Pismo urednice: Što pripremamo na MODAMO.info u dvanaestom mjesecu?

Sjećam se svog prvog članka na MODAMO.info. Bio je to članak o proljetnoj kampanji jednog poznatog branda kupaćih kostima. Sjećam se i koliko sam ga puta samo pročitala i pokušavala ga uljepšati. Iako je riječ o jednoj kampanji, koja tehnički zahtjeva većim dijelom iznošenje činjenica o komadima predstavljenima kroz istu, modelima i fotografu, meni se taj članak činio važnijim od maturalnog rada. Da, tada sam još uvijek bila u srednjoj školi.

Sjećam se i svog tadašnjeg poimanje mode. Bila sam zaljubljena u mašne, čipku i pastelne boje, a moj potajni idol je bila Blair Waldorf. Sjećam se i što sam uradila svim bratovim leptir mašnama. I danas su smještene u mojoj kutijici za nakit dosta amaterski zalijepljene za rajfove koje sam ponosno nosila dok sam se šetala hodnicima srednje škole. Sjećam se i kad sam kupila svoj prvi Vogue. Na američkoj naslovnici je bila Anne Hathaway, a ja sam od svog studentskog džeparca sklopila sjajan dogovor sa ljubaznim gospodinom u trafici koji mi je obećao čuvati jedan primjer svaki mjesec. Uskoro je i na naše kioske počeo dolaziti francuski Vogue koji danas na mom radnom stolu ima posebno mjesto i poseban sustav brisanja prašine s njega. Od djevojke koja je nosila mašne, odbijala nositi tenisice i uvijek nosila romantične komade, postala sam žena koja voli nositi najviše tri boje u jednoj kombinaciji, u ormar sam smjestila bezbroj bazičnih komada koje tek iz sezone u sezonu osvježim s par trendovskih artikala, a ukrasi u kosi i upečatljive sjene na očima iz srednje škole zamijenila sam s malo maskare, frizurom koju stilizira tek malo pjene za kosu i topao zrak. Shvatila sam da sam se zaljubila u jednostavnost i nesavršenost koja je postala sinonim za Francuskinje. Najviše sam za to krivila toliku zaljubljenost u francuski Vogue, a onda sam shvatila. Napravila sam užasnu pogrešku. Excusez moi.
Zaboravila sam tko me je uistinu naučio da cijenim svoj izgled i odijevam se u skladu sa svojom figurom. Da više cijenim i pazim svoju kožu. Da nosim komade s Made in BiH etiketom. Da cijenim bijelu pamučnu majicu više od bluze napravljene od poliestera. Da više cijenim timski rad. Da strasno radim svoj posao. Da pronalazim inspiraciju u svemu što me okružuje. Da naučim da se snovi ostvaruju, ukoliko se okružite pravim ljudima i radite, iskreno, predano i svim svojim snagama. Da jedno uredništvo u BiH može imati vlastiti dizajnerski concept store i pokrenuti humanitarni projekt Ovom Majicom Volim kojeg je s ponosnom prihvatila cijela regija.

 


Da djevojka s mašnom s početka priče koja je u srednjoj školi nosila aparatić za zube, imala užasnu frizuru i par kilograma viška, danas nosi crveni ruž koji naglašava njene bijele, iako i dalje nesavršene zube, odijeva se u skladu sa svojom figurom i uči iz dana u dan da je stil ono u čemu se osjećate sretno i samouvjereno.

Zaboravila sam da je MODAMO.info moj prvi i najbolji učitelj. Suptilno se uvukla u moju svakodnevnicu. Sve je počelo sa istraživanjem za članke. Jer kako ćete pisati o Anni Wintour ukoliko niste prvo pročitali njenu biografiju na Voguepediji? Ili o novoj Valentino kolekciji, ukoliko niste saznali zašto je Valentino tako vezan uz crvenu boju i tko su njegovi nasljednici? Kako ćete čitateljima objasniti i prenijeti emocije koje se kriju iza jedne haute couture kreacije ukoliko ne pogledate video o nastanku jedne haute couture haljine? Zašto bi vaš članak u kojem pričate o važnosti kaputa u boji devine dlake itko primjenjivao u svojoj svakodnevnici ukoliko niste pročitali 'Malu knjigu stila' i 'Stotku' Nine Garcie kako biste saznali zašto ovi komadi odolijevaju bremenu vremena?  Moje šetnje gradom postale su mi osnova za dobivanje ideja za članke. Jedna šetnja omiljenim dućanom i jasno je zašto se na MODAMO.info treba naći članak naziva 5 sjajnih haljina od baršuna ili 20 modela bundi od umjetnog krzna iz high street ponude. Jedno druženje s dragom ekipom  u odjeći bh.dizajnera i jasno je zašto trebamo svakodnevno predstavljati naše kreARTivce ili napraviti anketu o tome što uistinu muškarci misle o trendovskim komadima u našem ormaru.

Pred nama je posljednji mjesec u godini.
U svakome od nas se s brojkom 1 na kalendaru budi određena doza uzbuđenja, radosti, iščekivanja. Dok tipkam ovaj članak moji prsti drhte malo više nego što bi trebali. Sretna sam. Sastanak našeg uredništva je prošao sjajno. Na veliku ploču smo posložili sve naše ideje za naredna tri mjeseca. Zalijepili smo šarene papiriće, podijelili poslove i krenuli u realizaciju. Kontaktirali smo sjajne ljude i smislili nove teme, zanimljive bh.suradnje i bacili se na pripremu MODAMO.radionica. Odlučili smo ovaj mjesec u suradnji s našim kolumnistima složiti liste najboljih domaćih albuma i filmova koji su obilježili godinu, prisjetiti se događaja o kojima su svi pisali, izabrati najbolja red carpet izdanja, pomoći vam da blagdane provedete savršeno dotjerani, u krugu obitelji, s jasnim pravilima ponašanja, pripremi ukusnih delicija, zanimljivih pozivnica za zabavu i par izazova. Pomno smo izabrali savjete za poklone vama dragim ljudima, a pazili smo da kroz ovaj mjesec naučite i par bitnih stvari o njezi vaše kože, kako ju štititi na niskim temperaturama i kako odoljeti blagdanskom meniju i nezdravoj prehrani koja nas tek čeka. Odlučili smo vas podsjetiti i na važnost darivanja i brige o drugima. Ljubavi, pod svaku cijenu.
Tražili smo i idealne destinacije za doček Nove godine u skladu s vašim budžetom, ali i pazili na odabir vaše savršene haljine, torbice, cipela, make-upa, frizure za novogodišnju noć, neovisno o tome gdje ćete ju i s kim dočekati.
Mjesec smo počeli i jednom sjajnom nagradnom igrom. Kao zahvalu. Vama. Jer nas iz dana u dan motivirate da budemo bolji, radimo više i sudjelujemo u kreiranju bh.modne scene. Jer rastete s nama i dio ste naše modne pustolovine. Hvala vam na tome.

P.S. Oprostite što je prva riječ urednika postala roman. Ipak, danas sam postala urednica. Teško je svu inspiraciju, ideju i sreću smjestiti na jednu stranicu Worda. Nadam se da razumijete. Za čitanje mog narednog pisma vam neće trebati 15 minuta koncetriranog čitanja. Obećavam.


Do narednog čitanja,