Ovaj šarmantni par zaljubljen u skijanje i zimu, odlučio je upravo tijekom najhladnijeg mjeseca, po snijegu, u blagdanskom periodu u Aspenu, organizirati svoje vjenčanje.

Iako se isprva čini pomalo izazovnim s obzirom na vremenske prilike i zahtjeve koje ima organizacija vjenčanja na planini, ova dama je uz svoj tim i članove obitelji uspjela realizirati. I više od toga, svoje vjenčanje je pretvorila u pravu zimsku bajku.

Skije, tople bunde, dekice, pahulje snijega..., sve su to šarmantni zimski detalji koji daju dodatnu toplinu cijelom druženju, kao i fotografijama. 

Da je zimsko vjenčanje na planini uistinu idealna lokacija za organiziranje vjenčanja ovog para, dokazuje i činjenica da su večeru za svoje goste organizirali u restoranu u kojemu su Ian i Etta imali svoj prvi spoj i to na slijepo, ali i činjenica da ju je nedaleko odatle, na planini s pogledom na izlazak sunca, Ian zaprosio skrivajući prsten u upaljaču.

Ova romantična priča se nastavlja i kroz tople fotografije s dana vjenčanja. Dekoracije su bile elegantne, jednostavne, dok su cvjetni ukrasi bili od sezonskog cvijeća. 
Djeveruše su nosile identične crvene haljine i tijare napavljene od maslina.

Već na prvi pogled smo znali da veo koji nosi Etta ima neku svoju priču i to se pokazalo istinitim. Ovaj veo je nosila njena majka na svom vjenčanju i dio je obiteljske tradicije. Datira iz 19. stoljeća što cijelo njeno izdanje čini još posebnijim.

Etta je za svoje vjenčanje birala jednostavnu bijelu haljinu, uz decentnu bisernu ogrlicu te naušnice i narukvicu koje je posudila od svojih sestara kako bi ispunila nepisano pravilo da nosi nešto posuđeno i nešto plavo. Njena frizura je također bila jednostavna – birala je spuštenu jednostavnu urednu pundžu koja se odlično slagala uz sam dizajn haljine.

Večer se nakon ceremonije nastavila u već spomenutom restoranu, uz ples mladenaca, a zatim i ples mladenke s ocem, a prema Ettinim riječima, nakon što je DJ nastupio i rasplesao publiku, čak su i malene djeveruše ostale plesati nakon ponoći.
Više fotografija ovog neodoljivog zimskog vjenčanja u Aspenu otkrijte u nastavku.

Sanela Zukić za Bonjour.ba otkriva kako je SAZU tim od moodboarda, svjetla i povjerenja oblikovao wedding editorial koji izgleda kao modna priča, a ostaje potpuno vjeran paru.

Unutar vjenčanja koje je SAZU tim snimio kao modni editorial

Bijele draperije, stakleni paviljon i Igman na rubu kadra odredili su izgled ovog vjenčanja prije nego što je nastala prva fotografija.

Iza serije stoje Sanela i Amir Zukić, koji čine SAZU Weddings tim, čiji se fotografski rukopis kreće između dokumentarne neposrednosti i editorijalne preciznosti. Sanela je za Bonjour.ba otkrila kako su pristupili vjenčanju koje nije započelo listom obaveznih kadrova, nego moodboardom i povjerenjem.






Mlada im je pokazala fotografije koje voli, naglasila da prepoznaje njihov rad i prepustila im da taj vizuelni jezik prevedu u prostor, svjetlo i odnos para pred objektivom.

Za SAZU tim je to idealan brief. Moodboard služi da tim razumije estetiku koja privlači par, ali ne i da ponavlja već viđene kompozicije.

„Više nas zanima šta je to u tim fotografijama privuklo pažnju nego da napravimo iste kadrove “, objasnila nam je. Bilo je jasno da par želi nešto profinjeno i blago editorialno, ali da fotografije i dalje trebaju pripadati stvarnom vjenčanju.

Čista paleta, bijele draperije i stakleni paviljon vodili su kadar, dok je planina ostala precizno odmjerena kulisa.

„Ideja je bila da priroda bude okvir, a da mladenci i cijeli dizajn ostanu u prvom planu“, rekla nam je Sanela.

Između dokumentarnog pogleda i editorialnog kadra

Fotografije imaju preciznost modnog editorijala, ali ne gube lakoću stvarnog dana. Taj balans ne nastaje slučajno. Dan prije vjenčanja SAZU tim je s parom obišao cijeli prostor, pratio kako se svjetlo mijenja i unaprijed odabrao mjesta za first look i portrete.

Kada je dan počeo, više nije bilo potrebe za traženjem lokacija i donošenjem odluka u hodu. Priprema je SAZU Weddings timu ostavila dovoljno prostora da pažnju usmjere prema ljudima, pogledima i gestama koje se ne mogu ponoviti.




 
Gdje ste se oslonili na dokumentarni pristup, a gdje ste svjesno gradili editorijalniji kadar?

„Kod nas su ta dva pristupa uvijek isprepletena.

Sve što se dešava tokom priprema, ceremonije i zabave fotografišemo potpuno dokumentarno. Tu ne želimo prekidati trenutke niti usmjeravati ljude.

S druge strane, portreti su dio dana kada malo više vodimo par. Na ovom vjenčanju imali smo oko pola sata prije same ceremonije i još desetak minuta poslije, jer je sunce još uvijek bilo dosta jako. Zato smo portrete podijelili u dva dijela i iskoristili ono najbolje što nam je svjetlo nudilo u tom trenutku.“

Portreti su usmjeravani tek toliko da svjetlo i silueta pronađu svoju najbolju liniju. Sve ostalo je SAZU Weddings tim prepustio toku dana.





 

Vjenčanje su pratila dva fotografa i videograf. Dok je jedan objektiv ostajao uz glavne trenutke, drugi je bilježio reakcije porodice, poglede gostiju i detalje koje mladenci često vide tek kada otvore galeriju.

Sanela je njihov pristup sažela u rečenici koja bi mogla stajati kao potpis cijele galerije.

„Na kraju želimo da njihova galerija ne prikazuje samo kako je vjenčanje izgledalo, nego i kako se osjećalo.“

Bliskost koju kamera ne prekida

Scenografija određuje sliku, ali povjerenje odlučuje koliko će joj par dopustiti da priđe. Sanela nam je objasnila da se ta bliskost gradi mnogo prije prvog kadra.

Kako gradite osjećaj intimnosti u fotografijama, a da ne otkrivate više nego što par želi podijeliti?

„Mislim da to najviše dolazi iz povjerenja i osjećaja mira koje parovi imaju u radu sa nama.

Ovaj par nam je od početka dao potpunu slobodu i to se osjeti na fotografijama. Mi nikada ne pokušavamo napraviti nešto što paru nije prirodno. Radije posmatramo kako funkcionišu zajedno i onda ih samo malo usmjerimo kada vidimo da im je to potrebno.

Mislim da naše fotografije ljudi upravo zbog toga osjećaju iskreno, a da ipak dostojanstveno sačuvamo intimu kako para tako i njihove porodice i prijatelja.“

Kadar koji za Sanelu nosi cijelo vjenčanje nije nastao tokom pažljivo vođenog portreta. Riječ je o crno-bijeloj fotografiji na kojoj se mladenci spontano smiju između dva kadra.



 

U njoj vidi njihovu opuštenost, odnos i lakoću koju su dijelili s timom tokom cijelog dana. Fotografija je jednostavna, ali u njoj ostaje sve ono zbog čega se ovakvoj seriji vraća.

Sanelu danas najviše privlače vjenčanja koja imaju vlastiti identitet. Dizajn i estetika ostaju važni, ali tek kada odražavaju par. Takve fotografije s vremenom ne gube značenje jer ne pripadaju samo trenutku u kojem su nastale.

U rad SAZU studija sve češće ulazi i film fotografija. Privlači ih njen sporiji pristup i ograničen broj kadrova, zbog kojeg se svaka fotografija snima s većom namjerom. Taj način gledanja žele sve snažnije prenositi i u digitalni rad.




 

Kada smo Sanelu pitali koja bi pjesma pratila ovu seriju, odabrala je Tebe čuvam za kraj, pjesmu uz koju su mladenci plesali prvi ples.

Ipak, kadar kojem se najradije vraća nastao je između dva portreta, u smijehu koji niko nije morao režirati. Pjesma je pripala trenutku koji su svi gledali, a fotografija onome koji je ostao samo njihov.
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Fotografija i video: @sazuweddings    
Planiranje: @weddings_by_nadira   
Venue: @hotelmonti.sarajevo   
Stakleni paviljon: @altera_event_tent   
Dekoracije i cvijeće: @studio.sare   
Content creation: @trulyyourscontent   
Make up: @petrabracicmakeup   
Kosa: @filipovich96   
Vjenčanice: @laperla_vjencanice