TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 12.3.2025.
Okružena bujnim voćnjacima i smještena u idiličnom pejzažu planina Santa Ynez, ova vila nudi scenski savršenu kulisu za emisiju.
Sa svakim njenim potezom, interesovanje za show With Love, Meghan ne posustaje. Dok s nestrpljenjem iščekujemo drugu sezonu, pažnju sve više privlači i prelijepa vila u kojoj se snima.
Od već prepoznatljive kuhinje u kojoj Meghan priprema svoje specijalitete, uključujući i viralni recept svadbene torte s njenog vjenčanja ,do besprijekorno uređenih enterijera, ova kuća definitivno zaslužuje da zavirimo unutra.
Foto: @_heartmom_
Smještena svega nekoliko milja od stvarnog doma Megan Markle ova iznajmljena vila nalazi se u Kaliforniji. Riječ je o rezidenciji na privatnom imanju Montecito Orchard, koje vrijedi oko 8 miliona dolara, ali je dostupno za najam.
Na prostranom posjedu od pet hektara, vila oduzima dah svojim okruženjem. Predivni voćnjaci i netaknuta priroda stapaju se s veličanstvenim pogledom na planine Santa Ynez i južnokalifornijski pejzaž. Upravo u toj idiličnoj atmosferi Meghan, zajedno s prijateljima, priprema delicije.
Na ulazu u vilu, dvorište s kamenim stazama vodi do fontane, koja dodaje klasičan mediteranski štih i unosi osjećaj smirenosti. Lavanda, nisko grmlje i raznoliko cvijeće upotpunjuju eksterijer, stvarajući bajkoviti prilaz ovoj luksuznoj vili.
Ova vila utjelovljuje luksuz i opušteni kalifornijski coastal stil. Dnevni boravak je prozračan i svijetao, sa zidovima od drveta koji unose toplinu i teksturu. Neutralni tonovi i drveni akcenti stvaraju harmoniju između prirodnog i modernog, dok otvoreni raspored prostora poziva na ležerno uživanje i druženje.
Posebno inspirativan dio vile je, naizgled radni prostor, koji se otvara prema imanju i voćnjacima kroz velika vrata u stilu starinskog hangara. Rustikalni stol, prirodno svjetlo i pogled na zelenilo čine ovo idealnim prostorom za kreativnost i spokoj. Cijeli ambijent balansira između seoskog šarma i minimalizma.
Tu je i, sada već kultna, kuhinja koja je osvojila obožavatelje širom svijeta. Kulisa Meghaninog showa odiše čistim klasičnim dizajnom s naglaskom na funkcionalnost i estetiku. Bijeli ormarići, mesingani lusteri i velika seoska sudopera s pogledom na planine stvaraju idiličnu atmosferu.
Pored kuhinje, smještena je malena blagovaonica s ugradbenim klupama, detalj koji evocira nostalgiju klasičnih američkih dinera, ali u sofisticiranoj verziji. Ovaj kutak je promišljeno dizajniran, ne samo kao mjesto okupljanja, već i kao multifunkcionalni prostor.
Plava boja baze klupa unosi dinamičan akcent u inače neutralnu paletu enterijera.
Foto: @ig_mansions
***
Naslovna fotografija: @meghan
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
