Kako se približava dodjela Oscara 2. marta, vrijeme je za refleksiju o vrijednostima koje ovaj prestižni događaj predstavlja.

Oscarska ceremonija, kao vrhunac filmske sezone, slavi izvrsnost, inovaciju i strast koja stoji iza stvaranja nezaboravnih filmskih djela. No, pored broja osvojenih statua, historija nam donosi i primjere kada su pojedinci, vođeni vlastitim uvjerenjima i etičkim stavovima, odlučili odbiti priznanje.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Greg Williams (@gregwilliamsphotography)

Ovo podsjeća da umjetnost nije samo o nagradama, već i o integritetu i osobnoj viziji. Umjetnost je živa, dinamična i često nadilazi granice formalnog priznanja. 


Glumci koji su odbili primiti Oscar  
 

• Marlon Brando, jedan od najlegendarnijih glumaca u historiji kinematografije, osvojio je svoj drugi Oscar za najboljeg glumca za ulogu u The Godfather (1973). Odlučio je odbiti statuu kao protest protiv načina na koji Hollywood tretira autohtone Amerikance. Njegov gest ostaje jedan od najpoznatijih primjera kada je osobni stav nadjačao želju za priznanjem, ostavljajući trajni trag u filmskoj historiji.

• Francuski filmski inovator Jean‑Luc Godard, poznat po svojim revolucionarnim pristupima i remek-djelima, 2010. godine bio je dobitnik Honorarnog Oscara. Unatoč tom priznanju, odlučio je ne prisustvovati dodjeli, navodeći godine i neobične okolnosti putovanja, konkretno, nemogućnost pušenja cigara u avionu. 

• Cijenjeni glumac Peter O'Toole, poznat po impresivnoj karijeri i nezaboravnim izvedbama, 2003. godine bio je nagrađen Honorarnim Oscarom. Iako je odbio priznanje, izjavio je kako bi volio osvojiti nagradu kroz vlastite zasluge, prije nego što mu se pokloni čast Honorarnog Oscara. Na kraju je ipak prihvatio nagradu, no, njegov stav ostaje podsjetnik na to da umjetnici cijene samostalno postignuće više od simboličnih priznanja.
   
• Scenarista Dudley Nichols osvojio je Oscara za film The Informer (1935), no i on je odlučio odbiti nagradu. U to vrijeme, član je Writers Guilda i bio je dio šireg protesta protiv same ceremonije, koja je prema njegovim riječima zanemarivala kolektivni doprinos stvaratelja. Nicholsov postupak je ostavio snažnu poruku o solidarnosti i borbi za prava onih koji stoje iza kulisa filmske industrije.

Foto: @gregwilliamsphotography

• George C. Scott, poznat po svom izvanrednom glumačkom talentu, odbio je i nominaciju, kao i sam Oscar, unatoč tome što je formalno osvojio nagradu. Smatrao je da je svaka dramska izvedba jedinstvena i da je pokušaj mjeriti umjetnost kroz jednu nagradu neadekvatna. Njegova odluka izazvala je brojne rasprave, ali je ostala i simbol stavljenja umjetničkog integriteta iznad formalnih priznanja.

Svaki od ovih umjetnika ostavio je neizbrisiv trag u historiji filma, a njihove odluke, bilo da su bile ispunjene protestom ili osobnim uvjerenjem, oblikovale su način na koji danas gledamo na priznanja i vrijednosti unutar filmskog svijeta.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Greg Williams (@gregwilliamsphotography)

* * *
Naslovna fotografija: @gregwilliamsphotography

Jedan milion pregleda. Za studentski kratki film iz Bosne i Hercegovine to nije samo broj, nego možda još uvijek rijedak kulturni fenomen. Majkino zlato, film koji je započeo svoj život na festivalskom platnu, danas živi novu, digitalnu fazu i to punom snagom.

Od studentske vježbe do filma koji je prešao festivalske okvire, Majkino zlato nastaje 2018. godine kao diplomski film, u produkcijskim uslovima tipičnim za studentski rad skromnim, ali fokusiranim. 

Već na samom startu film ulazi u Takmičarski program studentskog filma na Sarajevo Film Festival, gdje osvaja nagradu za najbolji studentski film. Time priča ne završava, zapravo, tek počinje.

Foto: IMDb

Autorski potpis koji se pamti

Režiju potpisuje Irfan Avdić , tada student Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Zajedno sa scenaristom Adijem Lučićem, Avdić gradi film koji ne pokušava da “objasni” društvo, već da ga pokaže. 

Kamera Alena Alilovića dodatno pojačava osjećaj nelagode – bliski kadrovi, prirodno svjetlo i sirova atmosfera čine da gledalac nema gdje pobjeći od priče.



 

Festivalski život: nagrade, publika i međunarodno priznanje

Nakon Sarajeva, film nastavlja svoj put evropskim festivalima. Osvojio je nagradu publike na Premiers Plans festivalu u Angersu, kao i posebna priznanja na regionalnim festivalima. 

Posebno važan trenutak dolazi selekcijom u program Future Frames na Karlovy Vary International Film Festival , koji okuplja najperspektivnije mlade evropske autore. Za jedan studentski film to je potvrda ozbiljnog autorskog potencijala.




 

Radnja koja boli jer je previše stvarna

U središtu filma je Alem, sedamnaestogodišnjak koji živi s bakom i pokušava da zaradi novac za školski izlet. Kada sistem zakaže, ostaje mu samo vlastita snalažljivost – i moralne granice koje se brzo brišu pod pritiskom siromaštva. Film ne nudi laka rješenja, niti traži empatiju na silu. Njegova snaga je u tišini, pogledima i odlukama koje djeluju sitno, a nose ogromnu težinu. 

Zašto se Majkino zlato i danas gleda? Zato što ne zastarijeva. Teme klasnih razlika, srama zbog siromaštva i mladosti koja prerano mora odrasti danas su možda još vidljivije nego prije osam godina. Film ne nudi spektakl, nego istinu – onu tihu, nelagodnu, ali univerzalnu. 





 

Digitalni život filma: Kako se dođe do milion pregleda?

Godinama nakon festivalskog kruga, Majkino zlato dobija novu publiku online, na YouTubeu je objavljen prije pet godina, gdje se potom počeo širiti organski kroz dijeljenje, preporuke i komentare. Upravo ta sporost i postepenost rasta govore mnogo: milion pregleda nije rezultat trenda već dugotrajne relevantnosti. Publika se u Alemovoj priči i dalje prepoznaje.

 

Da je riječ o uspjehu koji nadilazi lokalni i studentski okvir, potvrđuje i podatak da film na IMDb ima ocjenu 8.4, što je izuzetno visoko i za mnogo veće, produkcijski snažnije projekte. Majkino zlato tako postaje dokaz da studentski film može imati dug život, da festivalska nagrada nije krajnja stanica i da kvalitetna, iskrena priča uvijek pronađe publiku. 

Osam godina kasnije, ovaj bh. kratki film nije samo uspomena na jedan uspjeh  nego snažan podsjetnik koliko daleko može stići autorski glas koji ostaje vjeran svojoj priči.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @irfanavdic