Modna industrija u posljednjih deset godina dobila je nekoliko modnih dokumentaraca i filmova koji su na osebujan način prenijeli modni svijet i rad njenih djelatnika - dizajnera, modela, manekenki, vizažista i svih kreativaca u modi na veliko filmsko platno.

Dali su nam mogućnost da zavirimo iza kulisa, otkrijemo kako su se razvijale karijere dizajnera koji su ostavili neizbrisiv trag na povijest mode, ali i osvjestili o važnosti ekološkog pristupa modi, razumijevanja nastanka jednog odjevnog artikla, ali i pokazali što je potrebno za nastanak jednog modnog magazina ili eventa.

Sasvim je sigurno da će se u razne emocije (od uzbuđenja, vala inspiracije do želje za promjenom) zavrtjeti u vama barem nekoliko puta tijekom trajanja ovih filmova.

Saint Laurent (2014)
Film koji u fokus stavlja vrhunac karijere francuskog dizajnera Yves Saint Laurenta i stvaralaštva između 1967. i 1976. godine.

https://www.youtube.com/watch?v=LYFN7Pbwtbs
 

Iris (2014)
Modna kameleonka, ikona stila i kolekcionarka koja iznova inspirira osebujnim karakterom, vibrantnošću i ljubavi prema modnom dizajnu.

https://www.youtube.com/watch?v=Fo8jwJ_2l0c

Bill Cunningham New York (2010)
Simpatični fotograf koji je vozeći se na biciklu ulicama New Yorka kreirao neke od najljepših street style fotogrtafija i pokrenuo trend, zahvaljujući kojem potpuno drugačije gledamo na modnu fotografiju. 

https://www.youtube.com/watch?v=NYqiLJBXbss

Dior and I (2014)
Kada je Raf Simons postao kreativni direktor modne kuće Dior, mnogi su s dozom skepticima primili vijest. Ovaj film vodi vas u backstage nastanka njegove prve kolekcije za ovu parišku modnu kuću koja je oduševila kritiku. 

https://www.youtube.com/watch?v=-AbdLH9-wGg

The First Monday in May (2016)
Met gala najvažniji je društveni događaj u New Yorku, a film vas vodi u backstage eventa koji ima jako važnu i modnu i umjetničku ulogu. 

https://www.youtube.com/watch?v=3f8u9T_21AM

Diana Vreeland: The Eye Has to Travel (2011)
Diana je bila modna urednica koja je slavila nesavršenosti, pomicala granicu, slavila modu i umjetnost te bila IT cura koja je inspirirala cijelu modnu industriju. Pokazala je da je moda čarobna i kreirala sadržaj koji i danas osvaja na prvu svojom estetikom i porukom. 

https://www.youtube.com/watch?v=Rh8-6PRiyso

McQueen (2018)
Modni dizajner koji je svojom genijalnom vizijom zauvijek promijenio shvaćanje mode i ljepote. Njegov pristup dizajnu, strast i emocije koje je unosio u svaki artikl, revije koje su bile umjetnički performansi… ovo je dokumentarac koji vrijedi pogledati. 

https://www.youtube.com/watch?v=4OjX3ZbsfbU

About Face: Supermodels Then and Now (2016)
Dokumentarac koji donosi inside uvid u karijeru modela i predstavlja i drugu stranu modeling karijere.

https://www.youtube.com/watch?v=DS277MucMTE

True Cost (2015) 
Kako nastaje jedna modna kolekcija, tko izrađuje našu odjeću i u kojim uvjetima?

https://www.youtube.com/watch?v=OaGp5_Sfbss

U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.

U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.

U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila  svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.

Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.




I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.

Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.



Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.   

Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?  

Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja. 

Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.



 

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave. 

Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.

Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.



Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.

Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?    

Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija. 

U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.




Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.

Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?  

Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram. 

Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.



Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.  

Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?  

Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.

U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.



Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.

Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?  

Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove. 

Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić

Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?  

Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.

U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo  
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić, Amna Geljo