Okružena bujnim voćnjacima i smještena u idiličnom pejzažu planina Santa Ynez, ova vila nudi scenski savršenu kulisu za emisiju.

Sa svakim njenim potezom, interesovanje za show With Love, Meghan ne posustaje. Dok s nestrpljenjem iščekujemo drugu sezonu, pažnju sve više privlači i prelijepa vila u kojoj se snima.

Od već prepoznatljive kuhinje u kojoj Meghan priprema svoje specijalitete, uključujući i viralni recept svadbene torte s njenog vjenčanja ,do besprijekorno uređenih enterijera, ova kuća definitivno zaslužuje da zavirimo unutra.

Foto: @_heartmom_

Smještena svega nekoliko milja od stvarnog doma Megan Markle ova iznajmljena vila nalazi se u Kaliforniji. Riječ je o rezidenciji na privatnom imanju  Montecito Orchard, koje vrijedi oko 8 miliona dolara, ali je dostupno za najam. 

Na prostranom posjedu od pet hektara, vila oduzima dah svojim okruženjem. Predivni voćnjaci i netaknuta priroda stapaju se s veličanstvenim pogledom na planine Santa Ynez i južnokalifornijski pejzaž. Upravo u toj idiličnoj atmosferi Meghan, zajedno s prijateljima, priprema delicije.

 


Na ulazu u vilu, dvorište s kamenim stazama vodi do fontane, koja dodaje klasičan mediteranski štih i unosi osjećaj smirenosti. Lavanda, nisko grmlje i raznoliko cvijeće upotpunjuju eksterijer, stvarajući bajkoviti prilaz ovoj luksuznoj vili.


 


Ova vila utjelovljuje luksuz i opušteni kalifornijski coastal stil. Dnevni boravak je prozračan i svijetao, sa zidovima od drveta koji unose toplinu i teksturu. Neutralni tonovi i drveni akcenti stvaraju harmoniju između prirodnog i modernog, dok otvoreni raspored prostora poziva na ležerno uživanje i druženje. 

Posebno inspirativan dio vile je, naizgled radni prostor, koji se otvara prema imanju i voćnjacima kroz velika vrata u stilu starinskog hangara. Rustikalni stol, prirodno svjetlo i pogled na zelenilo čine ovo idealnim prostorom za kreativnost i spokoj. Cijeli ambijent balansira između seoskog šarma i minimalizma.

 


Tu je i, sada već kultna, kuhinja koja je osvojila obožavatelje širom svijeta. Kulisa Meghaninog showa odiše čistim klasičnim dizajnom s naglaskom na funkcionalnost i estetiku. Bijeli ormarići, mesingani lusteri i velika seoska sudopera s pogledom na planine stvaraju idiličnu atmosferu.

Pored kuhinje, smještena je malena blagovaonica s ugradbenim klupama, detalj koji evocira nostalgiju klasičnih američkih dinera, ali u sofisticiranoj verziji. Ovaj kutak je promišljeno dizajniran, ne samo kao mjesto okupljanja, već i kao multifunkcionalni prostor.

Plava boja baze klupa unosi dinamičan akcent u inače neutralnu paletu enterijera.

Foto: @ig_mansions

***
Naslovna fotografija: @meghan

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.


 

Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba