Kako se približava dodjela Oscara 2. marta, vrijeme je za refleksiju o vrijednostima koje ovaj prestižni događaj predstavlja.

Oscarska ceremonija, kao vrhunac filmske sezone, slavi izvrsnost, inovaciju i strast koja stoji iza stvaranja nezaboravnih filmskih djela. No, pored broja osvojenih statua, historija nam donosi i primjere kada su pojedinci, vođeni vlastitim uvjerenjima i etičkim stavovima, odlučili odbiti priznanje.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Greg Williams (@gregwilliamsphotography)

Ovo podsjeća da umjetnost nije samo o nagradama, već i o integritetu i osobnoj viziji. Umjetnost je živa, dinamična i često nadilazi granice formalnog priznanja. 


Glumci koji su odbili primiti Oscar  
 

• Marlon Brando, jedan od najlegendarnijih glumaca u historiji kinematografije, osvojio je svoj drugi Oscar za najboljeg glumca za ulogu u The Godfather (1973). Odlučio je odbiti statuu kao protest protiv načina na koji Hollywood tretira autohtone Amerikance. Njegov gest ostaje jedan od najpoznatijih primjera kada je osobni stav nadjačao želju za priznanjem, ostavljajući trajni trag u filmskoj historiji.

• Francuski filmski inovator Jean‑Luc Godard, poznat po svojim revolucionarnim pristupima i remek-djelima, 2010. godine bio je dobitnik Honorarnog Oscara. Unatoč tom priznanju, odlučio je ne prisustvovati dodjeli, navodeći godine i neobične okolnosti putovanja, konkretno, nemogućnost pušenja cigara u avionu. 

• Cijenjeni glumac Peter O'Toole, poznat po impresivnoj karijeri i nezaboravnim izvedbama, 2003. godine bio je nagrađen Honorarnim Oscarom. Iako je odbio priznanje, izjavio je kako bi volio osvojiti nagradu kroz vlastite zasluge, prije nego što mu se pokloni čast Honorarnog Oscara. Na kraju je ipak prihvatio nagradu, no, njegov stav ostaje podsjetnik na to da umjetnici cijene samostalno postignuće više od simboličnih priznanja.
   
• Scenarista Dudley Nichols osvojio je Oscara za film The Informer (1935), no i on je odlučio odbiti nagradu. U to vrijeme, član je Writers Guilda i bio je dio šireg protesta protiv same ceremonije, koja je prema njegovim riječima zanemarivala kolektivni doprinos stvaratelja. Nicholsov postupak je ostavio snažnu poruku o solidarnosti i borbi za prava onih koji stoje iza kulisa filmske industrije.

Foto: @gregwilliamsphotography

• George C. Scott, poznat po svom izvanrednom glumačkom talentu, odbio je i nominaciju, kao i sam Oscar, unatoč tome što je formalno osvojio nagradu. Smatrao je da je svaka dramska izvedba jedinstvena i da je pokušaj mjeriti umjetnost kroz jednu nagradu neadekvatna. Njegova odluka izazvala je brojne rasprave, ali je ostala i simbol stavljenja umjetničkog integriteta iznad formalnih priznanja.

Svaki od ovih umjetnika ostavio je neizbrisiv trag u historiji filma, a njihove odluke, bilo da su bile ispunjene protestom ili osobnim uvjerenjem, oblikovale su način na koji danas gledamo na priznanja i vrijednosti unutar filmskog svijeta.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Greg Williams (@gregwilliamsphotography)

* * *
Naslovna fotografija: @gregwilliamsphotography

Prepuna sala, spontani aplauzi i smijeh koji se nije gasio ni nakon odjavne špice.

Sarajevska premijera filma Svadba sinoć je donijela onaj rijedak osjećaj zbog kojeg se i dalje ide u kino punu dvoranu, kolektivni smijeh i energiju koja se osjeti već u prvim minutama. 





Odavno nismo svjedočili projekciji na kojoj publika reaguje toliko glasno, spontano i bez zadrške. Smijeh se širio salom gotovo konstantno, a atmosfera je bila više nalik zajedničkom događaju nego klasičnoj filmskoj projekciji. 

Upravo ta reakcija publike dala je filmu dodatnu dimenziju, osjećaj da se gleda nešto što je već pronašlo svoju publiku.




Premijerna večer u Sarajevu: puna sala i snažne reakcije publike

Kino je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta prizor koji se danas rijetko viđa, čak i na svečanim projekcijama. Tokom cijelog filma smijeh je dolazio u talasima, bez neprijatnih pauza ili “praznih” trenutaka. 

Nakon projekcije, ekipa filma izašla je pred publiku na naklon, što je dodatno pojačalo emociju večeri. Posebno snažne reakcije publike bile su upućene Reneu Bitorajcu i Anđelki Stević Žugić, uz dugi aplauz koji je jasno pokazao koliko su likovi “sjeli” publici.





Imali smo priliku kratko razgovarati s Reneom Bitorajcem i pitati ga ono što gledaoce uvijek zanima, a to je koja mu je scena bila najzanimljivija za snimanje i kako danas gleda na lik koji tumači.

Njegovi odgovori koje možete pogledati u reelsu, dodatno su potvrdili koliko je proces snimanja bio razigran, ali i precizno vođen.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

S Anđelkom Stević Žugić razgovarali smo o neispunjenoj želji za snimanjem jedne scene koja nije uspjela u film ali i uzbuđenju koje je nosila tokom snimanja, a cijeli razgovor možete pogledati u reelsu ispod.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

Humor koji je prepoznatljiv, ali ne potrošen

Ono što se posebno osjeti tokom gledanja jeste da film koristi humor koji nam je blizak, ali bez forsiranja i karikiranja. Situacije su duhovite, ali ostaju u realnim okvirima, zbog čega reakcije publike dolaze prirodno. 

Nema osjećaja da se šala “gura” ili objašnjava, ritam je brz, dijalozi tečni, a dinamika među likovima jasno postavljena. Upravo zbog toga film uspijeva zadržati pažnju i u trenucima kada prelazi iz čiste komedije u porodične i društvene slojeve priče.
 

Energija ekipe osjeti se i van platna

Prije projekcije, na press wallu su se pojavili Anđelka Stević Žugić, Rene Bitorajac, Snježana Sinovčić-Šiškov, Nika Grbelja, Marko Grabež, kao i reditelj Igor Šeregi. 

Ta energija zajedništva i sigurnosti u projekat osjetila se i tokom samog filma. Nakon projekcije, izlazak ekipe pred publiku djelovao je kao prirodan nastavak onoga što smo upravo gledali na platnu uz mali, duhoviti gest. 

Nika Grbelja, koja u filmu tumači mladu, u šali je bacila buket među publiku, izazvavši smijeh i aplauz, kao simpatičan podsjetnik da se atmosfera filma prenijela i izvan ekrana.





Bez spoilera, ali s jasnom porukom

Ovo je film koji se najbolje gleda u kinu, upravo zbog reakcija publike koje postaju dio iskustva. Smijeh sinoć nije bio slučajan niti rezervisan za “pojedine scene” bio je konstantan i kolektivan.

Ako vam treba večer u kojoj ćete se iskreno nasmijati i izaći iz kina s osjećajem da ste bili dio nečega zajedničkog, ovo je dobra prilika za to.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
 
Fotografije: Monika Andrić za Bonjour.ba