Dolaskom jeseni, uvijek se u meni „probudi“ onaj love-hate osjećaj, dijelom zbog minusa na termometru, dijelom zbog osjećaja topline ispod nekoliko slojeva vješto složenih komada.

Otpor prema teškoj zimskoj garderobi „fenomen“ je koji smo svi bar jednom u životu doživjeli, vodeći se više praktičnošću, nego estetikom.  Moda u funkciji praktičnosti vrlo rijetko je bila karta na koju se primarno igralo, no, tokom nekoliko posljednjih sezona cijela stvar se znatno promijenila. Od oversized kaputa, vješto izrađenih vunenih pelerina do trendy gumenih čizama, trendovi su se velikim dijelom podredili kreiranju udobnosti, čak i ispod gomile teških zimskih komada. Ako smo ponekad, čak i na tren, poželjeli da sve one praktične stvari nekim čudom postanu i moderne, onda smo u pravom dobu i nevjerojatno zanimljivoj sezoni.

Praktične i neodoljive, gumene čizme su svojim klasičnim, ali istovremeno i trendovskim dizajnom osvojile ormare trendsetterica širom svijeta. Od onih svevremenih jednobojnih do onih sa vješto ukomponovanim detaljima poput kaišića, mašnica i svilenih traka, gumene čizme su, čini se, preuzele primat u carstvu čizama.  Iako je prije samo nekoliko godina bilo gotovo nemoguće zamisliti da će ovaj, na prvi pogled, beznačajni oblik čizama preplaviti ulice i zaludjeti street stylere, sada je gotovo  nemoguće pronaći modnu kuću koja ih nije uključila u dio svoje linije.

Gumene čizme, mada jednostavnih oblika i bez mnogo istupa u njihovom obliku, su onaj savršeni par čizama koje bez obzira na stil, svaku kombinaciju u trenu pretvaraju u trendy i modernu. Osim činjenice da nam ih jesen nameće kao jedini izbor tokom hladnih kišnih dana, gumene čizme su nam nametnute i kao neodoljiva stilska preporuka.

Zahvaljujući svom privlačnom izgledu i mogućnosti kombiniranja uz različite  odjevne komade, gumene čizme se mogu tranformisati i vrlo dobro snaći u ulozi vrlo primjetnog detalja u poslovnoj, dnevnoj, ali i večernjoj kombinaciji!


 

London ovog juna ponovo potvrđuje zašto ga mnogi smatraju jednom od najuzbudljivijih evropskih prijestolnica umjetnosti.

Dok se širom grada otvaraju nove izložbe, sajmovi i kulturni programi, pažnju nam je privukla jedna priča koja počinje mnogo bliže kući.   

Večeras se u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Londonu otvara grupna izložba HOME: Mapping the Horizon, koja okuplja sedam bosanskohercegovačkih umjetnica čiji su životni i profesionalni putevi isprepleteni između Sarajeva, Bosne i Hercegovine i Ujedinjenog Kraljevstva.

Već nakon prvog susreta s vizualima izložbe bilo je jasno da ovo nije još jedna priča o migracijama ili nostalgiji. Kroz slikarstvo, ilustraciju, skulpturu, fotografiju i arhitekturu umjetnice istražuju šta zapravo znači osjećaj doma kada se život odvija između različitih gradova, jezika i kultura.   



 

Kada dom postane pitanje, a ne mjesto  

Polazeći od ideje da dom nije nužno fizički prostor nego iskustvo koje se stalno iznova gradi, izložba HOME: Mapping the Horizon istražuje život između onoga što ostavljamo iza sebe i onoga što stvaramo na novim horizontima.   

Kustosica Tatjana Palinkašev okuplja sedam umjetnica koje dijele iskustvo života između Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, ali svaka od njih toj temi pristupa iz potpuno drugačijeg ugla.   



U središtu izložbe nalaze se pitanja pripadnosti, identiteta, kontinuiteta i kulturnog nasljeđa. Umjesto jednog odgovora, posjetioce očekuje sedam različitih interpretacija doma.  
 

Između igre i pripadanja: Svijet Davorke Anđelić    
 

Umjetnica Davorka Anđelić kroz fotografiju i ručno izrađene figure Tilly i Milly istražuje kako izgleda potraga za mjestom kojem pripadamo. Njene male junakinje pojavljuju se u pejzažima Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, uvijek pomalo između dva svijeta.  

Kroz motive igre, djetinjstva i mašte, Anđelić otvara pitanja identiteta koja su istovremeno vrlo lična i univerzalna. Njeni radovi djeluju nježno na prvi pogled, ali ispod površine nose slojeve iskustva, izmještanja i potrebe za povezivanjem. U njima dom postaje nešto što tražimo, a ne nešto što nam je unaprijed dato.  




 

Jasna Bell i most koji povezuje vrijeme    
 

Za Jasnu Bell dom se pojavljuje kroz sjećanje, pejzaž i simbol Latinske ćuprije u Sarajevu. Nakon što je početkom rata napustila grad, slikarstvo postaje njen način povratka mjestima koja više ne može doživjeti na isti način kao nekada.   

U njenim djelima most nije samo arhitektonski element nego simbol kontinuiteta i veze između prošlosti i sadašnjosti. Kroz bogate slojeve boje i svjetla Bell istražuje kako uspomene mijenjaju naš odnos prema prostoru.   

Njeni radovi podsjećaju da ponekad najduže putovanje nije ono kroz geografiju nego kroz vlastito sjećanje.  



 

Aida Bratović o domu kao prostoru koji se gradi životom  

Jedina arhitektica među umjetnicama, Aida Bratović dom promatra kroz prostor, atmosferu i način na koji ljudi nastanjuju interijere. Njeni projekti, od londonskih rezidencija do međunarodnih realizacija, pokazuju kako dom nastaje kroz slojeve iskustava, predmeta i priča.   

Njen rad dobro je poznat i našim čitateljima jer smo i zavirili iza vrata londonskog studija STUDIOAida i razgovarali s njom o filozofiji stvaranja prostora koji spajaju arhitekturu, umjetnost i lične priče klijenata.  

Na jednoj strani nalaze se bogato uređeni interijeri ispunjeni umjetninama i naslijeđem, a na drugoj minimalistički prostori u kojima materijali sami pričaju priču.   

U oba slučaja fokus ostaje na čovjeku i emociji koju prostor stvara. Bratović nas podsjeća da dom nikada nije samo dizajn, nego način života.  

Foto: Michael Sinclair, Rachael Smith Photography, Mark Bolton, Duško Miljanić  
 

Aleksandra Nina Knežević i novi život stećaka  

Grafička dizajnerica i ilustratorica Aleksandra Nina Knežević inspiraciju pronalazi u jednom od najvažnijih simbola bosanskohercegovačke kulturne baštine: stećcima.   

Njihove motive prevodi u savremeni vizualni jezik kroz seriju radova koji spajaju tradiciju i savremenost. Crna, bijela i crvena boja, pojednostavljene forme i simboli ljubavi stvaraju prepoznatljiv autorski rukopis.   

Umjesto da prošlost posmatra kao nešto završeno, Knežević je koristi kao polazište za nove priče. U njenim radovima dom postaje kulturno sjećanje koje možemo nositi sa sobom bez obzira gdje živimo.  




 

Aleksandra Kokotović i predmeti koji pamte  

Skulpture i instalacije Aleksandre Kokotović nastaju transformacijom svakodnevnih predmeta u snažne nosioce značenja. Klupko vune, ibrik ili fragmenti urbanog pejzaža pretvaraju se u umjetnička djela koja govore o sjećanju, izdržljivosti i identitetu.   

Kroz metal, konstrukciju i materijalnu transformaciju umjetnica istražuje šta ostaje kada funkcija nestane, a ostane samo trag iskustva. Njeni radovi djeluju istovremeno poznato i pomalo uznemirujuće, upravo zato što preispituju naše razumijevanje doma. U njima je dom nešto što preživljava promjene oblika.  

Foto: Željko Jovanović  
 

Nina Pirić i mapa mjesta kojima se vraćamo  

Slikarica Nina Pirić stvara male vizualne zapise mjesta koja su joj tokom života pružila osjećaj pripadanja. Njeni pejzaži i apstraktne kompozicije ne prikazuju konkretne lokacije koliko emocije koje su uz njih vezane.   

Kroz boju, svjetlo i atmosferu nastaje svojevrsna emocionalna kartografija. Svaka slika djeluje kao kratko zaustavljanje na putu, uspomena koju ne želimo zaboraviti.   

Njeni radovi podsjećaju da dom ponekad postoji samo u trenutku koji želimo sačuvati.  



 

Sonya Radan i niti koje povezuju generacije  

U radu Sonye Radan centralno mjesto zauzimaju žene, ručni rad, naslijeđe i svakodnevni rituali koji se prenose generacijama. Umjetnica u svoje slike ugrađuje stvarnu čipku i druge tekstilne elemente, pretvarajući ih u nosioce porodične memorije.   

Motivi tkanja, šivanja i zajedništva postaju metafora za načine na koje gradimo identitet. Njeni radovi govore o otpornosti, nježnosti i kontinuitetu koji opstaje uprkos promjenama.   

Dom se ovdje ne nalazi u prostoru nego u rukama koje nastavljaju prenositi priče dalje.  



 

Izložba koju možete istražiti i nakon Londona  

Iako se izložba otvara večeras u Londonu i traje do 1. jula, njena priča ne završava unutar zidova Ambasade Bosne i Hercegovine. Posjetioci će putem QR koda moći pristupiti i digitalnom katalogu koji detaljnije predstavlja kustoski koncept, umjetnice i njihove radove.   

To znači da ovu priču o domu, pripadanju i identitetu možete istražiti bez obzira nalazite li se u Londonu, Sarajevu ili bilo kojem drugom gradu.  




Možda je upravo to i najljepši zaključak izložbe HOME: Mapping the Horizon. Dom nije uvijek mjesto na koje se vraćamo. Ponekad je to priča koju nosimo sa sobom.  


 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Fotografije su ustupljene od strane umjetnica, osim gdje je drugačije naznačeno