U cilju širenja pozitivnih vijesti te kreiranja lijepih priča i kroz naredni period ćemo kroz #OstaniKući reportaže zavirivati u domove bh.dama i muškaraca kako bismo vam dali dodatnu inspiraciju kako organizirati vrijeme i kako se nositi sa izazovima koji nosi novi tempo svakodnevnice. 

Jedna od osoba koja nas kroz svoje objave na društvenim mrežama, ali i video zapise koje objavljuje na svom YouTube profilu iznova nasmijava, upravo je bh.influencer i vloger Mirza Mustafagić. 

Mirza nam je još nedavno kroz intervju za BONJOUR.ba otkrio kako to izgleda njegov radni dan te koji su izazovi njegovog posla, a mi nismo mogli odoljeti da ne otkrijemo kako provodi vrijeme i obavlja poslovne zadatke tijekom kućne izolacije.

Kako pokazati empatiju i učiniti nešto lijepo za druge osobe tijekom #OstaniKući?

Empatija je u danima iza nas za mene dobila sasvim novo značenje.
Meni je trenutno vrhunac empatije kada osoba ostane kući. Znam, izazovno jeste, teško jeste, ali moramo zbog sebe, a onda i ostalih. 
Pored ovog, osnova od kojeg svi možemo krenuti, naravno neminovno je da ukoliko nismo u izolaciji, odemo do dućana po namirnice te tom prilikom možemo pitati naše komšije, posebno one starije, da li i njima treba nešto za kupiti.
Ma, načina je puno, samo ako želimo. Srećom puno je dobrih i empatičnih osoba u mom okruženju koje su i meni pomogle za vrijeme stroge samoizolacije u koju sam samoinicijativno otišao nakon povratka iz Istanbula.

Prijedlog za knjigu koju vrijedi pročitati?

Moj prvi prijedlog uvijek i zauvijek kada me neko pita je klasik ‘Derviš i smrt’ najboljeg Meše Selimovića. 
Posebno u ovako teškim vremenima smatram ovu knjigu kao najbolji egzemplar za život i sve ono što nam se dešava. Svaka rečenica u toj knjizi je škola i to je knjiga koju trebamo čitati u različitim razdobljima života jer u svakom od tih je shvatamo drugačije. Upravo zbog situacije u kojoj se nalazimo, mislim da je ovo pravi izbor za čitanje ove knjige koja nam može poslužiti da se osvijestimo šta su naši prioriteti u životu.

 Koji filmovi i serije su se našli na tvojoj 'to watch' listi u ovom periodu?

Moram priznati da sam postao zaljubljenik u Netflix, najblaže rečeno. U posljednjem periodu sam pogledao baš dosta serija, ali izdvojiti ću par favorita. 
Španska produkcija je vrhunska tako da su na prva tri mjesta upravo njihova ostvarenja. Za mene na trećem mjestu je Elite, serija o izazovima sa kojima se susreću bogati i siromašni danas. Potom The cable girls je serija o prijateljstvu, ljubavi i borbi za prava žena u doba kada je to bilo najteže. 
I na prvom mjestu definitivno je najbolja Netflix serija za mene, a to je La casa de papel. 
Vrhunski scenario, gluma, produkcija su dovoljni da to bude moja prva preporuka za sve koji me pitaju.

Kako zadržati motivaciju i produktivnost tijekom rada od kuće te kako sada izgleda tvoj radni dan?

Teško je, moram priznati. Čak i meni koji nisam vezan za office, jer svakodnevni posao u mojoj agenciji za digitalni marketing PR2M Agency meni dozvoljava slobodu da radim gdje god želim, ali nije jednostavno. Nije jednostavno iz jednog prostog razloga, a to je što smo zaokupljeni lošim vijestima, kako iz naše države tako i svijeta. 

Foto: Maja Topčagić

Jako je teško skoncentrisati se na posao, ali moramo. Jedan od načina koji ja ponekad primijenim je da se obučem kao da idem na posao, a zapravo radim od kuće. 
Psiholozi su nakon istraživanja donijeli zaključak da taj dio oko pripremanja za posao izuzetno utiče na ljudsku psihu, pa ga ja ponekad ispoštujem kada je motivacija slabija.

Koji je tvoj odabir za brzi i zdravi ručak ili užinu?

Ja sam već neko vrijeme na ishrani najbolje nutricioniste, usudio bih se reći,  na našim prostorima Ane Petrović. Izuzetno mi prija njena ishrana. 
Istina, izazov je u vremenima kakva su sada biti dosljedan zdravoj ishrani, ali Anini recepti su zaista savršeni i trudim se da ih poštujem koliko mogu. 
Naprimjer, moj omiljeni doručak je pileća pašteta koju napravim tako što skuham piletinu, ubacim jednu svježu mrkvu i dodam maslinovog ulja, sve izblendam i voilà! Namažem na komad hljeba, poslužim uz salatu i uživam u zdravom doručku!

Pjesme koje te opuštaju u ovom periodu?

Jao, ma slušam sve iskren da budem. U posljednje vrijeme dosta uživam u obradama. 
Moj prijedlog svima je da poslušaju mladog pjevača iz Mostara koji će tek biti velika zvijezda, to je Adi Šoše. Vrhunski glas i emocija.

Kako zadržati #feelgood vibru tijekom kućne izolacije?

Prilagoditi svoj prostor onome što nas uveseljava. Raditi ono što nas čini sretnim. Srećom, mama, Cici, Noa i ja smo na okupu tako da nam nikada nije dosadno. Snimamo videe za Youtube i trudimo se na taj način ljudima koji nas prate uljepšati sumornu svakodnevnicu. Kuhamo neka ukusna jela. 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Mirza Mustafagić (@mirzamustafagic) on Mar 29, 2020 at 12:00pm PDT

Trudimo se napraviti svoj mikrosvijet i izolovati se od loših vijesti koje nažalost neminovno dođu do nas. 
Sve ovo što nam se dešava je zbog nečega dobro. 
Trenutno to tako ne izgleda, ali se nadam da će nas ova teška vremena naučiti da cijenimo neke stvari koje smo prije uzimali zdravo za gotovo.

Kako prirediti mini iznenađenje za drugu osobu tijekom kućne izolacije?

Moram priznati ono što mene kod našeg naroda oduševljava je humor koji je zaista neiscrpan i u najtežim momentima ne zaboravljamo da se šalimo. 
Mene nasmijavaju svi smiješni klipovi koji kruže internetom, a ono kako vi možete iznenaditi dragu osobu je tako što ćete pokazati joj upravo neki smiješni klip ili fotografiju, napraviti ručak, očistiti kuću ili najbolje OSTATI KUĆI!

Nakon završetka kućne izolacije, prva stvar koju ću napraviti je:

Ne razmišljam o tome. Moramo se psihički pripremiti da ovo stanje neće proći tako brzo kako smo mislili na početku, ukoliko tako budemo razmišljali možemo samo da se iznenadimo a nikako razočaramo. 
Ali svakako nedostaju mi male stvari koje nisam prije toliko cijenio, a to je da zagrlim nekoga, da popijem sok s društvom, da sjedim na klupi s nekim, da se družim. 
Čovjeku stvarno malo treba za sreću, ali to nažalost kasno shvatimo. Sada je pravo vrijeme da se preispitamo i donesemo bitne životne odluke.

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club