Mali vodič kroz poznati francuski grad     Kada od urednice dobijete zadatak da napišete neku vrstu vodiča/putopisa/članka o gradu kojeg ste nedavno posjetili, a u koji ste zaljubljeni od malih nogu, jasno je zašto se u meni javila određena trema. Ipak, opisati riječima grad koji je već stoljećima inspiracija mnogim umjetnicima, dosta je teško. No, odmah na početku vam moram reći da je

Bez obzira koje je doba godine, uvijek sa sobom nosite mali kišobran (promjenjivo vrijeme je jedan od simbola Pariza) i svakako u torbi imajte kartu metroa i grada. Metro je najbrži, najlakši i najjeftiniji način kretanja po gradu. Posebice ako kupite paket od više karata. Odlična povezanost grada jedna je od njegovih prednosti, a ako se brinete oko nošenja prtljage podzemnim hodnicima – bez brige, jako ljubazni Parižani će rado pomoći oko prijenosa vaših stvari mnoštvom stepenica i prolaza. Svaka metro linija određena je određenom bojom, vlakovi voze u oba smjera, svake četiri minute. Tu je i RER, vlak koji vozi od određenih metro stanica do samoga aerodroma. Cijena karte se kreće oko deset eura i on je najbolji i najjeftiniji način prijevoz od aerodroma do metro stanica. Karte RER-a i metro mape imate i online, tako da se prije puta možete upoznati s njihovim linijama. U torbu spremite i mali rokovnik, s popisom svih mjesta koje trebate posjetiti i njihovim adresama – to će vam uštediti vrijeme, a i lakše ćete isplanirati svoje dnevne aktivnosti. Jer, vjerujte mi, u Parizu uvijek možete otkriti nešto novo.

Jedna od ljepših četvrti u Parizu je Latinska četvrt. Riječ je o četvrti čije su ulice prepune cvijeća i mini cafea, koji osvajaju svojim interijerom, ali i eksterijerom. Stolovi poredani tik uz cestu vam osim zanimljive vinske i gastronomske ponude nude i pogled na Seine, mostove i predivne građevine u gotičkom stilu iza kojih suptilno viri sami vrh Notre Dame crkve i Eiffelov toranj. A onda kada sjednete u jedan od tih cafea (preporučujem cafe Procope, najstariji cafe u Parizu), ne možete prestati gledati u muškarce odjevene u hlače u nude nijansama, košuljama, sakoima i šalovima koji sjede tik kraj vas. Jednostavno, fascinira vas lakoća s kojom nose te komade i kako nekako s nepočešljanom kosom, čarapama koje vire ispod hlača i trodnevnom bradom uspijevaju ujedno izgledati tako ležerno i dotjerano. I odjednom se u vama probudi želja za nošenjem crvenog ruža, jer njihove žene, koje sjede tik do njih i smiju se, izgledaju jednako savršeno u svojim uskim crnim trapericama, širokim kardiganima, tenisicama i ružom na usnama. A onda kada se trgnete iz tog voajerizma, pogled vam ponovno pobjegne na građevine čija simetrija i uravnoteženost cijeloj priči daje elegantnu notu.

Notre Dame jedno je od arhitektonskih čuda o kojem ste vjerujem već jako dosta čitali.  Status najpopularnije crkve u Francuskoj je dobila zahvaljujući uravnoteženosti pročelja, elegantnih kontrafora i ostalih arhitektonskih elemenata. Satima biste mogli promatrati i diviti se detaljima koji krase ovu građevinu. Istina, razlog tome je djelomično i red za ulaz, no, ipak, ova crkva je jedan od simbola grada i trebali biste je posjetiti. Vrijeme za čekanje uvijek možete iskoristiti i za snimanje zanimljivih fotografija. 

U blizini ćete pronaći i jednu od najstarijih trgovina knjigama, Shakespeare and Company. Prepoznat ćete je po zelenoj ceradi i zanimljivim kipovima ispred, a unutrašnjost će učiniti da se osjećate kao da ste upravo ušetali u sobu samog gdina Shakespearea. A onda će se nećete moći odmaknuti od raznih džepnih izdanja vaših omiljenih romana, onih o Coco Chanel ili Garcijinih priča.
 

Nakon šetnje ovom divnom četvrti, najbolje da se metrom odvezete do Parka Luxembourg (Jardin du Luxemburg). Kada uđete u ovaj park, čut ćete zvuk vodenog izvora s desne strane, ispred vas će se prostirati predivna palača, a s lijeve strane ćete uživati u simetriji drvoreda. Kada nastavite dalje, primijetit ćete i mnoštvo kipova, fontanu u sredini, mnoštvo cvijeća i zelene stolice. Idealno mjesto za poslijepodnevno druženje, čitanje kave i ispijanje jutarnje kave. Jesmo li spomenuli da je ovo i jedno od omiljenih mjesta Olivie Palermo?

U blizini se nalazi i Pantheon, koji se trenutno obnavlja. A da je Pariz uistinu grad pun iznenađenja, pokazuje i kip koji se nalazi u blizini ove građevine. Idealno za blesastu fotografiju s prijateljicom. Nakon duge šetnje, vrijeme je i za prigodan obrok i slasticu, naravno. Iako je Pariz grad koji je dosta različit od naših standarda, posebice za jednu studenticu, preporučujem vam da na hrani ipak ne štedite. Posebice ako uzmete u obzir da ćete u McDonaldsu jedan McWrap platiti 8 eura, a u restoranu će vas sendvič s lososom, pomfritom i najukusnijim kruhom na svijetu koštati gotovo jednako toliko. A tek njihove slastice. Kolači su, najblaže rečeno, prava mala remek dijela. Različiti okusi, glazure, boje, sve vas to mami gotovo sa svakog ugla. No, bez brige, iako ćete se vjerojatno vrlo često počastiti njima tijekom boravka u Parizu (i vjerujete mi, preukusni su), nemojte se gristi. Duge šetnje gradom će sve to izbalansirati. Vjerojatno je to i tajna fit linije Parižanki.



Naredni dan rezervirajte za dugu šetnju od Champs Eysees do Trijumfalnih vrata. Avenija Champs Elysees je ujedno i najskuplja četvrt u Parizu. U njoj su svoje mjesto za prodaju pronašli Tiffany and Co., Esprit, Zara, H&M, Zadig & Voltaire, Louis Vuitton (ispred čijeg dućana čak ima i red za ulaz) i mnogi drugi. U ovoj ulici je i najslađe mjesto na svijetu - Ladurée slastičarnica. Boja mente na samom ulazu u dućan, romantični detalji na kutijama i šareni macaroni vas tjeraju da se zaljubite u ovaj dućan. No, pripremite se ponovno na čekanje u redu, jer nećete tako brzo doći do ove originalne pariške slastice. Dobra vijest – čekanje se isplati. Kada govorimo o shoppingu, još jedna adresa neka se nađe na to see listi – Rue Cambon 31, mjesto poznatije i kao adresa na kojoj je Coco Chanel otvorila svoj prvi butik.

 

Na vrhu ove ulice su Trijumfalna vrata, odakle se možete zaputiti prema Louvreu, točnije velikom parku koji je uvod u njegovo dvorište, ponovno pješice ili metroom, ako ste umorni ili u stisci s vremenom. Njegovo dvorište je i glavna meta fotografija na kojima se turisti fotografiraju kako u rukama 'drže' piramidu, koja je izgrađena od stakla i metala i koja služi kao glavni ulaz u muzej. I da, priznajem i sama imam jednu takvu u arhivi. U dvorištu muzeja nalazi se velika fontana, kao i mnoštvo prodavača, kod kojih ćete po dosta povoljnim cijenama moći kupiti privjesak ili kip Eiffelovog tornja. Toplo preporučujem. I da, cjenjkanje je obavezno.

Iduća postaja neka vam bude Moulin Rouge, groblje Montmartre i Bazilika Sv. Srca poznatija i kao Sacre Coeur. O Moulin Rouge su snimani filmovi, postao je sinonim za ples, plesne nastupe i variete, a prepoznat ćete ga po velikom mlinu koji se nalazi iznad samog ulaza. Iako je sama ulaznica za neku od predstava ili opera dosta skupa, uvijek možete snimiti svoju verziju 'Marilyn Monroe' fotografije s podignutom suknjom, budući da se odmah preko puta nalazi i otvor podzemne željeznice, kroz koju stalno struji zrak. Fora, zar ne?

 

Tek par ulica ispod se nalazi i najpoznatije pariško groblje, Montmartre. Pitate se zašto bi itko trebao posjetiti groblje? Ovo groblje ima par specifičnih karakteristika – datira još iz 18. stoljeća, u njemu su sahranjene mnoge poznate osobe, unutar njega se nalaze i brojne skulpture, kao i zanimljivi mini parkovi i klupe za sjedenje. A onda je vrijeme da upoznate pravi Pariz.
Kada krenete sjeverno, prema bazilici Sv. Srca, proći ćete kroz stari dio grada, kojeg karakteriziraju krivudave ulice, stare kuće i ulične trgovine. Na samom kraju nalazi se bazilika, koja vam pruža pogled na cijeli grad. A pogled koji se pruža sa ovog mjesta ne može ni fotografija dočarati u potpunosti.

I kao šećer na kraju, Eiffel. Kada uzmete u obzir djevojku s početka članka, onu zaljubljenicu u sve što nosi epitet francuskog, dolazak do simbola ovog grada je poseban osjećaj. Zapravo, znate li kako je Carrie sretno skakutala po balkonu kada je iza sebe ugledala Eiffelov toranj? Ona je zapravo bila samo blaga verzija mene. Naime, kada izađete na stanici Trocadero, poznatiju i kao 'savršeno mjesto za sliku ispred Eiffelovog tornja', prvo što vidite jeste mnoštvo zgrada. No, kada krenete par koraka naprijed, na samom kraju građevine s vaše lijeve strane pruža se pogled na toranj. I onda je vrijeme za mali photosession. Iako Parižani preziru toranj i smatraju ga posebice ružnim, u njemu ipak ima neka čar. Možda je njegova ružnoća njegov najjači adut. A onda se metrom spustite do njegovog podnožja. Park i najljepši vrtuljak koji sam vidjela će vas privući k sebi i natjerati da ovdje provedete narednih nekoliko sati. Nakon sanjarenja ispred vrtuljka, zaputite se po svoju dozu kofeina u cafe Louis Philippe, koji su obožavale i naše omiljene Tračerice!



Naposljetku, Pariz, osim što će vas natjerati da se zaljubite u njega, natjerat će vas da se zaljubite u ljubav. Kod njih je romantika neka sasvim nova dimenzija ljubavi, koja u vama budi  osjećaj nježnosti svaki put kada vidite dvoje Parižana kako se drži za ruku, zajedno sluša glazbu u metrou ili se smiju dok ispijaju čaj u cafeu ispred vašeg hotela.

D.P.
_{Foto: blogspot.com, privatne fotografije}

Šest lokacija, nekoliko vrlo dobrih priča i Sarajevo kakvo poznaje Aida Islam. Od Birtije do autopijace, ovo je njena mapa grada.

Sarajevo mimo vodiča kroz šest omiljenih mjesta Aide Islam  

Sarajevo ima mnogo mjesta koja vrijedi posjetiti, ali ona koja zaista zavolimo rijetko biramo prema listama najboljih. Nekad je dovoljno da nas tamo uvijek čeka poznato lice, da smo upravo tu proslavili nešto važno ili da izađemo s predmetom za koji nismo ni znali da nam treba.

Aida Islam, osnivačica sarajevskog Katkus Shopa , kreativnog prostora koji okuplja lokalne umjetnike, dizajn i ljubav prema biljkama, dobro poznaje tu razliku. Njen odnos prema gradu oblikuju mjesta na kojima je odrasla, ljudi koje susreće i pomalo nepredvidivi rituali, poput odlaska na autopijacu u potrazi za još jednim keramičkim slonom.   



 

Prošetale smo s njom kroz šest sarajevskih adresa, od kultnih lokala do mjesta koja otkrivaju njenu slabost prema retro detaljima i lokalnom dizajnu. Usput smo razgovarale o odrastanju, promjenama koje grad prolazi i tome zašto poneka mjesta vrijedi sačuvati upravo onakvima kakva jesu.

Birtija  

Neke uspomene sasvim slučajno dobiju stalnu adresu. Za Aidu je jedna od njih Birtija, za koju je kao omiljenu uspomenu izdvojila proslavu diplomskog rada s petnaestak najbližih prijatelja.

„ To je bio dernek kojeg se svi jako rado sjećamo “, govori nam, prisjećajući se večeri koja je ovom mjestu osigurala posebno mjesto u njenoj ličnoj geografiji Sarajeva.  




 

A kada se sjetimo gdje smo izlazili prije deset godina, postaje jasno da odrastanje mijenja i naš odnos prema gradu. Neki lokali nestanu, neki novi postanu omiljeni, a pojedini ostaju gotovo nepomične tačke na našoj mapi.

Koliko se tvoje Sarajevo promijenilo zajedno s tobom? Postoji li mjesto koje si prije deset godina potpuno zaobilazila, a danas ti je među dražim adresama, ili neko koje voliš upravo zato što je ostalo isto?

Aida: S obzirom na to da sam prije 10 godina imala 18 i izlazila gdje mi raja izlazi i gdje je piva najjeftinija, mislim da sam dosta mjesta na koje danas izlazim zaobilazila, a većina mjesta gdje smo provodili vrijeme prije, kao npr. Ćumez i stari Mesh kod BKC-a, sada su zatvoreni. Celtic i Birtija su možda mjesta koja su ostala ista otkako ja znam za njih i čija mi atmosfera odgovara skoro uvijek.

Boardroom  

Boardroom ljeti ima nekoliko ozbiljnih prednosti: hladovinu tokom vrelih sarajevskih dana, grafite u prolazu i prilično velike šanse da ćete naletjeti na nekoga poznatog. Aidi Islam ta kombinacija sasvim je dovoljan razlog da ga uvrsti među omiljene sarajevske adrese.

„ Volim šarenilo, volim ovu neku street kulturu i volim ljude koje ovdje jako često sretnem“, govori nam.

Boardroom je jedno od onih mjesta čija se atmosfera ne može sasvim objasniti enterijerom ili ponudom. Važan je i onaj nepredvidivi dio, ko će se pojaviti, koga ćete sresti i koliko će se planirano kratka kafa odužiti. Ali šta neko mjesto zapravo čini kultnim?  



 

Sarajevo voli vlastite mitove. Neka mjesta odavno imaju status kultnih, dok druga, jednako zanimljiva, prolaze gotovo neprimijećeno. Koji naizgled nevažan dio Sarajeva bi ti branila zauvijek? I postoji li mjesto koje za tebe najbolje pokazuje razliku između Sarajeva koje predstavljamo drugima i onog koje stvarno volimo?

Aida: Pa ja mislim da svako mjesto u Sarajevu može pronaći svoju klijentelu i postati kultno u tim krugovima. Znam za dosta mjesta koja ne žele neku “viralnost” ili instagramičnost, jer imaju svoje stalne klijente, i nije im cilj neka popularnost, već ugodnost u tom prostoru i da se posvete svakom gostu. 

Svi znamo barem jedno mjesto koje na jednom, dva stola uvijek drži znak REZERVISANO, iako svi dobro znamo da niko nije rezervisao ta mjesta, već se čuvaju za nekog “njihovog” ako naleti, ili jednostavno da imaju kontrolisan obim posla. Ja ne znam za neki nevažni dio Sarajeva, iskreno. Ja sam odrasla na Vratniku i volim ga mnogo, ne mogu reći da je neprimijećen, sama Kamarija je jedan od najljepših kafića u gradu, a tu su odmah i dvije tabije sa možda najljepšim pogledima. Samim tim, najviše vremena sam provela u Starom Gradu i Centru te mislim da većina mjesta na tim područjima već žive svoj život. 

Nadam se samo da nećemo previše početi pratiti trendove i šta je popularno na zapadu, jer iskreno najbolja mjesta su ona koja su autentična sebi i mjestu gdje se nalaze.

Von Habsburg  

Ispred Von Habsburga razgovor skreće prema tablama s porukama. Aidu pitamo šta bi napisala kada bi joj na jedan dan prepustili prostor da se obrati cijelom Sarajevu.

Njen odgovor staje u jednu rečenicu: „To be cringe is to be free.“

„ Svi se nekako bojimo, sve nam je nešto ofirno, a zapravo nikoga na kraju krajeva nije briga za vas “, objašnjava nam.  



 

U vremenu kada se čak i spontanost pažljivo oblikuje, Aidina poruka ima dovoljnu dozu prkosa. Strah od toga da ćemo ispasti smiješni često je dovoljan da odustanemo od stvari koje nas iskreno vesele. A možda je baš spremnost da ponekad budemo pomalo ofirni najbolji pokazatelj koliko smo se oslobodili potrebe za tuđim odobravanjem.  
 

Kutcha  

Pet minuta u Kutchi i Aidin ukus postaje poprilično jasan. Boje imaju prednost nad neutralnim tonovima, retro detalji nad predvidivim komadima, a posebno mjesto zauzima lokalni dizajn koji, kako sama kaže, ima funkciju i smisao.

Međutim, razgovor o lijepim predmetima kod Aide se vrlo brzo pretvara u razgovor o ljudima koji ih proizvode. Kao neko ko i sama vodi mali biznis, dobro zna koliko toga ostane nevidljivo iza gotovog proizvoda, posebno kada se domaći brendovi pokušavaju izboriti za pažnju pored mnogo većih međunarodnih imena.  





 

„ Voljela bih da ljudi malo više razmisle šta se sve dešava behind the scenes jednog biznisa i da više cijenimo to nešto lokalno nego nešto tuđe. “

Aidu posebno raduje kada u Sarajevu neko pokrene nešto novo, bilo da je riječ o umjetnicima, ručno rađenim predmetima ili proizvodima koje ranije nismo imali priliku vidjeti na domaćem tržištu.

Autopijaca  

Autopijacu smo očekivale na Aidinoj listi. Zapravo, više bi nas iznenadilo da je izostala. Njena ljubav prema antikvitetima, neobičnim predmetima i retro detaljima odavno je poznata, a sarajevska autopijaca pruža joj upravo ono što se teško može pronaći u klasičnim prodavnicama: nepredvidivost.  




 

Kada smo prvi put pričale o ovom konceptu, autopijaca je bila prvo mjesto koje si spomenula. Šta te toliko vuče tamo? Imaš li neki posebno dobar ulov ili priču zbog koje se i danas smiješ kad je se sjetiš? Zanima nas i šta misliš da takva mjesta otkrivaju o Sarajevu, a što često promakne onima koji grad poznaju samo kroz njegove popularnije adrese.

Aida: Ja volim općenito autopijace, buvljake, najlone, kako ko hoće da ih naziva i kad putujem trudim se uvijek da nađem nešto tako u tom gradu. Jako puno volim điđe i antikvitete, a toga na tim mjestima ima more. Dosta stvari koje možete vidjeti u Katkus shopu su zapravo ulovi sa autopijace - ćilim, keramički slonovi, fotelje i razne sitnice. 

Nekako mi se sviđa što imaju neki karakter i što se ne mogu naći u prosječnim prodavnicama, jer pored buvljaka apsolutno nisam veliki fan shoppinga. Autopijaca je baš posebna jer možete naći bukvalno od igle do lokomotive. Ima jedan čiko koji prodaje antikvitete, a između ostalog ima neka stara pisma i razglednice, pa tu znam provesti dosta vremena čitajući to, dosta me inspiriše i osjetim neku nostalgiju za tim vremenom i ljudima s kojima nisam imala nikakvog dodira. 

Mislim da mi se sviđa ta nepredvidivost šta ću danas naći i mislim da zato općenito treba obilaziti manje posjećene ulice, lokale, prodavnice, jer nikad ne znate šta ćete zateći. Kod velikih prodavnica i uslužnih lanaca, kao i “instagramičnih” mjesta, je jako bitno da održavaju taj standard i da usluga, ponuda i izgled budu poprilično identični svaki put - što je baš dobro kad vam treba nešto poznato i možda komforno, ali treba istražiti nešto novo kad imate priliku, jer možda otkrijemo i nešto novo o sebi.

 Volim mjesta gdje imam osjećaj da pričam sa čovjekom, sa stvarnom osobom sa svojim individualnim životom, a ne mjesta gdje se osjećam kao kupac i pričam sa prodavačem i to je vrhunac našeg odnosa.

Na autopijaci se čuva jedna drugačija historija grada, sastavljena od sasvim običnih predmeta i tragova nečijih svakodnevica. Od starih pisama do razgovora koji se nikada ne bi dogodili da smo ostali na poznatoj ruti.  



 

Katkus Shop  

Dobar dio tih pronalazaka danas ima novu adresu. U Katkus Shopu Aidini ulovi s autopijace postali su dio interijera, od ćilima i fotelja do sitnica koje teško možemo svrstati u jednu estetsku kategoriju.

Posebno mjesto zauzima njena kolekcija keramičkih slonova. Aida je od potrage za njima napravila mali ritual: svaki odlazak na autopijacu prilika je da pronađe još jednog, u novoj boji, veličini ili s nekom neočekivanom funkcijom. Kolekcija se širi bez naročitog plana, što je vjerovatno i dio njenog šarma.  

Aidina kolekcija keramičkih slonova

Aida u svom Katkus shopu, Buka 8, Sarajevo  
 

Ipak, kada smo je zamolile da izdvoji jedan predmet koji najbolje opisuje njen karakter, pokazala nam je mali kaktus s natpisom „I am not a control freak, you're just doing it all wrong.“  



 

Katkus je prikladno mjesto za završetak naše šetnje. U njemu se susreću Aidina ljubav prema lokalnom dizajnu, predmetima s prošlošću i detaljima koji ne pokušavaju zadovoljiti svačiji ukus.

Nakon šest lokacija postaje jasno da je njena mapa Sarajeva sastavljena od mnogo više od omiljenih adresa. Tu su uspomene, ljudi, svakodnevni rituali i sasvim slučajna otkrića.

Aida nas je povela kroz svoje Sarajevo, ali nam je usput dala i dobar razlog da se ponovno osvrnemo na vlastito.  




 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Bonjour.ba  
Autopijaca u Sarajevu | Foto: Privatna arhiva Aide Islam