Amela Ivković O’Reilly je diplomirana nutricionistica koja sebe opisuje kao suosjećajnu, pozitivno upornu i hedonisticu. Završila je studij nutricionizma, a trenutno pohađa magistarski studij na Middlesex univerzitetu u Londonu. Član je udruženja nutricionista Irske, udruženja nutricionista Velike Britanije i kraljevskog medicinskog udruženja Velike Britanije.

Surađuje sa stručnjacima na polju nutricionizma, herbalizma, osteopatije, refleksologije, akupunkture, kognitivne psihologije i sporta, a svoje znanje redovito dijeli i na društvenim mrežama putem edukativnih postova, kao i kreativnih recepata.
Amela je odlična sugovornica na temu zdravlja i imuniteta, izgradnje i održavanja dobrih prehrambenih navika, ali i zdravijih rituala. U razgovoru s njom, otkrili smo nekoliko odličnih trikova za još balansiraniju svakodnevicu.

***
Kako je počela vaša ljubav prema nutricionizmu?

Školovala sam se u Sarajevu, Grazu, Dublinu, Londonu. Provela sam mnogo godina u ispitivanju važnosti hrane koju jedemo. Naučila sam o osnovama ishrane i ulogama hranjivih sastojaka i njihovoj ulozi na naše zdravlje kroz različite medicinske studije. Saznala sam o korelaciji između određene hrane i bolesti kojima smo okruženi. Hrana je neko vrijeme postala nešto što treba mjeriti, kontrolisati, ukloniti i izolovati. Studirala sam i eksperimentisala sam s vlastitom ishranom i počela sam da pronalazim svoj put. Nakon proučavanja ishrane, imala sam priliku da kroz različite kulinarske škole u različitim zemljama širom svijeta završim kurseve kuhanja, saznavajući ono što nisam naučila na fakultetu. Naučila sam o okusima, kulturnoj tradiciji i temeljima zdravlja različitih zemalja. Moj striktan stav prema hrani, kao nešto što treba manipulisati i upravljati, počeo je da se omekšava, pošto sam bila izložena svijetu zadovoljstva i radosti kuhanja. Tokom godina, dok sam radila na različitim klinikama i sa različitim klijentima, shvatila sam da postoji još jedan faktor koji nisam u potpunosti uzela u obzir. Osoba. Kad sada pričam o hrani, čvrsto je smjestim u središte slike. Ne radi se o vođenju kroz labirint hranljive ishrane i prijedlozima za kuhanje. Riječ je o otkrivanju gdje je osoba sa svojom svakodnevnom ishranom i navikama u ishrani. Radi se o razumijevanju kako se toj osobi hrana dopada, kako se osjećaju, koliko je važna u njihovom svakodnevnom životu i kako im može pomoći da se bolje osjećaju, da stvore osjećaj blagostanja. Konstantno smo bombardovani informacijama iz svijeta nauke, dok saznajemo koliko je važna hrana koju jedemo i odakle je, trudimo se da pronađemo način da se vratimo sebi. Moramo početi da istražujemo i pronalazimo svoj put ka tijelu u kome se osjećamo dobro i odnos prema zdravoj hrani koji je prihvatljiv za nas.

Foto: Almir Durgut

Sve više pričamo o važnosti kreiranja zdravijih navika, no, mnogima se javlja upitnik odakle započeti. Što su prvi koraci koje trebamo napraviti u kreiranju zdravije svakodnevnice?

Hrana - naša potreba za njom je primarna, ali naš odnos prema njoj je složen; naša tijela se još uvijek odnose prema hrani kao da smo u svijetu gdje preživljavamo, ali je hrana postala više nego dostupna; naša urođena žudnja za slatkišima i mastima i njihova sveobuhvatna dostupnost, čini se da nas sada vode na put tjelesnog uništenja. Hrana je puna složenih, biološki aktivnih molekula koji imaju ogroman utjecaj na naše zdravlje. Mi smo ono što jedemo - hrana koju jedemo definiše život koji vodimo.
No, bez obzira na to koliko su nam naučna istraživanja dostupna ili koliko smo u mogućnosti da eksploatišemo hranu kao agent zdravlja, mi ćemo još neko vrijeme imati isključivo uživanje na umu. Hraniti zdravlje i zadovoljstvo u isto vrijeme je za neke osobe nemoguće postići. Uspostavljanje ravnoteže može biti teško, preplavljeno komplikacijama i zbunjujuće između ostalog zbog marketinških poruka proizvođača hrane.

Koje su loše prehrambene navike najčešće među bh. damama i muškarcima prema vašem mišljenju i kako ih mijenjati?

Bosanci i Hercegovci jedu previše brašnaste hrane pomiješane sa lošim masnoćama. Naučeni smo tradicionalno da se oslanjamo na kalorije iz žitarica, pogotovo pšenice – jeftinije je i brže!
Uzevši u obzir da smo podneblje koje je često prolazilo kroz ratove, potreba da se jede/prejeda kako ne bi smo bili dugoročno gladni i da imamo 'pozitivan višak' već je dio našeg genetskog koda. Na nama je sada da diferenciramo zdravu glad od potrebe da nahranimo duhove prošlih generacija i da smanjimo unos praznih kalorija ( iz žitarica), a fokus stavimo na povrće, zdrave masnoće i protein.
Kreiranje menija koji će naše tijelo nahraniti i pružiti energiju također je upitnik za mnoge. Koje namirnice ili skupine namirnica trebamo dodati na naš tjedni meni i zašto?
Kada pomislite na kreiranje sedmičnog menija (veliki sam pobornik planiranja i organizacije što je direktno vezano sa zdravim životom) fokus stavite na sezonsku i lokalnu hranu. Ono gdje ljudi generalno griješe je da o doručku ili sljedećem obroku razmišljaju dok su gladni, što često rezultira brzim i nezdravim izborom obroka. Ako ste se tokom vikenda (ili izaberite jedan do dva dana u sedmici) opskrbili povrćem, sirom, mesom, jajima, ribom, mesom i voćem, vi zasigurno imate sve mogućnosti kreiranja zdravog obroka.

Foto: unsplash.com

Kako kontrolirati unos šećera?

Unos šećera se kontroliše unosom zdravih balansiranih obroka. Ako je obrok sastavljen od zdravih proteina, masnoće i povrća, vaše tijelo neće imati 'skakanje' inzulina što za posljedicu ima potrebu za šećerom. Kada uzmete nešto slatko, to vuče uzročno posljedičnu vezu, a ne zaboravimo da je šećer najjača droga na svijetu (8 puta ovisniji od kokaina) tako da će šećer hraniti šećer iz prostog razloga što dobijamo kratkotrajni efekat hormona sreće- dopamina, koji kada 'padne' stvara efekat žudnje za još šećera i tako se vrtimo u krug ….

Fizička aktivnost je također jako važna. Koje aktivnosti preporučujete za početnike?

Bitno je početi. Šetnja, brzi hod, odlazak na planinu, ples, biciklo. Samo se pokrenite. Onda kao sa šećerom, dobivate divne hormone sreće dopamine i endorfine i tijelo će željeti više aktivnosti, dobivate bitnu mišićnu masu, koja ima mogućnost da vam ubrza metabolizam i formula za uspjeh je tu. Da li je to joga, pilates, fitness trening -bitno je da vam godi i da imate rezultate koji vama kao pojedincu odgovaraju.

Koliko okolina utječe na naš izbor zdravih navika? Kako ostati ustrajan?

Naše okruženje je veoma bitno. Ja se često našalim sa svojim klijentima, da kada muškarac bira da ozdravi, on regrutuje sve oko sebe – mamu, suprugu, kćerku pa i punicu, a žene ostaju na samo-intrervenciji i često ako nisu okružene istomišljenicima ne uspijevaju da grade zdrave životne navike jer se prilagođavaju većini u porodici/okolini. Zato birajte svoju okolinu mudro i tražite podršku. Ako ste npr. mlada mama koja se nosi sa viškom kilograma nakon poroda (uz to dojite, ne spavate, itd) delegirajte zdrave obroke – mama, svekrva, prijateljica, muž, kolegica – svi oni koji se nude da pomognu neka to i urade.

Kako graditi imunitet kroz cijelu godinu, a posebice u ovom periodu ?

Imunitet nije fiksna materija. Postoji urođeni i stečeni. Stečeni se gradi našim stalnim ulaganjem a kao posljedica nam daje najzdraviju verziju nas. Ako smo skloni proljetnim alergijama i kada polen u zraku u proljeće bukne i dobijemo reakciju, tada smo već velikim dijelom zakasnili. Taj imunitet se stvara tokom zimskih mjeseci kada jedemo probioticima bogatu hranu, turšije, kiselo povrće, korjenasto povrće. Onda kada dođe proljeće mi imamo našu 'vojsku' koja je spremna za udare i odbranu. Naš imunitet je velikim dijelom definisan zdravljem naših crijeva. Naša crijeva su obložena bakterijama i ako te bakterije nisu balansirane – trebaju nam dobre kako bi se borile sa izazovima patogena (virusa, bakterija, gljivica) nastaje bolest. Ne zaboravimo da gripa i temperatura nisu nužno uvijek loši. iako su to ponekad neugodne pojave, one su znakovi da vaše tijelo radi svoj posao. Temperatura oslobađa bijele krvne ćelije, poboljšava rad metabolizma i sprečava da se određeni mikroorganizmi množe. Tada trebamo odmor, puno tekućine, sna i naravno određenu suplementaciju. Šećer je imunodepresant i ako ste jeli slatku hranu potrebno je imunom sistemu do 4 sata da se oporavi od udara i da onda počne funkcionisati normalno. Ako u tih 4 sata dođete u dodir sa patogenom, vaši odbrambeni sistem je oslabljen i imate veliku šansu da se razbolite. Stres je još jedan bitan imunodepresant, vodite računa da kada ste pod stresom, ne idete po čokoladu kako bi ste dodali ulje na vatru, uzmite extra vitamin C i cink.

Foto: unsplash.com

Koliko su odmor i san važni za naše zdravlje? Koji bi koraci po vama trebali biti dio naše večernje rutine?

San je ključan u jačanju našeg imuniteta kao i gradnje naših hormona. Ne postoji magična pilula sna kojom se on može nadomjestiti! Ono što je bitno naglasiti da ne brojimo sate sna, već kvalitet sna. Moramo ići u krevet prije 11:00, jer se u periodu do 11:00-1:00h ujutro repariraju i grade vaši hormoni, onda nastupa jetra, bubrezi, srce… Naše tijelo funkcioniše u savršenom cirkadijanskom ritmu i isključivo se reparira i gradi u tom ključnom periodu sna od 11:00h uvečer do 5h/6h ujutro.

Kako i kod djece razvijati zdrave navike?

Djeca su ogledalo porodice. Koliko vremena provodite sa vašom djecom u kuhinji, u kupovini zdravih namirnica, za stolom je definicija njihovih zdravih navika koje će ih pratiti čitav život. Često kada radim u školama ili na individualnim konsultacijama, roditelji se žale kako djeca ne jedu povrće. Ako vi ne jedete brokulu za stolom, neće ni vaše dijete. Primarno zdravlje se gradi u kući, za stolom. Primarno zdravlje se ne gradi u školi, ambulanti, bolnici! Sasvim je uredu da dijete pojede slasticu ili neki brzi obrok, ali to su obroci koji nas ne definišu. Bitno je ono čime ih hranimo svaki dan za trpezom i kako ih učimo vlastitim primjerom!

Što vi radite u slobodno vrijeme i kako punite baterije?

Ja uživam u prirodi. Moja velika ljubav su planine, stijene i more. Radim puno i s bolesnim ljudima i nakon radne sedmice odlazak u prirodu je za mene neophodan element balansa. Moj divni sin Liam, uski krug fenomenalnih bliskih prijatelja i naš pas Sky to iskustvo čini još ljepšim i bez njih to ne bi bilo isto. Volim da čitam, ne gledam televiziju i ne slušam radio, tako u večer ponekad pogledam nešto sa sinom Liamom na Netflixu i onda obavezno čitanje i čaj. Putovanja mi hrane dušu i kada god imam priliku da putujem zaista uživam svim čulima. Da li je to odlazak u Kladanj, Beograd ili Lisabon, sve je jednako bitno. Ljudi, boje, hrana, mirisi sve to je protkano u impresum i na tome sam zahvalna, jer upoznajući druge ljude učimo o sebi i rastemo.
I da-kuham, veoma volim da kuham za ljude koje volim, to me opušta i čini jako sretnom! Imam sada i svoj Youtube kanal – Amelina kuhinja, gdje dijelim zdrave recepte.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Amela Ivković O'Reilly (@amela_nutritionist)

Često na svojim društvenim mrežama dijelite i dojmove s izleta i planinarenja. Koja vas je lokacija najviše oduševila?

Moj rahmetli partner Armin Gazić i ja smo u februaru ove godine popeli na vrh Afrike, Kilimanjaro. To je zaista za mene najljepša planina, izazovna, različita u svakom svom segmentu od flore i faune i izlazak sunca na vrhu Afrike je najdivnije planinarsko iskustvo. Beskrajno sam zahvalna što sam imala priliku da ovo iskustvo podijelim sa mojom ljubavi kojem sam do svog zadnjeg daha zahvalna što mi je probudio avanturistički duh. Sada taj naš uspjeh ima još jednu posebnu notu vrijednosti!
Uvijek slavim i divim se ljepoti naše zemlje i koristeći se Arminovim riječima – da imamo 3 života ne bi nam bilo dovoljna da obiđemo sve ljepote naše divne Bosne i Hercegovine.

Koje su knjige o zdravlju ostavile naviše utjecaja na vas?
 

Teško pitanje, ima ih baš mnogo. Ako baš moram da izdvojim tri (fokusirat ću se na one koje bi bile interesantne i osobama kojima nutricionizam nije profesija a voljeli bi da znaju više o zdravlju i zdravoj ishrani) onda bi to bile:

• Cooked, autor Michael Pollan (autor mnogih fantastičnih knjiga). Njegovo pisanje je osvježavajuće, tako zdravorazumsko da sam odmah postala veliki fan. Njegova knjiga "Kuhano" fascinantno gleda na četiri klasična elementa vatre, vode, zraka i zemlje i kako se koriste za pretvaranje onoga što nalazimo u prirodi u hrani i piću koje poznajemo i volimo. Ova knjiga dijeli njegovu priču o učenju kuhanja s kuharima svjetske klase koristeći elemente, uključujući roštiljanje na vatri, kuhanje s tekućinom, pečenje kruha (koji je zapravo uglavnom zrak) i fermentaciju zemaljskim bakterijama.
• Nourishing Traditions - Prva prava knjiga o hrani koju sam ikad pročitala. Ova će knjiga zauvijek držati drago mjesto u mom srcu i na nju se pozivam i sada. Nourishing Traditions je klasičan tekst o pravoj hrani i pruža vam sve što je potrebno za preuređivanje vaše prehrane od prerađene do hranjive i tradicionalne. Zašto je puter zdrava hrana, zašto su životinjske masti dobre za vas, kako pravilno pripremiti žitarice i još mnogo toga naučit ćete u ovoj praktičnoj i zabavnoj knjizi!
• Nutrition and Physical Degeneration, autor Weston A. Price - je klasika. Knjiga je super čitanje za one koji su spremni dublje kopati u ishranu i tradicionalne kulture. Dr. Price je bio zubar koji je proučavao utjecaje loše ishrane i moderne prerađene hrane na razvoj kostiju u licu i ustima. Kako bi bolje razumio i bolest i zdravlje, proučavao je autohtone ljude u 14 zemalja koji su imali izvrsno zdravlje i naučio neke zajedničke karakteristike tradicionalne ishrane. Ova knjiga također pruža fascinantan pogled na štetne efekte moderne prerađene hrane kada nju jedu populacije koje su ranije jele svoju tradicionalnu ishranu. Ovo je knjiga koja otvara oči!

3 stvari koje napravite ujutro kad se probudite?

Topla voda sa limunom i đumbirom, produženi espresso sa kokosovim ili regularnim puterom, plan i program za dan koji slijedi.

Omiljeno jelo?

Još jedno izazovno pitanje, volim puno toga iz različitih kultura i zemalja. Ono baš, baš omiljeno jelo je kada mi moja mama napravi Bamiju, po receptu moje rahmetli nane.

***
Foto: Almir Durgut
Razgovarala: Dijana Ćavar

Vodimo vas iza scene. Iza teatarskih daski, van poznatih stolica i kroz hodnike kojim vjerovatno nikada niste prošetali.

Bonjour.ba je kroz sve svoje rubrike i dosadašnje priče ušao u njihovu srž i donio vam suštinu strasti i svega što sa sobom nose lifestyle, moda, zdravlje i ljepota. Došao je trenutak da osjetite kako kuca srce kulture u Bosni i Hercegovini. Odlučili smo povesti vas sa sobom na jedno putovanje, kojem još nikad niko nije uspio odrediti krajnju tačku. 

Nevena Divčić, novinarka Bonjour ba i Nadine Mičić, glumica

Jeste li spremni zaviriti u garderobere, makeup room i skrivene prolaze pozorišta? Šta su izazovi kostimografima, režiserima i imaju li glumci tremu i nakon hiljaditog izlaska pred publiku? Ako volite kulturu i umjetnost, onda ste sigurno već opremljeni jedinom stvari koja vam je potrebna za polazak na ovaj put - radoznalost. 

Iza scene prvi put idemo sa Nadine Mičić. Predstava "Ljubavnice" će svoje premijerno prikazivanje imati večeras, 11.12. u Kamernom Teatru 55. O ovoj predstavi Sarajevo "šuška" već dugo, nakon prve promjene datuma premijere želja za zauzimanjem mjesta na nekoj od teatarskih stolica postala je još veća jer su svi razgovarali o njoj i dobijali nova saznanja koja su povećavala želju za gledanjem.




Sa Nadine smo, dok se spremala za generalnu probu, razgovarali o svemu što ćete nju i njene kolege poželjeti pitati kada izađete iz Kamernog. 


Predstava „Ljubavnice“ istražuje položaj žena u savremenom društvu. Kako si ti kao glumica doživjela poruku koju nosi? Postoji li neki dio teksta Elfriede Jelinek koji te je posebno dirnuo ili potaknuo na razmišljanje?  

Predstava “Ljubavnice” je nastala po istoimenom romanu nobelovke Elfriede Jelinek koji je napisan 1975. godine. Ističem ovu godinu jer će publika moći vidjeti koliko je roman i dalje strahovito aktualan. Volimo se koristiti terminom savremenog društva, savremene žene i savremenog muškarca, ali istina je da su mnoge naše vrijednosti i načini bivstvovanja i dalje duboko nazadni, uređeni postulatima patrijarhata i normama društva koje je izrazito tradicionalno.

Ovaj fantastični roman je pisan sarkastičnim i provokativnim jezikom, podrugljivo se odnosi prema svim ovim normama i demistifikuje ih. Veliki je izazov misliti i govoriti te replike, ali još veći razumijevanje likova koje igramo. Da vam ne bih isuviše otkrivala, ova predstava se bavi položajem žene iz jednog potpuno drugog rakursa, bavi se iz grča u želudcu, iz naivnosti i zavodljivosti života.




Jovana Tomić je nagrađivana rediteljka s prepoznatljivim stilom. Kakav je bio proces rada s njom? Da li te je u nekom trenutku iznenadila svojim pristupom?  

Moja je želja bila raditi sa Jovanom. Mnogo sam čula o njenom radu kako od kolega iz Srbije, tako i ovdje, s obzirom na to da je prošle godine režirala u SARTR-u. Na prvoj čitaćoj probi sam komentarisala sa kolegama kako me oduševila njena spremnost, vizija, kreativnost i način čitanja i učitavanja djela.

Jovana voli glumce, poštuje njihove kreacije i puše im u krila. Nije neko ko upire u vlastita rješenja, oslanja se i vjeruje glumcima, ali to traži i zauzvrat. Za mene je to zauvijek recept za dobru saradnju. Jovana nije ziceraš, uzbudljiva je i zaigrana rediteljica, zarazna je ta energija i mi smo se kolektivno inficirali.

Publika željno iščekuje premijeru predstave. Kako je njena odgoda uticala na tebe i ostatak ekipe? Da li je to možda stvorilo još prostora da se dublje povežete s pričom i likovima?  

Da ste me ovo pitali prije 15 dana, odgovor bi bio znatno drugačiji. Tada bih vam rekla da je sve upitno i da sam uplašena i skeptična. Ljudi koji se ne bave poslom, vjerujem da teško mogu razumjeti proces nastanka jedne predstave. Za mene je to kao slowmotion neke lokomotive koja kreće. Pa od onog postepenog okretanja svakog kotačića da bi došlo do pokretanja, do onog šištanja i ubrzanog rada. Tako i mi postepeno dolazimo do ultimativne temperature i savršenog sklopa svih kotačića pred premijeru.




Povreda kolegice je zaista bio hladan tuš i lagala bih kad bih rekla da nas nije obeshrabrilo u tom trenu. Ali Jovana je u konačnici donijela odličnu odluku, koja nam je omogućila da se radu vratimo odmorni, sa “odležanim” materijalom, još većim žarom, i najbitnije - zdravom kolegicom.
Jako smo uzbuđeni i jedva čekamo reakcije publike.




„Ljubavnice“ su priča o ženama koje pokušavaju pronaći sebe u svijetu kapitalizma i patrijarhata. Kako možemo pružiti dodatnu podršku umjetnosti u ovim borbama?  

Prije nekoliko dana je objavljena vijest kako u regionu Bosna i Hercegovina izdvaja najmanje sredstava za kulturu, čitavih 1.3€ po glavi stanovnika. Ta vijest je toliko poražavajuća, za državu koja ima mnogobrojne najveće svjetske nagrade i priznanja, koja je kulturu sačuvala i rasplamsavala u toku opsade, čiji su umjetnici često najbolji ambasadori zemlje. Ali evo, to su sve pitanja za vladajuće strukture, ono što mi kao pojedinci možemo je da podržimo kulturne institucije svojim dolascima na predstave, filmove, izložbe, koncerte. Apsolutno sam sigurna da za svakog postoji nešto, ali treba dati priliku.




Koja je najvažnija poruka koju biste voljeli da publika ponese nakon što pogleda predstavu i utisci se slegnu?  

Mnogo je perspektiva koje će ova predstava nametnuti. Od toga kako mi kao žene njegujemo patrijarhat i održavamo ga živim, do pitanja šta je sreća i da li je uopće moguće dostići? Ko uopće određuje njene okvire? Je li sreća brak, je li sreća imanje djece? Ili je ipak posao? Da li sreća nužno podrazumijeva i krvavi rad? Ovo su samo neka od pitanja koje će publika ponijeti sa sobom, kao i misao - “Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”.




Imaš li neki specifičan ritual ili pripremu koja ti je pomogla da uđeš u ulogu?  

Suštinski ne. U toku procesa volim isprobati što više različitih rješenja i onda dovesti sve u pitanje. Jako volim kostimske odrednice i to je dio procesa kojem se uvijek radujem. Pred samu predstavu, imam klasične rituale zagrijavanja i kontrolu rekvizite.




Šta si naučila o sebi kroz rad na ovoj predstavi i liku koji igraš? Možeš li nam reći nešto više o svom liku?   

Na jednoj od proba sam se pobunila kako moj lik, Brigita, uopće nije voljiva i kako se s njom niko iz publike neće povezati i kako ja njena djela ne mogu opravdati. Tada mi je Jovana rekla da moram pronaći svoj vlastiti mrak, jer ljudi iz nemoći, tuge i bola rade mnoge ružne, ili samo društveni neprihvatljive stvari. Svi mi, imamo taj mrak, i dobro ga je osvijestiti kako bi znali gdje se ta soba u nama nalazi. Volim i želim da utkam sebe u svoj rad, nekad taj dio mene nije lijep.

Što se samog lika tiče, Brigita je žena koju svi znamo, ostrašćena žena vođena snažnom ambicijom koja je usmjerena na ostvarivanje idealnog života. A publika koja odluči pogledati predstavu će vidjeti gdje je ta slika dovede.




Da li postoji neka anegdota s proba koju ćeš dugo pamtiti, a koju možeš podijeliti s nama?   

Ovo su bila dva mjeseca ispunjena konstantnim smijehom pa bih najviše voljela da ste mogli doći na jednu od proba i svjedočiti, jer su neke anegdote neprepričljive. Moja divna ekipa sačinjena od Dine Mušanović, Anje Kraljević, Enesa Kozličića, Borisa Lera na čelu sa rediteljkom Jovanom, i autorskim timom Adisom Vatreš Selimović, Asjom Krsmanović, Tijanom Vignjević, Vladimirom Pejkovićem, našim dragim inspicijentom Senadom Bešićem i cijelom tehnikom i osobljem Kamernog teatra 55, je svaki dan učinila beskrajno zabavnim i ugodnim.




Naučila sam da ne podrazumijevam mirne, radosne i zdrave procese i budem zahvalna na njima.




Zamisli da možeš postaviti jedno pitanje svom liku iz predstave. Šta bi je pitala?  

Izgleda li sreća stvarno tako?




„Ljubavnice“ u jednoj rečenici...  

Ko sam ja mimo društvenih uloga?

* * *

Do skora, 
uživajte u životima koji pišu pozorišne predstave i mijenjajte svijet. 

* * *  
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba