TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 16.5.2023.
Kao priznanje za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti, redatelju i piscu Marku Cousinsu bit će uručeno Počasno Srce Sarajeva 29. Sarajevo Film Festivala.
Ovo neće biti njegov prvi susret s gradom – njegov prvi dolazak u Sarajevo bio je za vrijeme opsade grada, sredinom 90-ih. Zajedno s predstavnicima Međunarodnog filmskog festivala Edinburgh posjetio je kino Obala Art Centar, gdje su u znak podrške građanima Sarajeva u opkoljenom gradu prikazivali filmove. To je kino bilo kolijevka Sarajevo Film Festivala.
„Donijeti filmove s Međunarodnog filmskog festivala u Edinburghu u Sarajevo tokom njegove opsade, pokazalo mi je zašto su filmovi važni. Većina onoga što sam od tada uradio, bilo je pod utjecajem tih strašnih, inspirativnih sedmica 1994. godine. Povratak u Sarajevo, po prvi put nakon 29 godina, u meni će probuditi bujicu emocija. Počasno Srce Sarajeva u mom će domu imati počasno mjesto i podsjećati me na potrebu da rizikujem, da djelujem u solidarnosti. Još uvijek mogu učiti od mladića koji sam nekada bio, a još više od pionira u Sarajevu koji su shvatili da filmovi nisu samo zabava, nego ključni dio naših života. Tako sam zahvalan", rekao je Mark Cousins.
Mark Cousins je škotsko-irski redatelj. Njegove teme su inspirativna moć kinematografije, gradova, šetnja, djetinjstvo, arhiva i obnova. Na početku svoje karijere snimao je TV dokumentarce o djetinjstvu, neonacizmu i Mihailu Gorbačovu. Njegova prva knjiga bila je ''Imagining Reality: The Faber Book of Documentary'' (koju je Times Literary Supplement nazvao "neophodnom"). Cousinsov prvi dugometražni dokumentarac, THE FIRST MOVIE, koji govori o djeci u Iračkom Kurdistanu, osvojio je nagradu Prix Italia. Film je inspirisan odrastanjem tokom nemira u Sjevernoj Irskoj i njegovim strastvenim zanimanjem za ulogu koju film može imati u životima djece.
Njegova dva novija filma su THE STORMS OF JEREMY THOMAS, o legendarnom filmskom producentu – premijerno prikazan u Cannesu 2021. godine i dobitnik nagrade za najbolji dokumentarac u španjolskom Dias De Cineu, i THE STORY OF LOOKING, u kojem filtrira povijest gledanja kroz vlastitu operaciju oka. Film je osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film na Filmskom festivalu u Sevilli. Prošle je godine snimio filmove MY NAME IS ALFRED HITCHCOCK i THE MARCH ON ROME, koji je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Veneciji, osvojio nagradu publike za najbolji međunarodni dokumentarac u Brazilu i nominiran za nagradu Europske filmske akademije.
https://www.youtube.com/watch?v=kzOuXGx1-ws
U kontekstu uručenja priznanja Počasno Srce Sarajeva Marku Cousinsu, u sklopu programa “Suočavanje s prošlošću” Sarajevo Film Festivala bit će upriličena posebna projekcija njegovog filma MARCH ON ROME.
29. Sarajevo Film Festival će biti održan od 11. do 18.8.2023. godine.
* * *
Foto: Sarajevo Film Festival PR
TEKST: Ada Ćeremida
Jedan zimski dan proveli smo s Lamineom Guèyeom dok se dokumentarni film ''Sarajevski spust 1984.'' snimao na Bjelašnici, u gradu i u hotelu Apeiro, mjestima gdje se prošlost i sadašnjost prirodno prepliću.
Ekipa filma bila je u punom zamahu, atmosfera uzbuđena, a Lamine, miran, otvoren i potpuno prisutan u svakom trenutku. Između kadrova na planini i gradskih lokacija, sjeli smo s njim na razgovor koji je vrlo brzo otišao dalje od sporta.
Pratiti snimanje dokumentarca i istovremeno zaroniti u njegovu priču značilo je ići punom brzinom, ali bez straha. Ta energija osjeti se i u ovom razgovoru, jednako kao i jasna autorska namjera iza projekta. 
Iza filma stoji Adnan Hasković, jedan od najprepoznatljivijih bosanskohercegovačkih glumaca, koji se nakon međunarodnih i holivudskih angažmana svjesno okreće filmovima s jasnom društvenom porukom i globalnim dometom.
Ideju za ‘’Sarajevski spust 1984.'' potpisuje autorica i rediteljica Aleksandra Fracassa-Kostić, koja je ovu snažnu priču prvi put predstavila Haskoviću prije tri godine.
Od tada, njihova zajednička posvećenost projektu rasla je u filmu koji s jednakom pažnjom gleda u prošlost i govori o sadašnjem trenutku.
Lamine Guèye je prvi i do danas jedini senegalski sportista koji se takmičio u alpskom skijanju na Zimskim olimpijskim igrama, upravo u Sarajevu 1984. godine. Danas se, nakon četiri decenije, vraća u grad koji za njega nije samo olimpijska destinacija, već simbol susreta, otvorenosti i zajedništva.
U razgovoru koji slijedi govori o identitetu, solidarnosti i vrijednostima sporta koje nadilaze medalje. Neki od najličnijih trenutaka iz ovog susreta ostali su zabilježeni i van samog intervjua kao mali uvidi u to ko je Lamine danas.
Lamine Guèye, Senegalski skijaš i predsjednik Senegalske skijaške federacije sa Eminom Smakom, glavnom urednicom Bonjour.ba
Lamine, povratak u Sarajevo nakon četiri decenije: koje su vas emocije najviše iznenadile tokom ovog povratka?
Iskreno, nije to bilo iznenađenje, već potvrda. Potvrda onoga što sam osjetio kada sam prvi put došao ovdje sa 24 godine. Taj grad, ti ljudi, ta toplina i osjećaj dobrodošlice. Tokom Olimpijskih igara ste stalno u žurbi, sastanci kapitena, treninzi, trke, priprema skija i nemate vremena da sve to zaista osjetite.
Danas, zahvaljujući ovom projektu, mogao sam sve upiti, poput spužve. I to je bila velika potvrda. Hodate ulicom, ljudi su ljubazni, topli. Sarajevo je primjer. Ovdje se osjećam dobro.
To je, istovremeno, najbolji način da izgradite sebe. U takvom okruženju ne možete opstati ako niste duboko svoji i sigurni u ono što jeste. Ali, s druge strane, to je bilo neočekivano i neobično, pa ste prisiljeni da upoznajete druge i dijelite s njima. U opasnom sportu kao što je alpsko skijanje, nemate drugog izbora.
Ostajući svoj i spuštajući se tim stazama punom brzinom, stekao sam poštovanje drugih. Na kraju su se razvila i vrlo vrijedna prijateljstva s takmičarima i ljudima iz tog svijeta koji mi u početku nije bio blizak.
Sarajevo 1984. postalo je simboličan trenutak u olimpijskoj historiji. Šta danas, gledajući unazad, taj trenutak predstavlja izvan sporta?
Sarajevo nije samo grad. Historijski i geografski, to je mjesto gdje katolička crkva, pravoslavna crkva, sinagoga i džamija postoje zajedno. To je mjesto gdje se svijet može susresti.
Olimpijske igre bi trebale biti upravo to. Za mene je Sarajevo 1984. bilo spajanje te dvije ideje: Olimpijade, gdje se svijet susreće i Sarajeva, grada u kojem se svijet već susreće. Svaka od tih ideja je sama po sebi ogromna, ali zajedno postaju nešto posebno. Vrijednosti su iste i zato je taj događaj bio toliko poseban.
Film ‘’Sarajevski spust 1984.'' se vraća u prošlost, ali snažno govori o sadašnjosti. Zašto mislite da je ovu priču bilo važno ispričati baš sada?
Ne prođe dan da ne uključite televiziju, pogledate telefon ili pročitate novine, a da ne dobijete katastrofalne vijesti. Kao da vozimo voz punom brzinom prema zidu. Čini se da je dio čovječanstva zaboravio da smo prije svega ljudi. Bez obzira na boju kože, religiju ili imovinsko stanje.
Ova priča pokazuje da je, čak i kada smo različiti, moguće raditi zajedno. Ja sam se takmičio za Senegal, sam, bez trenera, bez novca, bez infrastrukture.
To je bilo moguće zahvaljujući pomoći drugih: francuske i italijanske skijaške federacije, drugih takmičara, ljudi ovdje u Sarajevu. Kada sam tražio pomoć, uvijek su govorili: ‘’Nema problema''.
To pamtim cijeli život. Ako želimo ići naprijed, jedini put je uz međusobno poštovanje. Posebno vjerujem u mlađe generacije. Pitanje je samo kako tu većinu pretvoriti u stvarnu promjenu.
Ako neko pogleda dokumentarac, a da ne zna ništa o vama, šta biste voljeli da razumije o svijetu u kojem danas živimo?
Sport bi trebao promovisati poštovanje, pravila, protivnika, saradnje. Sport vas uči prijateljstvu i bratstvu. Na kraju, recimo, hokejaške utakmice, rukujete se s protivnikom. Te vrijednosti su ključne. Kada to povežete s mojom pričom, nekim ko dolazi iz zemlje u kojoj taj sport nije uobičajen, shvatite da ništa nije nemoguće.
Kada sam sa 18 godina odlučio osnovati Senegalsku skijašku federaciju, svi su mi govorili da sam lud. Važno je imati cilj i znati da ćete tokom puta učiti.
Nije presudno šta znate danas, već vaša sposobnost da učite svakog dana. Tako postaje moguće i ono što drugima izgleda nedostižno.
U kratkim pauzama između snimanja, razgovor je odlazio i u intimnijem smjeru, o tome kako njegova priča pripada i drugima, te kako danas vidi sebe, slojevitog i oblikovanog svim iskustvima kroz koja je prošao. Te odgovore poslušajte u reels-u ispod.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
