TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 2.10.2025.
Kada je Jonathan Anderson preuzeo Dior početkom ove godine, iza sebe je već imao snažnu reputaciju izgrađenu kroz godine u Loeweu, gdje je redefinisao kako luksuz može izgledati u 21. stoljeću.
U Dior je došao nakon Kim Jonesa, koji je za sobom ostavio impresivan trag u muškoj liniji i visoko postavljene standarde. Anderson je najprije preuzeo Dior Men, sa debijem na muškoj pisti za proljeće/ljeto 2026 u junu u Parizu.
Foto: @fashionweek
Nova silueta Diora
Anderson, već etablirati kao dizajner koji spaja arhivsko s avangardnim, krenuo je u lagani, ali odlučni reset Diora vraćajući mu mekoću i historijsku dubinu koju je ponekad znao izgubiti u eri velikih logotipa i glasnih kolaboracija.
Njegov debi bio je upravo to: hommage arhivi i francuskoj sartorijskoj tradiciji, ali pročitan kroz leću dekonstruisanog slojevitog Andersonovog rukopisa.
Uz suptilnu promjenu tipografije loga s monumentalnog DIOR na historijsko “Dior” u klasičnom Cochin fontu, Anderson je dao vizuelni znak preokreta: ne radi se o radikalnom prekidu, već o povratku i kontinuitetu, o podsjetniku da je Dior uvijek bio i igra s proporcijama i sofisticirana tišina, a ne samo spektakl.
Nagovještaji Andersonovog rukopisa
Prije nego što dekonstruišemo njegovu prvu žensku kolekciju za Dior, Anderson je već na Instagramu ostavio fragmente kao nagovještaj: kadar tenisica, detalj sandale, sitni close-up koji nas je primorao da nagađamo šta će tek uslijediti.
Paralelno, kampanja Lady Dior torbi dodatno je podgrijala atmosferu, sugerišući da će se pažnja usmjeriti na accessories jednako kao i na siluete. Sve to već je nagovještavalo ono što smo danas gledali, Andersonov izlazak u ženskoj ready-to-wear areni Diora, gdje njegovo čitanje arhive i savremenosti dolazi do punog izražaja.
Prvi ženski Dior J.W. Andersona
Današnji Dior show održan je u Jardin des Tuileries, gdje je u samom središtu prostora dominirala obrnuta piramida, golemi ekran koji je otvorio reviju. Na njemu se odvijao reel arhivskih Dior revija, praćen intenzivnom muzikom i pulsirajućim svjetlima, stvarajući atmosferu napetosti i očekivanja.
“Do you dare enter the house of Dior” bile su riječi koje su zatitrale na ekranu, poput izazova publici da zakorači u Andersonovu novu viziju kuće.
Jonathan Anderson otvorio je kolekciju siluetom koja je odmah podcrtala njegov rukopis, bijela strapless haljina s hoop suknjom i raskošnim mašnama.
Bio je to hommage arhivi, ali pročitan kroz savremeni filter, gdje se čistoća linije pretvara u izjavu o volumenu, a ikonografija 1947. dobiva novo, slojevito čitanje.
Kolekcija se potom razvijala u smjeru igre kontrasta: Bar jakna, možda najpoznatiji Diorov simbol, pojavila se u skraćenoj i tvidom obloženoj verziji, spajana s plisiranim mini suknjama koje su klasičnu formu učinile mladom i dinamičnom. 
Foto: @fashionweek
Transparentne tkanine izmjenjivale su se s čvrsto konstruiranim kaputima, denim je dolazio u skinny i barrel krojevima, a čipkaste haljine otkrivale su leđa u krojevima koji su spajali senzualnost i krojačku preciznost.
Dok su tricorn šeširi i novi pristupi Lady Dior torbi dodavali sloj modnog humora, jasno je bilo da Anderson arhivu ne tretira kao muzejski artefakt, nego kao živi materijal spreman za savremeni jezik piste.
Foto: @archivedrunway
Christian Dior je 12. februara 1947. u Parizu predstavio svoju prvu modnu reviju, kojom je otvorio jedno od najvažnijih poglavlja u historiji mode. Kuća osnovana 1946. nastavila je svoj put i nakon Diorove smrti, kada je samo deset godina kasnije, 1957., tada dvadesetjednogodišnji Yves Saint Laurent postao kreativni direktor.
Prije dva dana smo gledali Saint Laurentovo otvaranje Sedmice mode u Parizu, a danas, gotovo sedam decenija poslije, svjedočimo Andersonovom debiju u Dioru, svojevrsnom krugu mode koji se zatvara i otvara istovremeno.
Anderson je u ovoj kolekciji za Dior uradio ono što je naznačio i za Dior Men: spojo visoku i ready-to-wear modu, učinio arhivu nosivom i aktualnom, a istovremeno oživio tihe, gotovo intimne momente krojačke izvrsnosti.
TEKST: Bonjour.ba - PR
Neka mjesta nastavljamo nositi dugo nakon što ih napustimo. Ostanu u bojama koje pamtimo, u zraku poslije kiše, u zvuku jezika i prizorima koji se vrate bez najave. Dom ponekad nije adresa, već osjećaj koji se seli s nama.
Bosna i Hercegovina ima svoje nijanse. Plavu koja se otvori nad planinama nakon proljetnog pljuska. Bijelu koja nosi svjetlost hercegovačkog kamena i mir stećaka. Zatim žutu, boju ljiljana, cvijeta koji u novoj priči Belme Tvico donosi ljeto.
Iz susreta boja neba, kamena, ljiljana i osjećaja pripadnosti nastaje Lilium Bosniacum, nova kapsulna kolekcija Belme Tvico . Posvećena je identitetu, naslijeđu i osjećaju doma koji ostaje u nama bez obzira na to gdje se nalazimo. 
Predstavljena u trenutku kada se s posebnom pažnjom prati nastup bh nogometaša na Svjetskom prvenstvu, Lilium Bosniacum dolazi kao elegantan način da se govori o pripadnosti. Kroz tkaninu, boju i pokret. Kroz odjeću koja ne traži da se emocija objašnjava, već da se prepozna. 
Kolekcija počinje slikom neba i ptice koja ga presijeca. U lakoći tog pokreta ptica postaje tačka, tačka linija, a linija ljiljan. Iz tog motiva nastaje vizualni jezik kolekcije u kojem ljiljan ne djeluje kao ukras, već kao čuvar sjećanja i simbol trajanja.
Belma Tvico upravo tu pronalazi prostor za svoj modni rukopis. Ljiljan se pojavljuje kroz apstraktne printeve, prozračne tkanine i forme koje dopuštaju pokret. Nekada je jasan, nekada tek naslućen, ali uvijek dovoljno snažan da nosi priču bez velike geste. 
Lilium Bosniacum nastaje u saradnji s umjetnicom Taidom Jašarević, čiji printovi kolekciji daju dodatnu slojevitost. U apstraktnim oblicima pokret, emocija i pripadnost prelaze u vizualni ritam između sjećanja i savremenosti.
Na tkaninama se pojavljuju i fragmenti bosančice , srednjovjekovnog bosanskog pisma koje Belma Tvico već više od jedne decenije njeguje kroz svoj dizajnerski izraz. U ovoj kolekciji bosančica djeluje poput tihe poruke prošlosti, upisane u sadašnji trenutak. Uz ljiljan, otvara priču o vrijednostima koje traju jer ne zavise od jednog vremena. 
To je oduvijek bila snaga Belme Tvico. Ona razumije da kulturno-historijsko naslijeđe gubi svoju moć onog trenutka kada postane kostim. Umjesto pukog reproduciranja simbola, Tvico istražuje njihovu suštinu. U Lilium Bosniacum ta ideja dobija najčišći oblik: osjećaj pripadnosti. Komadić doma koji nosimo u sebi. Sigurnost da dom ne postoji samo kao geografsko mjesto, nego i kao sjećanje, emocija, jezik i ljubav.
Kolekciju nose žene koje ovoj priči daju dodatnu snagu: Hanka Paldum, diva bosanskohercegovačkog sevdaha, Amra Džeko , jedna od najprepoznatljivijih ambasadorica Bosne i Hercegovine u svijetu, te talentovana pijanistica Lamija Tipura.
Glas Bosne i Hercegovine ovoj priči daje vokalna umjetnica Nikolina Vujić, dok kreativni tim iza kamere predvodi Marko Jovančić, uz podršku Ammara Marića i Lejle Vražalice.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Belma Tvico/PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
