TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 18.9.2015.
Ljepota ovog otočića na jugu zemlje, nedaleko od obale siromašnog Napulja i prebogate obale Amalfi je zavela mnoge. Ovaj put ni mi nismo bili izuzetak.
ZA MODAMO.info napisala: Ksenija Ninić
Capri je tek sat vožnje katamaranom udaljen od bučnog i oronulog, ali izuzetno šarmantnog Napulja. Dok se udaljavate od velikog grada podno Vezuva, pred vama se približava slika mediteranskog dragulja. Kada pristanete u prepoznatljivu šarenu luku Marina Grande u Capriju, svojevrsnom glavnom gradu otoka, imate nekoliko opcija.
Zaputiti se odmah na odredište koje želite ili prvo popiti piće. Mi smo naravno izabrali piće, mojito i martini za koji ćete ovdje izdvojiti dvadesetak eura, ali ispijanje istih uz vrevu tolike količine ljudi na tako malom otočiću prepunom pozitivne energije je neprocjenjivo.
Iz luke možete u središte grada koje se nalazi na brdu stići uspinjačom, taksijem ili pješice. Koliko je malen otok, najbolje se može dočarati činjenicom da s jedne strane otoka na drugu, možete prehodati za nekih 40-ak minuta.
Uskim uličicama, zapravo možete prehodati čitav otok. Od Caprija do Anacaprija manjeg gradića na drugoj strani otoka, neumorno voze poznati taksiji bez prozora koji vam pružaju fantasičan pogled na stjenovitu obalu otoka, a njihovi spretni vozači mudro ponude i pokoji kompliment na lošem engleskom i tako zarade i finu napojnicu.
Boje i mirisi ovog otoka apsolutno su spektakularni. Oleanderi na svakom koraku, kaktusi, ljubičaste puzavice, borovina i prekrasno plavetnilo u pozadini daju prekrasnu mediteransku gozbu za oči. A njihovi mirisi stvaraju posebnu uspomenu.
Capri odiše bogatstvom i profinjenošću i savršen je set za one cjelonoćne fantastične opuštene zabave s mnogo šampanjca i kamenica. U svakom kutu odaje lakoću življenja te zavodi sva osjetila lagano ali sigurno. Iako dom mnogobrojnim buticima visoke mode, na Capriju možete kupiti i zanimljive suvenire koje nosite sa sobom, a koji mogu biti od izvrsnih skupocjenih komada nakita izrađenih u nekim od draguljarnica na otoku ili pak ručno rađene sandale koje su svojevrsni zaštitni znak Caprija, a koje je obožavala nositi Jackie O., pa do osjetno jeftinijih kao što su like limocella ili zanimljiv magnet za hladnjake.
Ako si ne možete priuštiti kupovinu u nekoj od trgovina poznatih svjetskih dizajnera, uvijek si možete neku dizajnersku sitnicu kupiti u nekom od outlet shopova kojih ima tek nekoliko i koji su na skrivenijim mjestima od središnjih butika.
Spremni za imućne goste, restorani nude samo najbolje. Svježa hrana je pod moranje, a vinske karte u restoranima su izvrsne. Gdje god sjednete jesti, izvrstan pogled vam ne gine. Mi smo se odlučili na ručak i piće u restorančiću u zaljevu Marina Piccola s pogledom na slavne Faraglione stijene koje su svojevrsni simbol otoka s jedne strane i prepunu plažu s druge.
Šetnjom uskim uličicama otoka koje kao naslikane vijugaju uzbrdo i nizbrdo, prolazite pored tko zna čijih vila, a svaka od njih odiše luksuzom koji je ovdje tako prirodan,bez trunke snobovske karme.
Dok koračate glavnim trgom Caprija, Piazzettom, okruženi bogatstvom ne možete da ne pomislite na istinitost riječi koje su napisali Domenico Dolce i Stefano Gabbana za vrijeme privatne ekskluzivne revije na otoku u srpnju 2014.: „Na Capriju žena ne živi sezone. Ona živi život, ljubav i strast.“ Ona koja sebi može priuštiti ljetovanje na ovom otočiću ni ne treba drugačije živjeti. Naime, noćenje u nekom od ovdašnjih hotela može vas koštati pravo malo bogatstvo. Iako se može na otoku pronaći dvokrevetna soba za stotinjak eura za noć, primjerice najjeftinija dvokrevetna soba u sezoni u slavnom Quisisana hotelu će vas stajati oko 400 eura. Dok cijenu za luksuzni apartman ili jednu od dvije njihove vile, možete dobiti tek na zahtjev.
Kako na Capriju najbolje znaju što je luksuz, tako i u spa centru ovog hotela možete se podvrgnuti tretmanu pomlađivanja s vrhunskom kozmetikom La Prairie ili pak tekućim zlatom, što će vas koštati 170 eura. Ukoliko vam budžet to dozvoljava ovdje možete iznajmiti neke od najluksuznijih vila s kompletnim osobljem koje je tu kako bi vaš odmor prošao u najboljem mogućem ozračju. Naravno, cijene su na upit.
S obzirom na povijest i tradiciju ekskluzivnog turizma na Capriju, zaista nije čudno što usluga na otoku graniči s brilijantnošću koju godinama cijene oni profinjenog ukusa, koji sebi mogu priuštiti više od jednog zalaska sunca na ovom dragulju Mediterana. Uzimajući u obzir viđeno i iskušano, nije čudno ni to što je želja za povratkom na Capri ostala u nama dok je njegova slika iščezavala u oku dok smo se s trajektom vraćali u Napulj.
Foto: Privatni album
TEKST: Ada Ćeremida
Marie-Louise Sciò, žena iza Pellicano Hotels grupe, gradi novu mapu luksuzne Italije kroz hotele Il Pellicano, La Posta Vecchia, Mezzatorre i nove adrese La Suvera i La Badia.
Hotel Il Pellicano već decenijama ima status kultne italijanske adrese, ali priča Marie-Louise Sciò ne završava na toj čuvenoj terasi iznad Tirenskog mora.
Ona je odrasla unutar svijeta hotela, studirala arhitekturu i dizajn, a zatim porodično naslijeđe pretvorila u mnogo širu viziju savremenog luksuza.
Danas Pellicano Hotels nisu samo mjesta za odmor, već pažljivo režirane adrese u kojima se spajaju historija, dizajn, moda, more, umjetnost i osjećaj privatnog doma.
Hotel Il Pellicano je ona vrsta adrese koja ne mora mnogo objašnjavati svoj status. Smješten u Porto Ercoleu, na obali Toskane, ovaj hotel nosi atmosferu glamura koji ne pokušava izgledati novo, nego njegovano, filmski i bezvremenski.
Njegove terase, bazen, pogled na more i prepoznatljiva mediteranska estetika stvorili su vizuelni jezik koji se danas često kopira, ali rijetko dostiže.
Za porodicu Sciò, Il Pellicano nije bio samo poslovni projekat. Marie-Louisein otac Roberto Sciò kupio je hotel nakon što se u njega zaljubio kao gost, a ona je kasnije upravo tu adresu preuzela i usmjerila prema novoj generaciji putnika. Umjesto da promijeni njegov karakter, sačuvala je osjećaj mjesta koje izgleda kao da je uvijek bilo tu, samo sada govori i jezikom savremenog dizajna, mode i kulture.
Pellicano Hotels priča mnogo je šira od jednog kultnog hotela. La Posta Vecchia, smještena u Palo Lazialeu nedaleko od Rima, nekada je bila porodični dom, a danas djeluje kao morska palača u kojoj se luksuz ne mjeri veličinom, nego osjećajem da ste ušli u nečiju privatnu, historijsku rezidenciju.
Riječ je o adresi koja ima arhitekturu, umjetnine, more i onu tišinu koju je sve teže pronaći na popularnim italijanskim rutama.
Zatim je tu Mezzatorre Hotel & Thermal Spa na Ischiji, smješten u nekadašnjem tornju iznad vulkanske obale. To je potpuno drugačiji scenarij: termalni spa, dramatična litica, more i ostrvska energija koja djeluje opuštenije, ali i dalje vrlo precizno režirano. Zajedno, La Posta Vecchia i Mezzatorre pokazuju da Sciò ne gradi hotele po jednoj formuli, već svaku adresu tretira kao karakter za sebe.
Marie-Louise Sciò je studirala arhitekturu i dizajn na Rhode Island School of Design, što se jasno vidi u načinu na koji pristupa hotelima.
Kod nje hospitality nije samo usluga, već cjelokupan vizuelni i emotivni doživljaj: kako izgleda soba, kakav je pogled s terase, šta se nalazi u hotelskoj radnji, kakav je osjećaj večere, koje knjige stoje na stolu i zašto sve djeluje kao da nije slučajno.
Ona pripada maloj grupi savremenih hotelijera koji ne prodaju samo noćenje, nego cijeli svijet. Njen pristup je generacijski zanimljiv jer luksuz ne tumači kao hladnu perfekciju, nego kao kombinaciju intime, naslijeđa, estetike i diskretne nonšalancije. Pellicano Hotels zbog toga imaju posebnu publiku: putnike koji žele Italiju s karakterom, a ne samo još jedan lijep hotel s dobrim pogledom.
Među novim projektima Pellicano Hotels grupe posebno se izdvaja La Suvera, renesansno imanje u blizini Siene.
Već sama lokacija zvuči kao savršen nastavak Pellicano priče: toskanska brda, historijska arhitektura i dovoljno distance od klasičnih turističkih ruta da cijela ideja djeluje intimnije.
Ono što možemo očekivati nije hotel koji briše tragove prošlosti, već obnova koja staroj arhitekturi daje novu funkciju. Ako je suditi po dosadašnjem radu Marie-Louise Sciò, La Suvera bi mogla postati adresa za putnike koji žele Toskanu bez klišea: manje razglednica, više atmosfere, tekstura, umjetnosti, vrta, dobrog stola i osjećaja da ste negdje gdje se vrijeme kreće sporije.
Drugi veliki projekat je La Badia, drevna opatija u Umbriji najavljena kao nova Pellicano adresa. To je možda i najzanimljiviji smjer za grupu jer Umbrija već ima potpuno drugačiji ritam od obalne Toskane ili Ischije.
Manje je očigledna, tiša, zelenija i vezana za sporiji tip putovanja.
La Badia zato ima potencijal da postane hotel za one koji luksuz više ne traže u grandioznosti, nego u miru, arhitekturi i prostoru koji ima dubinu. Stara opatija, pejzaž Umbrije i Pellicano pristup dizajnu mogli bi donijeti jednu od najpoželjnijih novih adresa za putnike koji žele Italiju bez gužve, ali s jakim osjećajem mjesta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
