Jedno prohladno zimsko poslijepodne naše uredništvo je provelo u Lavanda flowers & design, gdje smo uz dokumentiranje najdražih blagdanskih uspomena, odlučili saznati i kako zapakirati poklon poput stručnjaka, dekorirati blagdanski stol, ali i koje su to najčešće greške koje ponavljamo prilikom odabira i uređenja cvijeća u domu, kroz godinu, ali i u blagdanskom periodu.

Ljupka Dragana, Ana i Nada pripremile su nam toplu dobrodošlicu koja je uključivala vjerujemo najljepšu cheesecake tortu koju smo probali u posljednje vrijeme. Razgovor o blagdanskim delicijama potrajao je više od očekivanog (znate kako kažu: 'Hrana je univerzalan jezik'), zbog čega smo i s vama odlučili podijeliti i recept za tortu koja će razveseliti vaše nepce. Ali i mamu vašeg dečka (provjereno). :)

KLIK OVDJE ZA DOWNLOAD RECEPTA ZA OVAJ SUPERUKUSNI CHEESECAKE

U njihovoj kreativnoj radionici nastaju dekoracije koje će vam obojati svakodnevnicu, ali i svečane događaje, a zahvaljujući dvadeset godina iskustva, Lavanda tim će ispuniti baš svaku vašu želju. Uz Draganu, Anu i Nadu, tu su i Sanja Sulić i Ana Mijač koje u kreativnom procesu sudjeluju kroz šivanje, krojenje i ostale čarolije koje izrađuju od tkanina. S ljupkom Draganom razgovarali smo o dekoraciji doma, trendovima, zimskim vjenčanjima...

Dragana Mihić, Nada Džidić i Ana Mijač

Kako izgleda vaš kreativni proces? Što vas najviše ispunjava?
Sve što nas okružuje može poslužiti kao inspiracija. Ponekada je to naprimjer, slomljena grana pored puta, a ponekada lijepa vaza iz izloga. Poslije toga, ideje same nadolaze... Ispunjava nas kada naše i želje i maštanja naših klijenata po pitanju dekoracije uspješno pretočimo u stvarnost.

Kako vam je raditi u timu?
Timski rad je balansiranje između različitih osobnosti, kako i kod drugih, tako i kod nas. Naš tim mogu opisati rečenicom: jedna od nas krene s iznošenjem ideje, a druga završi, nadopuni ono što je nedostajalo kod prve.

S kojim materijalima i tehnikama volite najviše raditi?
Toliko ima materijala s kojima radimo (i koji su neophodni pri radu), da je teško izdvojiti neke omiljene. Iako, često i prešutno, dajemo prednost prirodi. Što se tiče tehnika rada, bitno nam je da je finalni izgled baš onakav kakav smo zamislili prije početka rada " i da sve sjedne na svoje mjesto".

Koji projekti vam bude "leptiriće" u trbuhu?
To su naravno, uvijek oni projekti koje do sada nismo imali priliku pretočiti u stvarnost. A i kada ponavljamo projekte, kao npr. "vjenčani buket kao kod...", uvijek nešto promijenimo, nadodamo, prilagodimo stilu klijenta, i nikad ništa nije identično, a može se reći da je i unikatno.

A što vam je najveći izazov?
Ponekada je čak i neka sitnica veći izazov, u usporedbi s ostatkom projekta (nijansa ukrasne vrpce, vrsta vrpce..., i još toliko toga). Jedan primjer: ponekada je teže osmisliti savršeni rever ili zahvalnicu za uzvanike, nego ostatak dekoracija potrebnih za jedno vjenčanje. I uvijek su izazovi nepredvidljivi i drugačiji.

Recite nam kako se rodila vaša ljubav prema cvijeću?
Prvo čega se mogu sjetiti iz ranih kreativnih godina (hihihi) svoga života, iz poslijeratnog doba, jest da sam u blagdansko vrijeme kupovala mini poklončiće (od stiropora) zamotane u različite ukrasne papire, koje bih doma stavljala na vijence od bršljana (koje sam sama napravila), bez ikakvih pomagala (kao što su danas silikonski pištolji, razna ljepila, žice, pomagala). Tada sam, od alata imala, samo škare za rezanje, i vezice (s kojima je mama vezala vinovu lozu). Kasnijih godina sam sama počela izrađivati poklončiće i druge oblike od kartona i ljepila.

Koliko je teško spojiti vaš stil, želje klijenata i ograničen budžet?
Nije uopće teško spojiti to sve, ako su obje strane voljne pristati na neke kompromise. Ako neke dekoracije zahtijevaju puno svježeg cvijeća, a isto se može zamijeniti s vjernom kopijom umjetnoga ili s nekom povoljnijom vrstom svježeg, što bi značilo i povoljniju opciju za klijenta. Ako klijent pristane na takav ustupak, kompromis je ostvaren. No ako ne želi pristati, mora biti svjestan da mora luksuz i platiti.

Koliko je zelenilo značajno za interijer?
Zelenilo je važno, ali je isto toliko važno da odgovara stilu i prostoru. Ponekada jedna zelena grana može dati prostoru sasvim novu dimenziju, a nekada je potrebna cijela "šuma", hihi.

Kako s ograničenim budžetom unijeti toplinu u interijer uz pomoć cvijeća?
Okruženi smo prirodom. Ponekada jedna suha ili zelena grana iz našega vrta može učiniti čudo u prikladnoj vazi.

Blagdanski period je vrijeme uz koje čvrsto vežemo i mnoštvo ukrasa, sjaja, kiča. Što je po vama ključno pri blagdanskom uređenju doma?
Svatko ima svoj osobni stil i naravno blagdansko uređenje odiše s tim stilom. Nekome domu odgovara minimalno uređenje, samo detalji, a opet nekome odgovara, možda za nečiji ukus i previše. Kažu da za blagdane ne možete pretjerati s uređenjem. Stoga, neka svatko uređuje prema svom osjećaju, jer to je i najbitnije, trenutci koji nas ispunjavaju zadovoljstvom i srećom.

Kako uz pomoć detalja unijeti i potaknuti blagdansku atmosferu u interijeru?
Svaki prostor traži poseban pristup njegovom uređenju. Ali ono što je zajedničko svakom prostoru da bi osvanuo u blagdanskom ozračju, jest svjetlost. Svjetlost lampica ili svijeća u mercury vazama, na svijećnjacima, u lampionima, daje svakom prostoru blagdanski duh. Malo nobilisa (nordijska borovina), malo šišarika u košarama, pšenica zasijana u posudama i naravno miris cimeta i medenjaka. Uz ove detalje blagdani mogu trajati cijelu godinu...

Koji su favoriti bh. dama u blagdanskom uređenju doma ove godine?
Kao i svake godine, svatko se vodi prema vlastitom stilu i stilu kojeg njeguje u svom domu. Najčešće se kupuju aranžmani koji odgovaraju stilom, bojom i uređenjem ostatku dekoracija kojih imaju već kod kuće ( s bojom namještaja, s bojama na boru...). Ove godine su malo više došli do izražaja elegantniji aranžmani, u pastelnim, romantičnim bojama, uz kombinaciju 1-2 borića u istom stilu koje smo imali u blagdanskoj ponudi ove godine.

A kako unijeti dodatni šarm u obiteljski ručak? Koje su najčešće greške koje dame rade prilikom uređenja interijera?
Foto vodič koji ćete pronaći na ovom linku će biti sjajna inspiracija.

Koji trendovi će vladati zimskim vjenčanjima?
Kao i prethodnih godina, pa tako i ove godine, na sam spomen zimskog vjenčanja, prve misli mi idu na lampice, kao neizostavan detalj svakog zimskog vjenčanja, što u manjoj ili većoj mjeri. Poslije ako stil mladenaca tome teži, kombiniraju se bijele, zelene, često i crvene cvjetne kompozicije, kombinirane sa zlatnim ili srebrenim detaljima. Naravno tu su i neizostavni detalji iz prirode, grane šišarke, borovina, božićne kuglice i još puno puno toga što vas podsjeća na zimu...

Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.

Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.

Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica

Foto: Edvin Kalić  
 

Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.

Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi. 

Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.




 

Mjesta koja ostaju u nama  

Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.

Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?

„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.



 

Rad počinje mnogo prije alata  

Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.

Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.



 

Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.

Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?

 „Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.

Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.

Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.




 

Jedna nit nikada ne počinje u ateljeu  

Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.

Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.





Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
 

„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.

Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.

Predmeti koji ostaju  

Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.

Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.



 

Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?

 „Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

Kada rad dobije novi život  

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.

Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?

 „Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“

 



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.

Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.



 
 

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
 

Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba