TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 25.10.2025.
Iz Tivta donosimo kadrove s Press Houra Adriatic Film Awards. Susret sa dvoje mladih glumaca čije uloge već oblikuju regionalni film.
Drugi dan Adriatic Film Awards svečanosti u Tivtu donio je nešto mirniji, ali jednako uzbudljiv ritam. Nakon svečanog otvaranja i večeri ispunjene reflektorima i šampanjcem, filmska scena preselila se u Regent Lounge na tradicionalni Press Hour, trenutak rezervisan za novinare, glumce i intimne razgovore iza kamere. 
Dok su se ispred hotela polako počeli okupljati gosti za crveni tepih, mi smo iskoristili jutro da čujemo glasove koji su obilježili novu generaciju regionalne kinematografije.
Među njima, dvoje glumaca čije su uloge već izazvale pažnju publike i kritike. Lidija Kordić, nominovana za „Zvijezdu u usponu“ zahvaljujući upečatljivoj interpretaciji u filmu Radnička klasa ide u pakao, i Lazar Tasić, također nominovan za „Zvijezdu u usponu“ za ulogu u seriji Sablja, donosi mladalačku energiju i savremenu glumačku disciplinu.
U razgovoru za Bonjour.ba, otkrili su kako doživljavaju trenutak u kojem njihova imena postaju dio nove filmske mape regiona.
Dvoje glumaca, dvije vizije: O talentu, trenutku i onome što tek dolazi
Na press satu, Lidija djeluje smireno i fokusirano, gotovo suprotno energiji njenog lika iz filma Radnička klasa ide u pakao.
Dok priča o procesu rada, jasno je da u njenom glasu postoji kombinacija profesionalizma i radoznalosti, ona vrsta ozbiljnosti koja dolazi kad shvatiš da više nisi „mladi talent“, već neko koga publika već prati.
„Danica mi je bila jako važan lik još i tokom samog castinga,“ priča.
„Bilo je čudno raditi casting bez ijedne riječi, ali baš zato mi je otvorila neke potpuno nove tačke gledišta. Radila sam sve bez govora samo kroz lice, osjećanja, reakcije. I shvatila sam koliko snažno može djelovati ono što ne kažeš.“
O iskustvu snimanja govori s toplinom, ali i s distancom koju donosi vrijeme:
„Film je trajao dugo, dvije godine, i meni se kroz proces sve mijenjalo. Danas, s ovim par godina odmakom, voljela bih da opet imam takvu ulogu. Naučiš toliko o sebi i shvatiš koliko toga možeš reći bez riječi.“
U njenim riječima nema ni trunke poziranja, samo zahvalnost prema liku koji ju je, kako sama kaže, „naučio da se najviše vidi kad ništa ne kažeš.“
U razgovoru, Lazar nosi opuštenu sigurnost nekoga ko je već pronašao svoj glas. Njegov lik u seriji Sablja slojevit je i emotivno zahtjevan.
„Ova nominacija je potvrda da smo odradili posao onako kako smo željeli,“ kaže. „Sama činjenica da smo dio ovog festivala mnogo znači, jer je riječ o festivalu iz naše regije i smatram da je važno da ovakav događaj nastavi da živi.
Značajno je da unutar regiona imamo priliku da vidimo radove jedni drugih, jer su nam oni važni ida ih odavde, možda, pošaljemo i u svijet.““
Njegove riječi imaju jednostavnost i jasnoću onih koji znaju koliko vrijedi rad na projektu koji nosi smisao.
Kada govorimo o ulogama koje bi ga izbacile iz zone komfora, Lazar se nasmije i kratko zastane:
„Ne pada mi sad napamet nijedna konkretna, ali volio bih da dođu uloge koje su potpuna suprotnost onome što sam do sada radio, nešto što te natjera da ponovo gradiš lik.“
U tom odgovoru krije se njegova radoznalost, želja da svaki projekat bude nova lekcija, ne samo nova uloga.
Filmsko jutro koje obećava nastavak priče
Press Hour u Tivtu završio je lagano, uz kafu i pogled na Boku. Dok su Lidija i Lazar napustili lounge da se pripreme za večerašnji crveni tepih, atmosfera je zadržala onaj osjećaj da svjedočimo nečemu što tek počinje.
U nastavku svečanosti dodjela nagrada, ostajemo uz njih i ostale AFA nominovane glumce i režisere.
Pred nama je još jedna uzbudljiva stanica večeras donosimo priče sa crvenog tepiha i razgovore s glumcima neposredno pred svečanu dodjelu nagrada.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Film „Do kraja dana“ Jelene Maksimović dio je zvaničnog takmičarskog programa Orizzonti 83. Venecijanskog filmskog festivala, a iza njega stoji koprodukcija koja povezuje šest evropskih zemalja.
Venecijanski filmski festival tek je počeo, a među naslovima koje ćemo posebno pratiti ove godine nalazi se i jedan iz regije. „Do kraja dana“, igrani prvijenac rediteljice Jelene Maksimović, uvršten je u zvanični takmičarski program Orizzonti, selekciju posvećenu novim estetskim i izražajnim pravcima savremenog filma.
Iza same selekcije krije se i podatak zbog kojeg ova premijera ima dodatnu težinu. Maksimović je prva rediteljica iz Srbije nakon Soje Jovanović i filma „Orlovi rano lete“ iz 1966. godine koja s dugometražnim igranim filmom stiže na festival u Veneciji. Šezdeset godina kasnije, tu pauzu prekida film koji govori o mladima, ljubavi i potrebi za slobodom u društvu koje se nalazi usred previranja.
Foto: La Biennale
U središtu filma su Lena i Stefan, dvoje mladih koji dolaze iz potpuno različitih svjetova, ali dijele istu želju – da budu slobodni. Njihov odnos razvija se tokom vrelih ljetnih dana, između porodičnog haosa, okupiranih fakulteta i ulica na kojima traju studentski i građanski protesti.
Njihovo bježanje iz grada postepeno ih vodi prema prirodi, prostoru u kojem pokušavaju pronaći mir i zamisliti drugačiju budućnost. Maksimović priču pritom gradi na granici melodrame, komedije i kriminalističkog filma, koristeći odnos dvoje protagonista i kao način da govori o generaciji koja odrasta u vrlo konkretnom društvenom trenutku.
Glavne uloge igraju Lena Trifunović i Andrija Krivokapić, a u filmu su i Irina Hotomski, Stefan Tarabić i Miodrag Miša Dragičević. Scenarij potpisuju Jelena Maksimović, Ivan Salatić i Olga Dimitrijević.
„Do kraja dana“ traje 91 minutu, a Venecija ga navodi kao produkciju koja povezuje Srbiju, Bugarsku, Sloveniju, Crnu Goru, Hrvatsku i Njemačku. Glavni producent je Taurunum Film iz Srbije, s producenticom Jelenom Angelovski, dok su među koprodukcijskim partnerima Staragara iz Slovenije, Meander Film iz Crne Gore i Kelek Film iz Njemačke.
Za Maksimović, koja iza sebe već ima rad na dokumentarnim filmovima i brojne projekte kao montažerka, ovo je prvi dugometražni igrani film i odmah dolazi u jednu od zvaničnih takmičarskih selekcija jednog od najvažnijih filmskih festivala.
Foto: IMDb
Prema trenutnom službenom rasporedu festivala, prve projekcije za press i industry publiku zakazane su za 9. septembar, dok će velika javna projekcija biti održana 10. septembra u 17:00 u Sali Darsena. Film će biti prikazan i 11. septembra u kinima Astra 1 i Astra 2.
Tako će se između velikih međunarodnih premijera ovogodišnje Venecije na programu naći i priča koja počinje mnogo bliže nama – i koja, prije nego što je publika uopće vidi, već nosi jedan podatak vrijedan pamćenja: šest decenija prošlo je od posljednjeg dugometražnog igranog filma rediteljice iz Srbije na ovom festivalu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
