TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.9.2025.
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
TEKST: Bonjour.ba
Trudnoća mijenja svakodnevicu brže nego što očekujemo. Prve sedmice donesu i lijepe emocije i male izazove: iznenadni umor, osjetljivost tijela ili jutra koja jednostavno ne liče na ona ranija.
Mučnine su među najčešćim razlozima zbog kojih se žene javljaju ginekologu i baš tu nastaju pitanja o tome šta je normalno, kada se zabrinuti i šta zaista pomaže.
Upravo zato smo u Bonjour.expert serijalu razgovarali s dr. Dženitom Kurtćehajić, specijalisticom ginekologije i akušerstva, kako bismo dobili jasne i provjerene odgovore o ranim simptomima trudnoće i mučninama koje prate ovaj period.
Dženita Kurtćehajić, dr. spec. ginekologije i akušerstva i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba portala
Uz savjete o ishrani i malim jutarnjim rutinama, trudnice sve češće čuju i preporuke za prirodnu podršku na bazi standardiziranog ekstrakta đumbira, poput Antimetila.
Na pitanje kada zapravo počinju prvi znakovi trudnoće, doktorica je naglasila da tijelo ponekad reagira mnogo prije nego što test pokaže dvije crtice. Kako kaže:
“Tijelo počinje da šalje prve signale trudnoće već sedmicu do dvije nakon začeća. Neke žene to mogu osjećati prije izostanka menstruacije, a neke iza. Obično su to simptomi poput osjetljivosti u grudima, učestalo mokrenje i umor, a četiri do šest nedjelja od izostanka menzesa se javljaju prve mučnine.”
Kada govorimo o mučninama, odgovor nije jednostavan, ali uz stručno objašnjenje sve postaje jasnije. Dr. Dženita je izdvojila glavne razloge: “Mučnine obično nastaju zbog porasta humanog horionskog gonadotropina. To je hormon koji luči posteljica. S druge strane, estrogen i progesteron dovode do usporenog rada probavnog sistema. To je kao da zamislite da hormoni šalju tijelu signal da uspori strojeve jer se rađa novi život. Zatim nastaje mučnina.”
Objasnila je da tijelo radi ogroman posao iza kulisa, a mučnine su ponekad samo nuspojava te promjene tempa.
U najpraktičnijem dijelu razgovora istaknula je rutine i male jutarnje trikove koje trudnice često usvajaju jer stvarno pomažu:
“Prije svega moram reći da je pravilna ishrana jako važna. Želudac ne smije biti ni pun ni prazan. Posebno u jutarnjim satima savjetuje se da na noćnom ormariću trudnica ima keksić ili badem i to uzeti prije nego što se ustane. S druge strane volimo preporučiti i čaj od džumbira. Međutim, sad na tržištu imamo olakšicu, Antimetil koji se može uzeti u vidu tablete da olakša mučnine.”
Mnoge žene brinu ako ne osjećaju mučninu uopće. Dr. Dženita je tu dilemu odmah razjasnila:
"Ukoliko nema mučnine u trudnoći, trudnice trebaju da znaju da to nije ništa opasno, ali s druge strane imamo statistike ukoliko su mučnine prisutne da je manja šansa da dođe do gubitka trudnoće. Čak do 80% je mučnina prisutna unutar prvih sedmica zato što raste taj nivo humanog horionskog gonadotropina."
Istaknula je da je odsustvo mučnine jednako normalno kao i njena prisutnost.
Kada smo pitali dr. Dženitu šta najčešće pogoršava mučninu, vrlo konkretno je odgovorila: “Najčešće mučninu pogoršava neugodan miris kroz intenzivne parfeme, prženu hranu. Ako tome pridodamo još stres, mučnina je zatim jako intenzivna.”
Doktorica je posebno izdvojila trenutke kada mučnina prelazi granicu očekivanog: “Ukoliko žene imaju uredan kvalitet života, jednostavno imaju povremene mučnine, ne povraćaju pretjerano i mogu da jedu i piju, onda to nije neki veći problem.”
U razgovoru je doktorica pojasnila i kada mučnine prelaze granicu uobičajenog. Kaže da se u vrlo malom broju trudnoća javljaju izuzetno jaki oblici povraćanja, poznati kao hyperemesis gravidarum. U takvim situacijama trudnice ponekad ne mogu zadržati ni tečnost ni hranu, pa je potrebna bolnička njega kako bi se nadoknadili elektroliti i nutrijenti.
Naglasila je da je ovaj oblik mučnina rijedak, ali je važno prepoznati ga na vrijeme.
Kako kaže doktorica, neke reakcije trudnica nastaju iz dobre namjere, ali ne donesu olakšanje:
“Ono što ne pomaže protiv mučnine je da trudnice izbjegavaju da jedu ili da konzumiraju odjednom veće količine tečnosti i nekad koriste prenatalne vitamine sa visokom dozom željeza.”
Naglasila je da tijelo bolje reaguje na male, česte obroke i postepeni unos tečnosti.
Prve sedmice trudnoće donose najviše pitanja, ali i najviše prostora za razumijevanje vlastitog tijela. Mučnine, koliko god neugodne bile, najčešće su dio prirodnog ritma koji hormoni stvaraju u ovom periodu.
Iz odgovora dr. Dženite Kurtćehajić jasno je da rani period trudnoće postaje lakši onda kada trudnice razumiju šta se u tijelu događa i kada pronađu rutinu koja im odgovara. Nekima to znači promjenu prehrane, nekima mali jutarnji trik poput keksića prije ustajanja, a nekima prirodan oblik đumbira u Antimetilu, koji se pokazao kao blaga i praktična pomoć kod mučnina.
Važno je osluškivati svoje tijelo i dati sebi mogućnost da isprobate ono što vam može olakšati dan. Ponekad upravo takvi mali izbori naprave razliku i pretvore jutro u tren koji je mnogo nježniji i lakši za započeti.
U razgovoru je doktorica spomenula da đumbir, posebno u standardiziranim oblicima, može biti blaga pomoć kod mučnina u ranoj trudnoći. Za trudnice koje žele isprobati ovu vrstu podrške, dostupna su dva oblika Antimetila, proizvoda na bazi ekstrakta đumbira, namijenjena za održavanje lakoće želuca tokom trudnoće i putovanja.
Antimetil® tablete
Oblik sa standardiziranim ekstraktom đumbira (50 mg), namijenjen odraslima, trudnicama od prvog dana trudnoće i dojiljama. Ne izaziva pospanost.*
Antimetil® gom tablete za žvakanje
Praktičan oblik (25 mg ekstrakta đumbira) koji se lagano otapa u ustima i može se koristiti i kada voda nije dostupna. Prikladan za djecu od 4 godine, trudnice i dojilje. *
*Antimetil® ne smiju uzimati osobe sa opstrukcijom žučnog voda. Osobe koje uzimaju lijekove trebaju se prije korištenja posavjetovati sa ljekarom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
