TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 28.9.2021.
Najpoznatiji svjetski špijun konačno se vraća u kinodvorane! Nije vrijeme za umiranje (No Time to Die) u kina širom BiH stiže u četvrtak 7.10., dok se pretpremijerno može pogledati dan ranije, 6.10. u Cineplexx i CineStar kinima.
Ovo će biti posljednji put da će ulogu Jamesa Bonda igrati britanski glumac Daniel Craig. U filmu "Nije vrijeme za umiranje" Bond je napustio službu i uživa u mirnom životu na Jamajci.
Njegov mir neće trajati dugo, kada se pojavi njegov stari prijatelj iz CIA, Felix Leiter (Jeffrey Wright), moleći ga za pomoć.
Misija u kojoj je potrebno da izbave kidnapovanog naučnika ispostavit će se mnogo komplikovanija nego što je bilo očekivano i navest će Bonda na trag misterioznom zlikovcu koji je naoružan novom, opasnom tehnologijom.
Kritičari ističu kako je ovo jedan od najiščekivanijih filmova godine, a važno je napomenuti da se radi i o jednoj od najskupljih produkcija svih vremena s obzirom na to da je na snimanje potrošeno nevjerojatnih 250 miliona dolara, što ga čini najskupljom produkcijom u historiji franšize.
Ulaznice za 25. nastavak serijala o agentu 007 već su u prodaji.
Trailer:
https://www.youtube.com/watch?v=_XPC_k26aXw
ZANIMLJIVOSTI O NOVOM NASTAVKU
Prvi put u historiji ulogu agenta 007 igrat će žena. Kako se James Bond umirovio tako su njegovu poziciju u Britanskoj tajnoj obavještajnoj agenciji (MI6) prepustili drugom agentu.
Broj 007 dobila je Nomi, odnosno glumica Lashana Lynch.
Mlada pop senzacija Billie Eilish angažirana je kao glas za pjesmu "No Time to Die". 18-godišnja pjevačica je najmlađa izvođačica koja je napisala i snimila pjesmu za James Bond film. Za svoju izvedbu osvojila je i Grammyja.
"No Time To Die" najduži je James Bond film u historiji - traje čak 163 minute.
U filmu će se pojaviti četiri Aston Martina, među kojima i DB5 - legendarni automobil koji se prvi put pojavio 1964. godine u filmu Goldfinger. Osim vječnog klasika u filmu će biti i V8 Saloon, DBS Superleggera i svemirski Valhalla.
Film je sniman u šest država Italiji, Jamajci, Norveškoj, na Farskim otocima, Škotskoj te u Velikoj Britaniji.
Daniel Craig je najdugovječniji James Bond. S vrha je skinuo Rogera Mooerea koji je 12 godina imao čast biti najpoznatiji britanski špijun.
Moore je glumio u više filmova od Craiga, ali u kraćem vremenskom razdoblju.
* * *
Fotografije: Promo
Tekst: Promotivni članak/Bonjour.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Jedan zimski dan proveli smo s Lamineom Guèyeom dok se dokumentarni film ''Sarajevski spust 1984.'' snimao na Bjelašnici, u gradu i u hotelu Apeiro, mjestima gdje se prošlost i sadašnjost prirodno prepliću.
Ekipa filma bila je u punom zamahu, atmosfera uzbuđena, a Lamine, miran, otvoren i potpuno prisutan u svakom trenutku. Između kadrova na planini i gradskih lokacija, sjeli smo s njim na razgovor koji je vrlo brzo otišao dalje od sporta.
Pratiti snimanje dokumentarca i istovremeno zaroniti u njegovu priču značilo je ići punom brzinom, ali bez straha. Ta energija osjeti se i u ovom razgovoru, jednako kao i jasna autorska namjera iza projekta. 
Iza filma stoji Adnan Hasković, jedan od najprepoznatljivijih bosanskohercegovačkih glumaca, koji se nakon međunarodnih i holivudskih angažmana svjesno okreće filmovima s jasnom društvenom porukom i globalnim dometom.
Ideju za ‘’Sarajevski spust 1984.'' potpisuje autorica i rediteljica Aleksandra Fracassa-Kostić, koja je ovu snažnu priču prvi put predstavila Haskoviću prije tri godine.
Od tada, njihova zajednička posvećenost projektu rasla je u filmu koji s jednakom pažnjom gleda u prošlost i govori o sadašnjem trenutku.
Lamine Guèye je prvi i do danas jedini senegalski sportista koji se takmičio u alpskom skijanju na Zimskim olimpijskim igrama, upravo u Sarajevu 1984. godine. Danas se, nakon četiri decenije, vraća u grad koji za njega nije samo olimpijska destinacija, već simbol susreta, otvorenosti i zajedništva.
U razgovoru koji slijedi govori o identitetu, solidarnosti i vrijednostima sporta koje nadilaze medalje. Neki od najličnijih trenutaka iz ovog susreta ostali su zabilježeni i van samog intervjua kao mali uvidi u to ko je Lamine danas.
Lamine Guèye, Senegalski skijaš i predsjednik Senegalske skijaške federacije sa Eminom Smakom, glavnom urednicom Bonjour.ba
Lamine, povratak u Sarajevo nakon četiri decenije: koje su vas emocije najviše iznenadile tokom ovog povratka?
Iskreno, nije to bilo iznenađenje, već potvrda. Potvrda onoga što sam osjetio kada sam prvi put došao ovdje sa 24 godine. Taj grad, ti ljudi, ta toplina i osjećaj dobrodošlice. Tokom Olimpijskih igara ste stalno u žurbi, sastanci kapitena, treninzi, trke, priprema skija i nemate vremena da sve to zaista osjetite.
Danas, zahvaljujući ovom projektu, mogao sam sve upiti, poput spužve. I to je bila velika potvrda. Hodate ulicom, ljudi su ljubazni, topli. Sarajevo je primjer. Ovdje se osjećam dobro.
To je, istovremeno, najbolji način da izgradite sebe. U takvom okruženju ne možete opstati ako niste duboko svoji i sigurni u ono što jeste. Ali, s druge strane, to je bilo neočekivano i neobično, pa ste prisiljeni da upoznajete druge i dijelite s njima. U opasnom sportu kao što je alpsko skijanje, nemate drugog izbora.
Ostajući svoj i spuštajući se tim stazama punom brzinom, stekao sam poštovanje drugih. Na kraju su se razvila i vrlo vrijedna prijateljstva s takmičarima i ljudima iz tog svijeta koji mi u početku nije bio blizak.
Sarajevo 1984. postalo je simboličan trenutak u olimpijskoj historiji. Šta danas, gledajući unazad, taj trenutak predstavlja izvan sporta?
Sarajevo nije samo grad. Historijski i geografski, to je mjesto gdje katolička crkva, pravoslavna crkva, sinagoga i džamija postoje zajedno. To je mjesto gdje se svijet može susresti.
Olimpijske igre bi trebale biti upravo to. Za mene je Sarajevo 1984. bilo spajanje te dvije ideje: Olimpijade, gdje se svijet susreće i Sarajeva, grada u kojem se svijet već susreće. Svaka od tih ideja je sama po sebi ogromna, ali zajedno postaju nešto posebno. Vrijednosti su iste i zato je taj događaj bio toliko poseban.
Film ‘’Sarajevski spust 1984.'' se vraća u prošlost, ali snažno govori o sadašnjosti. Zašto mislite da je ovu priču bilo važno ispričati baš sada?
Ne prođe dan da ne uključite televiziju, pogledate telefon ili pročitate novine, a da ne dobijete katastrofalne vijesti. Kao da vozimo voz punom brzinom prema zidu. Čini se da je dio čovječanstva zaboravio da smo prije svega ljudi. Bez obzira na boju kože, religiju ili imovinsko stanje.
Ova priča pokazuje da je, čak i kada smo različiti, moguće raditi zajedno. Ja sam se takmičio za Senegal, sam, bez trenera, bez novca, bez infrastrukture.
To je bilo moguće zahvaljujući pomoći drugih: francuske i italijanske skijaške federacije, drugih takmičara, ljudi ovdje u Sarajevu. Kada sam tražio pomoć, uvijek su govorili: ‘’Nema problema''.
To pamtim cijeli život. Ako želimo ići naprijed, jedini put je uz međusobno poštovanje. Posebno vjerujem u mlađe generacije. Pitanje je samo kako tu većinu pretvoriti u stvarnu promjenu.
Ako neko pogleda dokumentarac, a da ne zna ništa o vama, šta biste voljeli da razumije o svijetu u kojem danas živimo?
Sport bi trebao promovisati poštovanje, pravila, protivnika, saradnje. Sport vas uči prijateljstvu i bratstvu. Na kraju, recimo, hokejaške utakmice, rukujete se s protivnikom. Te vrijednosti su ključne. Kada to povežete s mojom pričom, nekim ko dolazi iz zemlje u kojoj taj sport nije uobičajen, shvatite da ništa nije nemoguće.
Kada sam sa 18 godina odlučio osnovati Senegalsku skijašku federaciju, svi su mi govorili da sam lud. Važno je imati cilj i znati da ćete tokom puta učiti.
Nije presudno šta znate danas, već vaša sposobnost da učite svakog dana. Tako postaje moguće i ono što drugima izgleda nedostižno.
U kratkim pauzama između snimanja, razgovor je odlazio i u intimnijem smjeru, o tome kako njegova priča pripada i drugima, te kako danas vidi sebe, slojevitog i oblikovanog svim iskustvima kroz koja je prošao. Te odgovore poslušajte u reels-u ispod.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
