Za mene je to kao slowmotion neke lokomotive koja kreće. Pa od onog postepenog okretanja svakog kotačića da bi došlo do pokretanja, do onog šištanja i ubrzanog rada. Tako i mi postepeno dolazimo do ultimativne temperature i savršenog sklopa svih kotačića pred premijeru.
Povreda kolegice je zaista bio hladan tuš i lagala bih kad bih rekla da nas nije obeshrabrilo u tom trenu. Ali Jovana je u konačnici donijela odličnu odluku, koja nam je omogućila da se radu vratimo odmorni, sa “odležanim” materijalom, još većim žarom, i najbitnije - zdravom kolegicom.
Jako smo uzbuđeni i jedva čekamo reakcije publike.
„Ljubavnice“ su priča o ženama koje pokušavaju pronaći sebe u svijetu kapitalizma i patrijarhata. Kako možemo pružiti dodatnu podršku umjetnosti u ovim borbama?
Prije nekoliko dana je objavljena vijest kako u regionu Bosna i Hercegovina izdvaja najmanje sredstava za kulturu, čitavih 1.3€ po glavi stanovnika. Ta vijest je toliko poražavajuća, za državu koja ima mnogobrojne najveće svjetske nagrade i priznanja, koja je kulturu sačuvala i rasplamsavala u toku opsade, čiji su umjetnici često najbolji ambasadori zemlje. Ali evo, to su sve pitanja za vladajuće strukture, ono što mi kao pojedinci možemo je da podržimo kulturne institucije svojim dolascima na predstave, filmove, izložbe, koncerte. Apsolutno sam sigurna da za svakog postoji nešto, ali treba dati priliku.
Koja je najvažnija poruka koju biste voljeli da publika ponese nakon što pogleda predstavu i utisci se slegnu?
Mnogo je perspektiva koje će ova predstava nametnuti. Od toga kako mi kao žene njegujemo patrijarhat i održavamo ga živim, do pitanja šta je sreća i da li je uopće moguće dostići? Ko uopće određuje njene okvire? Je li sreća brak, je li sreća imanje djece? Ili je ipak posao? Da li sreća nužno podrazumijeva i krvavi rad? Ovo su samo neka od pitanja koje će publika ponijeti sa sobom, kao i misao - “Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”.
Imaš li neki specifičan ritual ili pripremu koja ti je pomogla da uđeš u ulogu?
Suštinski ne. U toku procesa volim isprobati što više različitih rješenja i onda dovesti sve u pitanje. Jako volim kostimske odrednice i to je dio procesa kojem se uvijek radujem. Pred samu predstavu, imam klasične rituale zagrijavanja i kontrolu rekvizite.
Šta si naučila o sebi kroz rad na ovoj predstavi i liku koji igraš? Možeš li nam reći nešto više o svom liku?
Na jednoj od proba sam se pobunila kako moj lik, Brigita, uopće nije voljiva i kako se s njom niko iz publike neće povezati i kako ja njena djela ne mogu opravdati. Tada mi je Jovana rekla da moram pronaći svoj vlastiti mrak, jer ljudi iz nemoći, tuge i bola rade mnoge ružne, ili samo društveni neprihvatljive stvari. Svi mi, imamo taj mrak, i dobro ga je osvijestiti kako bi znali gdje se ta soba u nama nalazi. Volim i želim da utkam sebe u svoj rad, nekad taj dio mene nije lijep.
Što se samog lika tiče, Brigita je žena koju svi znamo, ostrašćena žena vođena snažnom ambicijom koja je usmjerena na ostvarivanje idealnog života. A publika koja odluči pogledati predstavu će vidjeti gdje je ta slika dovede.
Da li postoji neka anegdota s proba koju ćeš dugo pamtiti, a koju možeš podijeliti s nama?
Ovo su bila dva mjeseca ispunjena konstantnim smijehom pa bih najviše voljela da ste mogli doći na jednu od proba i svjedočiti, jer su neke anegdote neprepričljive. Moja divna ekipa sačinjena od Dine Mušanović, Anje Kraljević, Enesa Kozličića, Borisa Lera na čelu sa rediteljkom Jovanom, i autorskim timom Adisom Vatreš Selimović, Asjom Krsmanović, Tijanom Vignjević, Vladimirom Pejkovićem, našim dragim inspicijentom Senadom Bešićem i cijelom tehnikom i osobljem Kamernog teatra 55, je svaki dan učinila beskrajno zabavnim i ugodnim.
Naučila sam da ne podrazumijevam mirne, radosne i zdrave procese i budem zahvalna na njima.
Zamisli da možeš postaviti jedno pitanje svom liku iz predstave. Šta bi je pitala?
Izgleda li sreća stvarno tako?
„Ljubavnice“ u jednoj rečenici...
Ko sam ja mimo društvenih uloga?
* * *
Do skora,
uživajte u životima koji pišu pozorišne predstave i mijenjajte svijet.
* * *
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Septembar ulazi u posljednju sedmicu, a mi smo izdvojili ono što još stignemo pogledati, poslušati i doživjeti prije nego kalendar prebacimo na oktobar.
Septembar u Sarajevu ima pomalo čudan kulturni status. Tek smo izašli iz mjeseca u kojem grad sedmicama funkcioniše oko projekcija, crvenih tepiha, gostovanja i kasnih večeri, pa bi bilo sasvim logično očekivati mali predah. Ove godine ga, čini se, nećemo dobiti.
Umjesto postfestivalske tišine, ulazimo gotovo direktno u novu teatarsku sezonu. Sarajevo Fest otvorio je mjesec, nova pozorišna scena tek podiže svoju prvu zavjesu, a predstave će se tokom septembra smjenjivati gotovo iz večeri u večer. A onda, taman kada pomislimo da smo napravili plan mjeseca, dolaze večeri zbog kojih ćemo iz Sarajeva gledati prema Mostaru i ostatku BiH.
Zato ovaj tekst ne tretiramo kao završenu listu, nego kao KULTURA.radar za septembar. Sada nam je ostala posljednja sedmica mjeseca i ona je, srećom, daleko od prazne. Još stignemo na balet, uhvatiti posljednje izvedbe jednog od najtraženijih novih teatarskih naslova, glasati za neka nova imena elektronske scene i kraj septembra dočekati uz mjuzikl koji se nakon ljetne pauze vraća pred sarajevsku publiku.
A ispod toga ostavljamo i ostatak mjeseca kakav je bio, kao mali dnevnik svega što je u septembru prošlo kroz scene, trgove, muzeje, festivalske lokacije i gradove širom BiH.
17. Balet Fest Sarajevo ulazi u završnicu, a posljednja festivalska večer rezervisana je za jedan od najpoznatijih naslova klasičnog baleta. U subotu, 26. septembra u 19:30, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo bit će izvedena „Giselle“ Adolphea Adama, u koreografiji i režiji Edine Papo, prema Petipi, Coralliju i Perrotu.
Naslovnu ulogu Giselle igra prvakinja Baleta NPS Tamara Ljubičić, dok u ulozi grofa Albrechta gostuje Lev Semenov, prvak Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu. Predstava će biti izvedena uz pratnju Sarajevske filharmonije pod dirigentskom palicom Darija Vučića, a na sceni su i solisti i ansambl Baleta NPS.
Time Balet Fest zatvara izdanje koje je tokom septembra spojilo izložbu, gostujuće plesne produkcije, razgovore o baletnoj umjetnosti i različite savremene pristupe plesu, da bi finale ipak prepustio klasiku koji na sarajevskoj sceni ima dugu istoriju izvođenja.
Za posljednje dvije večeri septembra već imamo plan. „Sarajevo, moje drago“ vraća se u Narodno pozorište Sarajevo 29. i 30. septembra u 19:30, nakon ljetne pauze i više od 5.500 dosadašnjih gledalaca.
Mjuzikl Zlatana Fazlića Fazle, u režiji Dine Mustafića, ponovo se izvodi uz Sarajevsku filharmoniju, veliki glumački ansambl, Balet i Hor Opere NPS, bend i hip-hop plesače Fresh Generation. Po interesu publike već se svrstava među najuspješnije repertoarske projekte Narodnog pozorišta Sarajevo posljednjih decenija, a nakon septembarskih termina najavljena su i nova izvođenja u decembru.
17. Balet Fest Sarajevo počinje 18. septembra i traje do 26. septembra, pa upravo on sada otvara našu listu. Prvo je na programu izložba „Veliki format“ posvećena prvakinji baleta Suadi Kavazović-Mušović u Galeriji Novi Hram, a zatim se program seli između predstava i razgovora o samoj plesnoj umjetnosti.
Bitef Dance Company 21. septembra u Narodnom pozorištu Sarajevo donosi „Nečistu krv“, dan kasnije u Bošnjačkom institutu slijedi konferencija o literaturi o baletnoj umjetnosti u BiH, dok 24. septembra Virginia Delgado Company iz Španije izvodi „Flamenco Soul“. Finale 26. septembra pripada „Giselle“ Baleta NPS, tačno 185 godina nakon praizvedbe djela.
Ako je početak rada Novog teatra ICIKUM trebao pokazati postoji li publika za njihov drugačiji repertoarni model, „Galeb“ je odgovor dao prilično brzo. Nakon rasprodanog prvog bloka, rasprodano je i svih šest izvedbi drugog bloka od 21. do 26. septembra, što znači da je svaka dosadašnja septembarska izvedba predstave Selme Spahić igrala pred punim gledalištem.
Predstava je 5. septembra otvorila Novi teatar, a ovaj interes publike ujedno potvrđuje i njihov princip igranja predstava u koncentrisanim blokovima umjesto povremenih repriza. Sljedeći naslov već je najavljen: „Deinos“ u koreografskoj postavci Amile Terzimehić, koji nastaje u koprodukciji Novog teatra i Scene MESS.
Ako vam raspored iznad već izgleda malo previše optimistično, postoji i plan koji ne zavisi od tačnog datuma. U Svrzinoj kući je otvorena multimedijalna izložba „Od doma do baštine: Tri stoljeća Svrzine kuće“ autorice Amre Madžarović.
Postavka Svrzinu kuću ne čita samo kao spomenik osmanske stambene arhitekture, nego kao nekadašnji dom, prostor svakodnevice, porodičnih odnosa, tradicije i susreta. Možete je pogledati do 4. oktobra, pa je ovo jedna stavka u kalendaru koju ne moramo ugurati baš između dvije predstave.
Garden of Dreams u septembru nema novi veliki live event koji bih predstavljala kao party, ali ima nešto zanimljivo za pratiti. U toku je faza glasanja za Dreamers Talent Camp, njihov razvojni program za novu generaciju DJ-eva i producenata iz BiH i regije.
Publika može glasati do 27. septembra, nakon čega će kombinacijom glasova publike i ocjena stručnog žirija biti odabrano deset finalista. Njih u oktobru čeka petodnevni mentorski kamp u Sarajevu, a dvoje odabranih kasnije će dobiti priliku nastupiti na Garden of Dreams događaju.
23. septembra Narodno pozorište Sarajevo ugostilo je predstavu „Marlene Dietrich: pet tačaka optužnice“ autora i reditelja Harisa Pašovića, s Mirjanom Karanović u naslovnoj ulozi. Uz nju su igrali Mona Muratović, Elmir Krivalić i Enes Salković.
Predstava Marlene Dietrich zamišlja kroz formu imaginarnog suđenja u kojem se preispituju njeni nekonvencionalni izbori, nezavisnost, privatni život i javna persona. Produkcija je nastala u koprodukciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Mittelfesta Cividale, u saradnji s BNP-om Zenica.
Narodno pozorište Sarajevo novu umjetničku sezonu 2026/27. zvanično je otvorilo premijerom „Gogolja iz pepela“, autorskog projekta Petra Pejakovića i glumačkog ansambla, inspirisanog „Mrtvim dušama“ N. V. Gogolja.
Predstava Gogoljevu satiru i misteriju spaljenog drugog dijela romana prenosi u savremeni kontekst, a glumci se direktno obraćaju publici i ulaze u dijalog s njegovim idejama. Na sceni su, između ostalih, Ejla Bavčić Tarakčija, Vedran Đekić, Merima Lepić Redžepović, Aldin Omerović i Amina Begović.
Ono što smo početkom mjeseca najavljivali kao flamenko turneju kroz tri grada sada je zaokruženo. Ansambl Puerto Flamenco iz Seville nastupom u Tuzli završio je mini turneju kroz BiH, nakon nastupa u Mostaru i Sarajevu, a sva tri gostovanja održana su u okviru Festivala plesa i umjetnosti DANSAR.
Program „PURO“ spojio je ples, vokal, gitaru i udaraljke, uz prostor za improvizaciju i neposrednu komunikaciju izvođača. Ovogodišnje izdanje bilo je važno i zbog toga što je DANSAR prvi put svoj program proširio na Mostar i Tuzlu, dok organizatori već najavljuju nastavak festivala u oktobru kroz DDC Open u Sarajevu.
Ono što smo početkom mjeseca najavljivali sada je već dio septembarskog arhiva. ARGY je 12. septembra nastupio ispod Starog mosta, u prvom izdanju Matinée koncepta izvan Sarajeva.
Večer su otvorili Andrej Jelić i Pablo Panda, a nakon ARGY-ja program su nastavili Alain i Coem. Publika je stigla iz Mostara, Sarajeva, drugih gradova BiH, regije i svijeta, dok su produkcija, scenografija i vizuelni elementi dodatno gradili cijelu priču oko lokacije.
Peto izdanje programa „Kultura na ulice!“ završeno je koncertom solista i Hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo u Svrzinoj kući. Pod dirigentskom palicom Darija Vučića i uz Bakira Samardžića za klavirom, program je donio arije, duete i horske numere Mozarta, Verdija, Bizeta, Wagnera, Čajkovskog i drugih autora.
Time je završen još jedan ciklus programa koji je tokom augusta i septembra operu, balet, dramu i muziku izvodio izvan klasične pozorišne zgrade, na trgove, u avlije i druge javne prostore Sarajeva.
Šesto izdanje FASADA Festivala ovog mjeseca ponovo je promijenilo nekoliko poznatih sarajevskih vizura. Pod temom „Topografije nestajanja“, međunarodni i domaći muralisti ostavili su iza sebe osam novih murala u Hrasnom, pa je još jedan dio grada dobio novu vizuelnu mapu koju ćemo nastaviti otkrivati i nakon završetka festivala.
Program se nije zadržao samo na zidovima. Završne dane obilježili su Toplo-Hladno na Trgu djece Sarajeva, promocija DUK monografije i BSAN magazina, projekcija filma Wholetrain uz razgovor s autorom, a finale se preselilo na parking Zetre uz veliki Graffiti Jam s više od 20 grafitera i grafiterki iz BiH i Evrope, nakon kojeg je festival zatvoren afterpartyjem.
FASADA je tako i ove godine ostavila nešto što ostaje vidljivo i nakon što se festivalski program ugasi — nove radove koji mijenjaju način na koji gledamo dijelove grada kroz koje možda svakodnevno prolazimo.
Osmo izdanje Sarajevo Festa završeno je na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo Sofoklovom „Elektrom“ u režiji grčkog reditelja Dimitrisa Tarlowa i produkciji atinskog Teatra Poreia. Predstava je prošle godine bila veliki hit u Grčkoj, gdje ju je samo u antičkom teatru u Epidauru gledalo više od 16.000 ljudi, a potom i desetine hiljada gledalaca na turneji.
Sarajevsko izvođenje nosilo je i jednu malu historijsku bilješku: bio je to prvi put da je u Sarajevu izvedena predstava nastala prema antičkoj tragediji i producirana u samoj Grčkoj. Time je Sarajevo Fest zatvorio ovogodišnje izdanje koje je kroz temu „Život“ tokom sedmice povezivalo savremeni teatar, kritičku misao i međunarodna gostovanja.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
