TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 11.1.2022.
Titula u koju je teško povjerovati da se ikada dodjeljivala ikome, je 1920. godine pripala majci 4 djece, Mary Ann Bevan.
Naime, Mary Ann se te godine prijavila na natjecanje za najružniju ženu godine iz jednostavnog i nesebičnog razloga, da osvoji novčanu nagradu kako bi pomogla svojoj porodici.
Koja je priča Mary Ann i kako je došla do ovog takmičenja?
Mary Ann je rođena u Londonu 1874. godine, te je odrastala kao svaka druga njena vršnjakinja u tom periodu. Radila je kao medicinska sestra, te se udala za Thomasa Bevana s kojim je imala 4 djece. Nekoliko godina nakon vjenčanja, Mary Ann je dijagnosticirana rijetka bolest pod nazivom akromegalija. Akromegalija je bolest prekomjernog lučenja hormona rasta koje je uvijek uzrokovano benignim tumorom hipofize, koji dovodi do promjene u mnogim tkivima i organima.
Nakon 11 godina braka muž od Mary je preminuo, a na njoj je ostala briga o njihovoj djeci. Kako joj je ova bolest prouzrokovala mnogo većih tegoba od izgleda, poput migrena i jakih bolova u mišićima, nije joj preostalo ništa drugo nego da se prijavi na ovo takmičenje, koje je i osvojila.
Nakon ovog takmičenja, Mary Ann je doživjela mnoge neugodne situacija i poniženja, ali je nastavila dalje, te je dobila posao u cirkusu, gdje je radila do kraja života.
Nesebična i hrabra žena čiju ćemo bezuslovnu ljubav koju je pružala svojoj djeci pamtiti dugo, postala je uzor, heroj i inspiracija mnogim, posebno osobama sličnih oboljenja. Ova priča je posebno iz više razloga. Šta da se ovakva priča i titula dodijelila nekome u današnjem vremenu? Da li bi reakcija javnosti bila drugačija? Volimo misliti da bi, međutim ako se osvrnemo na cyber nasilje, o kojem se toliko govori u posljednje vrijeme, možda ovakve priče prolaze i danas samo u drugačijem obliku. Zbog toga je ova priča snažna i nakon toliko godina, jer nas može naučiti o tome kako naša mišljenja koja dijelimo utiču na ljude oko nas, te se potruditi da širimo pozitivne priče, dajemo ugodne i lijepe komentare. Ljudi koji i danas prolaze kroz slične stvari, od Mary Ann mogu naučiti da vas ovakve stvari mogu ojačati i uvijek možete naučiti iz njih i na kraju bez obzira na to šta drugi govore, voditi se svojim osjećajima i stavovima. Također, jedna od poruka koju možemo uzeti iz njene priče je ljudska snaga i mogućnost prilagodbe na promjene koje nas mogu zadesiti u životu, a Mary Ann je izvukla pozitivnu stvar iz onog što joj se dešavalo i iskoristila promjenu najbolje što je mogla. To je nešto što svakako možemo naučiti od Mary, sagledati iskustva realno, uvidjeti negativnosti, ali na kraju vidjeti šta pozitivno može proizići iz svega toga.
* * *
Fotografije: @historyphotographed
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
