Hiperaktivna, ambiciozna i odgovorna, ovo su tri karakteristike koje najbolje opisuju dvadesetjednogodišnju bh.manekenku Hildu Halilović koja je u svojoj životopis već upisala angažman na londonskom tjednu mode, suradnje s magazinima Stylist i Spinning Shades, ali i brojna snimanja za kampanje domaćih dizajnera.  
S Hildom smo zbog toga željeli razgovarati o njenom modeling putu, saznati kako izgleda jedan njen radni dan, ali i koji je najizazovniji projekt na kojem je do sada radila. 

***

Na početku, otkrij nam na koje si modne angažmane (revije i snimanja) posebice ponosna?

Pored brojnih kampanja i revija koje sam radila, meni najdraža modna revija u kojoj sam imala priliku učestvovati je revija britanskog dizajnera Christophera Kanea te revija dizajnerice Alexe Chung, koja je i sama model, ali i pisac i fashion designer. Revija poznatog britanskog dizajnera Jaspera Conrana, koju sam na posljednjem London Fashion Weeku radila po drugi put, je također jedna od meni dražih, jer je uvijek zabavno i drugačije. Roksanda Ilinčić, srbijanska dizajnerica s adresom u Londonu mi je jedna od dražih dizajnerica na LFW i raditi njenu reviju je bila prava zabava, pista je bila prekrivena crvenim pijeskom, a lokacija magična. 

Editorijal objavljen u Stylist magazinu
Foto by Elsa Guillet 

Istaknula bih i reviju Belme Tvico u Sarajevu, koja je bila zaista na svjetskom nivou, a ja sam imala tu čast da je otvorim.

Prezentacija brenda adidas u Londonu je jedna od meni dražih koje sam radila.

Imala sam priliku fotkati s jednim od najboljih japanskih fotografa po imenu Yuji Watanabe u Parizu. Te fotke su objavljene u Volition  i Spinning Shades magazinima u Parizu. I na kraju, moj najdraži editorijal je snimanje za francuski magazin Stylist za koji sam ujedno bila i na naslovnoj strani. 

Editorijal objavljen u Stylist magazinu
Foto by Elsa Guillet 

Snimanje za magazin Stylist je bilo na planini u francuskom dijelu Švicarske i trajalo je dva dana. Tim je bio vrhunski i te fotke su mi jedne od dražih u mom booku. Snimanje jeste bilo intenzivno i imali smo zadatak da napravimo 15 fotki, tj. 15 stranica u magazinu za dva dana. Par njih je bilo na obali jezera Lausanne, a za sve ostale fotke, lokacije su bile fantastične. 
S obzirom na to da uživam u onome što radim, svi moji angažmani su mi izuzetno zabavni, ali ovo su neki koje bih posebno istaknula.

Krasila si kampanje domaćih i stranih brandova, ali i bila dio svjetskih tjedana mode. Kako je započela tvoja modeling karijera? Je li te modeling oduvijek privlačio?

Sve je počelo u Sarajevu kada sam upoznala Džejlu Glavović, čija je agencija Swan Model Management. Swan Model Management je ja bih rekla najbolja agencija u BiH i toplo je preporučujem. Swan je sister agency Relatum Models agencije u Hrvatskoj s kojom sam potpisala ugovor i moje angažmane i plasmane vodi moj agent Marko Lovrić. Kako sam više bila tomboy, a ne jedna od onih girly girls, nisam ni sanjala da ću se nekad baviti ovim poslom... Sve se desilo spontano. Dosta ljudi mi je govorilo da bih se mogla baviti modelingom zbog svoje građe i visine, pa sam odlučila probati. 

Kampanja za kolekciju 'Intuition' Milana Senića
Foto by Armin Čolo

Što ti je draže - studio ili modna pista? I zašto?

Modna pista mi je oduvijek bila najdraža. Uživam radeći revije. Cijeli proces mi je zabavan, od ponekad haosa u backstageu, do line up- pred izlaz na pistu i taj mali adrenalin hit i uzbuđenje. Revije obično ne traju duže od 20 minuta. Naravno uvijek je call time 3-4 sata prije, radi šminke, frizure i generalne probe, a nekada i last minute fitinga. Ali u momentu kada revija počne i prvi model izađe na pistu, sve bude gotovo kroz nekih 20 minuta. 

Editorijal koji potpisuje fotografkinja Nađa Berberović
 

Koja ti je najdraža uspomena s tjedana mode? Vladaju li drugačija pravila u Milanu nego npr.u Londonu?

Najdraža uspomena u materijalnom smislu mi je definitivno torba Christopher Kane iz nove kolekcije, zvana Buckle Bag, roze boje koju sam dobila na poklon na kraju revije, kako ja, tako i svi modeli koji su nosili reviju. Generalno, najdraža uspomena su mi ljudi koje sam upoznala i iskustva koja sam stekla baveći se ovim poslom. 

Foto by Mitten Hoff

Pravila u fashion modelingu su uvijek ista. Posebice na fashion weeku, dizajnerima je potreban određeni look modela. Oni imaju svoju viziju looka modela koji će nositi njihove kreacije. Svaki fashion model je drugačiji i ima nešto svoje. Jedino što imamo zajedničko jesu mjere (bust, waist, hips).
 
Koje su prednosti, a koje mane tvog posla?

Kao prednosti mog posla navela bih putovanja, upoznavanje novih ljudi, stjecanje prijateljstava s modelima širom svijeta. Imam mnoštvo prijateljica iz svih dijelova svijeta i stalno komuniciramo. Nekada se desi da se opet sretnemo u nekom gradu u istoj agenciji i to mi je uvijek najdraže, onda se osjećam sigurno i znam da imam nekog svog koga znam i s kim ću se družiti u slobodno vrijeme. A mana ovog posla definitivno će biti nedostajanje porodice, propuštanje bitnih događaja u životima mojih bližnjih. 

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Svaki moj radni dan je drugačiji. Pošto modeling nije typical 9-5 job, svaki dan je različit. Nekada snimanje traje dva sata, nekada osam. 

Foto by Markus Lambert

Koliko te ovaj stil života promijenio?

Jeste me promijenio. Hranim se zdravo, treniram najmanje 4 puta sedmično. Radije pješačim ako sam u mogućnosti. Naučila sam mnogo kako o svom poslu, tako i o životu i timskom radu, toleranciji i prilagođavanju novim okolinama. Većinom putujem sama i sama se brinem o sebi, kako financijski tako i u svakom drugom pogledu. Mislim da kroz ovaj posao najbolje upoznaš sebe, šta voliš, šta ne voliš, koji tip ljudi ti odgovara za druženje, koji ne. Smatram da sam kroz sva ova iskustva sazrela i spremna sam suočiti se sa svime što život nosi. I još jedna jako bitna stvar, znati reći NE i biti svjestan sebe, svojih kvaliteta i vrijednosti!

U backstageu revija, ali i tijekom snimanja kampanja si vjerujemo isprobala razne komade odjeće. Što ćemo uvijek naći u tvom ormaru?

U mom ormaru se svašta može naći.. od najtamnijih do hippy style tonova. Ali mislim da imam najviše odjeće crne boje, jer mi je to potrebno za kastinge.  Obožavam vintage stil pa se tako i oblačim. Ali naravno, zavisi i od raspoloženja taj dan. 

Kako izgleda tvoja jutarnja, a kako večernja rutina?

Moja jutarnja, a i večernja rutina je jednostavna. Ujutro kada se probudim, nakon umivanja nanosim ružinu vodu na lice i moju najdražu kremu Weleda. Zatim zavisno od tog koje obaveze imam taj dan, obavezno prvo doručkujem, spremim se i idem. Ako sam slobodna, doručkujem i idem na trening. Večernja je jako slična. Navečer očistim lice… i nastojim otići u krevet ranije tako da imam 8 sati sna. 

Foto by Franjo Matković 

U tvojoj torbici uvijek ćemo pronaći… 

U mojoj torbici pored novčanika, ključeva i mobitela uvijek imam Mario Badescu lipbalm, kremu za ruke, maramice, žvakaće gume, slušalice, powerbank i nešto slatko. 

Najbolji poslovni savjet koji si dobila je... Uvijek biti profesionalan.

A što bi ti preporučila mladim djevojkama koje tek grade svoju modeling karijeru? 

Mladim djevojkama koje tek grade svoju karijeru bih preporučila da budu svoje.

***

Naslovna fotografija: Andreas Schreiner

Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.

Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.  
 

Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala

Prije panela, prije programa, prije svega

Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.

Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama. 

Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."  
 

I ove godine, opet isto pitanje

Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na  stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli? 

Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje. 

Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”  
 

O nekim temama se govori tek kad više nema izbora  

Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.

Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”  
 

Gdje žene danas u regiji najviše nailaze na prepreke i zašto se o tome još uvijek premalo govori?

Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati. 

A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”  
 

Postoji li trenutak kada ste se pitali: “Zašto mi je ovo trebalo?” i šta vas je natjeralo da nastavite dalje?

Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni. 

Tada sve sjedne na svoje mjesto.”  
 

Ravnopravnost nije ženska tema    
 

Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.

Nevena:  "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”  
 

Taj jedan trenutak na Women’s Weekendu  
 

Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.

Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”  
 

Kako festival ostaje prizemljen i stvaran, a da ne sklizne u lijepu, ali praznu inspiraciju?

Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.

Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."

Da danas nemate Women’s Weekend šta bi vam, kao ženi, najviše nedostajalo u regionalnom javnom prostoru?

Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”  
 

U vremenu kada je sve dostupno online, šta je ono što se ne može pogledati, dobiti na internetu, a čini srž Women’s Weekenda?

Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
 

Kada se festival završi koja je prva, potpuno iskrena misao koja vam tada prođe kroz glavu? 

Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.

A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"  
 

Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.

Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
 

Foto: Mak Vejzović

Autorica članka: Ilda Lihić-Isović