TEKST: Bonjour.ba

DATUM OBJAVE: 3.12.2019.

Zarazna energija kojom Mirza zrači jedan je od glavnih razloga zašto ćete se brzo 'navući' na postove koje dijeli na društvenim mrežama, ali i ga primijetiti na ulicama grada.

Nakon što smo jedan dan proveli s njim na setu snimanja adidas kampanje čiju produkciju potpisuje upravo naš tim i uvidjeli s kojom opuštenošću se nosi sa svakim izazovom te uz ubrzan tempo uspijeva u roku od par minuta odgovoriti na naš email i istovremeno komunicirati s više od 32 000 pratitelja na Instagramu, znali smo da želimo zaviriti u njegovu svakodnevnu rutinu i saznati tajne njegove organizacije.


Jedan dan u Sarajevu smo i isplanirali naše druženje koje je ponovno popraćeno s mnoštvo smijeha, vitaminskim boostom u Cafe & Restaurant Manolo čiji je fotogeničan interijer poslužio kao sjajna kulisa cijele priče, ali i razgovorom o njegovoj karijeri, društvenim mrežama, snimanju vlogova s mamom, radnom tempu, negativnim komentarima na društvenim mrežama, kao i svakodnevnom balansu.


***

Završio si Pravni fakultet, imaš svoju agenciju i popularan vlog. Reci nam, kada si shvatio da je ovo posao kojim ćeš se baviti?

Ja za sebe volim reći da sam pravi džirlo, haha! Šalu na stranu, živimo u svijetu koji ima toliko puno mogućnosti da je za mene lično, raditi jedan posao premalo. Smatram da mogu da dam i sebi i okolini puno više od toga da budem ''samo'' diplomirani pravnik ili samo još nešto. Oduvijek sam znao da ću završiti Pravni fakultet što sam si i ostvario. Sasvim spontano je došlo do toga da kroz višegodišnje iskustvo se profesionalno izgradim u osobu koja zna o društvenim mrežama dovoljno stvari da mogu otvoriti vlastitu firmu i na kraju influencing je došao kao logičan slijed tog iskustva.



Sjećamo se kada smo, po prvi put, na društvenim mrežama sasvim slučajno vidjeli kratki isječak iz vloga s tvojom mamom i gotovo počeli plakati od smijeha. Kako je sve počelo? Kada je Amira postala neizostavan dio sadržaja koji stvaraš?

U mom životu puno stvari je zapravo spontano, pa tako i to. Sa YouTubeom sam krenuo sam i ljudi su to odlično prihvatili. Znajući koliko moje društvo voli moju mamu, bio sam siguran da će to i ljudi koji je ne poznaju prepoznati i bio sam upravu. Nakon prvog snimljenog videa, reakcije su bile odlične i od tada pa do danas Amira je postala neizostavan dio sadržaja zbog svoje iskrenosti, jednostavnosti i direktnosti. Mislim da je to kod ljudi upalilo, jer smo sasvim suprotno od svega što se danas može vidjeti.


Kako birate teme o kojima ćete pričati? Kako je raditi s mamom?

Čujte, ima to i svoje prednosti i svoje mane. Zapravo sam ja art director cijelog projekta, dok je moja mama Amira uz mene glavna uloga našeg sadržaja, ako ćemo to slikovito objasniti. No ja to naime gledam s druge strane. Prvenstveno, mi stvaramo uspomene kroz te videe za cijeli život. Mi pravimo snimke koji će uvijek biti tu da se sjetimo kakvi smo bili prije nekog vremena i to je kvalitetno provedeno vrijeme u smijehu i šali. No pored smijeha i šale, ima tu i ozbiljnih tema. Tu ću se nadovezati na pitanje o temama o kojima pričamo. Naime, jako je teško odabrati temu i jako pazim na sadržaj isti kada snimam u ovisnosti od toga da li je s mamom, s nekim drugim ili sam. Sada to prati veliki broj ljudi i odgovornost je veća, pa se kroz svoje videe trudimo uvijek poslati i neku lijepu ili poučnu poruku a to je valjda i cilj našeg prisustva na društvenim mrežama.

Koliko je vremena potrebno za kreiranje jednog vloga?

Ukoliko kažem da je to otprilike sat ili dva na dnevnom nivou, to ne zvuči puno, no za mene je to ozbiljan poduhvat. Kako imam puno obaveza jako mi je teško organizirati se i stići sve i ispoštovati rokove, zbog toga ponekad, moram priznati, YouTube ispašta, ali se novim i zanimljivim sadržajem trudimo iskupiti za takve stvari.

Zašto si osnovao PR2M Agency, čime se bavi i tko su tvoji klijenti?

Volim se našaliti da je PR2M Agency moja beba koja polako raste i stiče nove prijatelje. Šalu na stranu, prije malo manje od dvije godine sam osnovao agenciju za digitalni marketing. Odlučio sam da svoje znanje i kontakte uvežem u priču koja će se zvati PR2M Agency. Sada je to lijepa priča iza koje kao stalno zaposleni stojim samo ja. Moja agencija se prvenstveno bavi digitalnim marketingom, odnosno social mediom i consultingom, a u okviru toga moji klijenti su neki od najvećih svjetskih korporacija kao što su Solgar, Trudi, Curaprox, Salvit, Novello+, do onih koji lokalno nižu uspjehe, između ostalih su tu Race for the Cure, Deling Invest, Malpeza i dr.

Koji su po tebi ključni koraci za kreiranje popularnog profila na društvenim mrežama?

Mogu govoriti o svom iskustvu da su ključne stvari za popularan profil – iskrenost, konstantnost i dobar content. Ljudi ne žele da ih bilo tko obmanjuje, a posebno neko koga gledaju svaki dan. Konstantnost je bitna, jer ukoliko fotografiju objavimo svaki mjesec, za par mjeseci će svi zaboraviti i ko smo zbog novih ljudi koji svakodnevno dolaze i na kraju dobar i kvalitetan kontent je osnova svega koju kasnije oplemenjujemo samo svojom harizmom i dobrim poslovnim odlukama.


Tri stvari koje napraviš čim se ustaneš? A prije spavanja?

Moram priznati, prva stvar je naravno kao i 90% osoba – uzmem mobitel i provjerim društvene mreže. Operem zube i umijem se i sjedam za kompjuter. Dok prije spavanja provjeravam sve što se u toku tog dana dešavalo s mojim klijentima, potom perem zube i zahvalim se Bogu za sve što mi je pružio.

A kako bi Mirzin dan izgledao da nema društvenih mreža?

Da li pričamo o danu iz pakla? Haha, šalim se! Zapravo to bi bio i lijep dan kada bi neko mogao da uradi sav posao u mojoj firmi za moje klijente. Ponekad se stavim na off s privatnih profila na društvenim mrežama i moram priznati da to nije uopšte loše. Mnogi moji prijatelji uzmu sebi mjesec, dva ili više i deaktiviraju svoje profile, ali taj 'luksuz' ja sebi ne mogu dozvoliti, i znate šta, nije mi žao. Meni na društvenim mrežama uopšte nije loše, dapače. Društvene mreže su odlična stvar ukoliko znamo da ih koristimo kako treba.

Sve se više priča i o detoksu od društvenih mreža, 'burn outu' i iskrivljenim vrijednostima koje se promoviraju kroz njih. Na koji način ti kreiraš balans?

Nažalost, to je istina, puno iskrivljenih vrijednosti ima online, ali to ne zanemaruje činjenicu da ih je, što je još gore, puno više u stvarnom životu. Ne kažem da i ja nekada ne zađem u sferu iskrivljenih vrijednosti, ali moja porodica i prijatelji me vrlo brzo resetiraju i to je moj balans.

Jesi li dosada odbio suradnju s nekim brendom i ako, da, zašto?

Huh, znam da ovo zvuči kao stereotip, ali sam više saradnji odbio nego što sam ih prihvatio. Nažalost, digitalni marketari i osobe koje bi se trebale baviti tim dijelom odabira influencera za saradnje ne ulaze previše u 'srž problema', i ne ispituju tržište prije nego nekom influenceru ponude određeni posao i onda neki od influencera zbog nužde ili brzo zarađenog novca prihvataju sve i svašta i stvara se situacija da brendovi nisu zadovoljni rezultatima. No, tu krivicu ne možemo staviti samo na influencera nego većinski na onoga tko ga je izabrao i potvrdio. A sa druge strane, postoje oni influenceri koji rijetko šta i rade. Ja sam vam jedan od tih. Prvenstveno, srećom nije mi nužda da radim sve što mi se ponudi i mislim da zato što sam birao sam i radio samo nekima od najboljih a to su HM, Adidas, Curaprox, Oreo itd. Suradnje odbijam zato što ne želim da prezentujem nešto u što ne vjerujem i iza čega ne mogu da stanem. Ima ona jedna poznata naša izreka: ''Ne dam ja obraza za dukate.''. 


Aplikacije koje najviše koristiš na mobitelu?


Moj mobitel je pun aplikacija, jer stalno nešto istražujem, no najučestalije na mom mobitelu su Instagram, Facebook, YouTube, WhatsApp, Viber, Lightroom, Pages, LinkedIn,... malo li je. :)

Koji je po tebi najbolji dio posla, a koji, reći ćemo 'najmanje zabavan'?

Administracija mi je najmanje zabavna i radim samo ono što moram, no sve ostalo je zabavniji dio posla. Mislim da je meni najljepši dio posla ubiranje plodova mojih klijenata i upoznavanje novih osoba. Ja sam jako druželjubiv i uvijek mi je radost upoznati neke nove ljude. Smatram da je networking najbitnija stvar u današnjici, a moji poslovi su idealni za takve prilike.

Trik uz koji ostaješ organiziran?

Organizacija i kraj godine? Mislim da ste me to pitali u najgorem momentu. Dok s vama razgovaram razmišljam kako se moram spakovati za put, uploadati postove za klijente i urediti video. Nemam trik iskreno. Sada su se mom timu priključile dvije osobe, tako da mi oni pomažu u poslovima u vezi s mojom firmom i nadajmo se da kada se sljedeći put sretnemo ću vam moći otkriti ovaj tajni recept zahvaljujući kojem ću se vjerojatno obogatiti ukoliko ga otkrijem. Haha!


Što za tebe znači ostati autentičan?

Znate, ima jedan stih u pjesmi Doris Dragović koji kaže ''...treba ostati svoj kada dođu vremena zla..'', eh pa... biti iskren, jednostavan u svemu što radiš i biti svoj za mene znači - biti autentičan. U vremenima kada su svi sve samo ne svoji je teško, ali se može i baš je lijepo, moram priznati.


Kako se nosiš s negativnim komentarima na društvenim mrežama?

Ja sam se poprilično navikao, no moja mama nije. Ona živi u Svijetu s ružičastim naočalama i gleda na sve po principu ako ja to tebi ne želim, zašto ti meni to radiš. Naivno, znam. Upravo zbog nje sam odlučio da svaki negativni i komentar nesretnih osoba izbrišem jer ne želim da se na mom mediju stvara bilo kakva negativna atmosfera koja može da uznemiri moju majku ili meni drage osobe. No srećom, jako je malo negativnih komentara pa tako da i nemam puno posla u tom smislu.

Što čitaš, slušaš, gledaš?

Jaoj, sve i svašta. Biću iskren i reći ću da knjigu nisam stigao pročitati od ljetos, no slušam i gledam puno toga Naime, ja vam ne bježim od bilo čega što je kvalitetno pa makar to neki nazivali i šund i kič, ali ja volim i domaću i stranu muziku. I narodnu dobru ali pretežno pop slušam. Moji favoriti su godinama isti i prije svega želim izdvojiti moje poslovne saradnice i prijateljice Ninu Badrić i Mariju Šerifović, dok je s muške strane moj favorit zauvijek Oliver Dragojević. Jessie J je omiljena strana izvođačica. A kada su TV sadržaji u pitanju, moj domet je NETFLIX gdje očekujem nove sezone serija La Casa De Papel, You i Dynasty i radujem se unaprijed Božićnim filmovima.

A koji su ti ciljevi za narednu godinu?

To vam neću otkrivati. To ljubomorno čuvam za sebe. Na početku svake godine napravim određeni spisak želja i ciljeva, bilo da su to neke bitne stvari ili manje bitne, ali koje bi mene učinile sretnim i trudim se ispuniti ih, a one se kreću između ostalog u okviru poslovnih pothvata i otkrivanja novih kultura i obilaženja kontinenata.



.


Bonjour

Nela Hasić: Rečenica 'Sad je prekasno...' me još uvijek grize.

TEKST: Bonjour.ba

Nela Hasić: Rečenica 'Sad je prekasno...' me još uvijek grize. Nela Hasić: Rečenica 'Sad je prekasno...' me još uvijek grize.

U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.

Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.

Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju. 
 

race-for-the-cure-nela-hasic-intervju_1_bonjour_ba (1)

Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink

 

U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
 

Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?


Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
 

 

Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?


Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
 

race-for-the-cure-nela-hasic-intervju_2_bonjour_ba
 

Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?

 

Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
 

 

A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?


Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.

 

Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?


Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
 

 

Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?

 

Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.

 

Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?


Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
 

 

Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?


Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.

 

Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?

 

Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
 

 

I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?


Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.

Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.

I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
 

Foto: PR


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!