TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 2.3.2023.
Bojana Mutić je kreatorica digitalnog sadržaja, blogerica i modan entuzijastica koja stoji iza profila @modaitakoto, a o njenim kombinacijama smo često govorili na Bonjour.ba.
Kada smo vidjeli da planira predstaviti novi komad u njenoj liniji OTOKAT, znali smo da nas čeka komad koji će u nama izazvati uzbuđenje za stiliziranjem pa smo željeli saznati sve o njenom kreativnom procesu.
Bojana Mutić
I zaista nam je predstavila poseban artikl, savršen za proljeće pred nama.
Klasični komad, baloner, s potrebnim twistom. Riječ je o oversized mantilu u boji godine, magenta. O tome koliko su dame diljem BiH bile u potrazi za posebnim komadom, kao što je ovaj, govori i činjenica da je mantil predstavljen sinoć u 21h te se rasprodao u roku od sat vremena. No, Bojana nam je otkrila da s obzirom na uspjeh ove boje, već planira kreirati mantil i u drugim bojama.
Za nju smo imali 2 pitanja – Kako je tekao njen kreativni proces i koliki tim stoji iza ovog projekta. U nastavku donosimo njene odgovore.
Bojana Mutić za Bonjour.ba o nastanku mantila OTOKAT
Sjedim za računarom već 20 sati u komadu (hvala mužu i teti što su mi to omogućili).
Posljednjih desetak dana sam spavala ne više od sat, dva dnevno.
Pretpostavljam, dijelom zahvaljujući tom mučenju, moja nova proljetna OTOKAT kolekcija je rasprodana u roku od sat i po vremena.
Usudim se neskromno pretpostaviti da je zapravo rasprodana za 1 minut, kad bi postojao mehanizam da se u roku od minute odgovori na nekoliko stotina poruka u inboxu, koje su stigle istovremeno. Sve te divne dame su zaista “navile alarme” da pišu istog momenta kad je kolekcija objavljena.
Zahvalna sam i beskrajno začuđena - iako je ovo moja treća po redu kolekcija koja je rasprodana odmah po objavi - ali to meni nikad neće prestati biti čudno. Ne vjerujem sama u sebe. Ni u samu sebe.
Ko stoji iza OTOKAT linije?
I sad, kad smo kod povjerenja, konačno dolazim do odgovora na pitanje koje su mi Bonjour dame postavile u svom ljubaznom prijedlogu da objave članak povodom moje nove kolekcije (ali prvo sam morala ispričati “Markove konake”. Kolekcija se komotno mogla zvati i Modini konaci).
Jer pitale su me, između ostalog, da predstavim svoj tim, koji je sa mnom učestvovao u kreiranju fotografija. I to me uvijek neko pita, za TIM koji radi sa mnom.
To je veliki kompliment, ako moj posao djeluje kao rezultat rada nekog tima, jer ja sve radim sama.
Imam fotografkinju, da, jer ne mogu uvijek samu sebe fotkati u ogledalu :) ali ja sam svoj šef, sekretarica, računovođa, ja sam model na svojim fotografijama, šminker, stilista, scenarista za sve video uratke, režiram i montiram, editujem fotke, pišem sve tekstove, crtam kreacije, naručujem dugmad, gumu i podstavu, kutije, ukrasni papir, etikete i naljepnice, telefoniram, mejliram, “spadam sa baglama”, tako kažu.
Tako da, nije to tim, MODA i OTOKAT su one woman show.
Pa ni iza ovih fotografija ne stoji nikakav tim - stojim ja na jednoj nozi dok pokušavam obući štrample iza drveta, tj. teturam jer sam u petom mjesecu trudnoće, presvlačim se na sred livade, jer nemam gdje drugo, fotografkinja me zaklanja svojom malom jaknom.
Vjerovatno ljudi ne žele to da pročitaju, žele glamur s obje strane fotografije, uostalom to i kupuju, ali ja ne mogu napisati nego istinu. Sve je to velika muka, trud, žrtva. Prvo to, i najviše to, a tek onda sasvim malo užitka, koji te tjera da se mučiš uvijek iznova.
Dosta o mukama, moram požuriti jer će se inače ova ponoćna sastaviti s jutarnjom mučninom.
O OTOKAT mantilu
Ovogodišnji OTOKAT je mantil kakav sam oduvijek željela, ali tako raskošan, širok, dugačak, komotan, ležeran, “haljinast”, nigdje nikada nisam mogla kupiti. Ne znam zašto, mantili su najčešće uski, strukirani modeli do koljena ispod kojih uvijek izviruju suknje i haljine, nimalo laskave dužine i kroja, kao da neko namjerno pravi premaleno i nedovoljno.
Ja sam htjela da ''PRELIJEVA'', da bude svega previše, da zagrli, obujmi, leprša i vijori…
Sudeći po reakcijama kupaca, uspjela sam.
Materijal je, iz praktičnih razloga, izabran tako da bude vodootporan, tj. da damama mogu da ponudim funkcionalan kišni mantil.
Nijansa je, rekla bih, očekivana. Roze i pink su boje mog profila i brenda.
A kako su mantili rasprodani u rekordnom roku (ako uspijem da preživim još 10 dana nespavanja) možda “lansiram” i neku drugu boju, jer šteta je ovakav maksimalno ne (zlo)upotrijebiti.
Koju bi vi boju voljeli vidjeti na OTOKAT mantilu?!
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Fashion Week je završio, ali ostale su priče koje se ne vide na livestreamu. Od ulica ispred revija do Costesa nakon showa, donosimo Pariz iz prve ruke.
Paris Fashion Week završio je posljednjim revijama, ali grad se tek sada polako vraća svom uobičajenom ritmu. Nestaju kolone crnih automobila ispred privremenih lokacija, fotografi se sele na sljedeću adresu, a mjesta koja su proteklih dana funkcionisala kao produžetak front rowa ponovo postaju samo pariški hoteli, restorani i barovi.
Nina Marić ima 19 godina, dolazi iz Mostara i prije nešto više od mjesec dana preselila je u Pariz, gdje je započela studij na ESCP Business School. Fashion Week joj je zato stigao gotovo odmah na početku novog pariškog poglavlja.
Umjesto još jednog klasičnog runway recapa, zanimalo nas je ono što se ne vidi tako lako na livestreamu: kako grad izgleda dok se modna industrija seli s jedne adrese na drugu i kako sve to izgleda iz ugla nekoga ko Pariz tek počinje upoznavati iznutra.
Još prije početka sedmice Nina nam je najavila upravo takav plan.
“Budući da sam već mjesec dana ovdje, znam dosta mjesta koja će biti atraktivna žarišta”, napisala nam je, izdvojivši Hotel Costes i L’Arc. Planirala je obilaziti lokacije revija, pratiti gužvu i pokušati uhvatiti atmosferu koja se tih nekoliko dana širi puno dalje od same piste.
Nakon završetka Fashion Weeka, iz njenih bilješki ostalo nam je nekoliko vrlo dobrih razloga da vjerujemo da se najzanimljiviji dio sedmice ponekad događa upravo između dvije revije.
Na rasporedu sve izgleda savršeno organizirano. Revije se smjenjuju svakih 30 do 60 minuta, sam show traje petnaestak ili dvadesetak, a gosti na lokaciju dolaze puno ranije.
U stvarnosti, veliki dio Fashion Weeka događa se upravo prije nego što se ugase svjetla.
Nina piše da se ulice ispred lokacija pretvaraju u „prave modne piste na otvorenom“, dok adrese pojedinih revija ostaju nepoznate gotovo do posljednjeg trenutka.
Oko njih se ipak okupljaju oni koji vrlo dobro znaju gdje treba gledati. Informacije kruže internetom, pamte se lokacije iz prethodnih sezona i čeka se dolazak prvih automobila kao potvrda da ste pogodili adresu.
Ako je plan bio nekako se neprimjetno provući unutra, tu romantiku možemo odmah završiti. Nina navodi da svaki gost prolazi nekoliko nivoa provjere valjanosti pozivnice.
Tajne lokacije, dakle, da. Tajni ulazak baš i ne.
Ono što se na fotografijama iz prvog reda rijetko vidi jeste jednostavno pitanje: kako nekoliko hiljada ljudi pokušava stići na različite krajeve Pariza gotovo istovremeno?
„Dolazak do lokacija glavni je izazov“, piše Nina.
Tokom Fashion Weeka ulice oko revija pune su privatnih vozača i luksuznih limuzina sa zatamnjenim staklima koje pokušavaju prići što bliže ulazu. Kada se nekoliko velikih događaja smjesti u isti dio dana, grad vrlo brzo prestane sarađivati.
A moda pronađe drugo rješenje.
Stilisti, urednici i modeli napuštaju automobile i prema sljedećoj reviji nastavljaju električnim skuterima ili Vespama. Da, ponekad i u večernjim haljinama i precizno krojenim odijelima.
Teško je zamisliti bolju sliku Paris Fashion Weeka od savršenog looka, kacige u ruci i vrlo realnog straha da ćete zakasniti na sljedeći show.
„Pariška atmosfera tokom Fashion Weeka ne ostaje samo unutar dvorana za revije“, zapisala je Nina.
Jedna sasvim obična pariška adresa može u nekoliko sati dobiti kolonu automobila, osiguranje na ulazu, fotografe koji već znaju gdje trebaju stati i desetine ljudi koji pokušavaju shvatiti ko upravo stiže.
Nakon revije sve se seli dalje.
Nekoliko kilometara, novi ulaz, nova gužva.
Fashion Week ima službeni raspored, ali tih dana i sam grad počinje funkcionisati prema njemu.
Moda se, naravno, ne završava izlaskom s revije.
Ispred Ritza na Place Vendôme tokom Fashion Weeka okupljaju se fotografi i fanovi koji čekaju modele, dizajnere i poznate goste, dok sam hotel funkcioniše uz znatno strožiji režim ulaska.
Costes ima drugačiju energiju.
Nina nam ga je još prije početka sedmice spomenula kao jedno od mjesta na kojima očekuje da će se Fashion Week posebno osjetiti.
I opis je vrlo Costes.
Barokno-dramatičan interijer, karakterističan parfemski miris koji vas dočeka čim zakoračite u dvorište i popodnevni café crème koji tih dana prestaje biti samo kafa.
Nina ga opisuje kao neslužbeni, ali gotovo obavezni after-party svakog dana Paris Fashion Weeka.
Nema tačnog početka, nema piste i nema potrebe da gledate prema ulazu. Dovoljno je sjediti dovoljno dugo i velika je šansa da će Fashion Week sam proći pored vašeg stola.
Kolekcije ćemo gledati još mjesecima. Analizirat ćemo revije, vraćati se određenim lookovima i čekati da ono što smo vidjeli na pisti stigne u narednu sezonu.
Grad ima nešto kraći rok trajanja.
Kolone automobila nestanu. Tajne lokacije ponovo postanu obične pariške adrese. Fotografima više nema razloga da satima stoje ispred hotelskog ulaza, a Vespa ponovo postane samo Vespa, ne rezervni Fashion Week transfer.
Možda je upravo zato ova priča iz Nininog ugla najzanimljivija sada kada je sve završilo.
Prije početka sedmice rekla nam je da želi “uhvatiti atmosferu”.
Na kraju je uhvatila upravo onaj dio Paris Fashion Weeka koji se najbrže izgubi: grad dok je moda nakratko preuzela njegov raspored.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Privatna arhiva
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
