TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 11.3.2024.
Iza nas je još jedna uzbudljiva noć ispunjena iščekivanjima, nervozom i navijanjem za svog favorita.
Očekivano i bez mnogo iznenađenja, Oppenheimer Christophera Nolana osvojio je ukupno sedam Oscara, među kojima su oni za najbolji film, režiju te glavnu i sporednu mušku ulogu. Sa četiri nagrade slijedi ga film Poor Things Yorgosa Lanthimosa.
Isti filmovi donijeli su Oscare za najbolju glavnu ulogu Cilliany Murphy u filmu Oppenheimer i Emmi Stone za ulogu u filmu Poor Things.
Foto: @vogueitalia
Na dodjeli Oscara posebne emocije je izazvala izvedba "Time to Say Goodbye" kojom su se Andrea i Matteo Bocelli, u ime Akademije, oprostili od Matthew Perryja, TineTurner, Andrea Braughera, Billa Leeja i Glende Jackson.
Come on Billie, let's party!
Ryan Gosling je oduševio publiku svojim nastupom za pjesmu "I'm just Ken" za vrijeme koje se odšetao i do svojih kolegica ponovo tako vraćajući fokus i na preostali važan dio Barbie ekipe, koji je sa ove dodjele otišao bez kipića.
Svojim nastupom ciljano i neodoljivo podsjetio je na kultnu izvedbu "Diamond's are a girls' best friend", Marilyn Monroe.
Foto: @enews
Nagrada za najbolju originalnu pjesmu ipak je pripala Billie Eilish i Finneas O'Connell za pjesmu "What Was I Made For?".
Foto: @justjared
Oscar za najbolju režiju pripao je Christopher Nolananu za film Oppenheimer, a najbolji Međunarodni film je The Zone of Interest. Među nagrađenim su se našli Robert Downey Jr i Cord Jefferson, a u nastavku vam donosimo pregled svih dobitnika zlatnog kipića na dodjeli Oscara 2024. Vjerujemo da vas jednako zanimaju i odjevne kombinacije s crvenog tepiha pa ni ovaj put ne propustite s nama uživati u glamuru.
Foto: @justjared
And the Oscar goes to...
Sporedna muška uloga
Robert Downey Jr., Oppenheimer
Sporedna ženska uloga
Da’Vine Joy Randolph, The Holdovers
Adaptirani scenarij
Cord Jefferson, American Fiction
Originalni scenarij
Justine Triet i Arthur Harari, Anatomy of a Fall
Dugometražni animirani film
The Boy and the Heron
Kratkometražni animirani film
War Is Over! Inspired by the Music of John & Yoko
Međunarodni film
The Zone of Interest
Dugometražni dokumentarni film
20 Days In Mariupol
Kratkometražni dokumentarni film
The Last Repair Shop
Originalna glazba
Ludvig Göransson, Oppenheimer
Zvuk
The Zone of Interest
Scenografija
Poor Things
Kratkometražni igrani film
The Wonderful Story of Henry Sugar
Fotografija
Hoyte van Hoytema, Oppenheimer
Šminka i frizura
Poor Things
Kostimografija
Poor Things
Vizualni efekti
Godzilla Minus One
Montaža
Oppenheimer
* * *
Naslovna footgrafija: @gregwilliamsphotography
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Glumica koja je obilježila nekoliko generacija publike bh. filma i teatra, Jasna Diklić iza sebe ima karijeru koja je rasla zajedno s domaćom scenom i ostavila trag daleko izvan pojedinačnih uloga.
Od prvih profesionalnih angažmana krajem šezdesetih, preko desetina uloga na sceni današnjeg Kamernog teatra 55, rada u filmu i televiziji, do učešća u stvaranju Sarajevskog ratnog teatra, njena karijera prati nekoliko potpuno različitih perioda bosanskohercegovačkog teatra i filma. Prvi profesionalni angažman dobila je 1969. godine u Narodnom pozorištu Banja Luka, a potom se vratila u Sarajevo i na scenu Malog pozorišta, kasnijeg Kamernog teatra 55, gdje je tokom narednih decenija izgradila veliki dio svoje teatarske biografije.
To je karijera u kojoj su se smjenjivali teatar, film, televizija, likovi koji su postali dio kolektivnog pamćenja i nove generacije publike koje Jasnu Diklić upoznaju kroz sasvim druge projekte.
A 2026. godina lijepo spaja nekoliko tih linija.
Početkom septembra Diklić je kao direktorica Juventafesta tradicionalno otvorila njegovo 14. izdanje, obraćajući se novoj generaciji mladih teatarskih autora i izvođača. Festival koji je osnovan 2013. i koji je kroz godine okupio više od 3.000 mladih iz više od 15 evropskih zemalja ostaje važan dio njenog rada izvan vlastite glumačke karijere.
S druge strane, upravo je jedna od njenih novijih filmskih uloga sada vraća u fokus regionalne filmske scene.
Foto: IMDb
Za lik Valerije u filmu „Paviljon“ Dine Mustafića Jasna Diklić nominovana je za AFA nagradu za najbolju glavnu glumicu. „Paviljon“ je imao svjetsku premijeru kao film otvaranja 31. Sarajevo Film Festivala, a priča o stanovnicima doma za starije koji nakon godina poniženja i zlostavljanja odlučuju preuzeti kontrolu nad vlastitim životima.
Upravo Valerija bila je polazna tačka našeg razgovora, ali vrlo brzo postalo je jasno da je teško govoriti o jednoj ulozi bez svega što joj prethodi.
S Jasnom Diklić razgovarali smo o tome šta jedna nova regionalna nominacija znači nakon više od pet decenija rada, dostojanstvu koje Valerija pokušava vratiti sebi i drugima, dugovječnosti u profesiji i jednoj rečenici kolege koju nije zaboravila.
Nakon više od pet decenija karijere i brojnih priznanja, da li vas nominacija u ovakvom novom regionalnom kontekstu ipak na trenutak zaustavi i natjera da pogledate sve što ste do sada izgradili?
Sigurno da poslije mog višedecenijskog rada u teatru, počinjem da podvlačim crtu i sumiram svoje trajanje, uspješno i manje uspješno.
Sarajevo Film Festival već dugo ima važno mjesto za film u Bosni i Hercegovini i regiji, a AFA sada okuplja regionalnu filmsku i televizijsku scenu kroz novi format nagrada.
Pred odlazak na dodjelu, kao neko ko je prošao kroz različite periode naše kinematografije, šta biste vi voljeli da ovakve nagrade postanu za glumce i autore iz regije?
AFA nagrade bi trebale regionalnoj kinematografiji kao i glumcima i autorima dati dignitet i više posvećenosti.
Foto: IMDb
Koliko vam je bilo važno da Valeriju ne gradite prvenstveno kroz njenu ranjivost, nego kroz snagu i karakter?
Valeriju je život nepravedno stavio na društvene margine treće životne dobi kao i sve štićenike Doma penzionera u filmu Paviljon, a njena ranjivost joj dala snage da se pokuša izboriti za bolja pravila u svijetu u kojem živi.
Nominovani ste za najbolju glavnu glumicu upravo za lik Valerije koja živi u sistemu koji je praktično već odlučio koliko ona vrijedi i šta od nje još očekuje.
Šta je za vas bio njen najveći unutrašnji bunt, mimo onoga što fizički radi u filmu?
Ona je pokušala vratiti dostojanstvo i sebi i drugima, ona je svoju usamljenost htjela zamjeniti za više pažnje i brižnosti onih koji su joj to uskratili.
Foto: IMDb
S obzirom na ekipu „Paviljona“, pretpostavljamo da iza kamere nije uvijek bilo lako ostati ozbiljan.
Postoji li neka anegdota sa snimanja koju nam možete ispričati?
Naravno da smo u pauzama snimanja imali razne dosjetke, ali ništa više od toga!
Kada biste danas sreli Jasnu koja tek počinje glumiti, šta mislite da bi je najviše iznenadilo kod vas?
Ja sam se kroz glumački poziv neminovno mijenjala, ali ono što me je zasigurno iznenadilo, a to je moj dugogodišnji kontinuitet u trajanju ovim poslom.
Postoji li neko s kim ste radili prije mnogo godina, a čiju rečenicu ili savjet i danas nosite sa sobom?
Jedan stariji kolega mi je davno rekao… vrlo je bitno da ostaneš normalna u ovom našem poslu!
Lik koji mi je bilo najteže ostaviti iza sebe je… dosta likova kojima sam povjerovala, zavoljela ih, branila, ali jedna od posljednjih je uloga bake Ane u predstavi ”Moj sin samo malo sporije hoda” kojeg ću teško napustiti.
Uloga koju bih danas voljela ponovo odigrati je… Nema uloga koje bih ponovo igrala, sve su one odigrane i ostavljene za sjećanje!
Glumica ili glumac kojem sam se kroz karijeru divila zbog načina na koji radi je… Od svih glumaca sa kojima sam radila, različitih generacija mnogo sam naučila!
Film koji me je posljednji put iskreno nasmijao? Odavno nisam gledala takve filmove!
Tri stvari koje dobar glumac nikada ne smije izgubiti: posvećenost, emocija i rad!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
