TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 1.2.2024.
Koliko puta ste poželjeli da očima možete trajno zabilježiti ono što se nalazi ispred vas?
Sigurno vam se barem jednom desilo da u rukama nosite neku torbu, kesu, kišobran ili jednostavno uživate u obroku s prijateljima i ugledate nešto vrijedno pažnje što želite zabilježiti. Ponekad velike trenutke u životu pa čak i koncerte ili predstave želimo na neki način sačuvati i zabilježiti, ali u isto vrijeme uživati u onome što je pred nama bez gledanja istog kroz ekran svog pametnog telefona.
Meta tim je ovo prepoznao i na korak smo bliže kreiranju vlastite galerije uspomena.
Foto: @maluma
Ray-Ban x Meta
Brend naočala Ray-Ban decenijama je među omiljenim. Dizajnirane su prije 88 godina, tačnije 1936. od strane Bausch & Lomb (američko-kanadske kompanije za zdravlje očiju). Kroz decenije ističe se njihov dizajn Wayfarer, Erika i Aviator modela.
Upravo Wayfarer je model koji je svojim dizajnom odgovorio na sve potrebe za kreiranje pametnih naočala.
Meta Wayfarer model postepeno preplavljuje društvene mreže i teško da postoji neko ko im može odoljeti, a posebno nakon što otkrijemo više o svim njihovim prednostima. Osim mogućnosti kreiranja fotografija i snimanja video zapisa do 60 sekundi uz zvuk i kvalitet od 12 MP, obradovat će vas još nekoliko opcija.
Odmah ćemo vam riješiti eventualne nedoumice koje se odnose na privatnost: video nije moguće kreirati bez automatskog uključivanja lampice koja će sagovorniku dati do znanja da ga snimate.
Dok nosite svoje Meta Wayfarer naočale, njihov AI sistem će vam ponuditi mogućnost čitanja tek pristiglih poruka i preuzimanja poziva.
Pored toga, one su dovoljne i za slušanje muzike. Svaki put kada poželite tačan opis onoga što se nalazi ispred vas, naprimjer dok ste na putovanju, dovoljno je da se obratite svojim naočalama uz „Hey Meta“, a razumjet će vas na engleskom, italijanskom i francuskom jeziku.
Cijena Meta Wayfarer naočala varira od 299$ do 379$, no još uvijek ih nije moguće kupiti i dobiti u Bosni i Hercegovini putem oficijalnog online shopa.
Dodajete li ih na svoju wish listu i jeste li spremni za AI uplitanje u naše živote u ovoj mjeri? Plaši li vas ili raduje ovakav napredak?
* * *
Naslovna fotografija: @rayban
TEKST: Ada Ćeremida
Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.
Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.
Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge. 
Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.
Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš. 
Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.
Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao.
Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.
Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.
Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.
Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.
U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.
Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.
Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.
Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.
Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 
Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.
Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.
Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.
Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.
Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 
Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.
Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije.
To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
