Noć za sjećanje u potpisu Martine Mlinarević – Sopta

Priče malih ljudi, a velikih heroja   Sinoć je u Galeriji Kraljice Katarine održana promocija knjige 'Neprocjenjivo' koju potpisuje Martina Mlinarević – Sopta. Odmah ćemo vam reći da početak ovog članka zvuči izuzetno sterilno za sve one koji su sinoć uživali slušajući Martine priče pročitane od strane mladih glumaca Jelene Božić i Marka Rozića.

Oni su njene priče čitali kao odlomke iz predstave, a u pauzama smo uživali u fantastičnom glasu Lucije Zovko (talenta koji često prati Martinu na njenim pjesničkim večerima) praćenu glazbom klavira za kojim je sjedio maestro Damir Bunoza. Svojom glazbom su nas kroz večer oduševili i Marija Tomić i Stipe Iličić kao mladi duo iz Gruda, a nitko nije ostao imun na akustične izvedbe odličnog banda iz Širokog Brijega nazva 'Pešes'. Uz uvijek fantastičnog, jednostavnog i originalnog Borisa Čekuča koji je vodio program, o knjizi 'Neprocjenjivo' su govorili: Radica Lasić, predsjednica udruge "Narcis", Emir Bukovica, frontmen grupe "Emir & Frozen Camels", redatelj Zdenko Jurilj, Ante Raos, predsjednik udruga osoba sa invaliditetom Dalmacije, te Josipa Maras, mlada slikarica i grafička dizajnerica rodom iz Ljubuškog, s trenutnom adresom u Zagrebu, a čije su slike bile izložene u Galeriji tijekom večeri.

Naravno, svima onima koji prate Martinin rad je jasno da kada kažemo – o knjizi su govorili – da u biti mislimo – kroz smijeh i suze su o svojim životnim pričama govorili mali ljudi, a veliki junaci, o kojima Martina piše. Ona je svima onima koji su na bilo koji način sinoć podržali njezin rad, napisala na svojoj Facebook stranici tekst u svom prepoznatljivom stilu kojeg toliko volimo. Pa kaže:

Upala tek u kuću, dok smo sve složili. Majketi, jeste li išta pojeli? Nema veze, za ćuku mi je ostalo. Nije me pri povratku nosila bura preko Žovnice, nego nekakvo ludo, grozničavo stanje. Tresem se i dok ovo pišem (a nije od golih ramena). Ovo se valjda doživi samo jednom. Ringišpil najčudesnijih emocija koji trenutno može prozboriti samo - hvala. Sa zgrumenjanim suzama u očima. Hvala što ste bili dio moje večeri. Nadam se da ste u njoj pronašli bar zrnce one snage, talenta i inspiracije koja me vodila kad sam sklapala ljude koje želim na toj pozornici. Hvala izuzetnim glazbenicima, čarobnoj Luci i maestru Bunozi, briljantnoj Mariji Tomić i Stipi Iličiću i jedinstvenim, po svemu posebnim, odličnim širokobriješkim bendom Pešes. Nadam se da ćete među tim koricama pronaći bar dio onoga što sam dala, a dala sam sve, opisujući ono što meni znači sve - velike ljude ogromnog srca, pejzaže u kojima dišem i priče koje su izrovarile sve u meni od svoje divote ili bola. Najveće hvala ljudima koji su nam i večeras pokazali koliko smo manji od makova zrna naspram života, bolesti, rata, ma koliko se često furamo suprotno. Ljudima koji su sve to proživjeli i smiju se kao nikada, posebno teti Radici, Emiru Bukovici, Anti Raosu. Oni su duša mog pisanja. Beskrajno simpatičnoj Josipi Maras, mom dragom Zdenku Jurilju. Nekad kad im zaprijetite lomljenjem ekstremiteta zaista možete dobiti najbolje ikada. Hvala najboljem živućem glasu Borisu Čerkuču.

Jeleni i Marku. Andrijani i Branku. I posebno Maji iz Beograda koja je dizajnirala moju naslovnicu. A koju sam upoznala tek danas. Osoba koja mi je pogodila žicu sa toliko kilometara. Isto kao večeras. Kako ste me svi dotukli. I oni na pozornici i vi oko mene. Što se niste libili pustiti suzu i zasmijati od srca. Što ste došli bogtepitaj otkud i po ko zna kakvim uvjetima. Kad budem mrvu pametnija, napisat ću nešto normalnije. Volim vas puno. I da, čiko prosijedi koji je večeras radio u Kosači je bio sjajan. Reko da nije nikad toliko ljudi bilo. Ostavili smo mu ist i pit. 

ps.(eventualno ako netko ima neku grešku u knjizi oko stranice 48, što se pojavilo dosad u jednom slučaju, molim da mi javi u inbox da mu pošaljem novu. Ipak mislim da većina vas ima sve od tolike patetike komplet na broju. Volim vas.)

MMS