Kako se približava dodjela Oscara 2. marta, vrijeme je za refleksiju o vrijednostima koje ovaj prestižni događaj predstavlja.

Oscarska ceremonija, kao vrhunac filmske sezone, slavi izvrsnost, inovaciju i strast koja stoji iza stvaranja nezaboravnih filmskih djela. No, pored broja osvojenih statua, historija nam donosi i primjere kada su pojedinci, vođeni vlastitim uvjerenjima i etičkim stavovima, odlučili odbiti priznanje.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Greg Williams (@gregwilliamsphotography)

Ovo podsjeća da umjetnost nije samo o nagradama, već i o integritetu i osobnoj viziji. Umjetnost je živa, dinamična i često nadilazi granice formalnog priznanja. 


Glumci koji su odbili primiti Oscar  
 

• Marlon Brando, jedan od najlegendarnijih glumaca u historiji kinematografije, osvojio je svoj drugi Oscar za najboljeg glumca za ulogu u The Godfather (1973). Odlučio je odbiti statuu kao protest protiv načina na koji Hollywood tretira autohtone Amerikance. Njegov gest ostaje jedan od najpoznatijih primjera kada je osobni stav nadjačao želju za priznanjem, ostavljajući trajni trag u filmskoj historiji.

• Francuski filmski inovator Jean‑Luc Godard, poznat po svojim revolucionarnim pristupima i remek-djelima, 2010. godine bio je dobitnik Honorarnog Oscara. Unatoč tom priznanju, odlučio je ne prisustvovati dodjeli, navodeći godine i neobične okolnosti putovanja, konkretno, nemogućnost pušenja cigara u avionu. 

• Cijenjeni glumac Peter O'Toole, poznat po impresivnoj karijeri i nezaboravnim izvedbama, 2003. godine bio je nagrađen Honorarnim Oscarom. Iako je odbio priznanje, izjavio je kako bi volio osvojiti nagradu kroz vlastite zasluge, prije nego što mu se pokloni čast Honorarnog Oscara. Na kraju je ipak prihvatio nagradu, no, njegov stav ostaje podsjetnik na to da umjetnici cijene samostalno postignuće više od simboličnih priznanja.
   
• Scenarista Dudley Nichols osvojio je Oscara za film The Informer (1935), no i on je odlučio odbiti nagradu. U to vrijeme, član je Writers Guilda i bio je dio šireg protesta protiv same ceremonije, koja je prema njegovim riječima zanemarivala kolektivni doprinos stvaratelja. Nicholsov postupak je ostavio snažnu poruku o solidarnosti i borbi za prava onih koji stoje iza kulisa filmske industrije.

Foto: @gregwilliamsphotography

• George C. Scott, poznat po svom izvanrednom glumačkom talentu, odbio je i nominaciju, kao i sam Oscar, unatoč tome što je formalno osvojio nagradu. Smatrao je da je svaka dramska izvedba jedinstvena i da je pokušaj mjeriti umjetnost kroz jednu nagradu neadekvatna. Njegova odluka izazvala je brojne rasprave, ali je ostala i simbol stavljenja umjetničkog integriteta iznad formalnih priznanja.

Svaki od ovih umjetnika ostavio je neizbrisiv trag u historiji filma, a njihove odluke, bilo da su bile ispunjene protestom ili osobnim uvjerenjem, oblikovale su način na koji danas gledamo na priznanja i vrijednosti unutar filmskog svijeta.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Greg Williams (@gregwilliamsphotography)

* * *
Naslovna fotografija: @gregwilliamsphotography

Džejla Ramović, prepoznatljiva po emotivnim interpretacijama na muzičkoj sceni, sada debituje u igranom filmu u režiji bh. režisera Harisa Dubice.

Riječ je o projektu koji obećava da će bh. filmografiju predstaviti s umjetničkom elegancijom uz sugestivnu priču, bajkovite lokacije, te balans između nostalgične poetičnosti i savremenog izraza. 

Sve je počelo knjigom. Haris Dubica je prije nekoliko godina napisao „Pisma snova“, intimnu priču koja se ubrzo našla u rukama mnogih čitatelja i izrasla u svojevrsni bestseler. Roman, satkan od nostalgije, ljubavi i osjećaja pripadnosti, sada dobija novu, filmsku, dimenziju.

 

Foto: @safet_hadzimusic

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Adna (@adnica_adnica)

Šta znamo o produkciji do sada?

Haris Dubica je prvobitno je pisao scenarij, koji je potom prerastao u knjigu, a sada je ta knjiga ponovno adaptirana u filmski materijal. Snimanje je započelo 3. augusta 2025. u Cazinu na lokacijama kao što su Alagića kuće i Stari grad Ostrožac, a nastavlja se u Sarajevu, drugim dijelovima BiH, pa čak i u Švicarskoj, što priči daje transcendentnu dimenziju iseljeničkog i povratničkog iskustva.







Priča je smještena na prijelazu osamdesetih u devedesete, u vremenu kada se svijet oko junaka mijenjao brže nego što su oni sami stizali odrastati. Upravo ta emotivna nit, između prošlosti i budućnosti, između odlaska i povratka, ono je što Dubica sada prenosi na veliko platno.

Film nosi snažnu poruku očuvanja identiteta, povezanosti s rodnim krajem i hrabrog stvaranja budućnosti u BiH, uz emotivnu priču o odrastanju, ljubavi i povratku kući.

Foto: @jeffrey.dzn  

Likovi i lica koja nose priču  

Što je privuklo pažnju na produkciju jeste i glumačka ekipa. Džejla Ramović, do sada poznata po muzičkom talentu i moćnom vokalu, ovim projektom se prvi put okušava pred filmskom kamerom. Sama priznaje da je osjećala tremu, ali i da je nova uloga otkrila drugačiju vrstu umjetničkog izražavanja. Na svom Instagramu ponosno je objavila fotografije sa seta i naglasila: „Septembar je u znaku novih početaka“.

Foto: @safet_hadzimusic

Njoj na sceni društvo pravi Tarik Filipović, dobro poznato lice regionalne publike, koji u filmu utjelovljuje poštara, "dobrog duha Sarajeva", tihog čuvara pisama i sjećanja. Njegova figura postaje simbol topline i upornosti u vremenu promjena. 

Foto: @jeffrey.dzn  

Uz njih, Harun Ćehović donosi mladalačku energiju i slojevitu interpretaciju, oblikujući lik čije dileme i strahovi lako pronalaze odjek kod publike.







Ono što isčekujemo je projekat koji spaja umjetničku naraciju i autentične bosanskohercegovačke motive snimanje širom zemlje, emotivna dubina i glumački spoj poznatih lica i svježih talenta.  On spaja generacije, podsjeća na snagu pripovijedanja i otvara nova vrata domaćem filmu.

Foto: @safet_hadzimusic

Za Džejlu Ramović ovo je početak jedne drugačije karijerne putanje, za Tarika Filipovića još jedan izazov koji potvrđuje njegovu svestranost, a za Harisa Dubicu prilika da svoju priču pretoči u kolektivno filmsko sjećanje. 

Ono što ostaje jeste očekivanje hoće li ova ekranizacija uspjeti uhvatiti onaj isti osjećaj koji je roman pretvorio u priču koja putuje od čitatelja do čitatelja, a sada i na platnu.
 

Foto: @jeffrey.dzn , @safet_hadzimusic