Kao priznanje za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti, redatelju i piscu Marku Cousinsu bit će uručeno Počasno Srce Sarajeva 29. Sarajevo Film Festivala.

Ovo neće biti njegov prvi susret s gradom – njegov prvi dolazak u Sarajevo bio je za vrijeme opsade grada, sredinom 90-ih. Zajedno s predstavnicima Međunarodnog filmskog festivala Edinburgh posjetio je kino Obala Art Centar, gdje su u znak podrške građanima Sarajeva u opkoljenom gradu prikazivali filmove. To je kino bilo kolijevka Sarajevo Film Festivala.
 

„Donijeti filmove s Međunarodnog filmskog festivala u Edinburghu u Sarajevo tokom njegove opsade, pokazalo mi je zašto su filmovi važni. Većina onoga što sam od tada uradio, bilo je pod utjecajem tih strašnih, inspirativnih sedmica 1994. godine. Povratak u Sarajevo, po prvi put nakon 29 godina, u meni će probuditi bujicu emocija. Počasno Srce Sarajeva u mom će domu imati počasno mjesto i podsjećati me na potrebu da rizikujem, da djelujem u solidarnosti. Još uvijek mogu učiti od mladića koji sam nekada bio, a još više od pionira u Sarajevu koji su shvatili da filmovi nisu samo zabava, nego ključni dio naših života. Tako sam zahvalan", rekao je Mark Cousins.
 

Mark Cousins je škotsko-irski redatelj. Njegove teme su inspirativna moć kinematografije, gradova, šetnja, djetinjstvo, arhiva i obnova. Na početku svoje karijere snimao je TV dokumentarce o djetinjstvu, neonacizmu i Mihailu Gorbačovu. Njegova prva knjiga bila je ''Imagining Reality: The Faber Book of Documentary'' (koju je Times Literary Supplement nazvao "neophodnom"). Cousinsov prvi dugometražni dokumentarac, THE FIRST MOVIE, koji govori o djeci u Iračkom Kurdistanu, osvojio je nagradu Prix Italia. Film je inspirisan odrastanjem tokom nemira u Sjevernoj Irskoj i njegovim strastvenim zanimanjem za ulogu koju film može imati u životima djece.


Njegova dva novija filma su THE STORMS OF JEREMY THOMAS, o legendarnom filmskom producentu – premijerno prikazan u Cannesu 2021. godine i dobitnik nagrade za najbolji dokumentarac u španjolskom Dias De Cineu, i THE STORY OF LOOKING, u kojem filtrira povijest gledanja kroz vlastitu operaciju oka. Film je osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film na Filmskom festivalu u Sevilli. Prošle je godine snimio filmove MY NAME IS ALFRED HITCHCOCK i THE MARCH ON ROME, koji je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Veneciji, osvojio nagradu publike za najbolji međunarodni dokumentarac u Brazilu i nominiran za nagradu Europske filmske akademije.

 

https://www.youtube.com/watch?v=kzOuXGx1-ws


U kontekstu uručenja priznanja Počasno Srce Sarajeva Marku Cousinsu, u sklopu programa “Suočavanje s prošlošću” Sarajevo Film Festivala bit će upriličena posebna projekcija njegovog filma MARCH ON ROME. 
 

29. Sarajevo Film Festival će biti održan od 11. do 18.8.2023. godine.

* * * 
Foto: Sarajevo Film Festival PR

Ovo nije romansa za kišno veče uz čaj već film koji će vas ili zabaviti do kraja ili potpuno emocionalno odbiti.

Nova adaptacija romana Emily Brontë iz 1847. godine ne pokušava biti suzdržana ili vjerna u klasičnom smislu. Emerald Fennell, poznata po filmovima Saltburn i Promising Young Woman, pristupa “Wuthering Heights” s namjernom teatralnošću, erotiziranim tonom i estetikom koja više podsjeća na modni editorijal nego na gotičku tragediju. 

Rezultat je film koji izgleda luksuzno, zvuči savremeno i ponaša se provokativno ali ne pokušava nužno da vas natjera da vjerujete u sudbinsku ljubav Cathy i Heathcliffa.




 

Ako volite klasike “netaknute” ovo bi vas moglo iznervirati

Brontëin roman je generacijama bio simbol sirove, destruktivne ljubavi. Priča o Catherine Earnshaw i Heathcliffu siročetu kojeg njen otac dovodi kući, a kojeg porodica potom ponižava i potiskuje odavno je upisana u kolektivnu romantičnu mitologiju. 

Njihova veza je intenzivna, gotovo spiritualna, ali i duboko autodestruktivna. Catherine bira društveni status i udaje se za drugog, a Heathcliff pokreće višegeneracijsku spiralu osvete.

Fennell tu tragediju ne tretira kao sveto tlo. Umjesto patosa, dobivamo ironiju. Umjesto sirove unutrašnje boli estetski oblikovanu strast. Umjesto mračne gotike  stilizirani erotizam, camp elemente i savremenu muzičku podlogu (da, Charli xcx u “Wuthering Heights” univerzumu).

Za puriste, to može djelovati kao izdaja. Za one koji Heathcliffa još uvijek doživljavaju kao romantičnog antiheroja, ovaj film možda neće imati emocionalnu težinu kakvu očekuju.




 

Ako ste umorni od “I could fix him” romantike možda će vam se dopasti

Brontëin roman je, između ostalog, formirao generacije romantičnog mazohizma. Heathcliff je postao arhetip nedostižnog, emocionalno nedostupnog muškarca kojeg “možemo spasiti”. Upravo zato je casting bio pod posebnim povećalom: Margot Robbie i Jacob Elordi nose film kao Cathy i Heathcliff, ali njihova hemija je već podijelila publiku. 

Dok jedni tvrde da njihova fizička kompatibilnost i vizualna magnetičnost savršeno odgovaraju Fennellinoj stiliziranoj viziji, drugi osjećaju da između njih nedostaje ona razorna, gotovo bolna povezanost koja bi opravdala decenije opsesije i osvete.

Fennell, međutim, ni ne pokušava da tu ideju romantizira. Njen Heathcliff, kojeg igra Jacob Elordi, nominovan za Oscara ove godine, izgleda spektakularno dugokos, intenzivan, gotovo modno konstruiran, ali djeluje više kao savremeni vizualni fantazam nego kao biće koje je emocionalno mariniralo u bijesu i klasnoj traumi. 





Margot Robbie kao Cathy oscilira između razmažene aristokratkinje i erotski osviještene heroine, ali film ne insistira na tome da njihovu vezu shvatimo kao uzvišenu sudbinu. Naprotiv, sve je pomalo performativno, pomalo svjesno vlastite teatralnosti.

Ako tražite adaptaciju koja razotkriva mit umjesto da ga hrani, ovaj pristup može biti osvježavajući.

Ovo je film o estetici jednako koliko i o ljubavi

Vizualno, film funkcionira gotovo kao 20-strani modni editorijal smješten na vjetrovitim yorkshirskim močvarama. Kostimi su naglašeni, tijela izložena, atmosfera nabrijana. Emocija je često podređena slici.

Za neke će to biti problem osjećaj da gledaju “pozu” umjesto tragedije. Drugi će upravo u toj svjesnoj artificijelnosti pronaći užitak. Fennell nikada nije bila rediteljica suptilnosti; njen senzibilitet je prepoznatljiv, pomalo pretjeran, uvijek spreman da gurne stvari korak dalje nego što je pristojno.




Ako očekujete vjernu, gotičku adaptaciju s emocionalnim razaranjem koje traje danima, moguće je da ćete izaći razočarani. Film nema težinu Andree Arnold iz 2011., niti pokušava da oživi istu vrstu sirove prirodnosti.

Ali ako vas zanima kako klasici funkcionišu u savremenom kontekstu kako se mogu prilagoditi publici koja je navikla na seksualizirani sadržaj, brze estetske impulse i ironijski odmak onda je ovo vrlo gledljivo, ponekad pretjerano, ali nesumnjivo zabavno iskustvo.

Uostalom, nakon prvog trailera prodaja romana porasla je za više od 130 posto. To možda govori više od bilo koje kritike.

Pitanje je samo: da li to želite od Brontë?

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: IMDb