Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Barakocić već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera  koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.

Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Tuzli u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.

 

U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.

Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.



 
Kako je postavljen ritam prostora

Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima. 

Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju. Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.





Kuhinja kao centralna osa

U srcu stana nalazi se kuhinja oblikovana kao arhitektonska smirenost boje su prigušene, prelazi nježni, a svaki element izgleda kao da je tačno tu gdje treba biti. Zaobljeni luk koji uokviruje policu uvodi u prostor toplinu i mekoću, pravi kontrast modernim linijama ostrva i vertikalama ormarića. 

Tople bež nijanse stapaju se s teksturom drveta, dok diskretni zlatni akcenti rasvjete daju dozu profinjenosti bez dramatike. Sve je jednostavno, ali nijedan detalj nije slučajan: kuhinja funkcioniše kao osovina cijelog doma, mjesto gdje se ritam prostora prelama i gdje minimalizam prestaje biti estetika, a postaje način života.






Trpezarija i boravak: Lekcija o proporciji

Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu. To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena. 

Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu. Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.





Zašto ovaj stan funkcioniše tako dobro?  

Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir. 

To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života. Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.



Ovo je interijer koji dokazuje da dobar dizajn nema potrebu da bude glasan da bi bio upečatljiv. Na ovoj adresi u Tuzli vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti. 

Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspiriše sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Lejla Baraković

Smješten u Sohou, jednom od najikoničnijih njujorških kvartova, ovaj stan nosi energiju grada koji ne pristaje na prosječnost.

Prostor pripada Jenna Lyons , jednoj od najutjecajnijih figura savremene mode, poznatoj po tome što je lični stil uvijek stavljala ispred trendova. 

Kao bivša kreativna direktorica J.Crewa i osoba koja je redefinisala pojam američkog chic-a, njen način razmišljanja se prirodno preselio i u interijer. Ovo nije „showroom stan“, već prostor koji izgleda kao produžetak njenog karaktera.




Arhitektonska osnova je klasična njujorška: visoki plafoni, simetrične zidne lajsne, veliki prozori i jasno definisane osi prostora. Upravo ta smirena baza omogućava da slojevit, eklektičan stil dođe do izražaja bez vizuelnog haosa.





Dnevni boravak: Maksimalizam koji je kontrolisan

Roze baršunasta sofa odmah postavlja ton prostora i jasno govori da neutralnost ovdje nije cilj. Međutim, ostatak kompozicije ostaje arhitektonski stabilan: niski profili, teški stol od kamena, tamni tepisi s grafičkim uzorkom i pažljivo raspoređeni manji objekti. 

Ključni detalj su paravani koji se koriste kao fleksibilni prostorni elementi, ne samo kao dekor. Oni dijele prostor bez potrebe za zidovima i daju osjećaj slojevitosti koji je tipičan za veće evropske stanove, ali rijetko viđen u New Yorku.






Ekspresivan miks materijala koji djeluje intuitivno

Za razliku od dnevnog boravka, kuhinja je gotovo minimalistička. Mesingani backsplash i radne površine dominiraju prostorom, ali bez dodatnih dekorativnih slojeva. Tamni donji elementi i masivni kuhinjski otok čine prostor vrlo grafičkim.

Mramor, mesing, tamno drvo, pliš i baršun pojavljuju se zajedno, ali bez osjećaja težine ili pretencioznosti. Kuhinja djeluje gotovo teatralno, dok istovremeno ostaje funkcionalna i svakodnevna. Ovakav pristup pokazuje kako luksuz u ovom stanu nije statusni simbol, već alat za izražavanje. Svaki materijal ima teksturu, patinu i razlog zašto je tu.





Ormari kao privatna galerija

Walk-in garderober izgleda poput modne arhive, ali bez rigidnosti. Police pune cipela, zavjese u toplim tonovima i centralna fotelja pretvaraju prostor u intimnu zonu, a ne samo funkcionalnu prostoriju. 

Ovo je mjesto gdje je garderoba produžetak stana, a ne odvojena cjelina.





Kupatilo kao scenografija, ne rutina  

Jedan od najupečatljivijih detalja je slika naslonjena iznad kade, bez klasičnog uokvirivanja ili „galerijske distance“. U kombinaciji s mramornim oblogama i crnim metalnim okvirima prozora, kupatilo postaje prostor koji se tretira jednako ozbiljno kao i ostatak stana.

Ovo je dobar primjer kako se utilitarne prostorije mogu dizajnirati s istom dozom slobode i karaktera kao i reprezentativne zone.





Jennin stan u Sohou pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni višak, već pametno slojevito korištenje boja, materijala i objekata. Arhitektonska osnova ostaje čista i disciplinovana, dok se karakter gradi kroz namještaj, umjetnost i neočekivane detalje.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @designartobject