TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 14.5.2025.
Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Baraković već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.
Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Tuzli u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.

U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.
Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.
Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima.
Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju.
Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.



Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu.
To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena. 
Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu.
Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.

Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir.
To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života.
Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.
Na ovoj adresi u Tuzli vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti.
Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspiriše sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.
TEKST: Ada Ćeremida
Da vam pokažemo fotografiju ovog stana bez otkrivanja lokacije, biste li pogodili da se nalazi u Uzbekistanu? Raskošne štukature, kristalni lusteri, visoki plafoni i parket u ribljoj kosti podsjećaju na elegantne francuske rezidencije, ali iza ove estetike krije se mnogo savremenija priča.
U stambenom kompleksu Resim u Taškentu, dizajnerica interijera Rukhsora , u saradnji s Bakhtiyarovna Design , kreirala je prostor u kojem se klasični arhitektonski detalji susreću s modernim namještajem, upečatljivom umjetnošću i neočekivanim akcentima ružičaste. Posebno nam se dopada što interijer ne pokušava izgledati kao savršena replika nekog drugog vremena. Naprotiv, slobodno kombinuje različite epohe, materijale i teksture , a rezultat je stan koji ima karakter mnogo starijeg prostora.
I dok bismo rado razgovarali o svakom lusteru i svakoj štukaturi, nekoliko dizajnerskih odluka posebno zaslužuje pažnju. Od ogledala s patinom do ružičastog tepiha koji potpuno mijenja atmosferu dnevnog boravka, ovaj projekat donosi odlične ideje za sve koji vole klasičnu eleganciju, ali je žele interpretirati na savremen način. 

Ako postoji jedan detalj koji ovom stanu daje njegov prepoznatljiv karakter, onda su to štukature. Od raskošnih plafonskih rozeta i dekorativnih vijenaca do profilisanih zidnih panela i zaobljenih prolaza, gotovo svaka prostorija ima neki arhitektonski detalj koji privlači pažnju.
Posebno nam se dopada način na koji su tretirani plafoni. Umjesto da budu samo neutralna površina iznad namještaja, postaju ravnopravan dio dizajna, a kristalni lusteri dodatno naglašavaju njihovu dekorativnost.
Ovo je ujedno i dobra inspiracija za sve koji vole klasične interijere, ali ne žele da njihov dom izgleda poput muzeja. Ključ je u kombinovanju raskošnih arhitektonskih detalja s jednostavnijim, savremenim oblicima namještaja. 
Dok su zidovi, zavjese i sofa u nježnim neutralnim nijansama, pažnju u dnevnom boravku odmah privlači veliki tepih u intenzivnim tonovima ružičaste i crvene.
Krem sofa zaobljenih linija unosi savremenu mekoću, dok drveni stolić s dekorativnim nogama i raskošni stakleni luster vraćaju klasični karakter. Iznad sofe nalazi se veliko apstraktno umjetničko djelo u toplim tonovima ružičaste, narandžaste i zelene, koje povezuje cijelu paletu boja.
Primijetili smo i jastuke u bordo i tamnoplavoj boji, male akcente koji sprječavaju da prostor postane previše jednoličan. Ovo je dobar podsjetnik da neutralan interijer ne mora biti dosadan. Ponekad su upravo tepih, umjetničko djelo ili nekoliko pažljivo odabranih tekstilnih detalja dovoljni da mu daju karakter. 

Jedan od naših omiljenih detalja ovog projekta nalazi se na zidu između dnevnog boravka i trpezarije.
Velika ogledala s patiniranom površinom i tankim metalnim podjelama podsjećaju na ogledala kakva bismo očekivali u starim francuskim rezidencijama. Osim dekorativne funkcije, reflektuju dnevnu svjetlost, lustere i okolni namještaj, čime prostoru daju dodatnu vizuelnu dubinu.
Posebno zanimljivo izgledaju u kombinaciji s bijelim zidnim profilacijama i toplim drvenim podom.
Ako razmišljate o ogledalu kao dekoraciji, ovaj projekat pokazuje zašto vrijedi razmotriti nešto drugačije od klasičnog zidnog modela. Ogledalo koje zauzima veći dio zida može postati jedan od glavnih elemenata cijelog interijera. 

U kuhinji se klasična estetika nastavlja kroz svijetle profilisane fronte, dekorativne plafonske vijence i zavjese koje se spuštaju gotovo do poda. Ipak, glavni materijal ovdje je mramor izraženih sivih žila.
Koristi se na radnoj površini i bočnoj strani kuhinjskog otoka, kao i na pozadinskom zidu, stvarajući vizuelnu povezanost između različitih dijelova kuhinje.
Dva viseća rasvjetna tijela metalik završne obrade daju prostoru savremeniji karakter, dok tapecirane barske stolice ublažavaju stroge linije kuhinjskih elemenata.



Ovaj projekat nas je podsjetio na nešto što se lako zaboravi dok pregledamo savršeno usklađene interijere: prostor ne mora pripadati samo jednom stilskom pravcu da bi izgledao skladno.
Ovdje se klasični dekorativni elementi susreću sa savremenom sofom, vintage estetikom tepiha, apstraktnom umjetnošću i modernim kuhinjskim rješenjima.
Iako su pojedini detalji vrlo raskošni, paleta krem, bež i toplih drvenih tonova omogućava im da funkcionišu zajedno.
Ovaj dizajn interijera pokazuje da se osjećaj historije i karaktera može stvoriti i u novom prostoru, kroz pažljivo odabrane materijale, proporcije, teksture i predmete. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!