TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 31.10.2023.
Svaki dio doma prezentacija je vaše estetike, interesa i karaktera, ali vjerojatno niti jedan drugi u tolikoj mjeri kao polica za knjige.
To je mala oaza kroz koju možete izraziti svoju kreativnost i podijeliti svoju povijest sa svakim gostom koji kroči u vaš osobni prostor. Osim toga što priča vašu priču, harmonično složena i organizirana, polica za knjige pridonosi cjelokupnom ambijentu doma.
Da bi ona zaista bila idilična reprezentacija vaše unikatne osobnosti, donosimo par savjeta kako ju možete složiti i kakvim detaljima učiniti još atraktivnijim kutkom stana ili kuće.
Kreativni načini slaganja knjiga
Da knjige na polici ne bi bile samo funkcionalni predmeti i odraz vaše ljubavi prema čitanju, možete ih složiti na specifičan način i učiniti i njih jednim od dekorativnih predmeta. Knjige složite po bojama ako želite efektan krajnji izgled, a poigravati se možete i horizontalnim i vertikalnim slaganjem što će unijeti posebnu dinamiku na policu.
Ako ste pak skloni minimalizmu i neutralnim tonovima u interijeru pa se mnoštvo šarenih knjiga ne uklapa u vašu estetiku, predlažemo da knjige okrenete tako da se vidi samo bjelina papira. To će uz minimalistički efekt unijeti i dozu misterije na vašu policu.
Dodajte uspomene i interesantne držače knjiga
Osobne fotografije (uokvirene ili u zdjeli), suveniri s putovanja i dragi pokloni koje izložite na polici uz knjige, bit će svakodnevni podsjetnik na drage trenutke, a uz to će umjesto vas pričati vašu povijest i intrigantne detalje iz života.
Osim toga, trendy dodatak na polici uvijek su i držači za knjige koji nekada liče na prava mala umjetnička djela. Potražite neke zaigrane, šarene komade ili jednostavne minimalističke, koji će osim funkcionalnosti dati polici poseban šarm.
Uz držače za knjige, posljednji hit u interijerima je i stalak koji može vašu omiljenu coffee table knjigu istaknuti kao zvijezdu police.
Biljke
Biljke u svakom dijelu doma unose toplinu, ali i daju posebnu živost okruženju. Želite li neke zaista unikatne biljke koje plijene pažnju, pogledajte neke o kojima smo pisali već ranije i koje ne zahtijevaju previše brige, što ih čini savršenim dodatkom u ovoj priči.
Osvjetljenje
Na police dodajte i svijeće ili lampe koje će, uz knjige, dati onaj cozy osjećaj i učiniti policu centralnim dijelom prostorije. Želite li da ta polica budi sva osjetila, birajte mirisne svijeće, a uz njih dodajte i zvučnik ili retro gramofon što će stvoriti poseban ambijent u prostoriji. Jer, tko kaže da centralni dio dnevne sobe mora biti polica s TV-om?
* * *
Naslovna fotografija: @i.tam.i.tu
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.

Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!