TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 17.7.2020.
Mladen Topić magistar je novinarstva kojemu je fotografija bila jedan od hobija. Uz njegovu radoznalost, strpljenje i točnost prerasla je u dio svakodnevnice koji redovito krade simpatije mnogih kroz njegov Instagram profil.
Naime, adresa @mladentopicphotography postala je platforma prepuna fotogeničnih priča vrijednih divljenja.
Prepoznat ćete svima poznate lokacije iz BiH, ali i skrivene, prekrasne off road kutke koji motiviraju da se i sami uputite u radoznalo istraživanje prirode u vašem susjedstvu.
S Mladenom smo razgovarali o tome kako je počela cijela priča, kao i koje su lokacije diljem BiH najviše ostavile utiska na njega.
Mladen Topić
***
Kako se rodila vaša ljubav prema fotografiji? Zašto su se upravo ljepote BiH našle u fokusu vašeg rada?
Ljubav se zapravo rodila jako davno, dok sam još bio jako mlad. Fascinirala me mogućnost da je fotografija ta koja uspijeva zamrznuti ili zaustaviti vrijeme.
Ždrimački slap, Uskoplje
Sačuvati sjećanja na mjesta i ljude koji prolaze kroz naše živote. Sad kad se već niz godina bavim time, a ako tome dodamo i novinarstvo, posebno mi je važna osobina fotografije da je ona vrijedan dokument. A zašto BiH? Bilo je naravno samo po sebi logično, jer iz te države dolazim, dobro je poznajem i čini mi se da smo imali sreće da smo dobili baš ovaj maleni komadić zemlje da u njemu živimo i uživamo. Također, sve fotografije koje sam ranije viđao su mi se činile previše generičnima, a uporno se među njima ponavljalo par istih lokacija. Želio sam kreirati jedan fotografski portfolio koji osim turističkih atrakcija nudi uvid i u prekrasne detour i off road lokacije, koje nećete pronaći u brošurama i kartama, a svakako zaslužuju da ih se obilazi i posjećuje.
Vrhovi Prenja
Također ponekad u fotografije pokušavam uvrstiti i prebogatu bh. gastro ponudu te svoju fascinaciju tradicijom ramskog kraja iz kojeg dolazim, pa su tu redovno i fotografije starih običaja kao što su tradicionalno tetoviranje, paljenje krijesova, šaranje pisanica, umivanje cvijećem za vrijeme Uskrsa itd.
Što po vama treba imati sjajna fotografija?
Jedan od velikih problema s kojim se susreću svi fotografi, pa tako i ja, jest taj da uspijevamo stvoriti isključivo i samo lijepu fotografiju i na tome se završava.
Stoga je, prema mome mišljenju najvažnije da fotografija u sebi nosi određenu priču i poruku, da pobudi emocije i navodi ljude da o njoj nakon što je vide uporno razmišljaju i komentiraju je drugima.
Prenj
Sve češće pokušavam, da oni koji promatraju fotografiju, dobiju dojam kako bi njima bilo ako se nađu na istoj lokaciji, motivirati ih da kažu da ujutro spremaju naprtnjaču i odlaze na mjesto koje su vidjeli na tvojoj fotografiji. To je jedna od ljepših stvari koja se može dogoditi fotografu.
Jajce
Omiljena fotografija?
Jako puno fotografija se nanizalo kroz godine, ali evo istaknut ću fotografiju koja je upravo nedavno nastala na lokaciji koju poznajemo kao Klečka stijena u Prozoru-Rami. Glazba mi je jako bitna dok fotografiram i ponekad moje fotografije predstavljaju neku pjesmu. Ova mi je draga, jer sam napokon uspio interpretirati pjesmu od jednog jako dragog glazbenika. Riječ je o numeri Endless flight, Gustava Santaolalle. Pored toga, savršeno opisuje osjećaj slobode, beskonačnog leta u planinskim visinama.
Klečka stijena, Prozor, Rama
3 mjesta u BiH koja su vas se najviše dojmila?
Teško je izdvojiti tri i jako je nepošteno prema svim prekrasnim mjestima koja imamo u BiH. :)
Ali, ako baš moram neka to bude prekrasno Trebinje, puno hercegovačkog svjetla, a koje se našlo na tromeđi svega onoga što volim kao fotograf - rijeke, planine i mora.
Trebinje
Zatim, Počitelj je jedan mali biser u čijim kaldrmama se svatko treba barem jednom izgubiti. Preporuka za dočekati zalazak sunca u tišini Počitelja.
Počitelj
Treće mjesto neka dijele Bile u Gorancima i Livno, a razlog su divlji konji koji su svoj dom pronašli upravo podno Čabulje i Cincara. Poseban je doživljaj biti među tim krdima, a ja ih također već neko vrijeme nazivam najboljom psihoterapijom u državi.
Divlji konji, Livno
Pogled na Ramsko jezero
Hajdučka vrata
TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevo Photography Festival sinoć je otvoren izložbom No Man's Land, arhivskim projektom koji 25 godina nakon premijere istoimenog Oscarom nagrađenog filma Danisa Tanovića vraća fokus na fotografiju kao prostor sjećanja, svjedočenja i reinterpretacije.
Kroz do sada neobjavljene fotografije sa snimanja, publika ima priliku ponovo promišljati teme kolektivnog pamćenja, ali i vidjeti kako jedna priča nastavlja živjeti. 
Među desetinama izložbi koje će tokom sedmice biti otvorene širom Sarajeva, izdvojili smo troje regionalnih autora čiji radovi na različite načine promišljaju dom, identitet i pripadanje.
Od Jadrana i Zagreba do Sarajeva i Libana, njihove fotografije pokazuju da prostor nikada nije samo pozadina priče, nego njen aktivni učesnik.
One istražuju odnos koji prema tim prostorima gradimo. 
Foto: Inia Herenčić
Foto: Vedad Divović
Foto: Matea Leš
U projektu Jadran: Snapshots of Belonging hrvatska fotografkinja i pejzažna arhitektica Matea Leš tokom pet godina bilježi život uz obalu, daleko od turističkih razglednica i sezonskih stereotipa. Njene fotografije more posmatraju kao prostor svakodnevice, rutine i sjećanja.
"Kroz fotografiju me najviše privlače mjesta i ljudi koji nose neku tihu emociju. Lokacije koje možda na prvi pogled djeluju obično, ali u sebi imaju osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti." 
Kako je podijelila za Bonjour.ba, upravo takva mjesta najčešće postaju polazna tačka njenog rada. Zanimaju je lokacije koje na prvi pogled djeluju sasvim obično, ali u sebi nose osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti.
Fotografiju opisuje kao način dokumentovanja emocija koje je ponekad teško objasniti riječima, a kroz proces fotografisanja prirodno joj se otvaraju i pitanja identiteta, korijena i odnosa prema prostorima kroz koje prolazimo.
Upravo takvi prizori čine okosnicu njenog rada. Ljudi, pejzaži i mali svakodnevni momenti postaju svojevrsni vizuelni dnevnik odnosa između prostora i identiteta.
"Fotografija mi je način da dokumentiram emocije koje je ponekad teško objasniti riječima."
Matea Leš na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu predstavlja projekat i publikaciju u okviru programa Book Table – Independent Publishing, koji se održava u petak, 5. juna od 13:30 sati u Goethe-Institutu.
Foto: Matea Leš
Naziv izložbe I Carried a Pine Cone in My Backpack već sugeriše da Iniju Herenčić zanimaju tragovi koje mjesta ostavljaju na nama. Njena fotografija ne slijedi unaprijed zadanu priču. Nastaje intuitivno, kroz susrete sa prostorom, svjetlom i pokretom, a izložba u Sarajevu otvara se u petak, 5. juna u 18:00 sati u Galeriji MAK.
"Proces fotografiranja za mene je način razumijevanja vlastitog odnosa prema prostoru, osjećajima i ljudima koji me okružuju."
Fotografije se u njenom radu ponašaju poput fragmenata sjećanja. Značenje se ne otkriva odjednom, nego se postepeno gradi kroz posmatranje. 
U razgovoru za Bonjour govori kako fotografije često nastaju intuitivno, privučene određenim svjetlom, atmosferom ili uglom nekog novog mjesta. Tek naknadno, kroz ponovno promatranje snimljenih prizora, u njima prepoznaje pitanja pripadnosti i identiteta. Kroz gradove, svakodnevne prostore i intimne situacije pokušava razumjeti vlastite korijene, ali i slojevite odnose koji nas oblikuju.
“Fotografija za mene nije konačan odgovor, već prostor za kontinuirano propitivanje, bliskost i razumijevanje slojevitosti odnosa koji me oblikuju.”
Njena izložba ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, poziva posmatrača da uspori i pronađe vlastita značenja između pejzaža, tijela, svjetla i uspomena. 
Foto: Inia Herenčić
Dok Matea i Inia polaze od intimnih prostora, Vedad Divović fotografiju koristi kao alat za razumijevanje društava, političkih sistema i ljudi koji kroz njih prolaze.
Njegova samostalna izložba Home of the Perpetually Lost , koja se otvara u srijedu, 3. juna u 19:00 sati na Trgu Susan Sontag, nastala je u kontekstu Libana i istražuje ideju doma kao nečega što se stalno gradi, gubi i ponovo pronalazi.
"Fotografija je za mene alat da razumijem svijet oko sebe, političke sisteme i ljude koji ih oblikuju." 
Kako je rekao za Bonjour, najčešće radi na dugoročnim projektima koji nastaju godinama i bave se temama identiteta, doma, političkih sistema i kolektivnog sjećanja. Ne zanimaju ga fotografije koje nude brze odgovore. Mnogo mu je važnije prenijeti osjećaj i ostaviti prostor za lično čitanje rada.
U njegovim radovima identitet nije fiksna kategorija. On se neprestano pregovara između prošlosti i sadašnjosti, između odlaska i povratka, između pripadanja i udaljenosti. 
"Važno mi je da ne nudim odgovore, nego da potaknem na razmišljanje."
U njegovim radovima protagonisti nisu tu da ispričaju vlastitu biografiju, nego da postanu dio šire priče o prostoru, društvu i vremenu u kojem živimo. Posebnu pažnju posvećuje tihim svakodnevnim momentima jer, kako kaže, upravo u njima vidi ono najiskrenije.
"Nedavno sam imao ideju da je možda sevdah upravo taj osjećaj koji tražim kroz fotografiju." 
Nije slučajno što se u njegovom radu često vraća i Sarajevo. Za Bonjour je podijelio da su teme doma, identiteta i pripadnosti duboko povezane s njegovim odrastanjem u ovom gradu te da je upravo Sarajevo u velikoj mjeri oblikovalo način na koji danas promišlja fotografiju i gradi vlastiti fotografski jezik.
Foto: Vedad Divović
Možda upravo ta misao najbolje povezuje i sva tri autora. Svako od njih fotografijom pokušava uhvatiti nešto što je teško definisati riječima osjećaj pripadanja, doma, nostalgije ili bliskosti.
Kroz Jadran, Zagreb i Liban, njihovi radovi govore o univerzalnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom bez obzira gdje živimo.
Sarajevo Photography Festival nastavlja se tokom cijele sedmice, a mi ćemo nastaviti pratiti priče koje nastaju između fotografija, prostora i ljudi koji ih stvaraju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
