TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 25.10.2025.
Iz Tivta donosimo kadrove s Press Houra Adriatic Film Awards. Susret sa dvoje mladih glumaca čije uloge već oblikuju regionalni film.
Drugi dan Adriatic Film Awards svečanosti u Tivtu donio je nešto mirniji, ali jednako uzbudljiv ritam. Nakon svečanog otvaranja i večeri ispunjene reflektorima i šampanjcem, filmska scena preselila se u Regent Lounge na tradicionalni Press Hour, trenutak rezervisan za novinare, glumce i intimne razgovore iza kamere. 
Dok su se ispred hotela polako počeli okupljati gosti za crveni tepih, mi smo iskoristili jutro da čujemo glasove koji su obilježili novu generaciju regionalne kinematografije.
Među njima, dvoje glumaca čije su uloge već izazvale pažnju publike i kritike. Lidija Kordić, nominovana za „Zvijezdu u usponu“ zahvaljujući upečatljivoj interpretaciji u filmu Radnička klasa ide u pakao, i Lazar Tasić, također nominovan za „Zvijezdu u usponu“ za ulogu u seriji Sablja, donosi mladalačku energiju i savremenu glumačku disciplinu.
U razgovoru za Bonjour.ba, otkrili su kako doživljavaju trenutak u kojem njihova imena postaju dio nove filmske mape regiona.
Dvoje glumaca, dvije vizije: O talentu, trenutku i onome što tek dolazi
Na press satu, Lidija djeluje smireno i fokusirano, gotovo suprotno energiji njenog lika iz filma Radnička klasa ide u pakao.
Dok priča o procesu rada, jasno je da u njenom glasu postoji kombinacija profesionalizma i radoznalosti, ona vrsta ozbiljnosti koja dolazi kad shvatiš da više nisi „mladi talent“, već neko koga publika već prati.
„Danica mi je bila jako važan lik još i tokom samog castinga,“ priča.
„Bilo je čudno raditi casting bez ijedne riječi, ali baš zato mi je otvorila neke potpuno nove tačke gledišta. Radila sam sve bez govora samo kroz lice, osjećanja, reakcije. I shvatila sam koliko snažno može djelovati ono što ne kažeš.“
O iskustvu snimanja govori s toplinom, ali i s distancom koju donosi vrijeme:
„Film je trajao dugo, dvije godine, i meni se kroz proces sve mijenjalo. Danas, s ovim par godina odmakom, voljela bih da opet imam takvu ulogu. Naučiš toliko o sebi i shvatiš koliko toga možeš reći bez riječi.“
U njenim riječima nema ni trunke poziranja, samo zahvalnost prema liku koji ju je, kako sama kaže, „naučio da se najviše vidi kad ništa ne kažeš.“
U razgovoru, Lazar nosi opuštenu sigurnost nekoga ko je već pronašao svoj glas. Njegov lik u seriji Sablja slojevit je i emotivno zahtjevan.
„Ova nominacija je potvrda da smo odradili posao onako kako smo željeli,“ kaže. „Sama činjenica da smo dio ovog festivala mnogo znači, jer je riječ o festivalu iz naše regije i smatram da je važno da ovakav događaj nastavi da živi.
Značajno je da unutar regiona imamo priliku da vidimo radove jedni drugih, jer su nam oni važni ida ih odavde, možda, pošaljemo i u svijet.““
Njegove riječi imaju jednostavnost i jasnoću onih koji znaju koliko vrijedi rad na projektu koji nosi smisao.
Kada govorimo o ulogama koje bi ga izbacile iz zone komfora, Lazar se nasmije i kratko zastane:
„Ne pada mi sad napamet nijedna konkretna, ali volio bih da dođu uloge koje su potpuna suprotnost onome što sam do sada radio, nešto što te natjera da ponovo gradiš lik.“
U tom odgovoru krije se njegova radoznalost, želja da svaki projekat bude nova lekcija, ne samo nova uloga.
Filmsko jutro koje obećava nastavak priče
Press Hour u Tivtu završio je lagano, uz kafu i pogled na Boku. Dok su Lidija i Lazar napustili lounge da se pripreme za večerašnji crveni tepih, atmosfera je zadržala onaj osjećaj da svjedočimo nečemu što tek počinje.
U nastavku svečanosti dodjela nagrada, ostajemo uz njih i ostale AFA nominovane glumce i režisere.
Pred nama je još jedna uzbudljiva stanica večeras donosimo priče sa crvenog tepiha i razgovore s glumcima neposredno pred svečanu dodjelu nagrada.
TEKST: Ada Ćeremida
Sinoć je otvoren 79. Cannes Film Festival, a već nakon prvih projekcija i reakcija jasno je da festival ove godine izgleda drugačije.
Umjesto velikih hollywoodskih premijera koje su posljednjih godina dominirale naslovnicama, Cannes ove godine vraća fokus na autore i filmove koji mnogo više pažnje posvećuju atmosferi, emociji i vizuelnom jeziku.
Zato i ovogodišnji lineup mnogi već nazivaju jednim od najjačih arthouse programa posljednjih godina. 
U centru pažnje nalaze se režiseri poput Pedro Almodóvar , Hirokazu Kore-eda i Ryusuke Hamaguchi , čiji filmovi već godinama definišu savremenu autorsku kinematografiju.
Cannes ove godine manje djeluje kao parada blockbustera, a više kao festival za publiku koja želi sporije, intenzivnije i vizuelno promišljenije priče, kao sudar arthouse filma, modne fotografije Richarda Avedona, Lennonove ere i pomalo haotične club kid energije iz 90-ih.
Jedna od najvećih promjena ovogodišnjeg Cannesa osjeti se upravo u selekciji filmova koji konkuriraju za Zlatnu palmu.
Veliki studijski naslovi i blockbuster premijere ovaj put gotovo da nisu u centru pažnje, dok festival mnogo više prostora daje režiserima čiji se filmovi oslanjaju na autorski rukopis i atmosferu. 
Foto: @festivaldecannes
U programu dominiraju intimne drame, političke priče, porodični odnosi i filmovi koji grade emociju sporijim ritmom.
Za publiku koja voli filmove poput Past Lives , Aftersun ili Anatomy of a Fall , Cannes 2026 mogao bi donijeti neke od najvažnijih naslova godine.
Novi film Cristian Mungiu već se izdvaja kao jedan od najiščekivanijih naslova festivala. Mungiu ostaje vjeran intimnim i psihološki napetim pričama po kojima je poznat, a “Fjord” istražuje porodične odnose i emotivnu distancu kroz minimalistički, hladni vizuelni jezik.
Režiju potpisuje James Gray , autor filmova koji često balansiraju između lične drame i društvenog komentara. “Paper Tiger” je jedna od američkih arthouse drama koja ove godine privlači mnogo pažnje upravo zbog ozbiljnijeg i intimnijeg pristupa.
Pawel Pawlikowski ponovo donosi vizuelno izuzetno stilizovan film koji se bavi identitetom, pripadanjem i političkim nasljeđem Evrope. Već sada ga mnogi vide kao potencijalnog favorita za festivalske nagrade.
Jedan od emotivno najtežih naslova ovogodišnjeg Cannesa dolazi kroz priču koja koristi praznični period kao okvir za porodične tenzije, usamljenost i nerazriješene odnose.
“A Bitter Christmas” već nakon prvih reakcija publike dobija pažnju zbog vrlo intimnog pristupa i atmosferične režije, što ga savršeno uklapa u ovogodišnji arthouse ton festivala.
Film koji već nakon prvih reakcija dobija pohvale zbog fotografije i načina na koji gradi intimnu priču. Cannes publika posebno izdvaja njegov vizuelni identitet i glumačke izvedbe.
Jedan od mračnijih i eksperimentalnijih naslova ovogodišnjeg programa. Film kombinuje psihološku dramu i simboliku, što ga već sada čini tipičnim “festival darling” naslovom.
Film posvećen radu Richarda Avedona istražuje način na koji je redefinisao modnu i portretnu fotografiju. Kroz arhivske snimke, intervjue i njegov prepoznatljivi vizuelni jezik, naslov se već opisuje kao jedan od estetski najzanimljivijih dokumentaraca festivala.
Dokumentarac režisera Steven Soderbergh donosi posljednji veliki intervju koji je John Lennon dao samo nekoliko sati prije smrti, zajedno sa Yoko Ono u njihovom njujorškom stanu 1980. godine.
Film po prvi put prikazuje kompletan razgovor o muzici, politici, očinstvu i životu, dok kroz arhivske materijale i svjedočanstva ljudi koji su bili prisutni gradi intiman portret Lennona u jednom od njegovih najvažnijih životnih trenutaka.
Inspirisan kulturom njujorške Club Kid scene, film donosi haotičnu energiju performansa, mode i noćnog života 90-ih.
Vizuelno ekstravagantan i atmosferičan, već sada se izdvaja kao naslov koji bi mogao postati festivalski kult među mlađom publikom i internet cinefilima.
“Coward” je jedan od naslova koji se već sada izdvaja među mračnijim i psihološki intenzivnijim filmovima ovogodišnjeg Cannesa.
Film kroz intimnu dramu istražuje osjećaj krivice, straha i moralnih kompromisa, a upravo sporiji ritam i napeta atmosfera savršeno se uklapaju u ovogodišnji arthouse pravac festivala. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
