Vrijeme je da zavirimo u još jedan stilski uređen dom, koji će biti prava poslastica za interijer entuzijaste/-ice.

Josipa Maras, vlasnica je brenda Studijo Wallart, tapete koje su do sada osvojile mnoge nagrade u različitim kategorijama. Nasmijanu i harizmatičnu Josipu smo već ranije upoznali kroz Bonjour.ba priče gdje smo se upoznavali s brendom Studijo te govorili o novim kolekcijama ručno rađenih tapeta. 

 

Josipa Maras 

No, danas je Josipa u nešto drugačijoj ulozi na Bonjour.ba. Naime, zavirili smo u njen dom uređen uz pomoć arhitektonskog studija Belinda Design. 

,,Uređenje vlastitog stana bila je želja koja je dugo godina stajala pri samom vrhu wish liste. Odmah nakon kupnje stana, znala sam tko će mi raditi interijer. S Belindom sam se povezala preko posla u samim početcima i to je bila ljubav i klik na prvu.'' – otkrila nam je Josipa. 

 

,,Prije samog procesa dizajniranja, nas dvije smo pošle koje tonove želimo. Moji zahtjevi su bili da želim bež - sive tonove, puno tekstura istog tona, jedan ton drveta i neke stvari u crnoj boji jer obožavam kontraste i poigravanja dinamikom. Moram reći da se Belinde svaki dan sjetim jer je vrhunski odradila posao i nama ostavila interijer za uživanje i jednostavnost.'' – dodala je. 

 

Bez obzira o kakvom uređenju doma je riječ, uvijek su detalji ti s kojima se vlasnici najprije povežu, a jednu umjetnicu poput Josipe smo morali upitati koji je to detalj u njenom domu koji bi opisala kao omiljeni. 

,,Tijesna je borba između kutne garniture i kuhinjskog otoka. Ja sam veliki gurman koji voli kuhati i poprilično puno vremena provedem u kuhinji, ali zbog poslovnih i privatnih obaveza sam kronično željna kauča i opuštenog ležanja na njemu s mužem i djecom. Tako da iz puste želje biram kauč.''  - kaže Josipa. 

 

,,Sve tapete, Moustache dječje stolice, knjige od Balaševića i Marka Babića, ručno šivane životinje nastale u rukama moje mame, Ditre krevet, Prostoria garnitura i pomoćni ležaj, posteljina i mirisne svijeće hrvatskog branda Moel, posteri Mateje Kovač i vaza branda 101 Copenhagen.'' – nadodala je Josipa. 

 

U našem omiljenom hobiju, zavirivanja u interijere dragih ljudi, uvijek volimo vidjeti da se pri kreiranju interijera obratila pažnja i na potrebe najmlađih ukućana, a Josipa ima i najdivniju priču na ovu temu. 

,,Ja sam većinu svog života u Hercegovini provela bez svoje sobe i to mi je bila velika želja i predmet maštanja. Ne znam za kojim stvarima će oni žaliti kad odrastu, no duboko vjerujem da neće za sobama. Za Pavlinu sobu sam nacrtala tapetu Cvjetna polja. U fazi projektiranja stana, pogledala sam film „Toma“. Jutro nakon, s vidnim posljedicama gušenja u suzama, ustala sam i krenula crtati. U filmu kažu da bi Cvjetna polja dao za Ljiljanu. Ja sam ista dala za svoju Pavlu.''

 

Kao osobu koja se bavi kreiranjem tapeta, posebno nas je zanimalo koliko su tapete zastupljene u njenom domu. Samo ćemo reći da nam odgovor: ,,Tapete krase gotovo 220 m2 površine mog stana,'' govori dovoljno o ovoj ljubavi. 

 

* * * 
Foto: Berislava Picek/Cropix

U Tuzli je izgrađena kuća koja dokazuje da arhitektura može biti i utočište i nada, a sada je prepoznata i na svjetskoj sceni.

Roditeljska kuća u Tuzli, projekat studija Normal Laboratorija, našla se na ovogodišnjoj longlisti Dezeen Awards za 2025. godinu, jednom od najutjecajnijih međunarodnih priznanja u arhitekturi i dizajnu. 

U konkurenciji od preko 4.300 prijava iz 89 zemalja, upravo je ovaj bh. projekat izdvojen među najbolje u kategoriji leisure & wellness. Ovaj uspjeh ne predstavlja samo arhitektonsko priznanje, već i potvrdu da ideja nastala iz empatije i potrebe zajednice ima univerzalnu snagu.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by normal laboratorija (@normal_laboratorija)

Roditeljska kuća u Tuzli nastala je na inicijativu udruženja Srce za djecu oboljelu od raka, s ciljem da pruži dostojanstven i siguran smještaj mališanima na liječenju i njihovim porodicama tokom terapija na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.





Arhitektonski zadatak bio je istovremeno zahtjevan i dirljiv: osmisliti prostor koji neće biti hladan institucionalni objekt, već mjesto nalik domu. 

Rezultat je objekat koji gotovo lebdi iznad prirodnog terena i time čuva postojeću vegetaciju. Takvo rješenje podsjeća na tradicionalnu bosansku sojenicu, dok istovremeno unosi savremenu prostornu dinamiku.

Kuća je koncipirana kroz četiri volumena sa prepoznatljivim kosim krovovima, čime se razbija masivnost građevine i stvara osjećaj intimne, domaće atmosfere. 

U njoj se nalazi pet stambenih jedinica, zajednička kuhinja i trpezarija, igraonica za djecu te prostori za podršku porodicama.

Velika pažnja posvećena je i energijskoj efikasnosti: orijentacija prema jugoistoku omogućava maksimalno korištenje prirodne svjetlosti i pasivnog grijanja, dok zeleni krov i ventilirana fasada doprinose održivosti objekta. 

Prozori i otvori pažljivo su raspoređeni kako bi omogućili povezanost s okolinom i pružili osjećaj mira i otvorenosti.




 Materijali korišteni u izgradnji birani su zbog svoje izdržljivosti, prirodnosti i ljudske mjerljivosti, stvarajući prostor koji nije samo funkcionalan, nego i topao.



Roditeljska kuća u Tuzli već je ispunila svoju najveću svrh pružila je utočište, toplinu i dostojanstvo porodicama u najtežim trenucima.

 Sada, prizananje i na međunarodnoj arhitektonskoj sceni potvrđuje vrijednost projekta i njegovu snagu da inspiriše i izvan granica Bosne i Hercegovine. Nakon objave longliste u septembru, shortlist će biti poznat u oktobru, dok će pobjednici ovogodišnjih nagrada biti proglašeni krajem novembra.
 

Foto: Normal Laboratorija