TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.12.2018.
Jedno prohladno zimsko poslijepodne naše uredništvo je provelo u Lavanda flowers & design, gdje smo uz dokumentiranje najdražih blagdanskih uspomena, odlučili saznati i kako zapakirati poklon poput stručnjaka, dekorirati blagdanski stol, ali i koje su to najčešće greške koje ponavljamo prilikom odabira i uređenja cvijeća u domu, kroz godinu, ali i u blagdanskom periodu.
Ljupka Dragana, Ana i Nada pripremile su nam toplu dobrodošlicu koja je uključivala vjerujemo najljepšu cheesecake tortu koju smo probali u posljednje vrijeme. Razgovor o blagdanskim delicijama potrajao je više od očekivanog (znate kako kažu: 'Hrana je univerzalan jezik'), zbog čega smo i s vama odlučili podijeliti i recept za tortu koja će razveseliti vaše nepce. Ali i mamu vašeg dečka (provjereno). :)
KLIK OVDJE ZA DOWNLOAD RECEPTA ZA OVAJ SUPERUKUSNI CHEESECAKE
U njihovoj kreativnoj radionici nastaju dekoracije koje će vam obojati svakodnevnicu, ali i svečane događaje, a zahvaljujući dvadeset godina iskustva, Lavanda tim će ispuniti baš svaku vašu želju. Uz Draganu, Anu i Nadu, tu su i Sanja Sulić i Ana Mijač koje u kreativnom procesu sudjeluju kroz šivanje, krojenje i ostale čarolije koje izrađuju od tkanina. S ljupkom Draganom razgovarali smo o dekoraciji doma, trendovima, zimskim vjenčanjima...
Dragana Mihić, Nada Džidić i Ana Mijač
Kako izgleda vaš kreativni proces? Što vas najviše ispunjava?
Sve što nas okružuje može poslužiti kao inspiracija. Ponekada je to naprimjer, slomljena grana pored puta, a ponekada lijepa vaza iz izloga. Poslije toga, ideje same nadolaze... Ispunjava nas kada naše i želje i maštanja naših klijenata po pitanju dekoracije uspješno pretočimo u stvarnost.
Kako vam je raditi u timu?
Timski rad je balansiranje između različitih osobnosti, kako i kod drugih, tako i kod nas. Naš tim mogu opisati rečenicom: jedna od nas krene s iznošenjem ideje, a druga završi, nadopuni ono što je nedostajalo kod prve.
S kojim materijalima i tehnikama volite najviše raditi?
Toliko ima materijala s kojima radimo (i koji su neophodni pri radu), da je teško izdvojiti neke omiljene. Iako, često i prešutno, dajemo prednost prirodi. Što se tiče tehnika rada, bitno nam je da je finalni izgled baš onakav kakav smo zamislili prije početka rada " i da sve sjedne na svoje mjesto".
Koji projekti vam bude "leptiriće" u trbuhu?
To su naravno, uvijek oni projekti koje do sada nismo imali priliku pretočiti u stvarnost. A i kada ponavljamo projekte, kao npr. "vjenčani buket kao kod...", uvijek nešto promijenimo, nadodamo, prilagodimo stilu klijenta, i nikad ništa nije identično, a može se reći da je i unikatno.
A što vam je najveći izazov?
Ponekada je čak i neka sitnica veći izazov, u usporedbi s ostatkom projekta (nijansa ukrasne vrpce, vrsta vrpce..., i još toliko toga). Jedan primjer: ponekada je teže osmisliti savršeni rever ili zahvalnicu za uzvanike, nego ostatak dekoracija potrebnih za jedno vjenčanje. I uvijek su izazovi nepredvidljivi i drugačiji.
Recite nam kako se rodila vaša ljubav prema cvijeću?
Prvo čega se mogu sjetiti iz ranih kreativnih godina (hihihi) svoga života, iz poslijeratnog doba, jest da sam u blagdansko vrijeme kupovala mini poklončiće (od stiropora) zamotane u različite ukrasne papire, koje bih doma stavljala na vijence od bršljana (koje sam sama napravila), bez ikakvih pomagala (kao što su danas silikonski pištolji, razna ljepila, žice, pomagala). Tada sam, od alata imala, samo škare za rezanje, i vezice (s kojima je mama vezala vinovu lozu). Kasnijih godina sam sama počela izrađivati poklončiće i druge oblike od kartona i ljepila.
Koliko je teško spojiti vaš stil, želje klijenata i ograničen budžet?
Nije uopće teško spojiti to sve, ako su obje strane voljne pristati na neke kompromise. Ako neke dekoracije zahtijevaju puno svježeg cvijeća, a isto se može zamijeniti s vjernom kopijom umjetnoga ili s nekom povoljnijom vrstom svježeg, što bi značilo i povoljniju opciju za klijenta. Ako klijent pristane na takav ustupak, kompromis je ostvaren. No ako ne želi pristati, mora biti svjestan da mora luksuz i platiti.
Koliko je zelenilo značajno za interijer?
Zelenilo je važno, ali je isto toliko važno da odgovara stilu i prostoru. Ponekada jedna zelena grana može dati prostoru sasvim novu dimenziju, a nekada je potrebna cijela "šuma", hihi.
Kako s ograničenim budžetom unijeti toplinu u interijer uz pomoć cvijeća?
Okruženi smo prirodom. Ponekada jedna suha ili zelena grana iz našega vrta može učiniti čudo u prikladnoj vazi.
Blagdanski period je vrijeme uz koje čvrsto vežemo i mnoštvo ukrasa, sjaja, kiča. Što je po vama ključno pri blagdanskom uređenju doma?
Svatko ima svoj osobni stil i naravno blagdansko uređenje odiše s tim stilom. Nekome domu odgovara minimalno uređenje, samo detalji, a opet nekome odgovara, možda za nečiji ukus i previše. Kažu da za blagdane ne možete pretjerati s uređenjem. Stoga, neka svatko uređuje prema svom osjećaju, jer to je i najbitnije, trenutci koji nas ispunjavaju zadovoljstvom i srećom.
Kako uz pomoć detalja unijeti i potaknuti blagdansku atmosferu u interijeru?
Svaki prostor traži poseban pristup njegovom uređenju. Ali ono što je zajedničko svakom prostoru da bi osvanuo u blagdanskom ozračju, jest svjetlost. Svjetlost lampica ili svijeća u mercury vazama, na svijećnjacima, u lampionima, daje svakom prostoru blagdanski duh. Malo nobilisa (nordijska borovina), malo šišarika u košarama, pšenica zasijana u posudama i naravno miris cimeta i medenjaka. Uz ove detalje blagdani mogu trajati cijelu godinu...
Koji su favoriti bh. dama u blagdanskom uređenju doma ove godine?
Kao i svake godine, svatko se vodi prema vlastitom stilu i stilu kojeg njeguje u svom domu. Najčešće se kupuju aranžmani koji odgovaraju stilom, bojom i uređenjem ostatku dekoracija kojih imaju već kod kuće ( s bojom namještaja, s bojama na boru...). Ove godine su malo više došli do izražaja elegantniji aranžmani, u pastelnim, romantičnim bojama, uz kombinaciju 1-2 borića u istom stilu koje smo imali u blagdanskoj ponudi ove godine.
A kako unijeti dodatni šarm u obiteljski ručak? Koje su najčešće greške koje dame rade prilikom uređenja interijera?
Foto vodič koji ćete pronaći na ovom linku će biti sjajna inspiracija.
Koji trendovi će vladati zimskim vjenčanjima?
Kao i prethodnih godina, pa tako i ove godine, na sam spomen zimskog vjenčanja, prve misli mi idu na lampice, kao neizostavan detalj svakog zimskog vjenčanja, što u manjoj ili većoj mjeri. Poslije ako stil mladenaca tome teži, kombiniraju se bijele, zelene, često i crvene cvjetne kompozicije, kombinirane sa zlatnim ili srebrenim detaljima. Naravno tu su i neizostavni detalji iz prirode, grane šišarke, borovina, božićne kuglice i još puno puno toga što vas podsjeća na zimu...
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
