TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 27.8.2014.
Iako je Sarajevo Film Festival iza nas, mi i dalje sabiremo dojmove svega što smo vidjeli – od sjajnih filmova, do pojava na crvenom tepihu. Oni koji nisu mogli za vrijeme Festivala posjetiti Sarajevo, su mogli svaku večer preko domaćih televizijskih kanala pratiti događanja na crvenom tepihu i pratiti tko sve dolazi na projekcije filmova.
Razumijemo kako neki posjetitelji filmova nisu ludi za modom, pa ne daju puno pažnje svojim kombinacijama na crvenom tepihu, no ako već cijenite taj film koji idete gledati, možete biti dovoljno pristojni da se ne pojavite u kratkim hlačama. Isto kao što ne idemo svakakvi u školu, na posao ili sud, tako zasigurno malo pažnje pri odijevanju za crveni tepih ne bi bilo na odmet. Pristojna crna haljina za žene, te hlače i košulja za muškarce će biti sasvim dovoljna.
Mi priznajemo da smo potajice svaku večer željno iščekivali pojavu jedne dame na crvenom tepihu.
Ona je Maja Čengić i zajedno je uz kolegu Dejana Kukrića svojevrsni domaćin na crvenom tepihu koji dočekuje uzvanike i pita ih sve ono što bismo htjeli znati o njima, a vezano je za Sarajevo Film Festival.

Maja i Dejan na večeri otvaranja SFF-a
Maja je svaku večer bila u drugoj kreaciji, a nama je bilo posebno drago gledati ju u kreacijama domaćih dizajnera. Maju smo 'uhvatili' na sami dan otvaranja Festivala i pitali smo ju u čemu ćemo ju gledati za vrijeme trajanja Festivala, na što nam je odgovorila: „Dakle, nakon prošlogodišnje vrlo uspješne saradnje i ovoga puta ću sa zadovoljstvom da nosim neke od kreacija Aleksandre Dojčinović. Po prvi put ću imati priliku da prezentujem rad i drage prijateljice Selme Starfinger koja je nakon američke priče, započela vlastitu proizvodnju i u BiH. Zatim, tu je dobro poznata kreatorka Jasna Hadžimehmedović-Bekrić s kojojm sarađujem tokom cijele svoje tv karijere, a po prvi put ću nositi nekoliko divnih kreacija Belme Tvico - Stambol koja je specijalno za moja pojavljivanja na crvenom tepihu pripremila haljine. Isto tako, sarađivat ću i sa našom modnom kućom - Bellisima. Sve to će biti upotpunjeno predivnim frizurama prijatelja i vrhunskog profesionalca - Ensara Dervišbegovića dok se za make up brine L'oreal sa svojim timom stručnjaka. Nosit ću predivne modele cipela United nude koje sam odabrala u suradnji s dragom Martinom Sairom Konaković, a za odabir nakita se brine modna kuća Parfois. Sve to pod budnim okom modne kreatorke, stilistice i naše stalne saradnice na SFF-u, Nermine Varešanović.
{gallery}2014_08/maja_sff{/gallery}
FOTO: via Belma Tvico Stambol Instagram, Selma Starfinger Instagram, Maja Čengić Facebook private
TEKST: Ada Ćeremida
Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.
Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.
Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge. 


Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.
Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš. 
Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.
Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao.
Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.


Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.

Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.

Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.

U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.
Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.
Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.


Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.

Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 

Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.

Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.


Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.

Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.


Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 

Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.
Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije.
To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!