TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 2.10.2025.
Kada je Jonathan Anderson preuzeo Dior početkom ove godine, iza sebe je već imao snažnu reputaciju izgrađenu kroz godine u Loeweu, gdje je redefinisao kako luksuz može izgledati u 21. stoljeću.
U Dior je došao nakon Kim Jonesa, koji je za sobom ostavio impresivan trag u muškoj liniji i visoko postavljene standarde. Anderson je najprije preuzeo Dior Men, sa debijem na muškoj pisti za proljeće/ljeto 2026 u junu u Parizu.
Foto: @fashionweek
Nova silueta Diora
Anderson, već etablirati kao dizajner koji spaja arhivsko s avangardnim, krenuo je u lagani, ali odlučni reset Diora vraćajući mu mekoću i historijsku dubinu koju je ponekad znao izgubiti u eri velikih logotipa i glasnih kolaboracija.
Njegov debi bio je upravo to: hommage arhivi i francuskoj sartorijskoj tradiciji, ali pročitan kroz leću dekonstruisanog slojevitog Andersonovog rukopisa.
Uz suptilnu promjenu tipografije loga s monumentalnog DIOR na historijsko “Dior” u klasičnom Cochin fontu, Anderson je dao vizuelni znak preokreta: ne radi se o radikalnom prekidu, već o povratku i kontinuitetu, o podsjetniku da je Dior uvijek bio i igra s proporcijama i sofisticirana tišina, a ne samo spektakl.
Nagovještaji Andersonovog rukopisa
Prije nego što dekonstruišemo njegovu prvu žensku kolekciju za Dior, Anderson je već na Instagramu ostavio fragmente kao nagovještaj: kadar tenisica, detalj sandale, sitni close-up koji nas je primorao da nagađamo šta će tek uslijediti.
Paralelno, kampanja Lady Dior torbi dodatno je podgrijala atmosferu, sugerišući da će se pažnja usmjeriti na accessories jednako kao i na siluete. Sve to već je nagovještavalo ono što smo danas gledali, Andersonov izlazak u ženskoj ready-to-wear areni Diora, gdje njegovo čitanje arhive i savremenosti dolazi do punog izražaja.
Prvi ženski Dior J.W. Andersona
Današnji Dior show održan je u Jardin des Tuileries, gdje je u samom središtu prostora dominirala obrnuta piramida, golemi ekran koji je otvorio reviju. Na njemu se odvijao reel arhivskih Dior revija, praćen intenzivnom muzikom i pulsirajućim svjetlima, stvarajući atmosferu napetosti i očekivanja.
“Do you dare enter the house of Dior” bile su riječi koje su zatitrale na ekranu, poput izazova publici da zakorači u Andersonovu novu viziju kuće.
Jonathan Anderson otvorio je kolekciju siluetom koja je odmah podcrtala njegov rukopis, bijela strapless haljina s hoop suknjom i raskošnim mašnama.
Bio je to hommage arhivi, ali pročitan kroz savremeni filter, gdje se čistoća linije pretvara u izjavu o volumenu, a ikonografija 1947. dobiva novo, slojevito čitanje.
Kolekcija se potom razvijala u smjeru igre kontrasta: Bar jakna, možda najpoznatiji Diorov simbol, pojavila se u skraćenoj i tvidom obloženoj verziji, spajana s plisiranim mini suknjama koje su klasičnu formu učinile mladom i dinamičnom. 
Foto: @fashionweek
Transparentne tkanine izmjenjivale su se s čvrsto konstruiranim kaputima, denim je dolazio u skinny i barrel krojevima, a čipkaste haljine otkrivale su leđa u krojevima koji su spajali senzualnost i krojačku preciznost.
Dok su tricorn šeširi i novi pristupi Lady Dior torbi dodavali sloj modnog humora, jasno je bilo da Anderson arhivu ne tretira kao muzejski artefakt, nego kao živi materijal spreman za savremeni jezik piste.
Foto: @archivedrunway
Christian Dior je 12. februara 1947. u Parizu predstavio svoju prvu modnu reviju, kojom je otvorio jedno od najvažnijih poglavlja u historiji mode. Kuća osnovana 1946. nastavila je svoj put i nakon Diorove smrti, kada je samo deset godina kasnije, 1957., tada dvadesetjednogodišnji Yves Saint Laurent postao kreativni direktor.
Prije dva dana smo gledali Saint Laurentovo otvaranje Sedmice mode u Parizu, a danas, gotovo sedam decenija poslije, svjedočimo Andersonovom debiju u Dioru, svojevrsnom krugu mode koji se zatvara i otvara istovremeno.
Anderson je u ovoj kolekciji za Dior uradio ono što je naznačio i za Dior Men: spojo visoku i ready-to-wear modu, učinio arhivu nosivom i aktualnom, a istovremeno oživio tihe, gotovo intimne momente krojačke izvrsnosti.
TEKST: Ada Ćeremida
Zamislite da hodate sarajevskim ulicama i na sebi nosite jaknu koja je jučer bila otpad u tekstilnim fabrikama, a danas nosi broj 07/10. Šta ovo znači?
U gradu koji rijetko slavi modu na ovaj način, pojavio se projekat koji ne govori o “održivosti” nego je živi.
Eterna, novi bh. brend kreiran iz viška, a napravljen da traje koji je prije dva dana eksplodirao na OREA Art Marketu u Domu mladih i već nestaje s online polica.
Kako iz sarajevskog otpada nastaje moda koja traje vječno?
Amila Hrustić, kreativna direktorica i dizajnerica Aleksandra Lovrić odlučile su uraditi ono što industrija izbjegava, umjesto novih materijala uzele su viškove tekstila od modnih kuća Inside by Ećo, Bontexa, Empressa, Treehane i dizajnera Marka Fehera i od njih stvorile unikatne komade.
Ručno rađeni, numerisani i limitirani na samo 10 primjeraka. Kada nestanu, gotovo je. Nema reprinta, nema “iduće sezone”.
„Htjeli smo da svaki komad ima broj, kao umjetničko djelo. Kada kupite 04/10, znate da vas samo devet ljudi na svijetu dijeli taj komad“, rekla je Amila.
Crvena nit koja sve povezuje
Fotografkinja Aida Redžepagić snimila je kolekciju u gdje crvena nit izgleda gotovo živa, kao da pulsira kroz šavove. Armin Karalić iz Métier studija snimio je lifestyle kadrove na krovu Sarajeva pri zalasku sunca sa jaknama koje izgledaju kao da su oduvijek bile vaše.
Za finalni izgled brinuli su vizažistkinja Renata Ponjević, stilistica Gordana Gasha Miladinović i umjetnik i scenograf Armin Ćosić, sve lokalno, sve Sarajevo.
Prije samog lansiranja brenda, 50 djece iz OŠ Grbavica II učestvovalo je na radionicama o reciklaži kroz modu. Dok mi skrolamo feed, oni već znaju da jakna može imati drugi život.
Dva komada, bez trunke viška
U kolekciji su samo dva komada i nijedan centimetar viška. Prvi, košulja, oversized kroja u bijeloj ili krem nijansi, nosi crvenu nit koja od ovratnika do manžetne djeluje kao potpis.
Može se nositi preko haljine, ispod kaputa ili samostalno, izgleda luksuzno, a planeti nije uzela ni metar nove tkanine. 
Drugi, jakna, sastavljena je od šest različitih viškova, patchwork koji svaku čini jedinstvenom, s asimetričnim džepovima i skrivenim zatvaračem. Kada je obučete, imate osjećaj da na sebi nosite arhivu bh. tekstilne industrije.
Bosna i Hercegovina nema industriju koja podržava male brendove, ali možda upravo zato ovakvi projekti nastaju iz tvrdoglave potrebe da se pokaže da je drugačiji sistem moguć.
Ovdje se održivost ne koristi kao marketinška riječ. Ona je doslovna: sve je napravljeno lokalno, od ostataka, ručno, u malim serijama. U tom smislu, ovaj brend ne pokušava “spasiti svijet” ali pokušava popraviti mali dio sistema.
Kao da poručuje, ako se promjena ne može dogoditi globalno, može barem početi ovdje, u jednoj radionici, među krojnim stolovima, u gradu koji još uvijek vjeruje u ruke koje stvaraju.
Svaki broj nosi priču o deset komada koji su preživjeli sistem, o ljudima koji su odlučili da sporije nije slabije, nego smislenije. Dok fast fashion zatrpava sam sebe, Eterna iz njih izvlači fragmente i pretvara ih u komade koji diše lokalno, ali govori jezikom svijeta.
Za one koji su umorni od stvari koje traju tri mjeseca, ovo je podsjetnik da pažnja može biti luksuz. A ako vam se posreći i dobijete broj 01/10, znajte da ste u vlasništvu nečega što se više neće ponoviti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
