TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 11.1.2022.
Titula u koju je teško povjerovati da se ikada dodjeljivala ikome, je 1920. godine pripala majci 4 djece, Mary Ann Bevan.
Naime, Mary Ann se te godine prijavila na natjecanje za najružniju ženu godine iz jednostavnog i nesebičnog razloga, da osvoji novčanu nagradu kako bi pomogla svojoj porodici.
Koja je priča Mary Ann i kako je došla do ovog takmičenja?
Mary Ann je rođena u Londonu 1874. godine, te je odrastala kao svaka druga njena vršnjakinja u tom periodu. Radila je kao medicinska sestra, te se udala za Thomasa Bevana s kojim je imala 4 djece. Nekoliko godina nakon vjenčanja, Mary Ann je dijagnosticirana rijetka bolest pod nazivom akromegalija. Akromegalija je bolest prekomjernog lučenja hormona rasta koje je uvijek uzrokovano benignim tumorom hipofize, koji dovodi do promjene u mnogim tkivima i organima.
Nakon 11 godina braka muž od Mary je preminuo, a na njoj je ostala briga o njihovoj djeci. Kako joj je ova bolest prouzrokovala mnogo većih tegoba od izgleda, poput migrena i jakih bolova u mišićima, nije joj preostalo ništa drugo nego da se prijavi na ovo takmičenje, koje je i osvojila.
Nakon ovog takmičenja, Mary Ann je doživjela mnoge neugodne situacija i poniženja, ali je nastavila dalje, te je dobila posao u cirkusu, gdje je radila do kraja života.
Nesebična i hrabra žena čiju ćemo bezuslovnu ljubav koju je pružala svojoj djeci pamtiti dugo, postala je uzor, heroj i inspiracija mnogim, posebno osobama sličnih oboljenja. Ova priča je posebno iz više razloga. Šta da se ovakva priča i titula dodijelila nekome u današnjem vremenu? Da li bi reakcija javnosti bila drugačija? Volimo misliti da bi, međutim ako se osvrnemo na cyber nasilje, o kojem se toliko govori u posljednje vrijeme, možda ovakve priče prolaze i danas samo u drugačijem obliku. Zbog toga je ova priča snažna i nakon toliko godina, jer nas može naučiti o tome kako naša mišljenja koja dijelimo utiču na ljude oko nas, te se potruditi da širimo pozitivne priče, dajemo ugodne i lijepe komentare. Ljudi koji i danas prolaze kroz slične stvari, od Mary Ann mogu naučiti da vas ovakve stvari mogu ojačati i uvijek možete naučiti iz njih i na kraju bez obzira na to šta drugi govore, voditi se svojim osjećajima i stavovima. Također, jedna od poruka koju možemo uzeti iz njene priče je ljudska snaga i mogućnost prilagodbe na promjene koje nas mogu zadesiti u životu, a Mary Ann je izvukla pozitivnu stvar iz onog što joj se dešavalo i iskoristila promjenu najbolje što je mogla. To je nešto što svakako možemo naučiti od Mary, sagledati iskustva realno, uvidjeti negativnosti, ali na kraju vidjeti šta pozitivno može proizići iz svega toga.
* * *
Fotografije: @historyphotographed
TEKST: Bonjour.ba
Sigurnost je riječ koju svi volimo čuti, bilo da je riječ o poslu, porodici ili finansijama, ali koliko je zapravo realna? Da li sigurnost zaista postoji ili je samo osjećaj koji gradimo povjerenjem u ljude i sisteme oko sebe?
Upravo u tom prostoru između očekivanja i stvarnosti nastaje uloga upravljanja rizicima.
O tome šta znači biti čuvar stabilnosti u svijetu punom promjena, razgovarali smo s Arnelom Alagić, Direktoricom Sektora za upravljanje rizicima u ASA Banci.
Arnela Alagić, Direktorica Sektora za upravljanje rizicima u ASA Banci
Vi ste zaduženi za sve ono što treba spriječiti da se ne desi. Kada znate da je rizik realan, a da ga tim još ne vidi?
“Upravljanje rizicima u svakodnevnom radu ne možemo i ne trebamo posmatrati izolovano. Rizici predstavljaju sastavni dio poslovnog modela banke. Sagledavamo tržišna kretanja i regulatorni okvir. Za mene, snažan tim predstavlja ključnu ulogu u uspješnom upravljanju rizicima," objašnjava Arnela.
Ona dodaje da timski rad omogućava razmjenu znanja, transparentnu i jasnu komunikaciju, razumijevanje, ali i jednako važno poštovanje, čime rizici predstavljaju prilike za unapređenje poslovnih procesa, a nikako prijetnju u poslu.
Kako izgleda kada lider mora reći “ne”, iako zna da to niko ne želi čuti?
Arnela: Vrlo često kada dođe ‘ne’, to je izazov kojeg zajedno pretvaramo u prilike. U mojoj ulozi reći ‘ne’ posmatram u širem kontekstu, odnosno u interesu cijele organizacije, na način da nas rizik ne ograničava, nego u svakodnevnom poslu pomaže ka kvalitetnijim i razumnijim donošenjem odluka.
Postoji li u životu “sigurna opcija” ili je to samo osjećaj koji sebi kupimo?
Dotakli smo se i teme koja se rijetko postavlja naglas, a to je da li postoji u životu uopće sigurna opcija ili samo iluzija kontrole koju gradimo planiranjem i odlukama.
“Sigurna opcija u životu jeste osjećaj, a ne činjenica. Ono što nas čini sigurnim u svakodnevnom radu jesu analize različitih podataka, kontrola koju uspostavljamo u određenom poslovnom okruženju. Upravljanje rizicima jeste činjenica gdje svakodnevnim donošenjem odluka sprečavamo da se nešto desi”, objašnjava Arnela.
Za kraj, razgovor smo usmjerili ka temi koja najviše povezuje banke i ljude, a to je povjerenje.
Zašto neki korisnici osjećaju nepovjerenje prema bankama?
Arnela jasno ističe da se povjerenje ne podrazumijeva, ono se gradi i to svakodnevno: "Transparentna i jasna komunikacija prema klijentima je ključ da banka postane strateški partner sa svojim klijentima. Takav pristup upravo imamo u ASA Banci. Taj pristup dovodi do zadovoljstva klijenata, a u konačnici to je ključni pokazatelj dugoročnog povjerenja i dvosmjerne komunikacije s klijentima koju smo uspostavili.“
Razgovor s Arnelom Alagić pokazuje da sigurnost nije stanje, već proces koji se svakodnevno gradi znanjem, odgovornošću i povjerenjem. U njenom poslu, iskustvo i analitika idu ruku pod ruku s empatijom i razumijevanjem ljudi jer iza svake brojke stoji odluka, a iza svake odluke čovjek.
Upravo takav pristup čini ASA Banku mjestom gdje se odluke ne donose samo racionalno, nego i s dubokim osjećajem odgovornosti prema ljudima, a žene poput Arnele pokazuju da liderstvo nije samo u donošenju odluka, već i u načinu na koji se one žive.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
