Kako se približava dodjela Oscara 2. marta, vrijeme je za refleksiju o vrijednostima koje ovaj prestižni događaj predstavlja.

Oscarska ceremonija, kao vrhunac filmske sezone, slavi izvrsnost, inovaciju i strast koja stoji iza stvaranja nezaboravnih filmskih djela. No, pored broja osvojenih statua, historija nam donosi i primjere kada su pojedinci, vođeni vlastitim uvjerenjima i etičkim stavovima, odlučili odbiti priznanje.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Greg Williams (@gregwilliamsphotography)

Ovo podsjeća da umjetnost nije samo o nagradama, već i o integritetu i osobnoj viziji. Umjetnost je živa, dinamična i često nadilazi granice formalnog priznanja. 


Glumci koji su odbili primiti Oscar  
 

• Marlon Brando, jedan od najlegendarnijih glumaca u historiji kinematografije, osvojio je svoj drugi Oscar za najboljeg glumca za ulogu u The Godfather (1973). Odlučio je odbiti statuu kao protest protiv načina na koji Hollywood tretira autohtone Amerikance. Njegov gest ostaje jedan od najpoznatijih primjera kada je osobni stav nadjačao želju za priznanjem, ostavljajući trajni trag u filmskoj historiji.

• Francuski filmski inovator Jean‑Luc Godard, poznat po svojim revolucionarnim pristupima i remek-djelima, 2010. godine bio je dobitnik Honorarnog Oscara. Unatoč tom priznanju, odlučio je ne prisustvovati dodjeli, navodeći godine i neobične okolnosti putovanja, konkretno, nemogućnost pušenja cigara u avionu. 

• Cijenjeni glumac Peter O'Toole, poznat po impresivnoj karijeri i nezaboravnim izvedbama, 2003. godine bio je nagrađen Honorarnim Oscarom. Iako je odbio priznanje, izjavio je kako bi volio osvojiti nagradu kroz vlastite zasluge, prije nego što mu se pokloni čast Honorarnog Oscara. Na kraju je ipak prihvatio nagradu, no, njegov stav ostaje podsjetnik na to da umjetnici cijene samostalno postignuće više od simboličnih priznanja.
   
• Scenarista Dudley Nichols osvojio je Oscara za film The Informer (1935), no i on je odlučio odbiti nagradu. U to vrijeme, član je Writers Guilda i bio je dio šireg protesta protiv same ceremonije, koja je prema njegovim riječima zanemarivala kolektivni doprinos stvaratelja. Nicholsov postupak je ostavio snažnu poruku o solidarnosti i borbi za prava onih koji stoje iza kulisa filmske industrije.

Foto: @gregwilliamsphotography

• George C. Scott, poznat po svom izvanrednom glumačkom talentu, odbio je i nominaciju, kao i sam Oscar, unatoč tome što je formalno osvojio nagradu. Smatrao je da je svaka dramska izvedba jedinstvena i da je pokušaj mjeriti umjetnost kroz jednu nagradu neadekvatna. Njegova odluka izazvala je brojne rasprave, ali je ostala i simbol stavljenja umjetničkog integriteta iznad formalnih priznanja.

Svaki od ovih umjetnika ostavio je neizbrisiv trag u historiji filma, a njihove odluke, bilo da su bile ispunjene protestom ili osobnim uvjerenjem, oblikovale su način na koji danas gledamo na priznanja i vrijednosti unutar filmskog svijeta.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Greg Williams (@gregwilliamsphotography)

* * *
Naslovna fotografija: @gregwilliamsphotography

Dite, imenica ikavicom, 'Tako smo u selu zvali dijete, a ja sam bio jedan od njih.' Ovim riječima, duboko ličnim i prepoznatljivim, započela je premijerna projekcija filma 'Dite' u Cineplexxu, autorskog i producentskog ostvarenja glumca Rijada Gvozdena, nastalog u koprodukciji sa SOS Dječijim selima u BiH.

Rečenica koja otvara film postavila je ton cijele večeri: istinit, nježan i ispunjen onom tišinom u kojoj djeca najčešće nose svoje najdublje želje, a to je da negdje pripadaju.






Iako film ne otkriva radnju, svojim slikama, trenucima i riječima otvara prostor za svjedočanstva koja se teško izgovaraju naglas, ali dugo ostaju u srcu. 

Kroz kadrove svakodnevice, igre, tišine i doma, ‘Dite’ donosi priče hraniteljskih i usvojiteljskih porodica koje govore o hrabrosti da prime dijete, ali i o neizmjernoj ljubavi koja im bude uzvraćena. 






Djeca i mladi u filmu opisuju prve osjećaje koje su odavale sigurnost i pripadnost, prve osobe koji su im rekle: ‘Ovdje si svoj’.

Rijad Gvozden, koji je i sam odrastao u SOS porodici, naglasio je nakon projekcije koliko ga je snimanje vraćalo u te emotivne prostore.




‘Film je nastao iz potrebe da pokažemo tihu snagu ljubavi. Hraniteljstvo nije samo pružanje doma već to je pružanje osjećaja da pripadaš, da vrijediš, da imaš nekoga. 

Želio sam da gledatelji osjete ono što sam ja osjetio kao dijete koje je dobilo priliku. A ako ova priča potakne makar jednu porodicu da razmisli o hraniteljstvu, onda je ovo ostvarenje već promijenilo nečiji život.’




Nacionalni direktor SOS Dječijih sela u BiH, Malik Garibija istakao je važnost filma u širem kontekstu rada organizacije:

‘Naša misija je da se djeci bez roditeljske brige osigura porodica, stabilnost i okruženje u kojem mogu rasti. Dite pokazuje sve ono što hraniteljske porodice svakodnevno čine, često tiho i bez pažnje javnosti i mijenjaju budućnost djece. 

Film nas podsjeća da ljubav stvara dom, a mi se godinama borimo da svako dijete u Bosni i Hercegovini ima upravo tu šansu.’




Tokom premijere, publika je reagirala na one trenutke kojih uvijek ima najviše u stvarnom životu, a najmanje na ekranu: pogled djeteta koje se prvi put osjeća sigurno, zagrljaj koji je dugo čekan, smijeh koji se vraća. 




Ti trenuci, nenametljivo uhvaćeni kamerom, prikazuju ono što je suština hraniteljstva, a to je dom koji se ne daje iz obaveze, nego iz ljubavi.

SOS Dječija sela u BiH ostaju posvećena tome da svako dijete odrasta okruženo ljubavlju, sigurnošću i pripadanjem. ‘Dite’ nas podsjeća na sve ono što djeca rijetko izgovore, ali duboko osjećaju, da je dom mjesto gdje te čekaju, gdje te čuju, gdje te vole.




A kako se na kraju filma izgovara, poruka koja ostaje i kad se svjetla sale ugase glasi: ‘Svako dite zaslužuje priliku da odrasta voljeno u porodici.’

Foto: PR