Mladen Topić magistar je novinarstva kojemu je fotografija bila jedan od hobija. Uz njegovu radoznalost, strpljenje i točnost prerasla je u dio svakodnevnice koji redovito krade simpatije mnogih kroz njegov Instagram profil. 

Naime, adresa @mladentopicphotography postala je platforma prepuna fotogeničnih priča vrijednih divljenja.
Prepoznat ćete svima poznate lokacije iz BiH, ali i skrivene, prekrasne off road kutke koji motiviraju da se i sami uputite u radoznalo istraživanje prirode u vašem susjedstvu.
S Mladenom smo razgovarali o tome kako je počela cijela priča, kao i koje su lokacije diljem BiH najviše ostavile utiska na njega. 

Mladen Topić

***
Kako se rodila vaša ljubav prema fotografiji? Zašto su se upravo ljepote BiH našle u fokusu vašeg rada?

Ljubav se zapravo rodila jako davno, dok sam još bio jako mlad. Fascinirala me mogućnost da je fotografija ta koja uspijeva zamrznuti ili zaustaviti vrijeme.

Ždrimački slap, Uskoplje

Sačuvati sjećanja na mjesta i ljude koji prolaze kroz naše živote. Sad kad se već niz godina bavim time, a ako tome dodamo i novinarstvo, posebno mi je važna osobina fotografije da je ona vrijedan dokument. A zašto BiH? Bilo je naravno samo po sebi logično, jer iz te države dolazim, dobro je poznajem i čini mi se da smo imali sreće da smo dobili baš ovaj maleni komadić zemlje da u njemu živimo i uživamo. Također, sve fotografije koje sam ranije viđao su mi se činile previše generičnima, a uporno se među njima ponavljalo par istih lokacija. Želio sam kreirati jedan fotografski portfolio koji osim turističkih atrakcija nudi uvid i u prekrasne detour i off road lokacije, koje nećete pronaći u brošurama i kartama, a svakako zaslužuju da ih se obilazi i posjećuje.

Vrhovi Prenja

Također ponekad u fotografije pokušavam uvrstiti i prebogatu bh. gastro  ponudu te svoju fascinaciju tradicijom ramskog kraja iz kojeg dolazim, pa su tu redovno i fotografije starih običaja kao što su tradicionalno tetoviranje, paljenje krijesova, šaranje pisanica, umivanje cvijećem za vrijeme Uskrsa itd.   

Što po vama treba imati sjajna fotografija?

Jedan od velikih problema s kojim se susreću svi fotografi, pa tako i ja, jest taj da uspijevamo stvoriti isključivo i samo lijepu fotografiju i na tome se završava.
Stoga je, prema mome mišljenju najvažnije da fotografija u sebi nosi određenu priču i poruku, da pobudi emocije i navodi ljude da o njoj nakon što je vide uporno razmišljaju i komentiraju je drugima.

Prenj

Sve češće pokušavam, da oni koji promatraju fotografiju, dobiju dojam kako bi njima bilo ako se nađu na istoj lokaciji, motivirati ih da kažu da ujutro spremaju naprtnjaču i odlaze na mjesto koje su vidjeli na tvojoj fotografiji. To je jedna od ljepših stvari koja se može dogoditi fotografu. 

Jajce
Omiljena fotografija?

Jako puno fotografija se nanizalo kroz godine, ali evo istaknut ću fotografiju koja je upravo nedavno nastala na lokaciji koju poznajemo kao Klečka stijena u Prozoru-Rami. Glazba mi je jako bitna dok fotografiram i ponekad moje fotografije predstavljaju neku pjesmu. Ova mi je draga, jer sam napokon uspio interpretirati pjesmu od jednog jako dragog glazbenika. Riječ je o numeri Endless flight, Gustava Santaolalle. Pored toga, savršeno opisuje osjećaj slobode, beskonačnog leta u planinskim visinama.

Klečka stijena, Prozor, Rama
3 mjesta u BiH koja su vas se najviše dojmila?

Teško je izdvojiti tri i jako je nepošteno prema svim prekrasnim mjestima koja imamo u BiH. :)
Ali, ako baš moram neka to bude prekrasno Trebinje, puno hercegovačkog svjetla, a koje se našlo na tromeđi svega onoga što volim kao fotograf - rijeke, planine i mora.

Trebinje

Zatim, Počitelj je jedan mali biser u čijim kaldrmama se svatko treba barem jednom izgubiti. Preporuka za dočekati zalazak sunca u tišini Počitelja.

Počitelj

Treće mjesto neka dijele Bile u Gorancima i Livno, a razlog su divlji konji koji su svoj dom pronašli upravo podno Čabulje i Cincara. Poseban je doživljaj biti među tim krdima, a ja ih također već neko vrijeme nazivam najboljom psihoterapijom u državi. 

Divlji konji, Livno

Pogled na Ramsko jezero

Hajdučka vrata

Netflix serija je ponovo otvorila priču o Kemalu i Füsun, ali tek kada zakoračite u Muzej nevinosti u Istanbulu shvatite koliko je ta priča zapravo stvarna.

Nakon što je Netflix adaptacija romana The Museum of Innocence ponovo pokrenula interes za priču o Kemalu i Füsun, jedno pitanje nam je prirodno došlo: kako izgleda mjesto koje je inspirisalo ovu priču u stvarnom životu? 

Autor romana, Orhan Pamuk , otišao je korak dalje od književnosti i 2012. godine otvorio stvarni muzej posvećen predmetima iz svoje fikcionalne priče. Smješten u jednoj kući u istanbulskoj četvrti Çukurcuma, Masumiyet Müzesi zamišljen je kao produžetak romana, prostor u kojem se sjećanja, predmeti i emocije pretvaraju u izložbu.

Dok Netflix serija interpretira priču kroz vizualni narativ i glumu, muzej nudi nešto drugačije: tišinu, vitrinu po vitrinu, predmet po predmet. Upravo zato smo nakon gledanja serije odlučili posjetiti Istanbul i vidjeti kako se ova priča osjeća izvan ekrana.




 

Kako izgleda Muzej nevinosti u Istanbulu nakon što pogledate Netflix seriju?

Netflix adaptacija daje ovoj priči novu publiku i novu dinamiku, ali muzej ostaje njeno najintimnije tumačenje. Hodajući kroz prostor u kojem je svaki predmet povezan s jednim poglavljem romana, postaje jasno da je Pamuk zamišljao ovu priču mnogo šire od književnosti. 

Posjeta muzeju gotovo je kao ulazak u fizičku verziju narativa koji smo gledali na ekranu.




Najneobičniji književni muzej na svijetu

Muzej nevinosti često se spominje kao jedan od najneobičnijih muzeja na svijetu jer je nastao iz fikcije. Nije posvećen stvarnoj historijskoj ličnosti, niti jednom umjetničkom pokretu, nego imaginarnom ljubavnom odnosu. Upravo zato posjeta ovom mjestu djeluje gotovo surrealno: hodate kroz prostor koji pripada romanu, ali istovremeno postoji u stvarnom gradu.




Muzej je nastao paralelno s romanom

Jedna od najzanimljivijih činjenica je da muzej nije nastao tek nakon uspjeha knjige. Pamuk je godinama skupljao predmete dok je pisao roman, zamišljajući kako bi jednog dana mogli postati dio stvarnog prostora. 

Muzej je otvoren 2012. godine, četiri godine nakon objave romana i zamišljen je kao produžetak priče. Svaka vitrina odgovara jednom poglavlju knjige, što znači da posjetilac zapravo prolazi kroz roman dok se kreće kroz prostor.





Predmeti su važniji od priče

U seriji su fokus likovi, dijalog i odnosi, u muzeju su u centru pažnje predmeti. Naušnice, fotografije, karte za kino, šoljice, stare reklame, komadi odjeće sve ono što u svakodnevnom životu izgleda banalno ovdje dobija simboličku težinu. 

Najpoznatiji eksponat je zid prekriven hiljadama opušaka cigareta, koji predstavlja jednu od najpoznatijih scena iz romana. U tom trenutku postaje jasno da je “Muzej nevinosti” zapravo arhiv opsesije.





Atmosfera muzeja potpuno je drugačija od serije

Dok serija koristi glazbu, tempo i dramatiku da izgradi priču, muzej djeluje gotovo meditativno. Prostor je tih, usporen, gotovo intiman. Kao posjetilac imate osjećaj da ulazi u nečije sjećanje, a ne u klasičnu izložbu. Ta tišina zapravo pojačava emocionalni naboj priče jer svaki predmet nosi trag nekog trenutka iz života likova.






Serija i muzej pričaju istu priču, ali drugačijim jezikom

Netflix adaptacija pokušava prevesti Pamukov svijet na jezik televizije. Muzej, s druge strane, ostaje vjeran ideji da se priča može ispričati kroz predmete i prostor.

Zbog toga posjeta muzeju nakon gledanja serije daje potpuno novu perspektivu. Ono što na ekranu izgleda kao scena ili simbol, u muzeju postaje stvarni artefakt. 




Sitni predmeti kao što su karta za kino, par naušnica, čaša s otiskom karmina prestaju biti scenografija i počinju djelovati kao fragmenti jednog života. 

Hodajući kroz prostor, shvatite da je Pamuk ovu priču zamislio mnogo šire od romana ili serije: kao arhiv emocija, uspomena i opsesije koji postoji izvan fikcije.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Privatna arhiva