Marizela Šabanović je nutricionistica i otkrila nam je kako izgleda njezin radni dan
Tekst:Bonjour.ba
ZDRAVLJE I NJEGA
Ona je uvijek nasmijana, srdačna i elegantno odjevena dama koja svojom pozitivnom energijom krade simpatije na svakom druženju. Marizela je doc.dr iz oblasti nutricionizma i vlasnica zanimljivog bloga na kojem na jednostavan način pojašnjava složene teme vezane za naše prehrambene navike.
Kroz blog Nutricionizam.ba, dala nam je odgovor na brojne nedoumice vezane za konzumaciju pojedinih namirnica, educirala nas i potaknula na promjenu u svakodnevnim navikama. Iako Marizela, kao što ćete i otkriti u nastavku, ima itekako ispunjen raspored, jedno poslijepodne rezervirala je za BONJOUR. uredništvo i razgovor o karijeri, hrani, beauty ritualima i svakodnevnom balansu.
Reci nam kako se rodila tvoja ljubav prema hrani? Što za tebe predstavlja hrana?
Moj put je bio malo drugačiji. Sad mislim da je hrana odabrala mene. Prvo sam završila srednju medicinsku školu, smjer farmaceutski tehničar. Farmacija me oduvijek privlačila, odnosno hemija. Nakon srednje nisam mogla otići na Farmaceutski fakultet. Ostala sam u Tuzli i upisala Prehrambenu tehnologiju. Kad sam došla na upis, kao učenica generacije, rekli su mi da sam pogriješila i da sam za Medicinski. Međutim, ja sam iz nekog razloga ostala. Sad znam kojeg. To je divan fakultet sa širokim obrazovanjem, na kojem sam shvatila da me zanima kako hrana djeluje na ljude. To se desilo u procesu učenja jako teškog predmeta biohemije. Polagali smo ga na Medicinskom fakultetu. Dobila sam deset i moj prvi izbor u zvanje asistenta bio je na Biohemiji sa biohemijom prehrane. Od tada sam samo željela znati kako hranom pomoći sebi i drugima. Kad sam krenula na magistarski niko nije znao šta je nutricionizam. Čak su mi znali reći da to nema budućnost. Ja sam svaki dan učila i učim i danas, kako hrana djeluje. Znam koliko je moćan alat u našim rukama tj. tanjirima. Počela sam da se divim hrani, sastojcima i šta sve možemo. Hrana je već dugo moja nauka i moja zabava.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan? Kako započinješ jutro i završavaš dan?
Moj radni dan počinje u pola 7. Imam osnovni posao u jednoj državnoj instituciji, gdje sam savjetnica. Tamo radim više sa svojim primarnim fakultetom. To me tjera da ostanem u trendu i da moram stalno ponavljati neke stvari, učiti o novim metodama analize kako hrane tako i svega ostalog. Tu radim od 8 do 16 sati. Nakon toga kada imam nastavu idem na fakultet. Nekada sam kao asisitentica, imala jako mnogo sati. Danas je to manje jer držim uglavnom predavanja. Ako nemam nastavu, idem kući i kuham. Kuhanje planiram tako da olakšam sebi. Ne kuham svaki dan. Uvijek imam nešto što mogu brzo pripremiti ili čak odlediti.
Par sati odvojim za blog i društvene mreže. Sad već znam kojim danom radim na određenom mediju i toga se držim. Ima dana kad samo odmaram, provedem vrijeme sa svojim bližnjima, igram se sa sestrićem i sl. Volim pilates.
Dugo sam imala naviku da naveče opet pogledam društvene mreže. Shvatila sam da me to crpi pa sam uvela novu naviku. Isključim se i čitam. Par listova, nije bitno. Uzmem nešto što nije hrana i odmorim mozak. Često samo meditiram u tišini nekoliko minuta.
Što ti pomaže da ostaneš motivirana kroz dan?
Ja jako volim nutricionizam. Uživam da pričam o hrani jer sam svjesna koliko je naše obrazovanje loše u tom smislu. Nije mi jasno kako smo preskočili u opštem obrazovanju nešto tako važno. Vjerujem da bi djeca lakše učila hemiju i biologiju da im se objasni na primjeru hrane. Kad mi baš zatreba motivacija onda popričam sa svojim pratiocima. Dobijem priče kako sam im pomogla. A to je najbitnije. Koliko ste života dotakli i promijenili na bolje.
Profesorica si nutricionizma, a uz to i osnivačica bloga nutricionizam.ba. Koje su mane i prednosti ova dva posla?
Rad s mladima je divan. Biti profesor je privilegija. Tu nema radnog vremena. Ja volim da moji studenti osjete da mi je stalo i uvijek imamo sjajnu interakciju. Danas je obrazovanje cjeloživotni proces i nikad se ne završava. Blog je nešto što je prvo bio moj hobi. Volim da pišem i to je prepoznala moja profesorica u srednjoj školi. Dobijala sam nagrade za priče. I onda sam jedan dan odlučila da spojim moju lakoću pisanja i znanje o hrani. Tako je nastao blog. Iskreno, voljela bih da živim od bloga i pisanja, jer to sam najviše ja. Zato moj blog nije posao, nego prava ljubav.
Gdje pronalaziš inspiraciju za teme o kojima pišeš?
Nema gdje ih nema. Teme vidim svuda oko sebe, samo mi fali vremena. Dok odem u market već imam u glavi 5 tema. Nekad ih zapišem u mobitel, nosim rokovnik. Čitaoci često traže neke teme. Imam jedan spisak koji čeka red. Da imam dovoljno vremena, ne bih prestajala pisati.
A kako kreiraš balans između privatnih i poslovnih obveza?
To mi je nekad jako teško. I moram priznati da bih voljela da poradim na tome. Kako pisanje ne smatram poslom i ne umara me, onda teško držim granicu i jedva prepoznam kad se trebam odmoriti i ne raditi ništa.
Kako izgleda tvoj ormar? Kojim komadima vjeruješ kada je u pitanju odijevanje?
Ja imam faze kad pobacam pola ormara, pa onda opet kupujem. A onda mjesecima ne kupim ništa. Volim da imam dobre čizme jer zima ipak traje jako dugo. Čizama najviše i kupujem. Volim kožne jakne i već dugo ih radim po mjeri. Dobra jakna i dobra obuća su pola izgleda. Nemam puno vremena da lutam po prodavnicama i ne volim to. Zato pratim neke naše blogerice koje sve to odrade i snime na Instagram. Zaista koristim sve privilegije našeg doba kako bih olakšala sebi. Kod izbora garderobe često me ponese boja. Volim crvenu boju i onda se zaletim da odmah kupim.
Marizela je bila dio i našeg street style reporta iz Banja Luke
3 stvari koje ćemo uvijek naći u tvojoj torbi su?
Novčanik, maramice, neki ruž.
Beauty rituali za zdravlje kože kojih se strogo pridržavaš su…
Skidanje šminke mi je obavezno od kada znam za sebe. Jako volim dobru njegu i nikad mi nije žao uložiti u dobru kremu. Vremenom sam naučila kojim brendovima vjerujem i koji mi odgovaraju. Ne mijenjam ih često i ako sam za neku rekla da je dobra, onda sam je baš isprobala u svim uslovima i stojim iza toga.
Koji su sitni rituali kroz koje ti tijelo i duh održavaš zdravim i poletnim?
Prije svega pravilna prehrana. Mnogo volim povrće, voće i ribu. Mislim da svaka njega sebe počinje pravilnom prehranom. Bitan je i dobar san, smijeh, kretanje. Stekla sam i naviku pijenja vode kako zbog niskog pritiska tako i zbog tena.
5 navika ključnih za uravnoteženu prehranu?
Dobro planiranje i nabavka namirnica. Kad se posvetimo tome, rjeđe ćemo birati industrijsku visoko prerađenu hranu. Naučiti osnove brzog kuhanja. Osvijestiti svoje nedostatke i raditi na njima. Prestati kupovati namirnice koje su nam izazov. Usvojiti naviku 5 porcija povrća i voća na dan. Razvijati zdrav odnos prema hrani a ne strah i slijeđenje sekte.
Koje su greške koje bh.dame i muškarci često ponavljaju prilikom mršavljenja?
Žele instant rezultate. To daje instant vraćanje kilograma. Ne žele da preuzmu odgovornost za svoje zdravlje i izgled. Debljina nije samo stvar estetike nego i ugrožavanje zdravlja. Često vidim provođenje nesuvislih dijeta na svoju ruku ili s nestručnom osobom. Traženje „svetog grala“ umjesto posvećenosti je česta pojava.
A koji napitak/namirnicu ti biraš kada želiš povratiti energičnost?
Naučila sam da slušam svoje tijelo. Trudim se da uvijek jedem cjelovite namirnice, one koje nemaju kilometar dugu listu sastojaka. Naše tijelo nam uvijek poručuje kada nam treba nešto. Kad sam bez energije volim popiti svježe cijeđen sok od narandže, jer je jako bogat vitaminom C ali i pigmentima. Ima dana kad mi se jede crveno meso. Primijetila sam da me tada stigao umor. Nekako ne mogu reći koja mi je omiljena jer jako volim hranu i uživam dok jedem.
Namirnice koje bi se trebale nalaziti u svakoj smočnici su..
Uvijek kažem da je osnova da imate smrznutog povrća, bez obrzira na sezonu. Dobro je kupiti i komade mesa, koje zamrznete u porcijama. U mom zamrzivaču uvijek ima i zamrznutog bujona od kostiju. Osnova dobre kuhinje su i začini. U frižideru uvijek imam puter, jaja, senf, ABC sir, paradajz pire, probiotički jogurt, luk i konzerve ribe (tuna, sardina, skuša). Zaliha brašna se podrazumijeva u zavisnosti od potrebe te riža, pasta i cous-cous. Od ulja maslinovo je kralj kuhinje. S ovom bazom, možete uvijek napraviti ručak za pola sata. Za slatkiše tu je med, orašasti plodovi, kakao.
Na kraju, reci nam što je po tebi ključno za kreiranje stila života koji će promicati zdrave navike?
Prije svega osvještavanje sebe i svojih potreba. Suočavanjem sa nekom navikom koju želimo mijenjati je pola posla. Možda ovo zvuči kao klišej, ali je tako. Ne možemo mijenjati ono čega nismo svjesni. Zato pravi nutricionista prvo upozna osobu s kojom radi a onda kreira zajedno sa tobom osobom ne samo jelovnik, nego i sve druge aspekte. Nema univerzalnog jelovnika, kao što nema ni dvije iste osobe na svijetu. Drugi faktor je volja, motivacija. Moto mog bloga je „Mijenjajmo svoje navike iz ljubavi prema sebi, a ne iz straha od bolesti“. Nije slučajno. Ljubav i strah pokreću sve. Ljudi kad su bolesni, mijenjaju svoje navike preko noći zbog straha od smrti. E zato je cilj da ne dođemo do te faze, razvijati ljubav prema sebi. Kroz tu ljubav prema sebi, poželjet ćemo da se brinemo o svom tijelu, jedinom koje imamo.