Kako se približava dodjela Oscara 2. marta, vrijeme je za refleksiju o vrijednostima koje ovaj prestižni događaj predstavlja.

Oscarska ceremonija, kao vrhunac filmske sezone, slavi izvrsnost, inovaciju i strast koja stoji iza stvaranja nezaboravnih filmskih djela. No, pored broja osvojenih statua, historija nam donosi i primjere kada su pojedinci, vođeni vlastitim uvjerenjima i etičkim stavovima, odlučili odbiti priznanje.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Greg Williams (@gregwilliamsphotography)

Ovo podsjeća da umjetnost nije samo o nagradama, već i o integritetu i osobnoj viziji. Umjetnost je živa, dinamična i često nadilazi granice formalnog priznanja. 


Glumci koji su odbili primiti Oscar  
 

• Marlon Brando, jedan od najlegendarnijih glumaca u historiji kinematografije, osvojio je svoj drugi Oscar za najboljeg glumca za ulogu u The Godfather (1973). Odlučio je odbiti statuu kao protest protiv načina na koji Hollywood tretira autohtone Amerikance. Njegov gest ostaje jedan od najpoznatijih primjera kada je osobni stav nadjačao želju za priznanjem, ostavljajući trajni trag u filmskoj historiji.

• Francuski filmski inovator Jean‑Luc Godard, poznat po svojim revolucionarnim pristupima i remek-djelima, 2010. godine bio je dobitnik Honorarnog Oscara. Unatoč tom priznanju, odlučio je ne prisustvovati dodjeli, navodeći godine i neobične okolnosti putovanja, konkretno, nemogućnost pušenja cigara u avionu. 

• Cijenjeni glumac Peter O'Toole, poznat po impresivnoj karijeri i nezaboravnim izvedbama, 2003. godine bio je nagrađen Honorarnim Oscarom. Iako je odbio priznanje, izjavio je kako bi volio osvojiti nagradu kroz vlastite zasluge, prije nego što mu se pokloni čast Honorarnog Oscara. Na kraju je ipak prihvatio nagradu, no, njegov stav ostaje podsjetnik na to da umjetnici cijene samostalno postignuće više od simboličnih priznanja.
   
• Scenarista Dudley Nichols osvojio je Oscara za film The Informer (1935), no i on je odlučio odbiti nagradu. U to vrijeme, član je Writers Guilda i bio je dio šireg protesta protiv same ceremonije, koja je prema njegovim riječima zanemarivala kolektivni doprinos stvaratelja. Nicholsov postupak je ostavio snažnu poruku o solidarnosti i borbi za prava onih koji stoje iza kulisa filmske industrije.

Foto: @gregwilliamsphotography

• George C. Scott, poznat po svom izvanrednom glumačkom talentu, odbio je i nominaciju, kao i sam Oscar, unatoč tome što je formalno osvojio nagradu. Smatrao je da je svaka dramska izvedba jedinstvena i da je pokušaj mjeriti umjetnost kroz jednu nagradu neadekvatna. Njegova odluka izazvala je brojne rasprave, ali je ostala i simbol stavljenja umjetničkog integriteta iznad formalnih priznanja.

Svaki od ovih umjetnika ostavio je neizbrisiv trag u historiji filma, a njihove odluke, bilo da su bile ispunjene protestom ili osobnim uvjerenjem, oblikovale su način na koji danas gledamo na priznanja i vrijednosti unutar filmskog svijeta.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Greg Williams (@gregwilliamsphotography)

* * *
Naslovna fotografija: @gregwilliamsphotography

Kada neko ostavi stvaran trag u načinu na koji gledamo svijet, njegova priča ne nestane zajedno s njim. Anthony Bourdain bio je upravo to.

Za neke omiljeni chef, za druge putopisac, kritičar, autor ili televizijsko lice uz koje su učili gledati svijet drugačije. Njegove emisije nikada nisu bile samo o hrani, nego o ljudima, gradovima, nesavršenostima i pričama koje ostaju dugo nakon gledanja.

Zbog toga vijest da stiže film o njegovom životu već mjesecima izaziva pažnju, ali i dozu opreza među publikom koja je prema njegovom naslijeđu posebno emotivna. 

Sada je konačno objavljen i prvi trailer za Tony, novi film studija A24 koji ne pokušava ispričati cijeli Bourdainov život, nego jedan važan period prije nego što ga je svijet upoznao. Nakon prvih kadrova jasno je da nas ne očekuje klasični holivudski biopic, nego mnogo intimnija i sirovija priča.

Foto: @a24
 

Film se fokusira na Anthonyja Bourdaina prije slave

Za razliku od očekivanog pristupa koji bi pratio njegov uspon kroz televiziju, knjige i globalnu popularnost, Tony se vraća u 1975. godinu, kada je Anthony Bourdain imao 19 godina i radio u Provincetownu u Massachusettsu. 

Film prati period prije Kitchen Confidential, prije CNN-a i prije nego što je postao jedno od najprepoznatljivijih lica gastronomske i putopisne kulture.




Ta odluka djeluje kao najzanimljiviji dio cijelog projekta. Umjesto priče o uspjehu, trailer sugeriše da gledamo mladog čovjeka koji pokušava pronaći vlastiti identitet između pisanja, kuhinje i potrebe da negdje pripada. 

Dominica Sessu, kojeg publika pamti iz filma The Holdovers, mnogi već izdvajaju kao neočekivano dobar izbor za ovu ulogu.

Foto: @massivecinema

 

Trailer otkriva haotičnu i sirovu atmosferu kuhinje

Prvi kadrovi filma daleko su od estetizirane foodie romantike kakvu često viđamo u filmovima o kuharima. Kuhinje u traileru izgledaju glasno, zagušljivo, stresno i fizički iscrpljujuće. 

Sve djeluje pomalo prljavo, impulsivno i nefiltrirano, što zapravo odgovara načinu na koji je i sam Bourdain godinama govorio o restoranskoj industriji.




Vidimo kratke scene svađa, kasnonoćnih izlazaka i konstantnog osjećaja nemira, gdje ritam daje naslutiti da film neće idealizovati njegov život niti pokušati od njega napraviti “nedodirljivog genija”. 

Umjesto toga, Tony izgleda kao priča o mladom čovjeku koji polako postaje opsjednut intenzitetom života koji ga istovremeno privlači i uništava.
 

“Ja nisam kuhar, ja sam pisac”

Jedna od najkomentiranijih rečenica iz trailera je trenutak u kojem Anthony govori: “Ja nisam kuhar, ja sam pisac.”, a upravo ta rečenica možda najbolje objašnjava smjer filma. 

Iako ga danas većina ljudi pamti kroz hranu i putovanja, trailer jasno daje do znanja da je njegov identitet uvijek bio mnogo kompleksniji.




Film djeluje kao pokušaj da prikaže trenutak u kojem se kod njega prvi put sudaraju potreba za pisanjem, opsesija kuhinjskom kulturom i osjećaj konstantne nepripadnosti. U tome veliku ulogu ima i mentor kojeg igra Antonio Banderas, a njihov odnos u traileru izgleda kao jedna od emocionalno najvažnijih linija filma.

Foto: IMdb
 

Ovo vjerovatno neće biti klasičan biopic

Već nakon prvog trailera jasno je da Tony ne pokušava obuhvatiti “čitav život u dva sata”. Vizualno film ima zrnastu, gotovo dokumentarističku estetiku sedamdesetih, uz mnogo ručne kamere, toplih tonova i osjećaja nostalgije koji nikada ne djeluje previše uljepšano.

Umjesto klasične formule uspona i uspjeha, film zasad više djeluje kao priča o nastanku jedne unutrašnje praznine, ali i identiteta koji će kasnije obilježiti Anthonyja Bourdaina. 

Zbog toga reakcije publike nakon trailera djeluju mnogo emotivnije nego što se možda očekivalo. Jer za mnoge Anthony Bourdain nikada nije bio samo chef, nego osoba uz koju su učili kako gledati svijet sa više znatiželje, empatije i iskrenosti.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @massivecinema