U cilju širenja pozitivnih vijesti te kreiranja lijepih priča i kroz naredni period ćemo kroz #OstaniKući reportaže zavirivati u domove bh.dama i muškaraca kako bismo vam dali dodatnu inspiraciju kako organizirati vrijeme i kako se nositi sa izazovima koji nosi novi tempo svakodnevnice. 

Jedna od osoba koja nas kroz svoje objave na društvenim mrežama, ali i video zapise koje objavljuje na svom YouTube profilu iznova nasmijava, upravo je bh.influencer i vloger Mirza Mustafagić. 

Mirza nam je još nedavno kroz intervju za BONJOUR.ba otkrio kako to izgleda njegov radni dan te koji su izazovi njegovog posla, a mi nismo mogli odoljeti da ne otkrijemo kako provodi vrijeme i obavlja poslovne zadatke tijekom kućne izolacije.

Kako pokazati empatiju i učiniti nešto lijepo za druge osobe tijekom #OstaniKući?

Empatija je u danima iza nas za mene dobila sasvim novo značenje.
Meni je trenutno vrhunac empatije kada osoba ostane kući. Znam, izazovno jeste, teško jeste, ali moramo zbog sebe, a onda i ostalih. 
Pored ovog, osnova od kojeg svi možemo krenuti, naravno neminovno je da ukoliko nismo u izolaciji, odemo do dućana po namirnice te tom prilikom možemo pitati naše komšije, posebno one starije, da li i njima treba nešto za kupiti.
Ma, načina je puno, samo ako želimo. Srećom puno je dobrih i empatičnih osoba u mom okruženju koje su i meni pomogle za vrijeme stroge samoizolacije u koju sam samoinicijativno otišao nakon povratka iz Istanbula.

Prijedlog za knjigu koju vrijedi pročitati?

Moj prvi prijedlog uvijek i zauvijek kada me neko pita je klasik ‘Derviš i smrt’ najboljeg Meše Selimovića. 
Posebno u ovako teškim vremenima smatram ovu knjigu kao najbolji egzemplar za život i sve ono što nam se dešava. Svaka rečenica u toj knjizi je škola i to je knjiga koju trebamo čitati u različitim razdobljima života jer u svakom od tih je shvatamo drugačije. Upravo zbog situacije u kojoj se nalazimo, mislim da je ovo pravi izbor za čitanje ove knjige koja nam može poslužiti da se osvijestimo šta su naši prioriteti u životu.

 Koji filmovi i serije su se našli na tvojoj 'to watch' listi u ovom periodu?

Moram priznati da sam postao zaljubljenik u Netflix, najblaže rečeno. U posljednjem periodu sam pogledao baš dosta serija, ali izdvojiti ću par favorita. 
Španska produkcija je vrhunska tako da su na prva tri mjesta upravo njihova ostvarenja. Za mene na trećem mjestu je Elite, serija o izazovima sa kojima se susreću bogati i siromašni danas. Potom The cable girls je serija o prijateljstvu, ljubavi i borbi za prava žena u doba kada je to bilo najteže. 
I na prvom mjestu definitivno je najbolja Netflix serija za mene, a to je La casa de papel. 
Vrhunski scenario, gluma, produkcija su dovoljni da to bude moja prva preporuka za sve koji me pitaju.

Kako zadržati motivaciju i produktivnost tijekom rada od kuće te kako sada izgleda tvoj radni dan?

Teško je, moram priznati. Čak i meni koji nisam vezan za office, jer svakodnevni posao u mojoj agenciji za digitalni marketing PR2M Agency meni dozvoljava slobodu da radim gdje god želim, ali nije jednostavno. Nije jednostavno iz jednog prostog razloga, a to je što smo zaokupljeni lošim vijestima, kako iz naše države tako i svijeta. 

Foto: Maja Topčagić

Jako je teško skoncentrisati se na posao, ali moramo. Jedan od načina koji ja ponekad primijenim je da se obučem kao da idem na posao, a zapravo radim od kuće. 
Psiholozi su nakon istraživanja donijeli zaključak da taj dio oko pripremanja za posao izuzetno utiče na ljudsku psihu, pa ga ja ponekad ispoštujem kada je motivacija slabija.

Koji je tvoj odabir za brzi i zdravi ručak ili užinu?

Ja sam već neko vrijeme na ishrani najbolje nutricioniste, usudio bih se reći,  na našim prostorima Ane Petrović. Izuzetno mi prija njena ishrana. 
Istina, izazov je u vremenima kakva su sada biti dosljedan zdravoj ishrani, ali Anini recepti su zaista savršeni i trudim se da ih poštujem koliko mogu. 
Naprimjer, moj omiljeni doručak je pileća pašteta koju napravim tako što skuham piletinu, ubacim jednu svježu mrkvu i dodam maslinovog ulja, sve izblendam i voilà! Namažem na komad hljeba, poslužim uz salatu i uživam u zdravom doručku!

Pjesme koje te opuštaju u ovom periodu?

Jao, ma slušam sve iskren da budem. U posljednje vrijeme dosta uživam u obradama. 
Moj prijedlog svima je da poslušaju mladog pjevača iz Mostara koji će tek biti velika zvijezda, to je Adi Šoše. Vrhunski glas i emocija.

Kako zadržati #feelgood vibru tijekom kućne izolacije?

Prilagoditi svoj prostor onome što nas uveseljava. Raditi ono što nas čini sretnim. Srećom, mama, Cici, Noa i ja smo na okupu tako da nam nikada nije dosadno. Snimamo videe za Youtube i trudimo se na taj način ljudima koji nas prate uljepšati sumornu svakodnevnicu. Kuhamo neka ukusna jela. 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Mirza Mustafagić (@mirzamustafagic) on Mar 29, 2020 at 12:00pm PDT

Trudimo se napraviti svoj mikrosvijet i izolovati se od loših vijesti koje nažalost neminovno dođu do nas. 
Sve ovo što nam se dešava je zbog nečega dobro. 
Trenutno to tako ne izgleda, ali se nadam da će nas ova teška vremena naučiti da cijenimo neke stvari koje smo prije uzimali zdravo za gotovo.

Kako prirediti mini iznenađenje za drugu osobu tijekom kućne izolacije?

Moram priznati ono što mene kod našeg naroda oduševljava je humor koji je zaista neiscrpan i u najtežim momentima ne zaboravljamo da se šalimo. 
Mene nasmijavaju svi smiješni klipovi koji kruže internetom, a ono kako vi možete iznenaditi dragu osobu je tako što ćete pokazati joj upravo neki smiješni klip ili fotografiju, napraviti ručak, očistiti kuću ili najbolje OSTATI KUĆI!

Nakon završetka kućne izolacije, prva stvar koju ću napraviti je:

Ne razmišljam o tome. Moramo se psihički pripremiti da ovo stanje neće proći tako brzo kako smo mislili na početku, ukoliko tako budemo razmišljali možemo samo da se iznenadimo a nikako razočaramo. 
Ali svakako nedostaju mi male stvari koje nisam prije toliko cijenio, a to je da zagrlim nekoga, da popijem sok s društvom, da sjedim na klupi s nekim, da se družim. 
Čovjeku stvarno malo treba za sreću, ali to nažalost kasno shvatimo. Sada je pravo vrijeme da se preispitamo i donesemo bitne životne odluke.

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR