Iza nas je još jedna uzbudljiva noć ispunjena iščekivanjima, nervozom i navijanjem za svog favorita.

Očekivano i bez mnogo iznenađenja, Oppenheimer Christophera Nolana osvojio je ukupno sedam Oscara, među kojima su oni za najbolji film, režiju te glavnu i sporednu mušku ulogu. Sa četiri nagrade slijedi ga film Poor Things Yorgosa Lanthimosa.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Just Jared (@justjared)

Isti filmovi donijeli su Oscare za najbolju glavnu ulogu Cilliany Murphy u filmu Oppenheimer i Emmi Stone za ulogu u filmu Poor Things.

Foto: @vogueitalia

Na dodjeli Oscara posebne emocije je izazvala izvedba "Time to Say Goodbye" kojom su se Andrea i Matteo Bocelli, u ime Akademije, oprostili od Matthew Perryja, TineTurner, Andrea Braughera, Billa Leeja i Glende Jackson.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by The Academy (@theacademy)

Come on Billie, let's party!

Ryan Gosling je oduševio publiku svojim nastupom za pjesmu "I'm just Ken" za vrijeme koje se odšetao i do svojih kolegica ponovo tako vraćajući fokus i na preostali važan dio Barbie ekipe, koji je sa ove dodjele otišao bez kipića.

Svojim nastupom ciljano i neodoljivo podsjetio je na kultnu izvedbu "Diamond's are a girls' best friend", Marilyn Monroe.

Foto: @enews

Nagrada za najbolju originalnu pjesmu ipak je pripala Billie Eilish i Finneas O'Connell za pjesmu "What Was I Made For?".

Foto: @justjared

Oscar za najbolju režiju pripao je Christopher Nolananu za film Oppenheimer, a najbolji Međunarodni film je The Zone of Interest. Među nagrađenim su se našli Robert Downey Jr i Cord Jefferson, a u nastavku vam donosimo pregled svih dobitnika zlatnog kipića na dodjeli Oscara 2024. Vjerujemo da vas jednako zanimaju i odjevne kombinacije s crvenog tepiha pa ni ovaj put ne propustite s nama uživati u glamuru.

Foto: @justjared

 

And the Oscar goes to...

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Greg Williams (@gregwilliamsphotography)

Sporedna muška uloga

Robert Downey Jr., Oppenheimer


Sporedna ženska uloga

Da’Vine Joy Randolph, The Holdovers


Adaptirani scenarij

Cord Jefferson, American Fiction


Originalni scenarij

Justine Triet i Arthur Harari, Anatomy of a Fall


Dugometražni animirani film

The Boy and the Heron


Kratkometražni animirani film

War Is Over! Inspired by the Music of John & Yoko


Međunarodni film

The Zone of Interest


Dugometražni dokumentarni film

20 Days In Mariupol


Kratkometražni dokumentarni film

The Last Repair Shop


Originalna glazba

Ludvig Göransson, Oppenheimer


Zvuk

The Zone of Interest


Scenografija

Poor Things


Kratkometražni igrani film

The Wonderful Story of Henry Sugar


Fotografija

Hoyte van Hoytema, Oppenheimer


Šminka i frizura

Poor Things


Kostimografija

Poor Things


Vizualni efekti

Godzilla Minus One


Montaža

Oppenheimer

* * *
Naslovna footgrafija: @gregwilliamsphotography

Ovo nije romansa za kišno veče uz čaj već film koji će vas ili zabaviti do kraja ili potpuno emocionalno odbiti.

Nova adaptacija romana Emily Brontë iz 1847. godine ne pokušava biti suzdržana ili vjerna u klasičnom smislu. Emerald Fennell, poznata po filmovima Saltburn i Promising Young Woman, pristupa “Wuthering Heights” s namjernom teatralnošću, erotiziranim tonom i estetikom koja više podsjeća na modni editorijal nego na gotičku tragediju. 

Rezultat je film koji izgleda luksuzno, zvuči savremeno i ponaša se provokativno ali ne pokušava nužno da vas natjera da vjerujete u sudbinsku ljubav Cathy i Heathcliffa.




 

Ako volite klasike “netaknute” ovo bi vas moglo iznervirati

Brontëin roman je generacijama bio simbol sirove, destruktivne ljubavi. Priča o Catherine Earnshaw i Heathcliffu siročetu kojeg njen otac dovodi kući, a kojeg porodica potom ponižava i potiskuje odavno je upisana u kolektivnu romantičnu mitologiju. 

Njihova veza je intenzivna, gotovo spiritualna, ali i duboko autodestruktivna. Catherine bira društveni status i udaje se za drugog, a Heathcliff pokreće višegeneracijsku spiralu osvete.

Fennell tu tragediju ne tretira kao sveto tlo. Umjesto patosa, dobivamo ironiju. Umjesto sirove unutrašnje boli estetski oblikovanu strast. Umjesto mračne gotike  stilizirani erotizam, camp elemente i savremenu muzičku podlogu (da, Charli xcx u “Wuthering Heights” univerzumu).

Za puriste, to može djelovati kao izdaja. Za one koji Heathcliffa još uvijek doživljavaju kao romantičnog antiheroja, ovaj film možda neće imati emocionalnu težinu kakvu očekuju.




 

Ako ste umorni od “I could fix him” romantike možda će vam se dopasti

Brontëin roman je, između ostalog, formirao generacije romantičnog mazohizma. Heathcliff je postao arhetip nedostižnog, emocionalno nedostupnog muškarca kojeg “možemo spasiti”. Upravo zato je casting bio pod posebnim povećalom: Margot Robbie i Jacob Elordi nose film kao Cathy i Heathcliff, ali njihova hemija je već podijelila publiku. 

Dok jedni tvrde da njihova fizička kompatibilnost i vizualna magnetičnost savršeno odgovaraju Fennellinoj stiliziranoj viziji, drugi osjećaju da između njih nedostaje ona razorna, gotovo bolna povezanost koja bi opravdala decenije opsesije i osvete.

Fennell, međutim, ni ne pokušava da tu ideju romantizira. Njen Heathcliff, kojeg igra Jacob Elordi, nominovan za Oscara ove godine, izgleda spektakularno dugokos, intenzivan, gotovo modno konstruiran, ali djeluje više kao savremeni vizualni fantazam nego kao biće koje je emocionalno mariniralo u bijesu i klasnoj traumi. 





Margot Robbie kao Cathy oscilira između razmažene aristokratkinje i erotski osviještene heroine, ali film ne insistira na tome da njihovu vezu shvatimo kao uzvišenu sudbinu. Naprotiv, sve je pomalo performativno, pomalo svjesno vlastite teatralnosti.

Ako tražite adaptaciju koja razotkriva mit umjesto da ga hrani, ovaj pristup može biti osvježavajući.

Ovo je film o estetici jednako koliko i o ljubavi

Vizualno, film funkcionira gotovo kao 20-strani modni editorijal smješten na vjetrovitim yorkshirskim močvarama. Kostimi su naglašeni, tijela izložena, atmosfera nabrijana. Emocija je često podređena slici.

Za neke će to biti problem osjećaj da gledaju “pozu” umjesto tragedije. Drugi će upravo u toj svjesnoj artificijelnosti pronaći užitak. Fennell nikada nije bila rediteljica suptilnosti; njen senzibilitet je prepoznatljiv, pomalo pretjeran, uvijek spreman da gurne stvari korak dalje nego što je pristojno.




Ako očekujete vjernu, gotičku adaptaciju s emocionalnim razaranjem koje traje danima, moguće je da ćete izaći razočarani. Film nema težinu Andree Arnold iz 2011., niti pokušava da oživi istu vrstu sirove prirodnosti.

Ali ako vas zanima kako klasici funkcionišu u savremenom kontekstu kako se mogu prilagoditi publici koja je navikla na seksualizirani sadržaj, brze estetske impulse i ironijski odmak onda je ovo vrlo gledljivo, ponekad pretjerano, ali nesumnjivo zabavno iskustvo.

Uostalom, nakon prvog trailera prodaja romana porasla je za više od 130 posto. To možda govori više od bilo koje kritike.

Pitanje je samo: da li to želite od Brontë?

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: IMDb