Jedno prohladno zimsko poslijepodne naše uredništvo je provelo u Lavanda flowers & design, gdje smo uz dokumentiranje najdražih blagdanskih uspomena, odlučili saznati i kako zapakirati poklon poput stručnjaka, dekorirati blagdanski stol, ali i koje su to najčešće greške koje ponavljamo prilikom odabira i uređenja cvijeća u domu, kroz godinu, ali i u blagdanskom periodu.

Ljupka Dragana, Ana i Nada pripremile su nam toplu dobrodošlicu koja je uključivala vjerujemo najljepšu cheesecake tortu koju smo probali u posljednje vrijeme. Razgovor o blagdanskim delicijama potrajao je više od očekivanog (znate kako kažu: 'Hrana je univerzalan jezik'), zbog čega smo i s vama odlučili podijeliti i recept za tortu koja će razveseliti vaše nepce. Ali i mamu vašeg dečka (provjereno). :)

KLIK OVDJE ZA DOWNLOAD RECEPTA ZA OVAJ SUPERUKUSNI CHEESECAKE

U njihovoj kreativnoj radionici nastaju dekoracije koje će vam obojati svakodnevnicu, ali i svečane događaje, a zahvaljujući dvadeset godina iskustva, Lavanda tim će ispuniti baš svaku vašu želju. Uz Draganu, Anu i Nadu, tu su i Sanja Sulić i Ana Mijač koje u kreativnom procesu sudjeluju kroz šivanje, krojenje i ostale čarolije koje izrađuju od tkanina. S ljupkom Draganom razgovarali smo o dekoraciji doma, trendovima, zimskim vjenčanjima...

Dragana Mihić, Nada Džidić i Ana Mijač

Kako izgleda vaš kreativni proces? Što vas najviše ispunjava?
Sve što nas okružuje može poslužiti kao inspiracija. Ponekada je to naprimjer, slomljena grana pored puta, a ponekada lijepa vaza iz izloga. Poslije toga, ideje same nadolaze... Ispunjava nas kada naše i želje i maštanja naših klijenata po pitanju dekoracije uspješno pretočimo u stvarnost.

Kako vam je raditi u timu?
Timski rad je balansiranje između različitih osobnosti, kako i kod drugih, tako i kod nas. Naš tim mogu opisati rečenicom: jedna od nas krene s iznošenjem ideje, a druga završi, nadopuni ono što je nedostajalo kod prve.

S kojim materijalima i tehnikama volite najviše raditi?
Toliko ima materijala s kojima radimo (i koji su neophodni pri radu), da je teško izdvojiti neke omiljene. Iako, često i prešutno, dajemo prednost prirodi. Što se tiče tehnika rada, bitno nam je da je finalni izgled baš onakav kakav smo zamislili prije početka rada " i da sve sjedne na svoje mjesto".

Koji projekti vam bude "leptiriće" u trbuhu?
To su naravno, uvijek oni projekti koje do sada nismo imali priliku pretočiti u stvarnost. A i kada ponavljamo projekte, kao npr. "vjenčani buket kao kod...", uvijek nešto promijenimo, nadodamo, prilagodimo stilu klijenta, i nikad ništa nije identično, a može se reći da je i unikatno.

A što vam je najveći izazov?
Ponekada je čak i neka sitnica veći izazov, u usporedbi s ostatkom projekta (nijansa ukrasne vrpce, vrsta vrpce..., i još toliko toga). Jedan primjer: ponekada je teže osmisliti savršeni rever ili zahvalnicu za uzvanike, nego ostatak dekoracija potrebnih za jedno vjenčanje. I uvijek su izazovi nepredvidljivi i drugačiji.

Recite nam kako se rodila vaša ljubav prema cvijeću?
Prvo čega se mogu sjetiti iz ranih kreativnih godina (hihihi) svoga života, iz poslijeratnog doba, jest da sam u blagdansko vrijeme kupovala mini poklončiće (od stiropora) zamotane u različite ukrasne papire, koje bih doma stavljala na vijence od bršljana (koje sam sama napravila), bez ikakvih pomagala (kao što su danas silikonski pištolji, razna ljepila, žice, pomagala). Tada sam, od alata imala, samo škare za rezanje, i vezice (s kojima je mama vezala vinovu lozu). Kasnijih godina sam sama počela izrađivati poklončiće i druge oblike od kartona i ljepila.

Koliko je teško spojiti vaš stil, želje klijenata i ograničen budžet?
Nije uopće teško spojiti to sve, ako su obje strane voljne pristati na neke kompromise. Ako neke dekoracije zahtijevaju puno svježeg cvijeća, a isto se može zamijeniti s vjernom kopijom umjetnoga ili s nekom povoljnijom vrstom svježeg, što bi značilo i povoljniju opciju za klijenta. Ako klijent pristane na takav ustupak, kompromis je ostvaren. No ako ne želi pristati, mora biti svjestan da mora luksuz i platiti.

Koliko je zelenilo značajno za interijer?
Zelenilo je važno, ali je isto toliko važno da odgovara stilu i prostoru. Ponekada jedna zelena grana može dati prostoru sasvim novu dimenziju, a nekada je potrebna cijela "šuma", hihi.

Kako s ograničenim budžetom unijeti toplinu u interijer uz pomoć cvijeća?
Okruženi smo prirodom. Ponekada jedna suha ili zelena grana iz našega vrta može učiniti čudo u prikladnoj vazi.

Blagdanski period je vrijeme uz koje čvrsto vežemo i mnoštvo ukrasa, sjaja, kiča. Što je po vama ključno pri blagdanskom uređenju doma?
Svatko ima svoj osobni stil i naravno blagdansko uređenje odiše s tim stilom. Nekome domu odgovara minimalno uređenje, samo detalji, a opet nekome odgovara, možda za nečiji ukus i previše. Kažu da za blagdane ne možete pretjerati s uređenjem. Stoga, neka svatko uređuje prema svom osjećaju, jer to je i najbitnije, trenutci koji nas ispunjavaju zadovoljstvom i srećom.

Kako uz pomoć detalja unijeti i potaknuti blagdansku atmosferu u interijeru?
Svaki prostor traži poseban pristup njegovom uređenju. Ali ono što je zajedničko svakom prostoru da bi osvanuo u blagdanskom ozračju, jest svjetlost. Svjetlost lampica ili svijeća u mercury vazama, na svijećnjacima, u lampionima, daje svakom prostoru blagdanski duh. Malo nobilisa (nordijska borovina), malo šišarika u košarama, pšenica zasijana u posudama i naravno miris cimeta i medenjaka. Uz ove detalje blagdani mogu trajati cijelu godinu...

Koji su favoriti bh. dama u blagdanskom uređenju doma ove godine?
Kao i svake godine, svatko se vodi prema vlastitom stilu i stilu kojeg njeguje u svom domu. Najčešće se kupuju aranžmani koji odgovaraju stilom, bojom i uređenjem ostatku dekoracija kojih imaju već kod kuće ( s bojom namještaja, s bojama na boru...). Ove godine su malo više došli do izražaja elegantniji aranžmani, u pastelnim, romantičnim bojama, uz kombinaciju 1-2 borića u istom stilu koje smo imali u blagdanskoj ponudi ove godine.

A kako unijeti dodatni šarm u obiteljski ručak? Koje su najčešće greške koje dame rade prilikom uređenja interijera?
Foto vodič koji ćete pronaći na ovom linku će biti sjajna inspiracija.

Koji trendovi će vladati zimskim vjenčanjima?
Kao i prethodnih godina, pa tako i ove godine, na sam spomen zimskog vjenčanja, prve misli mi idu na lampice, kao neizostavan detalj svakog zimskog vjenčanja, što u manjoj ili većoj mjeri. Poslije ako stil mladenaca tome teži, kombiniraju se bijele, zelene, često i crvene cvjetne kompozicije, kombinirane sa zlatnim ili srebrenim detaljima. Naravno tu su i neizostavni detalji iz prirode, grane šišarke, borovina, božićne kuglice i još puno puno toga što vas podsjeća na zimu...

Sarajevske ulice ovih dana nisu samo prometne arterije one su platna koja pričaju priče grada. FASADA festival, koji od 2021. godine spaja umjetnost, zajednicu i ekologiju, mijenja lice Sarajeva, pretvarajući fasade u galerije pod vedrim nebom. 

Više od 3.000 m² javnih površina, 29 murala i dvije otvorene galerije ulične umjetnosti sada svjedoče transformaciji grada i zajednice, dok svaka boja i lik postaje dio trajnog dijaloga sa publikom. 



Tokom užurbanih dana FASADA festivala, razgovarali smo s Benjaminom Čengićem i Adnom Muslijom u Galeriji Manifesto, prostoru koji je odavno prerastao samo zidove i postao zajednica. 

Benjamin dijeli kako street art transformiše grad, kako umjetnici komuniciraju sa zajednicom i kako svaki mural postaje odraz duha Sarajeva, koji istovremeno diše i raste kroz boje. Adna Muslija, umjetnica, kustosica i suosnivačica Manifesto galerije, vodi nas kroz ove ulice i murale, otkrivajući male trenutke iza kulisa festivala koji rijetko ko vidi, a koji uvijek inspirišu. 

Od odabira lokacija i umjetnika do rituala koji festival svake godine čine posebnim, njen ženski pogled oblikuje energiju projekta i umjetničke scene Sarajeva.



Nakon susreta, odlučili smo prošetati i pogledati radove ovogodišnjih umjetnika na sarajevskim fasadama. Posjetili smo lokacije gdje su murali nastajali i one gdje se tek crtaju, i saznajemo detalje koji rijetko izlaze izvan ateljea i galerija.

Dok prolazimo Prusačkovom ulicom, Sarajevo izgleda kao da diše kroz boje. Svaki zid, svaka linija i svaki ton pričaju priču i Benjamin i Adna nas vode kroz priču iza festivala ovog šarenog grada.




 Svaki festival ima svoje rituale i male tradicije.   

Adna, postoji li neki ritual, trenutak ili običaj koji se uvijek ponavlja i daje posebnu energiju FASADA festivalu?

Druženje tima i gostiju poslije napornog festivalskog dana uvijek je činilo FASADA festival posebnim, zato što na taj način kolege postaju prijatelji koji postaju šira porodica. Benjamin često o FASADA-i govori kao o “porodičnom festivalu”. Ja iskreno osjećam da je to tako. 

Umjetnici i umjetnice kao što su Endo, Zmaja, ThisOne, Nush, Tizer, Simian ili Bahek i Lina svake godine dolaze na festival, bez obzira na to da li učestvuju u nekim od aktivnosti ili ne. U okolnostima kada su i vrijeme i novac za takve “izlete” veliki luksuz, njihov dolazak ukazuje na vrijednost povezanosti koja se uspostavila.



 

Još jedan ritual, a koji prati takva druženja, jeste hrana! Svake godine barem jednu večer uživamo u kulinarskoj umjetnosti našeg druga Nede u restoranu Grappa. 

Drugi neizostavni kulinarski ritual je večera na vikendici naših prijatelja, a koju “kulinarski kurira” i priprema naš drug, profesionalni kuhar s iskustvom u Michelinovim restoranima, Amor. Znate kako kažu, ljubav ide kroz stomak.





Benjamine, kako bi opisao energiju FASADA festivala jednom emocijom koju bi svako prolaznik mogao osjetiti?  

Zadovoljstvo je zasigurno emocija koja koja preovladava ovogodišnjim festivalom. Umjetnici su zadovoljni, komšije su zadovoljne, prolaznici su zadovoljni, publika također. Tim je zadovoljan, a zasad sam, za promjenu, i ja zadovoljan.


 

Postavljanje izložbi nije uvijek savršeno.   

Koji ti je bio najneobičniji ili najizazovniji zahtjev umjetnika tokom postavki izložbi?

Adna: Kvalitetna savremena umjetnost ne suzdržava se od formalnih i tehničkih izazova. To znači da i ono što će se naći na spisku produkcijskih potreba varira u spektru “od igle do lokomotive”. 

Za potrebe izložbi u Galeriji Manifesto nabavljali smo i vreće pijeska i medicinske zavoje i dim mašine i zaleđene teleće mozgove. 

Imali smo čak i tu čast da produciramo rad Kemila Bektešija, a koji je podrazumijevao stomatološke zahvate i ugradnju zlatnog zuba. 

Srećom, uvijek postoje osobe poput dr. stomatologije Azre Pirović i ordinacije Pirović koje prihvate izazov sa istim uzbuđenjem kao i mi. 



Ipak, moram naglasiti da mnoge izazove prihvatam zato što znam koliko i šta sve može izvesti Manifesto tim, ali i moj suprug i naš drug Erol, koji nerijetko nastave tamo gdje smo mi zapeli. 

Puno je drugarica i drugova, članova naših porodica koji nam pomažu i čiji je rad u Manifestu publici nevidljiv.



Da li postoji trenutak kada si shvatio da Manifesto galerija znači više od prostora za umjetnost, da je postala zajednica?   

Benjamin: Nikad nisam smatrao Manifesto samo prostorom. Manifesto je stvorila zajednica i bez nje on nikad nije postojao.

Energija, svjetlo i pokret pretvaraju ulice u galeriju kada padne mrak. 




Dok šetamo Prusačkovom, lako je zaboraviti da su ovi murali nekada bili obični zidovi.  

Benjamine, šta je kod ovogodišnje lokacije učinilo da osjetiš da je savršeno mjesto za FASADA festival?  

Originalna lokacija FASADA festivala za ovu godinu bila je ulica Tina Ujevića zbog neposredne blizine Velikog parka. Upravo zbog toga sam mislio da je idealna za ovo izdanje Festivala, koje se bavi ugroženim životinjskim i biljnim vrstama. 

 

Prušćakova ulica je alternativa kojoj smo se okrenuli uslijed nemogućnosti dobijanja dozvola za četiri murala. Iskreno, mislim da je savršena ulica jer je i ona u blizini Parka, a i sama ima dosta zelenila.

Svaka galerija, svaki mural nosi neispričane priče.   

Kada gledaš kroz prozor galerije Manifesto ili šetaš gradom, koji trenutak ti najviše snagu ulične umjetnosti i njen uticaj na Sarajevo?

Adna: Nekada je izuzetno teško, gotovo nemoguće vidjeti, osjetiti, ili spoznati stvarni uticaj onoga što radite. Mislim da svi vrlo često, a pogotovo radnice i radnici u kulturi, pokazatelje uticaja tražimo na pogrešnim mjestima. 

Sarajevo svaki godine postaje “šarenije” – iako se inače ježim od takve patronizacije ulične umjetnosti, ali smatram da se stvarni uticaj umjetnosti u javnom prostoru ne ogleda u vizuri grada, već u ljudima koji u tom gradu žive. 

Zbog toga sam mišljenja da naš uticaj na Sarajevo nije vidljiv koliko se on da osjetiti, te da je upravo u tom osjećaju snaga umjetnosti.





Gledajući FASADU kroz prethodne četiri godine, koje promjene u urbanom kulturološkom pejzažu Sarajeva ti se najviše ističu?  

Benjamin: Ne mogu baš odgovoriti na to pitanje onako kako mislim da biste voljeli. Najviše mi se ističu promjene na Višnjiku i Mejtašu i smatram da je odluka da svake godine oslikavamo murale u novom naselju bila ispravna i sjajna. 

Promjena koju stvaramo tim pristupom i uticaj koji ona ima na lokalno stanovništvo, te lakoća kojom posjetioci Sarajeva mogu da istražuju manje popularne dijelove grada je baš ono što je trebalo našem gradu.





U timovima gdje žene oblikuju kreativni proces, često se rađaju posebni trenuci, a murali mogu nositi snažne poruke.   

Koji trenutak ili mural ti je pokazao koliko je važno da ženski pogled bude prisutan i prepoznatljiv u kolektivu?

Adna: FASADA festival uvijek je nastojao da u selekciji insistira na rodnoj ravnopravnosti. Bez obzira na uvjete grantovskih shema, a nekada i unatoč njima, uspijevali smo da osiguramo prostor za umjetnice. 

Njihovi pogledi i glasovi uvijek su nam bili važni. U kvalitet i relevantnost ženskih praksi ulične umjetnosti se uvjerimo svake godine.


 

Mlade umjetnice stalno traže svoj glas i prostor za izražavanje, a festival FASADA ove godine u Manifesto galeriji prikazuje i film Girl Power, koji prati žene u uličnoj umjetnosti.   

Koju poruku bi poslala mladim ženama koje žele ući u kreativnu industriju i izražavati svoj pogled?

Adna: Da nauče odmarati. Borba s mizoginim okruženjem je neminovna, bez obzira na polje djelovanja. Nema uspješne borbe bez odmora. Ovo govorim i kao poruku samoj sebi, jer ja uporno padam na istom ispitu.



Ulična umjetnost postoji na raskrsnici ličnog izraza i javnog dijaloga. Zašto smatraš da je street art danas važan za kulturni pejzaž Sarajeva?   

 Benjamin: Osim što bukvalno mijenja pejzaž, street art je vrsta umjetnosti koja ne bira publiku i koju publika ne bira. Samim tim stvara novu dimenziju u kulturnom pejzažu. 

Ljudi koji ne posjećuju galerije, imaju priliku da iskuse umjetnička djela u svakodnevnom životu i to besplatno. 



Ta promjena dešava se godinama. Ipak, postoji promjena koja puno brže dolazi. Sve više turista putuje kako bi vidjelo uličnu umjetnost u razlicitim gradovima, a oni su ti posjećuju i druge muzeje, galerije i kulturne sadržaje. 

Na taj način, stimuliše i rad državnih institucija kulture. Naravno, ljudi će jesti i lokalni hranu, piti lokalna pića, kupovati lokalne suvenire i proizvode malih biznisa i na taj način se dalje upoznavati s našom kulturom. 



Svake godine nam se javi otprilike pedesetak umjetnika/ca iz svih dijelova svijeta. Većina njih su zapravo jako dobri umjetnici/ce koji su od svojih kolega koje su učestvovale u FASADA Festivalu čuli da radimo jedan od najboljih festivala na svijetu i žele da dođu i stvaraju ovdje. 

Kad bismo imali više sredstava, ugošćavali bi više umjetnika/ca, onda bi street art u našem gradu još više mijenjao kulturni pejzaž raznovrsnošću kultura i stilova koje oni donose.



Sarajevo je bogato umjetničkom scenom koja traži više vidljivosti.   

Kako vidiš trenutno stanje savremene umjetnosti u gradu, i na koji način FASADA doprinosi njenom rastu i prepoznatljivosti?

Adna: Mislim da FASADA Festival pruža divnu priliku da se prevaziđe izvjesna distanca između savremene i ulične umjetnosti. 

Kako ulična umjetnosti nikada nije u potpunosti institucionalizirana, te zahvaljujući svojoj prirodi, vrlo vjerovatno nikada i neće biti, mislim da ono što radimo kroz uspostavljanje veze između Festivala i Galerije Manifesto jeste omogućavanje prostora za rekontekstualizaciju kojom se pak mnoge zanemarene vrijednosti i jednoga i drugoga čine vidljivijima. 




Volim da vjerujem da je FASADA uticala na to da se u našem društvu i na našoj sceni ulična umjetnost prihvati kao legitiman domen savremene kulture, te da je Manifesto zajedno s njom učinio savremenu umjetničku scenu potentnijom i produktivnijom.




 
Festivali imaju svoje nevidljive trenutke, haos iza smirenosti. Možeš li podijeliti trenutak iz organizacije FASADA festivala kada si pomislio „ovo je nemoguće“ i kako si to prevazišao?  

Benjamin: Ja vrlo često govorim da živimo u državi u kojoj logika nema smisla.

Na dnevnoj bazi nam se dogodi bar pet takvih situacija a prevaziđem ih razmišljanjem, konsultacijama s timom i saradnicima i mojom super moći prevazilaženja.



Publika može potpuno promijeniti energiju murala kroz svoj doživljaj.   

Kako doživljavaš ulogu publike u festivalu i šta ti najviše znači u interakciji s prolaznicima i posjetiocima?

Adna: Festival nastaje zbog naše publike. Ako ih niko ne vidi i ne doživljava, murali kao i da ne postoje. Murali nastaju kroz inkluziju zajednice u proces umjetničkog oblikovanja. 

Za svaku dozvolu za oslikavanje potrebna je saglasnost stanara, ne samo za oslikavanje, već i za skicu samog murala. 




Interakcija sa sugrađanima koji žive na lokacijama oslikvanja ima izuzetnu vrijednost, jer nam daje uvid u kulturne potrebe naše zajednice, ali i njeno razumijevanje i doživljaj umjetnosti. 

Komunikacija sa publikom koja posjećuje festivalske događaje otkriva prava mjerila našeg uspjeha ili neuspjeha. Zadovoljstvo publike ključna je validacija našeg rada.





Ako bi mogao prenijeti jednu energiju ili ritual iz Medellína u Sarajevo, šta bi to bilo i zašto?  

Benjamin: Lakoća stvaranja i javnom prostoru. Ljudi nose merdevine pod rukom i crtaju grafite na sprat. Imao sam osjećaj kao da je u cijelom gradu ne samo dozvoljeno, već i poželjno crtati.





FASADA je projekat koji spaja urbanu scenu, galeriju i mlade umjetnike.   

Kako vidiš njegov uticaj na Sarajevo i njegovu sposobnost da poveže različite dijelove kreativne zajednice?

Adna: Jedan segment mota Festivala kaže “we collaborate”. Suradnja sa organizacijama koje djeluju na polju savremene, ulične ili bilo koje druge umjetnosti uvijek je bila dio naše strategije rasta. 

Mi nastojimo povezati ne samo različite dijelove kreativne zajednice, već i lokalnu zajednicu u kojoj radimo. Niko nije naučio hodati sam. Nijedna velika priča nema samo jednog lika.




Javni zidovi pričaju priče koje privatne galerije ne mogu. Ako bi mogao stvoriti jedan mural koji govori o budućnosti Sarajeva, koju bi priču ispričao?   
Benjamin: Mit o Sizifu. Šalim se, naravno. Moj pristup muralima nije pričanje priče, već motivisanje publike na razmišljanje, ali bih vjerovatno pokušao nagovoriti ljude da se zapitaju “Šta mogu uraditi da doprinesem ovom društvu i na neki način ga popravim?”


 
Festivali ostavljaju tragove na grad i umjetnike koji ih stvaraju. Možeš li se sjetiti trenutka kada je neki mural ili projekat promijenio način na koji gledaš vlastiti rad?  

Pokušao sam, ali u glavi mi je hiljadu takvih trenutaka i mislim da je svaki od njih jednako bitan. Nažalost, nemam baš često mogućnost da stvaram u posljednje vrijeme, pa vlastiti rad rijetko gledam.



Svaki grad ima svoj ritam, a umjetnici su njegovi tumači. Kako osjećaš da ulice Sarajeva komuniciraju drugačije nego u drugim gradovima u kojima si radio?  

Benjamin: Sarajevo je poseban grad. Za mene je to najljepši grad na svijetu, ali još uvijek se u njemu osjeti bol, patnja i tegoba.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

Produkcija: Bonjour.ba

Lokacija: Galerija Manifesto